Studio-Din

Hvala Allahu, Koji poducava peru, Koji covjeka poucava onome sto ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svijetlo izveo i na pravi put ih uputio. Neka je Allahov blagoslov na Ucitelja koji upucuje najboljoj uputi, naseg Poslanika a.s.


03.05.2011.

Osama bin Laden je od bolesti bubrega umro još 2001. god

Politički analitičar tvrdi da je Osama bin Laden umro od bolesti bubrega na planini u Afganistanu te da su sve njegove snimke objavljene nakon 2001. godine lažirane

Teorija 1. Osama je mrtav već godinama

Osama bin Laden preminuo je 2001. godine na Tori Bori u Afganistanu od ozbiljne bolesti bubrega, još prije dvije godine za Daily Mail je rekao politički analitičar, David Ray Griffin.

Teorija zavjere koja se razvila nakon napada na WTC 2001. godine , a prenijeli su je svi svjetski mediji, tvrdi da američka vlada objavljuje lažne bin Ladenove izjave kako bi na životu održala zlo i tako opravdala svoj takozvani rat protiv terorizma u Afganistanu, Iraku i svojoj domovini. Više od 10 godina nije se znalo gdje je bin Laden. Ni američke, britanske ili pakistanske vlasti ga nisu uspjele naći. Brojne audio i video izjave koje je navodno dao bin Laden, nemaju kredibiliteta, a najmanje tri su očito lažne, rekao je Griffin. Kaže da snimka u kojoj bin Laden u ime Al Qa'ide preuzima odgovornost za napad na WTC nije autentična. Navodi kako je Al Qa'ida rijetko preuzimala odgovornost za napade, bin Laden na snimci izgleda deblje, ima kraće prste i piše pogrešnom rukom. 

Koristili snimke radi dobivanja izbora?

Većina objavljenih snimaka su samo audio snimke, objavljena su samo dva videa od 2001. godine na kojima se bin Laden vidi, a Griffin tvrdi da su oba lažna. Prvi video objavljen u novembru 2004. nema dovoljno vjerske retorike koju su imale prethodne snimke. Taj je video, tvrdi Griffin, bivšem predsjedniku Bushu osigurao drugi predsjednički mandat. Griffin, koji je napisao knjigu 'Osama bin Laden: Živ ili mrtav?', uvjeren je da je bin Laden umro od bolesti bubrega 13. decembra 2001. godine dok se skrivao na afganistanskoj planini Tori Bori, nedaleko od granice sa Waziristanom. Pokopali su ga unutar 24 sata, kako nalaže muslimanska tradicija, u neobilježenu grobnicu. Nadalje, Griffin tvrdi da su sve snimke nakon tog datuma lažirane i to od strane Zapada kako bi uvjerili građane da je zločinac još na slobodi živ i da tako pridobiju podršku za rat protiv terorizma u Iraku i Afganistanu. 

Mjesec dana nakon 11. septembra, SAD i Britanija su napale Toru Boru iako je bin Laden do tada četiri puta zanijekao da je imao išta s napadima na WTC. Nakon toga, bin Laden je snimio poruku u kojoj je Busha nazvao vođom nevjernika te je rekao da je Ameriku snašla Božja kazna, no opet je odbacio odgovornost za 11. septembra. Opet je 3. novembra 2001. snimio još jednu poruku, u kojoj je Muslimane pozvao da slave napade, no ni tada nije priznao svoju umiješanost. Od tada do 13. decembra nije puštena nijedna snimka bin Ladena. Tek na taj dan, za koji Griffin tvrdi da je dan smrti bin Ladena, pojavila se snimka na kojoj teroristički vođa priznaje da je sam osmislio svaki detalj napada. Griffin je uvjeren da je taj video snimila i pustila američka vlada. Odmah su se oglasile američke i britanske vlasti koje su tvrdile da je najnovija snimka najbolji dokaz da je bin Laden kriv za 11. septembar. Griffin tvrdi da na toj snimci bin Laden izgleda deblje, bljeđe, ima deblje prste i širi nos, koža mu je tamnija, a brada crna. Umjesto lijevom, piše desnom rukom.

- Razlog za sumnju da su sve snimke nakon 2001. godine lažne je što se pojavljuju uvijek kada treba popularizirati Bushevu politiku ili podržati njegovog saveznika u 'ratu protiv terorizma', britanskog premijera Tonyja Blaira, kaže Griffin. Neposredno prije objavljivanja te snimke Bush i Blair nisu uspjeli dokazati da je bin Laden kriv za napad te su pokušavali steći podršku u borbi protiv terorizma. Griffin kaže da su koristili sofisticiranu filmsku tehnologiju u lažiranju snimaka. Smatra da Al Qa'ida o lažnim snimkama šuti jer joj odgovara propaganda. 

Bivši agent CIA-e Robert Baer ne vjeruje da su zapadne sile uključene u teoriju zavjere, nego da je Al Qa'ida sama lažirala snimke.

Teorija 2: Al Qa'ida uopće ne postoji?

BBC je 2004. godine emitirao dokumentarac 'Snaga noćnih mora' u kojem objašnjava kako određene skupine koriste strah od terorizma kako bi pojačali vlastitu političku moć. Dokumentarac se sastoji od tri epizode (1, 2, 3)koje traju po sat vremena, a posebno je šokantan treći nastavak u kojem se govori da Al Qa'ida zapravo ni ne postoji. Izmišljena je, tvrde, u januaru 2001. godine kako bi u odsutnosti smjeli suditi Osami bin Ladenu. Kako bi mu SAD sudile u odsutnosti morao je biti član neke organizacije poput mafije. U dokumentarcu tvrde da je Al Qa'ida prevara te da je nakon napada 11. septembra 2001. godine George Bush iz sudskih spisa 'iskopao' naziv Al Qa'ida i optužio bin Ladena da je njen vođa. Od tada se zapad bori protiv fiktivnog neprijatelja. U filmu bivši agent CIA-e priznaje da organizacija nikada nije postojala. 

U drugom dokumentarcu 'Al Qaeda ne postoji' ispituje se kako to bin Laden sam vodi cijelu terorističku mrežu, ispituje njene veze sa Zapadom, bavi se dvostrukim agentima i izmišljenim likovima te kako masovni mediji šire mit o Al Qa'ida.

12.10.2009.

Upoznajmo Sufizam kako bi ga se sacuvali

11.10.2009.

Sekte zablude i širka

U rušenju islama učestvuju i ekstremne sufije i pripadnici tarikata koji su izašli iz okvira ibadeta zbog kojeg su stvoreni od Allaha, te slijede načela koje nemaju ništa sa dini-islamom. Oni se smatraju od onih koji prave red, ali su ustvari od onih koji prave nered na Zemlji, naročito njihovim pozivima u djela koja su nevjerstvo i otpadništvo, te tome da znaju skriveno (gajb) i da se susreću sa Resulullahom ,s.a.v.s., živim. Nered i širk koje su proširili dostigli su tu mjeru da običan svijet koji se pripisuje islamu a koji nema znanja smatra naklonost njima, privrženost i doticanje njihova tijela ili spominjanje njihova imena radi navodnog berićeta normalnim. Šta više, smatraju normalnim traženje pomoći od njih radi otklanjanja zla i dostizanja dobra. Navedene zablude raspostranjene su u niz tzv. muslimanskih zemalja, a između ostalih ih zastupaju sekte Vahdetu-l-vudžud , Ashabu-l-hulul i Kuburijun , koje su se razišle u tarikatima, a usaglasile u načinu činjenja širka i molitvi drugom osim Allaha.
Na kraju valja reći da navedene sekte i frakcije treba upoznati kako bi se sačuvali njihovog zla i druge upozorili na njih. Odgovornost za njihovo otkrivanje je na učenjacima i daijama, a naravno treba objašnjavati i pozivati grupi koja će jedina biti spašena i koju je spomenuo Resulullah ,s.a.v.s., u hadisu. Ona je ta koja se pridržava Allahove Knjige i Sunneta Poslanika ,s.a.v.s., bez obzira gdje se nalazila.
Kaže Uzvišeni Allah:
“I doista, ovo je pravi Put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvede od puta Njegova.”


Kaže Allah, ‘azze ve dželle, u drugom ajetu:
“Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti.”

Ibn Kesir ovako to tefsiri: “Ovaj ajet se odnosi na svakog ko se odvojio od Allahove vjere i bio joj u koliziji. Uzvišeni Allah je poslao Njegova Poslanika sa uputom i istinitom vjerom da bude iznad svih vjera, njen Šeri’at je jedan, nema suprotnosti niti razilaženja u njoj, a ko se bude razišao bit će od onih koji su se “u stranke podijelili”, tj. frakcije poput pripadnika sekti i grupacija koje se povode za strastima i zabludom. Uzvišeni Allah je Svoga Poslanika ogradio od onoga na čemu su ove sekte.” Allah najbolje zna.

11.10.2009.

Islamski učenjaci o sufizmu i sufijama


HAFIZ IBN HADŽER

Hafiz ibn Hadžer prenoseći od imama Kurtubija kaže: „ Što se tiče novotarija koje su izmislile sufije po ovom pitanju, to je stvar oko čije zabrane nema razilaženja među ulemom.Ali strašću opijene duše su nadvladale nad mnogima koji se smatraju činiteljima dobra tako da mnogi od njih rade i ponašaju se kao luđaci i djeca. Od tih djela su i ritualni plesovi sa posebnim pokretima.Ovaj bezobrazluk je dostigao vrhunac kada su to proglasili ibadetom i dobrim djelima koja ih približavaju Allahu, Azze ve Dželle , te da je to nešto što uzdiže njihovo stanje - hal.Ovakva djela su od djela heretika (zindika otpadnika od islama) i onih koji su zalutali. Allaha, Azze ve Dželle, molimo za pomoć. ”

Hafiz ibn Hadžer dodaje: „Ovakva djela imaju kontra efekat od onoga što oni žele njima postići i još više pogoršavaju njihovo stanje.” (Hafiz ibn Hadžer Fethul - bari, 2/442)

IMAM IBN HAZM EL ENDELUSI

Imam Ebu Muhammed ibn Hazm Endelusi u svojoj knjizi, ‘ El-Faslu fil-mileli vel ehvai ven-nihal’, o sufizmu i sufijama., kaže: „Među sufijama postoji skupina koja tvrdi da među božijim štićenicima (evlijama) ima onih koji su bolji od svih poslanika i vjerovjesnika.
I kažu da onaj ko dostigne najveći stepen štićeništva (vilajeta) sa njega spadaju sve obaveze s kojima je došao Šerijat kao što je namaz, post, zekat i ostalo.
Također mu se dozvoljavaju svi harami kao što je zinaluk, konzumiranje alkohola, i drugo. Na taj način su sebi dozvolili žene drugih i uz to još kažu: „ Mi vidimo Allaha i govorimo sa njim, sve što pomisle naše duše to je istina.”
Vidio sam čovjeka od njih kako govori ove riječi: „Zaista Allah ima Majeh ime koje ima trideset i šest harfova i nema nijednog harfa od arapskog alfabeta osim jedan. S tim jednim oni koji imaju veliki stepen dolaze do istine.”
Također je rekao: „Obavjestio me je jedan čovjek koji je prisustvovao sijelu istine (mudžalesutul hakk) da je jednog dana ispružio svoju nogu pa je dozvan: ‘Tako se ne sjedi na sjelima vladara!!!’ Poslije toga nikada više nije pružao noge.” Hoće da kaže da je bio u medžlisu - sijelu sa Allahom, Azze ve Dželle .
Ebu Hadir Nesebij i Ebi Sijah Semerkandi i njihovi prijatelji kažu: „Stvorenja su neprestano sa Allahom”
Ebu Sijah kaže: „Nije dozvoljeno meso životinja koje zakolju kitabije (kršćani i židovi), a Ebu Bekr je pogrješio što se borio protiv otpadnika, a ashabi koji ga nisu podržali u tom pitanju su u pravu.”
Ebu Šu’ajb El Kalal kaže: „Zaista njegov Gospodar posjeduje tijelo u liku čovjeka, ima meso, krv, raduje se, žalosti se, boluje i zdravi”.
Neke sufije govore: „Zaista naš Gospodar hodi sokacima, tako ponekad hoda u liku luđaka kojeg kamenuju djeca dok mu ne raskrvave pete.”
Znaj, Allah ti se smilovao, da je ovo jasan kufr - nevjerstvo i da su to riječi ljudi koji prave spletke islamu.
I još dodaje Ibn Hazm: „ Znajte da svako onaj ko za padne u ovo teško nevjerstvo a ko se deklariše kao pripadnik islama njegovi korjeni se vežu za šije i sufije.Među sufijama ima onih koji govore: ‘Onaj ko spozna Allaha, Azze ve Dželle , sa njega spadaju šerijatske obaveze ’, a neki još dodaju: ‘Taj se spojio sa Allahom, Azze ve Dželle ’.”
Čuo sam da u Nejsaburu u našem vremenu postoji neki čovjek sufija po nadimku Ebu Seid Ebu Hajr baš ovako ima dva nadimaka istovremeno koji ponekad oblači vunenu odjeću a ponekad svilu koja je inače zabranjena muškarcima. Ponekad dnevno klanja i po hiljadu rekata a ponekad ne klanja ni farza niti nafilu. Ovo je očito nevjerstvo. Allahu se utječemo od zablude.

IMAM ŠEVKANI

Ovo su odlomci iz njegove knjige, ‘Es-savarimul-ha-dad el-kati’a li’alaiki mekalat erbabil-ittihad’, što bi se moglo prevesti, ‘Oštre sablje za izreke sljedbenika ittihada ’.
U ovoj knjizi se spominju mišljenja Ehli Sunnetske uleme u pogledu propisa po pitanju sadržaja sufijskih knjiga u pogledu zablude i zabluđivanja kao što je npr., ‘Fususul-hikem’, i ‘Futuhat’, od Ibn Arabija, zatim, ‘El Bud’ od Ibn Sebi’in, i ‘Insan kamil’ od Abdulkerima El - Džejlija. Zatim stihovi koje je napisao El-Farid pod nazivom, ‘El-Kasida Ta’ije’, i drugo.
U svojim stihovima imam Ševkani kaže:
Oni su se poigravali sa svijetom u pogledu njihove vjere s namjerom da im je upropaste
Haladž bijaše utro puteve njihove zablude
Muhjidin ibn Arabi također, nepozdravljen bio
Farid sa Tai’jom također
On im zabludu propisa i pozva ih u nju
I ibn Seb’in ponižen bio svrstava se u vrhunske džahile i predstavnike ove ideje
Džejlij se također pokazao vrsnim na tom polju i sa tim hodio
Njegov Insan je očiti kufr u koji niko ne sumnja
A Talmesani je izjavio kako su mu sva stidna mjesta učinjena halalom
Došli su pred svijet sa akidom vahdetul vudžuda i iznijeli očite laži
Ako je tačno ono što se prenosi, imami su ih progla sili nevjernicima i za njih propisali udarac sabljom i od toga ih niko ne može odbraniti.
Na čitavom dunjaluku ne postoji kufr ako ovo što su iznijeli ne predstavlja kufr.
Oni su nas pozvali na njihovo nevjerstvo a kufr je najgora osobina za onoga ko je njime zadovoljan .

EBU HASAN EŠ’ARI O SUFIJAMA

Imam Ebu Hasan Eš’ari kaže: „Među sufijama se nalazi neki čovjek po imenu Ebu Šuajb koji misli da se Allah, Azze ve Dželle , raduje ako je čovjek pokoran njegovim štićenicima (evlijama) i da se nasuprot toga žalosti ako se su mu ljudi nepokorni. Tj., na isti način kao što se žaloste i raduju stvorenja.
Zatim kaže: u Nisaku se nalaze neki ljudi koji misle da ibadetom mogu postići stepen kojim bi sa njih spala obaveza činjenja redovnih ibadeta i da im mogu biti dozvoljene zabranjene stvari kao što je zinaluk.
Među njima ima i onih koji smatraju da ibadetom mogu dostići stepen tako da vide Allaha, Azze ve Dželle, da jedu džennetsko voće, da još na dunjaluku grle hurije i da ratuju protiv šejtana.
Neki od njih misle da svojim ibadetom mogu postati bolji od poslanika i časnih meleka.
Ovaj govor Ebu Hasana Eš’arije potvrđuje ono što je rekao imam Hašiš kada je spominjao sufijsko ubjeđenje o mogućnosti postizanja deredže tako da sa čovjeka spadne obaveza pridržavanja propisa vjere i obaveza izvršavanja ibadeta, te kako se po njima čovjek uzdiže (prema tom stepenu). Kao dokaz za to uzimaju riječi Uzvišenog Allaha: „ Obožavaj Allaha dok ti ne dođe ubjeđenje (jekin).” (Hidžr, 99)
A kada ti dođe jekin, tj., kada dospiješ do istine i spoznaje sa tebe spadaju obaveze Šerijata. Sufija po njima na svom putu spoznaje prvo bude slijepoposlušni učenik (murid) zatim sljedbenik (salik) a zatim postaje onaj koji je stigao do cilja (vasil) .
Vasil (onaj koji je stigao do cilja) bi trebao označavati onoga ko je dostigao do istine spoznaje. Tada sa njega spada obaveza propisa kao i obaveza činjenja ibadeta.
Ovo je govor imama Ebu Hasana Eš’arije, koji je umro 324 h.g. Iako se on ubraja među prve generacije koje su se susretale sa sufijamau odnosu na njihovo širenje kao i na razvoj sufijske misli i filozofije.



IMAM ABDURRAHMAN IBN MEHDIJ

El - Hilal je rekao: „Rekao sam Abdurrahmanu ibn Mehdiju: ‘O Ebu Seide u našem mjestu se nalaze ljudi od ovih sufija, pa mi je rekao: ‘Ne približavaj im se jer sam među njima vidio takvih slučajeva koji su dospjeli do ludila a neki su postali heretici, zindici otpadnici od islama. ” (Telbis Iblis, 257)
EBU BEKR IBN EL - ARABI MALIKIJ
Ebu Bekr ibn El c Arabi Malikij (ehli sunnetski učenjak) kaže: „Kategorički tvrdimo da je nevjernik ko niječe ili ugoni u laž neko od pravila i propisa Šerijata...”
I kaže: „ Složili su se fekihi idžmaom u Bagdadu u vremenu Muktedira od malikija na čelu sa kadijom Amrom Malikijom da se ubije Haladž i njegove pristalice zbog njegovog poistovjećivanja sa Allahom i akide hulula, tj., fizičke izmješanosti stvorenja sa Stvoriteljem. Kao i zbog njegovih riječi: ‘Ja sam sa istinom.’, iako se vanjštinom pridržavao općih odredbi Šerijata. Učenjaci nisu prihvatili njegovo pokajanje. ” (Sijerul-e’alam nubela’, 19/327)

EL KADI IJAD

Kaže: „Šejh Ebu Hamid Gazali koji nam je prenio ružne vijesti i odvratna djela, koji je zastranio na putu sufizma. Bijaše se koncentrisao na sufizam te je postao jedan od daija sufizma. Na tom putu je napisao poznata djela. Kod nas u Magribu po naređenju sultana a po fetvi fekiha spaljuju se njegova djela, te se savjetuje izbjegavanje istih, zato to i ispoštuj.” (Sijerul - ealam nubela’, 19/327)
EBUL - VEFA’A IBN UKAJL HANBELI
Ibn Ukajl, Allah mu se smilovao, je bio Gazalijev drug te nakon što je spoznao stanje sufija reče
„ Ne želim biti sa sufijama. Oni mutekellimi (apologetičari, racionalisti) napadaju akidu kroz sumnjiče nje Šerijata i ubacivanjem šubhi (sumnji) u pamet ljudi, a sufije poništavaju djela i zakone, kao i zakone svih vjera svojim riječima: ‘Moje srce me je obavjestilo od mog Gospodara’. Naime njemu nije potreban Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov Sunnet.”
Došao sam do zaključka da je put onih mutekelli ma (racionalista) sumnja, a put ovih sufija je tumaranje

SEJID SABIK

Šejh Sejid Sabik kaže: „Koliko je samo izgradnja mauzoleja po kaburovima i njihovo uljepšavanje nanijelo štete zbog koje plače islam. Od toga je pojava ubjeđenja (akide) kao što je akida nevjernika u pogledu kipova. Pa su ih veličali misleći da su oni u stanju da im pribave korist i da od njih odagnaju nevolje. Zatim su ih učinili predmetom od kojih potražuju da im riješi njihove potrebe i utočištem kod kojeg traže spas. Od njih traže ono što Allahovi robovi inače traže od svog Gospodara. Poduzimaju putovanja do kabura i turbeta pojedinih ljudi, potiru se o njih tražeći bereket, i od njih traže pomoć u nevolji. Ukratko rečeno oni rade sve ono što su radili džahili u džahilijetu u pogledu prinošenja ibadeta kipovima. Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un.”
I kaže Sejid Sabik: „ I što je najgore pored činjenja ovog teškog zla i jasnog nevjerstva ne možeš naći da se zbog toga iko u ime Allaha, Azze ve Dželle , ljuti i ne možeš vidjeti ljubomore u pogledu očuvanja ove časne vjere, niti alima, niti studenata, niti ministra, niti princa niti vladara.”
Do nas su doprle mnoge vijesti, u koje nema sumnje, da mnogi od ovih obožavaoca kaburova ili većina njih da u slučaju rasprave sa njima zatražiš od njega da se zakune Allahom, Azze ve Dželle, da bi se krivo zaklinjao. Pa kada bi poslije toga bio upitan: ‘Tako ti tvoga šejha i tvog ubjeđenja spram ‘tog i tog evlije’, tada bi zamucao i oborio glavu i priznao bi istinu.
Ovo je najjasniji dokaz da je njihov širk iznad širka onih koji govore da je Allah jedan od dvojice ili da je Allah, Azze ve Dželle , jedan od trojice. (Sejid Sabik, Fikhus-sunne, 1/402)

IMAM ŠAFIJA

Imam Šafija je za svoga života vidio početke formiranja sufijske misli i najviše se od sve uleme i svih imama suprostavljao sufizmu. Od njega se u tom kontekstu prenose mnoga predanja.
Tako se prenosi da je Bejheki zabilježio u, ‘Menakibu Šafi’ijj, 2/208, čuo sam Šafij kako je rekao: „ Ako bi se čovjek na početku dana prihvatio sufizma ne bi dočekao podne a već bi ga vidio kao ludaka.”
Šafij je rekao: „Nikada nisam vidio nijednog sufiju a da je normalan, osim Muslima Havvasa. ”
Bilježi Ibn Dževzi u, ‘Telbis Iblis ’, , da je rekao Šafij: „ Niko neće boraviti sa sufijama četrdeset dana a da zauvijek ne izgubi pamet.”
I rekao je Šafij: „U Iraku sam iza sebe ostavio nešto što nazivaju ‘et - tegbir’ a što su izmislili heretici , zindici, odvraćaju ljude od Kur’ana.”
(Hilal, El - Emru bil ma’ruf ven - nehju anil munker, 36, Ebu Neim, Hulijet, 9/146, Ibn Dževzi, 244 - 249)

BURHANUDDIN BEKAI

Nevjerstvo Ibn Arabija u njegovoj knjizi, ‘ El s Fussus’, je jasnije nego na drugim mjestima. Želim da od toga jasno spomenem ono što će ukazati na njegovo stanje i kako bi se svijet klonio njegova govora, učenja, nevjerstva i zablude, pokoravajući se tako Allahu, Azze ve Dželle, na osnovu riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje prenosi Muslim: „Ko od vas vidi zlo neka ga ukloni rukom, a ako ne može onda jezikoma a ako ni to ne može onda srcem a to je najslabiji vid imana.

HAFIZ ZEJNUDDIN IRAKI

Kada je upitan za riječi Ibn Arabija, autora knjige ‘Futuhat’ i ‘Fusus’, o Nuhu, alejhiselam, i njegovu narodu rekao je: „Što se tiče njegovih riječi: ‘To je vidljivo i nevidljivo oko.’, kažem da je to otrovan govor koji svojom vanjštinom upućuje na akidu ‘jedinstva bića’ (vahdetul - vudžud) te da su sva stvorenja ustvari Njegovo oko.”
Zatim kaže: „ Onaj ko to kaže i nosi takvo ubjeđenje (akidu) je nevjernik po idžma’u uleme.”

IMAM ZEHEBI

Imam Zehebi u biografiji Ebu Hamida Gazalija u knjizi, ‘Sijer e’alam nubela’’, 19/322, navodi riječi Gazalija: „Sufije su se posvetile naukama nadahnuća bez podučavanja tako da su ostali praznih srca izgovarajući riječ: ‘Allah, Allah,’, i to dugotrajno. Tako su ostali praznog srca a ne bave se učenjem Kur’ana niti proučavaju hadiske knjige. Zatim nastavlja pa kaže: „Pa kada postigne taj stepen onda se osami u zamračenoj kući, zamota se u neki ogrtač i onda začuje glas istine: ‘O ti pokriveni’, i ‘O ti umotani’ !!!”
Komentarišući ovo imam Zehebi je rekao: „Prvak svih stvorenja je čuo ove riječi, ‘O ti umotani’, od Džibrila od Allaha, Azze ve Dželle , a ovaj glupan nije čuo glas istine već je čuo glas šejtana ili nešto što je nerealno u njegovom mozgu. Zaista je uputa u slijeđenju Sunneta i idžma’a.”
Imam Zehebi još je rekao: „ Što se tiče ’Ihja’a ’, u njemu se spominje veliki broj netačnih hadisa a istovremeno ta knjiga ima i dosta dobra, samo da ne sadrži edeb i zuhd po shvatanju mudraca kao i zablude sufija.Allaha molimo da nas opskrbi korisnim znanjem, a da li znaš šta je to korisno znanje? To je ono sa čim je došao Kur’an a što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protumačio riječima i djelom, i ono o čemu nije došla zabrana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko ne slijedi moj Sunnet nije od mene.”
Zato dragi brate sa razumjevanjem proučavaj Allahovu Knjigu a zatim svoju pažnju usmjeri na dva Sahiha Buharija i Muslim, Sunen od Nesaije, Rijadus-salihin od Nevevija, zatim knjigu Ezkar od istog autora pa ćeš se spasiti i uspjeti. A dobro se čuvaj onih koji se povode za filozofima. Čuvaj se monaštva i govora neznalica i kolovođa onih koji se osamljuju. Svaki hajr je u slijeđenju istinske vjere zato tražite pomoć od Allaha, Azze ve Dželle , riječima: ‘Allahu moj uputi nas na Pravi put’.
O prvaku sufija Ibn Arabiju, Zehebi kaže:„Bio je veoma pameta i učen, u Magribu je pisao spise za neke namjesnike. Zatim se okrenuo zuhdu, isposništvu, osamljivanju, monaštvu i putovanjima. Mnogo je pisao o sufizmu i jedinstvu stvorenja sa Stvoriteljem (vahdetul - vudžud). Od njegovih djela je knjiga, ‘Fususul-hikem’. Ako ono što spominje u ovoj knjizi ne prestavlja kufr - nevjerstvo, pa šta je onda na ovom dunjaluku nevjerstvo ?! Allaha molimo za oprost i spas. Jedna skupina uzdiže njega i njegova djela i u tome pretjeruju, Allaha molimo za pomoć.”(23/48)
U biografiji Hakima Tirmizija, 13/442, Zehebi kaže: „O Sulemiju ima kritika zbog pisanja knige, ‘Hakaikut - tefsir’. Kamo sreće da ga nikada nije napisao. Allahu se utječemo od tragova Haladževog učenja i od sufijskog učenja o izmješanosti stvorenja sa Stvoriteljem (ittihad), zato upozoravamo na njega zbog nemara - gurbeta u koji je zapao islam i Sunnet.”

IMAM ABDULLAH IBN MUSA FEŠTALI

Prenosi imam Rašid El - Velidi, umro 675 h.g., u svojoj knjizi, ‘El - Halal vel - haram’, da je čuo imama El - Feštalija kako kaže: „Čuo sam ga kako govori: ‘Ako se susretneš sa knjigama od Kušajrija sve ih saberi i baci u more. Također i knjige od Gazalija.’”
Također sam ga čuo kako kaže: „Volio bih da na Dan sakupljanja ljudi budem u društvu Ebu Muhammeda ibn Ebi Zejda El - Kajrevanija, a ne sa Gazalijom.”
(Nejlul - ibtihadž, 117)

MAHMUD ŠUKRI ELUSI

Mahmud Elusi, Bagdadski muftija je otkrio da su sufije lažovi te da se služe tukijjom kao što se služe šije rafidije Zatim oni, Allah ih osramotio, kada im se neko suprostavi u pogledu njihova batila i njihove poezije odgovaraju: „Pod vinom podrazumijevamo Božansku ljubav, a pod opijenošću njeno ovladavanje. Pod riječima lejlun, su’da, itd., podrazumijevamo imena onoga koga najviše volimo a to je Allah, Azze ve Dželle.”
U tome se ogleda loš edeb spram riječi Uzvišenog: „ Allah ima lijepa imena pa ga njima dozivajte a klonite se onih koji iskrivljuju (čine ilhad) Njegova imena.”
Sufije slušaju ono što je zabranjeno slušati. Kaže: „Mnogi od njih izvode neke plesove i bave se pokvarenom poezijom i što je najgore od svega toga što to smatraju ibadetom kojim se približavaju Allahu, Azze ve Dželle, i smatraju da to rade iz ljubavi prema Njemu. Ubio ih Allah kuda se odmeću.”

EBU BEKR ET - TERTUŠI

Znaj, Allah ti se smilovao, da pravac kojim idu sufije predstavlja neznanje, zabludu i neispravnu stvar. Islam je ono što nam je dostavljeno u Allahovoj, Azze ve Dželle , Knjizi i Sunnetu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A što se tiče plesanja i tobožnjeg ašikluka i ljubavi kod sufija, treba reći da su prvi ljudi koji su to izmislili bili prijatelji Samirije kada im je napravio zlatno tele koje je rikalo. Njegove su pristalice potom počele da plešu oko njega i da mu iskazuju tobožnju ljubav (tevadžud). Takvo ponašanje predstavlja vjeru nevjernika i obožavaoca teleta. A što se tiče ‘kadiba’ (rituala sa bubnjevima) njega su prvi počeli praktikovati heretici (zindici) kako bi udaljili muslimane od Allahove Knjige. Sjelo Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa njegovim ashabima je izgledalo tako kao da su im na glavi bile ptice od smirenosti.
Zato je obaveza na sultanu i njegovim pomoćnicima da zabrane njihovo prisustvo u mesdžidima i na drugim mjestima. Nije nikome dozvoljeno ko vjeruje u Allaha i Sudnji dana da prisustvuje na njihovim skupovima sa njima niti da ih pomaže na njihovom batilu. Ovakvog su mišljenja imami: Malik, Ebu Hanife, Šafija i Ahmed ibn Hanbel, kao i ostali imami od muslimana a Allah, Azze ve Dželle, upućuje na Pravi put.
(El-Džami’u liahkamil-Kur’an, imama Kurtubija, 11/237-238)

TEKIJUDDIN HUSEJNI ŠAFI’IJ

Tekijuddin ibn Ebi Bekr ibn Muhammed El c Husejni Dimeški Šafi’ij od velikana šafijske uleme iz devetog hi džretskog stoljeća u svojoj knjizi, ‘ Kifajetul s ahbar ’, 1/159, a to je jedna od temeljnih knjiga u šafijskom mezhebu, u poglavlju o zekatu kod pojašnjenja kategorija kojima pri-pada zekat kaže:
„ Što se tiče sufija koji se deklarišu kao dobri ljudi a koji su prekinuli činjenje ibadeta i koji su se osamili u tekijama čineći određene vrste ibadeta kao i oni koji im služe, a neki od njh možda pripadaju ahmedijama ili kaderijama i koji lažno predstavljaju svoje porijeklo ne zaslužuju ništa od zekata niti im je dozvoljeno udjeliti zekat. Onaj ko im udjeli zekat treba da zna da nije očistio zekat i da je na njemu i dalje obaveza njegovog izdvajanja.
A što se tiče ostalih skupina, a njih je mnogo, kao što su kalenderije, hajderije, neki njihovi spadaju u hululije i mulhide, treba reći da je njihov kufr gori od kufra židova i kršćana. Onaj ko bi im udjelio nešto od zekata ili dobrovoljnih priloga taj bi time počinio grijeh. Za takvo nešto bi ga i Allah, Azze ve Dželle , mogao kazniti. Zato je obaveza na svakome ko ima mogućnosti da im to negira i osudi.
U knjizi, ‘Kifajetul s ahjar ’, 2/225, u poglavlju, ‘Akdije’, kada spominje ljude od kojih se ne prima svjedočenje kaže: „Svjedočenje se ne prima od pjevača, svjedno da ili ide ljudima ili mu ljudi dolaze, također plesači kao što su sufije koji posjećuju svadbe zulumćara i kroz ples ispoljavaju lažni sufijski ašikluk (zaljubljenost). Mlataraju glavama i bjednim bradama kao što to rade luđaci. Kada se uči Kur’an ne slušaju ga i ne šute a kada začuju glas šejtanske trube (ili naja) uzvikuju međusobno opčinjeni vesvesama, Allah ih ubio, imali većih grješnika i nepoznavaoca Allahove Knjige, a većih ljubitelja šejtanskog roga i šejtanske frule. Neka nas Allah, Azze ve Dželle, sačuva od toga.

EBU VELID IBN RUŠD

Ebu Velid ibn Rušd u svom djelu, ‘Menahidžul edil ss leti fi akaidil s milleti ’, , nabraja sekte koje su skrenule sa Sunneta pa kaže: „Ovo je stanje novonastalih sekti koje se vežu za Šerijat. Svaka sekta na svoj način tumači Šerijat na način suprotan drugoj sekti i smatra da je to ono što želi istaći Zakonodavac, tako da se Šerijat potpuno raspadne i na kraju se udalji od svoje prvobitne tematike.
Pošto je Zakonodavac znao da će se ovo desiti unutar Šerijata otuda je prenešeno u sahih predaji: „Moj Ummet će se podijeliti na 72 sekte, i sve će u vatru osim jedne.”
Tj., jedna grupa će se spasiti, a to je ona koja slijedi vanjštinu Šerijata i ne tumači ga slobodno ili prenesenim značenjem.
Ako dobro razmisliš o onome što se ubacilo u ovaj Šerijat u ovom vremenu od mnogobrojnog fesada (nereda) zbog slobodnog i prenesenog tumačenja Šerijata doći ćeš do spoznaje da je prethodna predaja zaista tačna i da se obistinila.
Prvi koji su to prouzrokovali su: haridžije, zatim mu’tezile, ešarije , zatim sufie . Potom je došao Ebu Hamid Gazali, pa je prosuo vodu sakupljenu u dolini na sela.

ABBAS IBN MENSUR SAKSEKIJ

Abas ibn Mensur je umro 683 h.g., autor je knjige, ‘Burhan fi ma’rifeti akaidi ehli edjan ’. Na kraju svoje knjige on kaže: „Već sam spomenuo put ove upućene skupine koja upućuje na Pravi put, tj., Ehlu Sunnet, te da ona slijedi Šerijat s kojim je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao i druge stvari koje ulaze u okvir čistog Šerijata, i niko nije zastranio od njih osim jedne grupacije koja se naziva sufijama, a koji se deklarišu kao Ehli Sunnet. A treba znati da nisu od Ehli Sunneta jer se sa njima razilaze kako u akaidu (vjerovanju) tako i u pogledu djela i riječi.
Što se tiče akideta (vjerovanja) u tome slijede batinije koji kažu da Kur’an ima vanjsko i unutrašnje značenje. Vanjsko značenje obuhvata ono što znaju poznavaoci Šerijata (ulema), a unutrašnje značenje je ono što oni vjeruju a o tome smo već nešto kazali. Isti je slučaj sa sufijama.Kažu Kur’an i Sunnet imaju skrivene unutrašnje istine mimo onih na kojima se nalazi ulema koja tumači Šerijat u pogledu spoljašnjih propisa koje su nasljedili od prvih generacija c selefa, a koji sežu do Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tačnim senedima, i koje je prihvatio Ummet.
Sufije vjeruju da je Allah u njima i da je pomješan fizički sa njima. To je pravac Ibn Mensura Haladža koji je razapet u Bagdadu za vremena halife Muktedira o čemu sam govorio pri spomenu sekte hatabija . Tako je Haladž rekao: ‘Ja sam Allah’.
Neka je Allah, Azze ve Dželle , vrlo visoko od tih riječi. I sve ono što pripisuju tefsiru Kur’ana i tumačenju Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa na svoj način kao i druge stvari koje su sebi propisali i na njima baziraju svoje učenje a koje pripisuju Allahu, Azze ve Dželle, i tvrde da je to istina.
Oni se suprostavljaju onom na čemu je većina uleme i imami Šerijata, i onome kako je ulema mezheba protumačila Šerijat. Na osnovu temelja svoga akaida da su pomješani sa Allahom, izveli su novi akaid, a to je stepen ibadeta koji ako se dostigne sa njih spada obaveza činjenja ibadeta koja inače važi za obične ljude.
Njima se po njihovom ubjeđenju dešavaju otkrovenja i sklanja zastor kod Allaha, Azze ve Dželle, i oni otkrivaju Njegove tajne, a njihovi ibadeti prerastaju u ibadet srcem a ne tijelom.
Kažu da su ibadeti koje čini obični svijet stepenice koje vode do pravih spoznaja i istina. To su skrivene stvari u njihovim ubjeđenjima. I kažu mi smo dospjeli, spojili se i spoznali znanje spoznaja i otkrovenja, koje ne zna obični svijet i poznavaoci Šerijata. Na taj način indirektno su napali na imame, ulemu i fekihe, i obezvrijedili ono na čemu su oni, te ih ponizili i podcjenili u očima običnog svijeta a time su obezvrijedili i časne šerijatske propise.
Za sebe govore mi smo ulema spoznaje (hakike), odabranici koji su na istini, a što se tiče fekiha oni spadaju u obični svijet, jer oni nisu spoznali istinsko znanje.
Allahu se utječemo od spoznaje zablude. Pošto su tako poništili propise Šerijata i zanijekali njegove propise onda su pali u drugu zabludu, a to je dozvoljavanje zabranjenih stvari a sebe su izdvojili iz kruga obaveza vadžiba.
Tako su dozvolili gledanje u golobradog mladića, osamljivanje sa stranim ženama, naslađivanje glasom žena i djece, služanje muzike truba i defova, te napuštanje stida uz plesanje i pljeskanje rukama po ulicama i trgovima i to su učinili ibadetom kojim se približavaju Allahu, Azze ve Dželle, i zbog kojeg se okupljaju na svojim skupovima.
Tim ibadetima daju prednost nad namazima i drže se ubjeđenja da su to najvrjedniji ibadeti. Na tim skupovima nekada dovode ženske pjevačice ili djecu ili nekog drugog od omladine ko ima lijep glas. Također obezbjede muzičke instrumente, razne vrste defova i bubnjeva kao i drugih muzičkih instrumenata.
Na tim skupovima često ce recituje ljubavna poezija u kojoj se opisuje ljepota i ukrasi žene i spominju se žene, one za kojima su čeznuli pjesnici i opisuju se njihovi ukrasi kao što je npr., Lejla, Lubna, Hind, Suada, Zejneb i druge. Zatim kažu: ‘To su naši nadimci za Allaha, Azze ve Dželle!! Njemu upućujemo pomenuta značenja.’ (Ed-Dur en-nedid fi ihlasi kelimeti tevhid, 59-60

IMAM SAN’ANI

Imam Muhammed ibn El-Emir San’ani u svojoj poznatoj knjizi, ’ Tathirul s i’tikad min edranil s ilhad ’, objašnjava sufizam, govori o sufijama, pa kaže: „Što se tiče onih koji se nazivaju ’opsjednutim’, a koji svojim jezicima ponavljaju riječ Allah, i izgovoraju je na način koji izvodi iz kruga arapskog jezika oni su prokleta šejtanova vojska. Izgovaranje riječi Allah izdvojeno bez nekog obavještenja o njoj kako to oni izgovaraju, ’Allah, Allah’, ne predstavlja govor niti riječi tevhida već to predstavlja poigravanje sa ovom uzvišenom riječi tako što se izvodi iz kruga značenja arapskog jezika. Zatim treba reći da izolovano izgovaranje ove riječi bez pripisivanja nekog značenja predstavlja omaložavanje i ismijavanje. Da li je u Allahovoj Knjizi i Sunnetu prenešena riječ Allah samostalno i u obliku ponavljanja?
Ono što se prenosi u Allahovoj, Azze ve Dželle, Knjizi i Sunnetu, je traženje da se čini zikr i da se ispoljava tevhid, tesbih (subhanAllah), tehlil (la ilahe illallah). Ako pogledaš u zikrove i dove koji su preneseni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba vidjet ćeš da ne sadrže graktanje, blejanje i njakanje koje upražnjavaju ovi koji su u odnosu na Allahovu Uputu i Uputu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao neko ko se nalazi na pustom ostrvu.
Ponekad uz ovo časno ime Allah dodaju imena skupine mrtvih kao što je ibn Ulvan, ibn Husejn, Abdulkadir, El - Idrus. Ponekad se priklanjaju kaburovima zulumćara kao što je Alij Ruman, Alij Ahmer, i njima slični.
Allah, Azze ve Dželle , je sačuvao Svog Poslanika i časne ashabe da ih ne spominju svojim ustima ove zabludjele neznalice. Ovim svojim postupcima oni su objedinili vrste neznanja, širka i nevjerstva.
Ako bi neko rekao: „Pa ovi koji ponavljaju Allahovo ime i rade ono što rade oni koji su nemoralni doživljavaju čuda za koja mislimo da su kerameti. Npr., probadaju se oštrim predmetima, zatim nose zmije i akrepe, jedu vatru i uzmaju žeravicu u ruke pa je trljaju po tijelu.”
Kažem: „Ove stvari su šejtansko djelo a ti koji misliš da su to kerameti mrtvih ili živih zbog njihovih dobrih djela znaj da si obmanjen. Zato što je ovaj zabludnik izgovarao njihova imena i tako ih učinio suparnicima Allahu, Azze ve Dželle , u pogledu stvaranja i upravljanja. Tj., učinio je širk Uzvišenom Allahu.
Ovi mrtvaci za koje ti misliš da su Božije evlije; pitam te da li bi evlija bio zadovoljan da ga jedan pokvarenjak koji slijedi put sufija učini sudrugom Božijim? Ako bi tako nešto mislio onda bi doista učinio nešto odvratno i pomenute bi mrtvace učinio mušricima i tako bi ih, da nas Allah sačuva, izveo iz kruga islama jer si ih učinio Allahovim suparnicima koji se time zadovoljavaju.
Ako misliš da su kerameti ono što se događa ovim zabludjelim pokvarenjacima, koji čine širk Allahu, Azze ve Dželle , i koji slijede neistinu, oni koji su se utopili u iskvarenost, koji ne čine sedždu jedino Allahu, Azze ve Dželle , i koji ne čine zikr Njemu jedinom; ako to zaista misliš onda si pripisao keramete mušricima kafirima i luđacima, i time bi srušio propise i temelje jasnog dina i časnog Šerijata.
Kada si spoznao neispravnost ove dvije stvari onda ćeš znati da ova šejtanska stanja, tagutska posla, ibliska djela sprovode šejtani pomažući svoju braću od ovih koji su zalutali na putu odvođenja Allahovih robova u zabludu.
Prenosi se u pouzdanim hadisima da se šejtani i džini pretvaraju u oblik zmije i to je opšte poznata stvar. To su zmije koje čovjek često vidi u rukama pokvarenjaka (mađioničara i sihirbaza).Nekada u tome može biti udjela i sihra kojeg ima mnogo vrsta i koji nije teško naučiti. Najlakše se do sihra može doći nevjerstvom Allahu, Azze ve Dželle , zatim odlaganjem mushafa u nužnik i slično tome, neuzubillahi.
Zato nemoj da te zavara ono što vidiš da rade ovi pokvarenjaci od čuda i da pomisliš da su to kerameti, jer sihr u djelima može imati veliki efekat.
Emir San’ani, Allah mu se smilovao, u svojoj kasidi u kojoj hvali šejha Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba kaže:
Izgradio je porušene temelje Šerijata
Kada je vidio da su ljudi pali u zabludu u pogledu njih
Bijahu oživjeli značenje Suva’a i Jegusa a loše li je to
U teškoćama su dozivali njihova imena
Kao što nevoljnik u teškoći doziva Es-Sameda Jedinog
Koliko su samo u Ukajri žrtvovali kurbana
Glasno i namjerno mimo Allahova imena
Koliko je bilo samo onih koji su tavaf činili oko kaburova ljubeći ih,
i doticali njegove zidove svojim rukama.

IMAM MUFESSIR EBU HAJAN EL ENDELUSI

Imam Ebu Hajan El - Endelusi u svom velikom tefsiru,
‘El s Bahrul s muhit ’, te u dodatku iste knjige pod nazivom, ‘En s Nehrul s made ’, 3/448, u tumačenju sure En - Nisa’ kod riječi Uzvišenog: „Zaista su nevjernici oni koji kažu:„Zaista je Allah sin Merjemin”, kaže:
„ Iz nekih dijelove krščanske akide (vjerovanja) oni koji se vanjštinom predstavljaju kao muslimani a koji se mogu deklarisati kao sufije izveli su tezu o Allahovoj utopljenosti u lijepe slike.
Od bezbožnika koji zastupaju takvo mišljenje u pogledu akide jedinstva i fizičke izmješanosti Allaha sa stvorenjima (akida ittihada i vahdetul vudžuda) su Haladž, Eš-Ševzi, Ibn Ahla, Ibn Arabi koji je stanovao u Damasku, Ibn El-Farid, zatim sljedbenici ovih pomenutih kao što je Ibn Seb’in, zatim njegov učenik Et-Tusteri, Ibn Mutraf koji je stanovao u Mersiji, Es-Safar koji je ubijen u Granadi, Ibn Lubadž, Ibn Hasan koji je stanovao u Beluziku.
Također se predstavnicima ovog prokletog pravca deklarišu: Telmesani koji je u kontekstu toga napisao mnoge stihove, Ibn Ajaš Melaki koji je stanovao u Damasku, Abduvahid ibn Muehir koji je stanovao u Saidu u Egiptu, El-Ejki Adžemi koji je vodio rijaset u Hanikahu, Seid Suada u Kairu, Ebu Jakub ibn Mubešir , učenik od Tusterija koji je stanovao u Zevili blizu Kaira, Šerif Abdulaziz El-Menuni i njegov učenik Abdulgaffar El-Kudsi.
Ova sam imena nabrojao radi interesa vjere a Allah to najbolje zna i iz samilosti prema slabim muslimanima kako bi se sačuvali jer je njihovo zlo veće od zla filozofa koji negiraju Allaha, Azze ve Dželle , i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koji govore o praiskonu svijeta, tj., da je on oduvijek postojao i koji negiraju proživljenje.
Neke neznalice između sufija veličaju ove ličnosti s uvjerenjem kako su oni Allahovi odabranici i Njegovi štićenici (evlije). Odgovoriti kršćanima, hululijama, i zagovornicima vahdetul vudžuda, je od ilma - znanja koje spada u temelje vjere (usuli din).
Ebu Hajan u svome tefsiru, ‘ El s Bahrul s muhit ’, 4/145, tumačeći riječi Allaha, Azze ve Dželle,: „U Njega su ključevi svih tajni i niko ih ne zna osim On”, kaže:
„ Ovi koji se deklarišu kao sufije tvrde da poznaju stvari od gajba i da posjeduju znanje o svršetku života svojih pristalica te da će sa njima biti zajedno u Džen netu, sa krunama na glavama. I niko od njih to ne negira iako je poznato koliko su neupućeni i daleko od nauke a sebi umišljaju da znaju gajib”
Na drugom mjestu, 2/93, kaže: „Da je Katade dočekao i živio u ovom vremenu pa da čuje lažni i nakinđureni govor ovih koji se nazivaju sufijama a koji nema osnove u Allahovoj Knjizi i Sunnetu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i upuštanja u izmišljanje laži o stvarima gajba, umro bi od zaprepaštenja.”
U tefsiru sure El - E’araf Ebu Hajan kaže:„U ovom čudnom vremenu u kojem živimo pojavili su se ljudi koji se oslovljavaju šejhovima. Među običnim svijetom oblače prepoznatljivu odjeću a klonili su se privređivanja i izgovaraju glasno zikrove po džamijama koji nisu preneseni šerijatom.
Oko sebe okupljaju sluge koji im pribavljaju svijet kako bi im služili i kako bi se okoristili njihovim imetkom. Oni smatraju da se približavaju Allahu, Azze ve Dželle, putem osamljivanja i učenjem nekakvih zikrova koji nisu prenešeni ni u kakvoj objavljenoj knjizi niti je to spominjao nijedan poslanik, alejhi selam.
Među svijetom se uzdižu tako što se osamljivaju na sedžadi. Svijetu pružaju ruku kako bi je poljubili. Pri tome nastoje da ne pričaju osim malo a kad hode, hode pognutih glava. Njihove sluge, ako nešto tražiš od šejha, često kažu: ‘Šejh je zauzet zbog osamljivanja’, ili nekada kažu: ‘Šejh ne misli dobro o tebi ili šejh te je jučer spomenuo’, ili neke druge riječi kojima privlače obični svijet i tako zavode pamet neznalica.
Ovi šejhovi iako se uspiju sačuvati akide hulula i vahdetul-vudžuda koja se proširila u ovom našem vremenu, u najmanju ruku u potpunosti izlaze iz okvira Šerijata. Ono što je još čudno u pogledu ovih kako sebi određuje činove, kako dolaze do imetka i kako im ljudi služe iako nemaju nekih posebnih vrijednosti.”

IMAM EBUL FEREDŽ IBN DŽEVZIJ

Imam Ebul Feredž Abdurrahman ibn Dževzij Bagdadi, umro 597 h.g., napisao je posebnu knjigu, ‘Telbisu Iblis’, koja bi se mogla prevesti kao: ‘Iblisovo obmanjivanje ’, u kojoj najvećim dijelom govori o sufijama i o tome kako ih je šejtan obmanuo. Ibn Dževzij kaže: „Osnova šejtanove obmane u pogledu sufija je u tome što ih je odvratio od znanja te što im je prikazao kako su samo važna djela. Pošto im je ugasio svjetiljku znanja onda su ostali da tumaraju u mraku. Tako je nekima od njih prikazao kako je svrha i cilj vjere u potpunom ostavljanju ovodunjalučkih potreba pa su odbili ono što koristi njihovim tijelima a imetak su poistovjetili sa akrepima a zaboravili su da je imetak stvoren radi korisnih stvari. Otežavali su svojim dušama tako da je među njima bilo onih koji nisu lijegali. Oni su imali lijepu namjeru samo što nisu išli pravim putem. Među njima je bilo onih koji su zbog slabog znanja radili po lažnim hadisima a da to nisu ni znali. Zatim su došli drugi koji su govorili i uzdizali gladovanje, siromaštvo, naslađivanje, i o tim stvarima pisali knjige kao što je pr. Harisa Muhasibija.Poslije su došli drugi koji su među sufijama propagirali odjevanje poderanom odjećom, poslušnost, ritualne plesove, redanje u redove i još su dodatno povećali taharet. I tako je ova stvar nastavila da raste i da se mijenja.
Kroz njihove snove su mjerili vrijednost znanja po kojem rade tako da su to nazvali unutrašnjim znanjem (ilmul-batin) a šerijatsko znanje, tj., propise Šerijata su nazvali vanjsko znanje (ilmu-zahir).
Tako je glad od nekih učinila da su počeli maštati i umišljati pokvarenosti pa su se pozvali na ljubav istine (elhakka). Zatim se žarko zaljube u to kao da umišljaju osobu lijepog izgleda u koju se zaljube. Djela ovih su na granici između nevjerstva i novotarije. Zatim su se među sufijama pojavili pravci - tarikati pa su iskrivili akidu (vjerovanje).
Tako neki od njih vjeruju u hulul (da je Allah, Azze ve Dželle, u svakoj stvari fizički prisutan) , drugi vjeruju u Njegov spoj sa stvorenjima (ittihad). I stalno ih je Iblis uvodio u umjetnost novotarija tako da su za sebe napisali sunene.
Onda je došao Ebu Abdurrahman Silmi i napisao im knjigu, ‘Sunen a’, i sabrao im istine o tefsiru, a o njima je u toj knjizi spomenuo čudne stvari u njihovom tumačenju Kur’ana te stvari o osnovama znanja o kojima govore a o kojima ne postoji sened - lanac prenosilaca. Od čuda koja ih karakterišu je, rasprave u pogledu Kur’ana.
Dalje Ibn Dževzij kaže: „Za njih je Ebu Nasr Es - Siradž napisao knjigu koju je nazvao, ‘ Lem’u sufijj’, u kojoj je spomenuo ružna ubjeđenja (akidu), i nepristojan govor a spomenut ćemo poslije dio toga, inšaAllah.
Zatim je za njih Ebu Talib Mekki napisao knjigu, ‘Kutul s kulub ala lisan sufijj’, što bi se moglo prevesti kao, ‘Opskrba srca na jeziku sufij ’’, u kojoj je spomenuo netačne hadise, i što nema osnove kada su u pitanju salavati u toku dana i noći, i druge apokrifne (lažne) stvari kao i stvari od neispravne akide (vjerovanja).
U njoj često navodi sljedeće: „Kažu neki vidovnjaci - otkrovitelji (mukašif)”. To predstavlja bezvrijedan govor.
U toj knjizi je također spomenuo kako se Allah, Azze ve Dželle, otkriva - pokazuje na ovom svijetu nekim evlijama. Pamti se da je rekao: „Po stvorenje nema niko štetniji od Stvoritelja.” Poslije toga ljudi su ga otjerali i poslije toga mu je zabranjeno da govori i vazi ljudima.
Ibn Dževzij dalje kaže: „Zatim se pojavio Ebu Neim Asbehani koji je za njih napisao knjigu, ‘El s Hulije’, te je u njoj spomenuo stvari koje su u okviru sufizma, ružne i pokuđene. Čak se nije stidio da među sufije ubroji Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju, radijAllahu anhum. O njima je u toj knjizi naveo zaista čudne stvari. Također je među sufije svrstao Šurejha, Hasana Basrija, Sufjana Sevrija, Ahmeda ibn Hanbela. Silmi je u, ‘Tabekat sufijj ’, spomenuo Ibrahima ibn Edhema zatim poznatog Kerhija. U sufije ih je svrstao jer su bili poznati kao skromni pobožnjaci (zahidi).
Treba znati da u islamu niko ne prezire skromnost - zuhd koji je u granicama Šerijata već je pokuđen način na koji na njega gledaju sufije kao što ćemo to spomenuti.
Zatim je Abdulkerim ibn Hevazim Kušejri za njih napisao knjigu, ‘ Er s Risale ’, u kojoj je spomenuo čudne stvari o: prolaznosti i vječnosti, uskraćivanju i udjeljivanju, vre cmenu, zaljubljenosti i postojanju, sakupljanju i rastavljanju, budnosti, opijenosti, okusu, pijenju, istrajnosti, otkrovenju, vidovnjaštvu, kodeksima, pokazanjima, prosvjetljenju, građi i mogućnosti, Šerijatu, istini, i druge udrobljene stvari koje sa naučnog gledišta ne predstavljaju ništa, a njegov tefsir je još čudniji od toga.
Zatim je došao Muhammed ibn Tahir Makdisi pa im je napisao knjigu, ‘ Svojstva sufizma’, u kojoj je spomenuo stvari zbog kojih bi se svako pametan stidio da ih spomene. Spomenut ćemo od toga neke stvari kada za to bude prilika, inšaAllah.
Zatim je došao Ebu Hamid El-Gazali koji je napisao knjigu, ‘ El - Ihja’ ’, po principu ‘naroda’, ali u kojoj je naveo veliki broj netačnih hadisa neznajuči da su netačni.
Zatim je govorio o otkrovenju pri čemu je izišao iz okvirnih principa fikha. Tako npr., kaže: „Pod suncem, mjesecom i zvijezdama, koje je vidio Ibrahim, se misli na svjetlo koje je Allahov zastor, a o tome ništa nije prenešeno. Ovakva izjava liči govoru batinija.
Ebu Hamid El-Gazali u svojoj knjizi, ‘El-Mefseh bil-ahval’, kaže: „ Sufije u svojoj budnosti vide meleke i duše poslanika i čuju njihove glasove i od njih uzimaju pouke.”
Zatim se njihovo stanje mijenja od viđenja prema stepenima pri čemu im se steže pas.
Kaže imam Ebu El-Feredž ibn Dževzij: „Razlog zbog kojeg su gore navedeni pisali o pomenutim stvarima je slabo znanje o sunnetima, islamu i predanjima, te okretanje od pravca naroda ka onome što su sebi prikazali poželjnim i lijepim.
Ove stvari su sebi prikazali lijepim jer su njihove duše vidjele zuhd pohvalnim i lijepim, i jer su vidjeli da je stanje ovih ljepše od stanja ostalih pripadnika naroda po izgledu i da govore nježnijim govorom od njihova govora.
Metoda i pravac prethodnika - selefa sadrže neku vrstu grubosti. Zatim žudnja za pravcem koji su zauzeli sufije ogleda se u tome što oni vanjštinom zrače pobožnošću i čistoćom a u sklopu toga je i duševni rahatluk, poslušnost a to je ono čemu teže duše. Prve sufije su bježali od sultana i namjesnika što ih je učinilo iskrenim. Nakon što je sufizam postao pokret i nakon što su se odali materijalizmu počeli su se družiti sa sultanima i namjesnicima.
Većina djela koja su napisali sufije nemaju šerijatski valjane osnove i ne oslanjaju se na šerijatske izvore. Već su to događaji koje prenose jedni od drugih koje su poslije sabrali u knjige i nazvali ga unutarnjim znanjem (batin).
Ibn Dževzij dalje kaže: „Na početku ove knjige prenijeli smo od Ahmeda ibn Hanbela da je, nakon što je čuo ono što govori Haris Muhasibi, rekao: ‘Savjetujem ti da se ne družiš sa njim’.”
Seid ibn Amra Berdei kaže: „Bio sam svjedok kad je Ebu Zur’a upitan o Harisu Muhasibiju i njegovim knjigama pa je rekao: „Dobro se čuvaj tih knjiga. To su knjige novotarija i zabluda. Drži se predaja (hadisa) u njima ćeš naći ono što će te zadovoljiti.””
Upitan o poukama iz ovih knjiga rekao je: „Ko ne nađe pouku u Allahovoj Knjizi u ovim knjigama je neće naći. Do vas je dospjelo da su Malik, Sevri, Evzai i drugi imami od selefa pisali poglavlja o opasnostima i vesvesama, što se tiče ovih sufija oni se razilaze sa učenjacima.
Oni nekada dolaze sa Harisom Muhasibijem drugi put sa Abdurrahmanom Dubejlijem nekada sa Hatimom Esamom a nekada sa Šekikom. Zatim je rekao: „Kako su samo ljudi požurili prema novotarijama.”
Obavjestio nas je Muhammed ibn Abdulbaki: „Prvi ko je u svojoj zemlji govorio o uređenju deredža i stepena evlija je Zu Nun Misri, pa mu je to negirao i usprostavio se Abdullah ibn Abdulhakem vođa Egipta. Poslije je Zu Nuna Egipatska ulema protjerala zbog toga, posebno kada se proširila vijest o njegovom učenju i stvarima o kojima nisu govorili selefi,da bi ga na kraju proglasili zindikom - heretikom odpadnikom od islama.”
Silmi je rekao: „Ebu Sulejman Darani je protjeran iz Damaska jer je tvrdio da vidi meleke i da su oni sa njim razgovarali. Neki ljudi su posvjedočili protiv Ahmeda ibn Ubeja Havarija da je on davao prednost evlijama nad poslanicima pa je pobjegao iz Damaska u Mekku.”
Stanovnici Bestama su negirali Ebu Jezidu Bestamiju ono što je govorio. On je spominjao govor ibn Isa da je rekao: „ Ja imam mi’radž - uzdizanje kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao mi’radž. ”
Silmi je rekao: „Neki čovjek je pričao od Suhejla ibn Abdullaha Tusterija da je rekao: „ Zaista kod njega prisustviju meleki, džini i šejtani, i on sa njima govori, pa mu je to negirao obični svijet tako da su ga proglasili zlim. Nakon toga je otišao u Basru gdje je i umro. ”
Silmi je rekao: „Haris Muhasibi je nešto izrekao od svoga učenja kao i o Allahovim osobinama, pa mu se Ahmed ibn Hanbel suprostavio nakon čega se sakrio sve dok nije umro.”
Ibn Dževzij dalje kaže: „Ebu Bekr Hilal je spomenuo u knjizi, ‘Es-sunne’, od Ahmeda ibn Hanbela da je rekao: „ Dobro se čuvajte Harisa Muhasibija on je jedan od korjena džehmija. Sa njim je se družio taj i taj pa ih je preobratio u džehmije. ”
I rekao je Ibn Dževzij u svojoj knjizi, ‘ Telbis Iblis’, nakon što je spomenuo Iblisovu obmanu sufija u pogledu plesanja i zaljubljenosti: „Naši fekihi ne primaju svjedočenje od pjevača i plesača, a Allah upućuje na Pravi put.
(Telbis Iblis, imam Ebul Feredž ibn Dževzij, 163-167)

EBU ZUR’A RAZI

Rekao je Berze’i: „Upitan je Ebu Zur’a o Muhasibiju i njegovim knjigama pa je odgovorio: ‘Čuvaj se tih knjiga, to su knjige zablude i novotarija. Drži se predaja hadisa, u njima ćeš naći ono što će te učiniti neovisnim od tih knjiga i što ti je dovoljno.’ Bi mu rečeno: ‘Da li u tim knjigama ima pouke?’ Reče: ‘Ko ne izvuče pouku iz Allahove Knjige u ovim je knjigama neće naći. Do vas je dospjelo da su Malik ibn Enes, Sufjan Sevri, Evzai, i drugi imami od pret chodnika pisali poglavlja o opasnostima i vesvesama, što se tiče ovih sufijaoni se razilaze sa učenjacima. Oni nekada dolaze sa Harisom Muhasibijem drugi put sa Abdur rahmanom Dubejlijem nekada sa Hatimom Esamom a nekada sa Šekikom.’ Zatim je rekao: ‘Kako su samo ljudi požurili prema novotarijama.’” (Tehzibu et - tehzib, 2/135)
Imam Zehebi u ‘Mizanul - i’tidal’ u dodatku na ovaj govor Razija kaže: „A gdje je Muhasibi u odnosu na one od sufija koji su došli poslije njega. Šta bi tek rekao Ebu Zur’a da je vidio djela onih koji su došli poslije njega? Kao što je npr.: ‘Kut’ od Ebu Taliba, ili ‘Behdžetul - esrar’ od ibn Džuhduma, ‘Hakaiku tefsir’ od Silmija, otišla bi mu pamet. Šta bi rekao da vidi djela Ebu Hamida Gazalija i mnoštvo apokrifnih hadisa u ‘Ihja’u’. I šta bi rekao da vidi ‘Fususul - hikem’ i ‘Futuhat mekijje’?
Odraz onoga što je govorio Haris u svome vremenu je rezultat postojanja hiljadu muhaddisa kao što je Ahmed ibn Hanbel, ibn Rahavej, i drugi, koji su bili spremni dići svoj glas i odgovoriti ovim novotarima A kada su muhaddisi spali na ibn Dahmisa i ibn Haneta onda su se pojavile ličnosti poput ibn Arabija autora ‘Fususa’.

11.10.2009.

Dokaz Kur`an-a za zabranu gradnje turbeta...

Uzviseni Allah kaze: "...Sagradite iznad njih zdanje. Gospodar njihov najbolje zna ko su oni. A onda oni do cijih se rijeci nojvise drzalo rekose: 'Podignut cemo iznad njih dzamijul" (El-Kehf, 21.) sto znaci da su se u pecini nasle dvije grupe ljudi. Jedna skupina je rekla: "Sagradite iznad njih zdanje. Gospodar njihov najbolje zna ko su oni!", a druga: "Podignut cemo iznad njih dzamiju".

Obje grupe su se slozile da je potrebna gradnja iznad kabura radi njegova ocuvanja i postovanja. Zatim su se razisli u pogledu zdanja i njegove svrhe. Onda je druga grupa rekla: "Ne treba da se iznad ovih dobrih podize nesto bez cilja i svrhe". I podigli su dzamiju iznad njih radi cuvanja i bericeta, a dzamije podizu oni koji vjeruju u Allaha.

Indikativno je kako ovaj ajet tumace oni koji forsiraju nekakav svoj, samo svoj stav da su oni koji su podigli dzamiju iznad kabura Stanovnika pecine (Ehlu-1-Kehf) bili vladari nevjernici, sto je oprecno svim razumijevanjima ajeta. Cilj toga je, ocigledno, potpora ekstremnom stavu ili, bolje red, degresivnom, koji im sluzi za odredene ciljeve, bez ikakvog naucnog argumenta ili historijske podloge.
Zatim, ajet ukazuje na pozeljnost i smjernost, buduci da izreceni iskaz nije propracen izricanjem zabrane i necim drugim u torn smislu. Zato nije prihvatljivo pozivanje na ovaj ajet u ovoj temi. Na osnovu toga su ashabi i tabiini smatrali dozvoljenim podizanje dzamije spram kabura Allahova Poslanika, sallallahu alehi ve sellem. Cak je i sam kabur ukljucen u dz'amiju, a vjera je tada bila izuzetno snazna a ulema rasuta diljem islamskog svijeta. Tome nije bilo suprostavljanja niti kritike. U protivnom bi oni koji su to presutjeli, kao i milioni posjetilaca, bili prokleti. Oni su, medutim, odlicnici iz reda ashaba, tabiina, poboz'nih muslimana.

Ovim sazetim izlaganjem smo zeljeli upotpuniti stav koji smo ranije izlozlli kad smo govorili o dilemi vesileta, kabura, kubeta, turbeta, da bismo pojasnili ispravnost takve gradnje sve dok je cilj plemenit i cist. U tom smislu naveli smo, makar i reducirano, stavove nekih priznatih mezhebskih imama,
velikih poznavalaca fikha, poznatih po poboznosti i bogobojaznosti, podupiruci time ono sto smo prethodno izlozlli.

Ponavljamo da smo u ovoj studiji samo ponudili obrasce koji upucuju na brojne primjere u torm kontekstu. Apsurdno je da je sva ova ulema bila na pogresnom kursu, da je svjesno prizivala Boziju srdzbu, hotimice zavodila ummet, zeleci ga odvesti u Dzehennem!

Mi smo stava Malika i onih koji se drze njega kad je u pitanju valjanost namaza u mezarju, naslanjanje na kabur, uzimanje kabura jastukom/zaglavljem, namaz na njemu, okretanje u namazu prema njemu kad postoji cista namjera, kao sto je on postupao i to nakon sto je jasno utvrdio da su to radili ashabi, prije svih "Vrata grada znanja", hzr. Alija. Sve dok je iman cist, tevhid postojan, srce i razum prisebni u tome nema stete ni po koga. A to je nesto sto je, Allahu dragom hvala, stabilno u dusama ogromne vecine svijeta. I kod odlicnika i kod mase.

Kad dode do greske nekih neukih, kad se pogresno izgov-ori rijec, neispravno postupi, njihove lijepe nakane i cistota imana cuvaju ih od svakog moguceg posrtaja.
A obaveza je ucena da neuka poduci mudro i lijepim savjetom.

Niko nema pravo, bez obzira ko je u pitanju, izvoditi muslimane iz okvira islama radi neke greske, neznanja, osobnog rasudivanja. Mi tezimo objedinjenju ummeta i pribIizavanju stavova. Nije ispravno da nas nazivaju grobarima, jer kabur je jedna od komponenti tevhida.
"Allah zna one koji cine smutnju i one dobre. Od Njega dolazi uputa i On je onaj od koga se trazi pomoc".

11.10.2009.

Poslanik a.s. je zabranio gradjenje turbeta...

1) Muhammed, a. s., je ukopan u sobi hzr. Aise na njegovu oporuku a to je natkriveni prostor. Poslije njega su ukopani Ebu Bekr, r. a., i Omer, r. a. Ashabi nisu sklonili krov niti su to pravdali ekskluzivitetom niti odlikom. Eventualni Poslanikov ekskluzivitet i odlika se ovdje iskljucuju, buduci da su tu, pored njega, ukopana i ova dvojica.

Kube je vrsta potkrovlja.

Zatim, ne postoji decidna zabrana gradnje kubeta, uz napomenu da su i u Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, doba, tu i tamo, postojala kubeta. U hadisima se ne navodi jasno odbijanje ili prihvatanje. Tretiranje toga zabranom bez navodenja jasnih argumenata jest vrsta samovolje, fanatizma, povodenje za strastima.

2) Emevije su u Damasku podigli kube (sahra mubareka), a dunjaluk je Jos uvijek vrvio ashabima. Zatim su dosli tabiini, drugi fakihi, ulema. Do nas nije doprlo da je neko osporio gradnju kubeta na Sahri. Da su kubeta bila zabranjena to se ne bi dogodilo, niti bi prvi muslimani (selefi-s-salihin) sutke presli preko toga.

3) Iznad kabura Bozljeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nalazi se kube koje je obnavljano vise puta. Nije zabiljezeno da je neko od prvih muslimana to osporavao ili vidio u tome novotariju u vjeri (bid'at) ili sirk; to su tako vidjeli samo protagonisti selefistickih ideja u ovom posljednjem periodu, radi poznatih politickih i licnih interesa.

4) Kube je vrsta krova i odlikuje se velikom izdrzljivoscu i trajnoscu, te ne posjeduje nikakvo znacenje svetosti niti pijeteta. U svim dijelovima svijeta podiz"u se slicni objekti u vidu pozorista, konferencijskih sala, kinosala... - iskljucivo radi izgleda i zahtjeva vremena. Nema nikakve sumnje da se sve zgrade koje se danas podizu - a kod kojih je krov u obliku kubeta - podizu iskljucivo radi lijepog izgleda, funkcionalnosti, bolje izdrz1jivosti..., kao sto je slucaj i s objektima u kojima se odrzavaju kengresni skupovi.

Tu su jevrejski hramovi, crkve s ogromnim kubetima, i niko tome ne pridaje nikakvu svetost ill obozavanje.
Vidjeli smo kube Muhammeda Ismaila, iza Poslanikove dzamije. Nedavno je restaurirano kube u Dzedi. Vehabije na to sute, a upravo su oni nosioci ideje rusenja kubeta i insinuacija o njihovoj svetosti koja lebdi samo u njihovim fikcijama.

11.10.2009.

Zablude Mevluda i onih koji ga praktikuju...

Oni koji smatraju da treba nastaviti sa ovom novotarijom daju prividne argumente koji su slabi kao što je slaba paukova mreža. Sa ovim prividnim argumentima može se uraditi sljedeće:

1. Njihova tvrdnja da je to poštivanje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Odgovor: Način na koji se on poštuje jeste slušati ga, raditi kako nam on komanduje i izbjegavati ono šta nam on zabranjuje, i voljeti ga. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem se ne poštuje kroz novotarije, mitove i grijehe. Proslavljati njegov rođendan je pokuđen način iskazivanja poštivanja, jer je to grijeh - haram.
Oni koji su najviše poštivali Poslanika sallallahu alejhi ve sellem bili su ashabi radijallahu anhum, kao što je ‘Urve ibn Mes’ud rekao Kurejšima: “O ljudi, tako mi Allaha, posjećivao sam kraljeve. Bio sam kod Cezara, Kisre i Negusa, ali tako mi Allaha nisam vidio ni jednog kralja koga su njegovi drugovi – ashabi poštivali koliko su ashabi Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem poštivali Muhameda sallallahu alejhi ve sellem. Tako mi Allaha, kad god bi on pljunuo nikad to ne bi palo na zemlju, nego bi palo u ruku nekog od njegovih ashaba, zatim su oni s tim trali svoja lica i kože. Kad bi im on naredio da urade nešto, požurili bi da to urade onako kako im je rečeno. Kad bi on uzimao abdest, skoro bi se svađali ko bi mu pružio vodu. Kad bi on govorio, oni bi stišali svoje glasove u njegovom prisustvu i nisu buljili u njega iz poštovanja prema njemu.” (Buhari, 3/178, 2731, 2732; El-Feth, 5/388). Uprkos ovolikom poštivanju, oni nisu nikad uzeli njegov dan rođenja kao proslavu – mevlud. Da je to bilo naređeno u Islamu oni to ne bi nikad zapostavili...

2. Koristiti kao dokaz da mnogi ljudi u mnogim zemljama to čine

Odgovor na to je, da se dokaz sastoji od onoga što je potvrđeno od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, a ono što je potvrđeno od Poslanika jeste zabrana novotarija u općem smislu, a to i jeste novotarija. Ono šta rade ljudi ako je u suprotnosti sa dokazom – delilom-, ništa ne koristi čak i ako to mnogi rade. “Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili…" [El-En’am 116]

I pored toga, u svakom vremenu, hvala Allahu, ima onih koji odbijaju ovu novotariju i jasno tvrde da je ona neistinita. Oni koji nastavljaju u slijeđenju novotarije nakon što im je istina objašnjena nemaju dokaza za to.

Među onima koji opovrgavaju Mevlud bio je i Šejhul-Islam Ibn Tejmije, u djelu Iqtidaa’ al-Siraat al-Mustaqeem; Imam El-Šatibi u djelu al-‘I’tisaam; Ibn al-Haadž u djelu al-Madkhil; Šejh Taadž al-Deen ‘Ali ibn ‘Umar al-Lakhami koji je napisao čitavu knjigu kojom opovrguje mevlud, Šejh Muhammad Basheer al-Sahsawaani al-Hindi u svojoj knjizi Siyaanah al-Insaan; al-Sayyid Muhammad Rasheed Ridaa napisao poseban esej na ovu temu; Šejh Muhammad ibn Ibraaheem Aal al-Šejh napisao poseban esej na tu temu; Šejh ‘Abd al-‘Azeez ibn Baaz; i drugi koji još uvijek pišu protiv novotarija kroz novine i magazine baš u vrijeme kad se ova novotarija i održava.

3. Oni kažu da proslavom Mevluda oživljuju sjećanje na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem

Odgovor: Sjećanje na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem muslimani održavaju konstantno, kao kad se spomene njegovo ime u ezanu, ikametu, hutbama, i svaki put kad muslimani izgovaraju šehadet nakon uzimanja abdesta i u namazima, i svaki put oni šalju blagoslove na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, u svim namazima i svaki put kad jedan musliman izvršava Vadžib (ono što je obavezujuće) ili mustehab (ono što je preporučeno) djelo koje je propisao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. Na sve ove načine muslimani se sjećaju Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Prema tome, musliman konstantno održava sjećanja na Poslanika i ima vezu s njim i dan i noć na način kojeg je Allah subhanehu ve te'ala propisao, ne samo na dan Mevluda i stvarima koje su novotarije i koje se kose sa Sunnetom, jer to udaljava osobu od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i Poslanik će ga se odreći zbog toga. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nema potrebe za ovim izmišljenim slavljem, jer je Allah subhanehu ve te'ala već darovao njemu poštivanje i respekt, kao što On kaže: ''i spomen na tebe visoko uzdigli” [El-Inširah 4]

Ne spominje se nigdje Allah subhanehu ve te'ala u ezanu, ikametu, hutbi, a da nije i Poslanik sallallahu alejhi ve sellem spomenut. Ovo je pravo poštivanje, ljubav i obnova sjećanja na njega i značajan podstrijek da ga pratimo.

Allah subhanehu ve te'ala nije spomenuo rođenje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u Kur'anu, On je radije skrenuo pažnju na svoju misiju, i kaže: “Zaista, Allah je darovao veliku naklonost vjernicima kad je poslao među njih Poslanika (Muhammeda) od njih samih. [Ali ‘Imran 164] “On je neukima poslao Poslanika jednog između njih... ” [El-Džuma'a 2]

4. Oni mogu reći da je proslavljanje Poslanikovog sallallahu alejhi ve sellem rođendana predstavljeno od učenog i pravednog kralja koji je htio da se na taj način približi Allahu subhanehu ve te'ala.

Naš odgovor je da se novotarija ne prihvata bez obzira ko je radi. Dobra namjera ne opravdava loše djelo, čak i ako je jedna osoba umrla kao učena i pravedna osoba, to ne znači da je ona bila nepogrešiva.

5. Oni kažu da je proslava mevluda bid'a hasena – lijepa novotarija, jer zasniva se na zahvali Allahu subhanehu ve te'ala za Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Naš odgovor je da nema ništa dobrog u novotarijama. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ko god donese nešto novo u ovoj našoj stvari (Islamu), a da nije dio toga odbija se.” (Bilježi Buhari,2697; El-Feth, 5/355). A rekao je i: “Svaka novotarija vodi u zabludu” (Bilježi Ahmed, 4/126; Tirmizi, 2676). Propis za novotarije je da su one pogrešne upute, ali ovaj prividni argument želi da sugeriura da nije svaka novotarija zabluda, nego su to dobre – lijepe novotarije.

Hafiz ibn Redžeb je rekao u djelu Šerhul Erbein za riječi Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ‘svaka novotarija je zabluda": "Ovaj hadis je sažet, ali i obiman komentar koji uključuje sve. To je jedan od najvažniji zakona vjere. To je slično njegovim riječima: "Ko god donese nešto novo u ovoj našoj stvari (Islamu), a da nije dio toga odbija se.” (Bilježi Buhari, 2697; El-Feth, 5/355). Ko god izmisli nešto novo i doda to Islamu bez ikakve osnove, to je put zablude i nema ništa sa Islamom, makar se radilo o stvarima vjerovanja – akida.' Ovi ljudi nemaju nikakvih dokaza da postoji nešto kao što je dobra novotarija, osim riječi Omera radijallahu anhu u vezi Teravih namaza: ''Kako je lijepa ovo novotarija…" (Sahihul-Buhari, 2/252, 2010 mu’allek; El-Feth 4/294).

Oni takođe kažu da su stvari izmišljene koje nisu opovrgnute od strane selefa, kao što je prikupljanje Kur'ana u jednu knjigu i pisanje i sakupljanje hadisa.

Odgovor je da ove stvari imaju osnovu u Islamu, tako da se ne radi o novim izmišljenim stvarima.

Omer je rekao: “Kako je dobra ova bid'a-novotarija” misleći, inovacija u lingvističkom smislu, a ne u šerijatskom, jer inovacija u šerijatskom smislu je nešto što nema osnove u Islamu.

Sakupljanje Kur'ana u jednu knjigu ima osnovu u Islamu, jer je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem naređivao da se zapisuje Kur'an, ali je bio razasut, tako da su ga ashabi sakupili u jednu zbirku da bi se sačuvao.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je predvodio svoje ashabe na Teravih namazima jedno vrijeme, zatim je to prestao raditi, da im ne bi bilo naređeno. Ashabi su nastavili da klanjaju pojedinačno za vrijeme života Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i nakon njegove smrti, sve dok ih Omer ibn el-Hattab nije sakupio iza jednog imama kao kad su klanjali za Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem. Ovo nije bila novotarija uvedena u vjeru.

Pisanje hadisa takođe ima osnovu u Islamu. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je naredio da se neki hadisi zapišu za neke ashabe koji su ga pitali za to. Općenito govoreći za vrijeme njegova života to nije bilo dozvoljeno, iz bojazni da se hadis ne bi pomiješao sa tekstom Kur'ana. Kad je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem umro, ovaj strah više nije bio prepreka, zbog toga što je Kur'an bio kompletiran i uređen još za njegova života. Muslimani su sakupili Sunnet nakon toga, da bi sačuvali i da ga ne bi izgubili. Molimo Allaha da ih nagradi u ime Islama i muslimana, jer su sačuvali Knjigu od svoga Gospodara i Sunnet svoga Poslanika sallallahu alejhi ve sellem od zagubljenja i falsifikata.

Možemo im još reći: zašto ovaj akt zahvale, kako oni to zovu, nije praktikovan od strane najboljih generacija, ashaba, tabiina i tabi-tabiina, koji su voljeli Poslanika sallallahu alejhi ve sellem najviše i koji su bili najviše spremni da čine dobra djela i zahvale? Da li su oni koji su izmislili Mevlud bolje upućeni od njih? Da li su oni više zahvaljivali Allahu subhanehu ve te'ala? Zasigurno da nisu!

6. Oni mogu reći da proslavljanje Poslanikovog rođendana je pokazivanje njihove ljubavi prema Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, a ljubav prema Poslaniku je propisana u Islamu.

Odgovor na to je, da nema sumnje da je obaveza svakog muslimana da voli Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Treba da ga voli više od sebe samog, svog djeteta, svoga oca, i svih ljudi, ali to ne znači da mi možemo unositi novotarije koje nam nisu propisane. Voljeti ga znači, da ga treba slušati i slijediti, jer to je najveći izraz ljubavi, kao što je rečeno: ''Ako je tvoja ljubav iskrena onda ga slušaj, jer onaj ko nekoga voli on ga i sluša.”

Voljeti Poslanika sallallahu alejhi ve sellem zahtjeva održavanje njegovog sunneta živim, čvrsto ga se držati, i izbjegavati riječi i djela koja su u suprotnosti s tim. Nema sumnje da sve što nije u skladu sa njegovim sunnetom je pokuđena bid'a – novotarija i izraz je neposlušnosti. Tu se uključuje proslava njegovog rođendana i drugih bid'ata. Dobra namjera ne znači da je dozvoljeno izmisliti novotariju u vjeri.

Islam se zasniva na dvije stvari, čistoći namjere i slijeđenju Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Allah subhanehu ve te'ala kaže: “Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.” [Bekare 112]

Pokoravati se Allahu subhanehu ve te'ala znači biti iskren prema Njemu, a raditi dobra djela znači pratiti Poslanika i implementirati Sunnet.

7. Još jedan od njihovih prividnih argumenata jeste kad kažu da proslavljaju Mevlud i čitaju Poslanikovu sallallahu alejhi ve sellem biografiju i na taj način daju motiv narodu da ga prate kao svoj primjer.

Mi im kažemo da čitanje biografije Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i slijeđenje njegovog primjera je obaveza muslimana svo vrijeme, čitavu godinu i čitav životni vijek. Naći jedan poseban dan za to bez dokaza da je to dozvoljeno je novotarija, a svaka novotarija vodi u zabludu.” (Bilježi Ahmed, 4/164; Tirmizi, 2676). Bid’a ne daje nikakvu korist nego daje samo štetu i vodi osobu daleko od puta Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Da zaključimo!!!
Slaviti rođendan Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, na bilo koji način je pokuđena novotarija. Muslimani trebaju prestati sa ovim i drugim novotarijama, i trebaju se okupirati sa izučavanjem i pridržavanjem Sunneta. Oni ne bi trebali biti prevareni od strane onih koji zagovaraju bid'ate, jer ti su ljudi više zainteresirani da održe novotarije u životu nego da ožive Sunnet; a možda i ne vode brigu o sunnetu uopće. Ko god da je takav, nije dozvoljeno oponašati ga čak i kad je većina ljudi takva. Radije slijedimo primjer onih koji prate stazu Sunneta, od pravednih selefa i njihovih sljedbenika, čak i ako su malobrojni. Istina se ne mjeri brojem ljudi koji je kažu, nego se ljudi mjere pomoću istine. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ko od vas bude dugo živio, vidjeće mnoga razmimoilaženja. Držite se moga sunneta i puta pravednih halifa koji će doći poslije mene. Držite se toga čvrsto. Čuvajte se novih stvari, jer svaka novotarija zabluda.'' (Bilježi Ahmed, 4/126; Tirmizi 2676). Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nam je objasnio u svome hadisu šta da radimo kad se pojave razlike u mišljenjima, kao što je objasnio da sve što je u suprotnosti sa njegovim Sunnetom, bilo da su riječi ili djela, je bida't – novotarija, a svaka novotarija vodi u zabludu.

Kad vidimo da nema osnove za proslavljanje Poslanikovog rođendana bilo u Sunnetu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ili praksi pravednih halifa, onda se radi o novoj stvari, o novotariji koja vodi ljude u zabludu. Ovaj propis je ono što implicira ovaj hadis i ono što pokazuje sljedeći ajet: “O vjernici! Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. Ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše. [En-Nisa’ 59]

Obratite se Allahu, znači obratite se Njegovoj Knjigi, i obratite se Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, znači obratite se njegovom sunnetu nakon što je on preselio. Kur'an i Sunnet su mjesto obraćanja u slučaju nesporazuma. Gdje u Kur'anu ili Sunnetu stoji da treba slaviti Poslanikov sallallahu alejhi ve sellem rođendan? Ko to radi i misli da to treba raditi, mora se pokajati Allahu subhanehu ve te'ala. Takav je postupak muslimana koji traga za istinom. Međutim, ko je tvrdoglav i arogantan nakon što je dokaz izložen, onda će njegov račun biti sa njegovim Gospodarom.

Molimo Allaha da nam pomogne da se držimo Njegove Knjige i Sunneta Njegova Poslanika do dana susreta s Njim. Neka je mir i spas na našeg Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i ashabe radijallahu anhum.
 
06.10.2009.

DJELA KOJA BRISU GRIJEHE 3

Dva rekata nafile nakon počinjenog grijeha
Bilježi Ebu Davud od Ebu Bekra, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik rekao: "Nema tog Allahovog roba koji počini loše djelo, zatim propisno abdesti, klanja dva rekata dobrovoljnog namaza, te zamoli Allaha za oprost, a da mu Allah neće oprostiti."

Reći sto puta subhanallahi ve bi hamdihi
Bilježe Buharija i Muslim da je Allahov Poslanik rekao: "Ko u toku dana kaže sto puta subhanallahi ve bi hamdihi, bit će mu oprošteni grijesi, pa makar ih bilo koliko morske pjene."

Izgovoriti sto puta la ilahe illallah
Bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Ko kaže la lahe illellahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šejin kadir" (Nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji druga nema. Njemu pripada vlast nad svačim i sva zahvalnost. On sve može), sto puta na dan, imat će nagradu u vrijednosti onoga ko oslobodi roba iz Ismailovog, alejhis-selam, potomstva, upisat će mu se stotinu dobrih djela, obrisat će mu se stotinu loših djela i bit će zaštićen od šejtana toga dana."

Dova poslije sijela
Bilježe Ebu Davud i Tirmizi od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik rekao: "Onaj ko se zadesi na sijelu, i pri tome izgovori nešto ružno, a zatim prije nego što napusti sijelo kaže: 'Subhaneke allahumme ve bi hamdike ešhedu en la ilahe illa ente, estagfiruke ve etubu ilejke (Allahu moj, slava i zahvala Tebi pripada, svjedočim da nema boga osim Tebe, Tebi se kajem i od Tebe oprost molim)', bit će mu oprošteno ono što je počinio na tom sijelu.''

Donošenje salavata na Poslanika, alejhis-selam
Bilježi Muslim i ostali od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik rekao: "Ko donese na mene salavat jednom, Allah na njega donese salavat deset puta."

Šehadet (smrt na Allahovom putu)
Bilježi Muslim od Abdullaha b. Amra, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Allah će oprostiti šehidu sve osim duga."

Napomena:
Pod grijesima se misli na male grijehe. Onaj ko počini neki od velikih grijeha treba uraditi sljedeće:
- pokajati se zbog počinjenog grijeha,
- ostaviti činjenje dotičnog grijeha,
- donijeti čvrstu odluku da više neće činiti taj grijeh,
- vratiti pravo onome kome je učinjena nepravda

06.10.2009.

DJELA KOJA BRISU GRIJEHE 2

Post u mjesecu ramazanu
Bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Ko bude postio mjesec ramazam, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi."

Lejletul-kadr
Bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Ko provede Lejletul-kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi."

Propisno obavljen hadž
Bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, da je čuo Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kako kaže: "Ko obavi hadž Allaha radi, i pri tome se bude čuvao ružnog govora i loših djela, vratit će se čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila."

Obavljanje umre
Bilježi Muslim od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Umra do umre briše grijehe počinjene između njih."

Udjeljivanje milostinje (sadake)
Bilježi Buharija od Muaza, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Milostinja (sadaka) poništava loša djela kao što voda gasi vatru."

Učiniti dobro djelo nakon lošeg
Kaže Uzvišeni Allah: "I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju rđava. To je pouka za one koji pouku žele." (Hud, 114.) Bilježe Ahmed i Tirmizi od Ebu Zerra, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Boj se Allaha gdje god bio, i uvijek nakon lošeg djela učini dobro čime ćeš izbrisati loše i ophodi se prema ljudima na najljepši način."

Napomena:
Pod grijesima se misli na male grijehe. Onaj ko počini neki od velikih grijeha treba uraditi sljedeće:
- pokajati se zbog počinjenog grijeha,
- ostaviti činjenje dotičnog grijeha,
- donijeti čvrstu odluku da više neće činiti taj grijeh,
- vratiti pravo onome kome je učinjena nepravda

06.10.2009.

Nacina brisanja grijeha 1-dio

Nacina brisanja grijeha !!!
1. Pokajanje - tevba. Allahov poslanik je rekao: "Ko se pokaje prije nego sto Sunce izadje sa zapada, On ce mu primiti tevbu." (Muslim, br. 2703). Muhammed, a.s, takode kaze: "Doista uzviseni Allah prima tevbu covjeka sve dok dusa ne dodje u grkljan."
2. Izlazak radi traganja za naukom. Allahov poslanik, s.a.v.s, kaze: "Ko bude slijedio put koji vodi ka nauci, Allah ce mu olaksati put do Dzenneta." (Muslim, br. 2699)
3. Spominjanje Allaha. Muhammed, a.s, kaze: "Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, najcjenjenijim kod vaseg Vladara, najvecim po deredzama, boljim za vas od dijeljenja srebra i zlata, vrednijim nego da sretnete vaseg neprijatelja, udarate po njihovim vratovima a oni udaraju po vasim?" Ashabi su odgovorili: "Dakako, Allahov poslanice!" On odgovara: "Spominjanje uzvisenog Allaha." (Tirmizi, br. 3347)
4. Cinjenje dobra i upucivanje na dobro. Muhammed, a.s, kaze: "Svako dobro djelo je sadaka, a ko upucuje na dobro kao da ga i cini." (Buhari, 10/374 i Muslim br. 1005)
5. Vrijednost poziva vjeri u Allaha. Allahov poslanik je kazao: "Ko bude pozivao na pravi put ima nagradu svih onih koji ga slijede, s tim sto se
njihova nagrada nista ne umanjuje." (Muslim, br. 2674)
6. Naredjivanje dobra a zabranjivanje zla. Muhammed, a.s, kaze: "Ko od vas vidi ruzno djelo, neka ga ukloni rukom, a ako ne moze, onda jezikom, a ako i to ne mogne neka ga srcem osudi a to je znak najslabijeg imana." (Muslim, br. 49)
7. Kiraet - ucenje Kur'ana. Muhammed, a.s, kaze: "Ucite Kur'an. Kur'an ce se na Sudnjem danu pojaviti u ulozi sefaatdzije onome ko ga bude ucio." (Muslim, br. 804)
8. Poucavanje Kur'anu i njegovo ucenje. Muhammed, a.s, kaze: "Najbolji medju vama je onaj koji uci Kur'an i druge poucava tome." (Buhari, 9/66)
9. Nazivanje selama. Allahov poslanik je rekao: "Necete uci u Dzennet dok ne budete vjerovali, a necete vjerovati dok se ne budete voljeli.
Hocete li da vas uputim na nesto sto ako budete radili voljet cete se? Sirite medju sobom selam." (Muslim, br.54)

01.09.2009.

Sunnet Božijeg Poslanika a.s.,

karadaviOsnovno što svaki musliman treba znati o drugom izvoru islama, sunnetu Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s.


1. Značaj Sunneta u islamu


Sunnet je praktični komentar Kur'ana, i realna a ujedno idealna primjena islama jer je Poslanik, s.a.v.s., bio interpretirani Kur'an i otjelovljeni islam. Ovo je snagom svoga intelekta i razboritošću, te zahvaljujući svom dugogodišnjem življenju uz Poslanika, s.a.v.s., spoznala majka vjernika, Aiša, neka je Bog njome zadovoljan, i to izrazila divnim, stilizovanim riječima kad je bila upitana o moralnom liku Božijeg poslanika, s.a.v.s. Njen odgovor je glasio: "Poslanikov moral je bio Kur'an." (hadis bilježe Muslim, Ahmed, Ebu Davud i En-Nesa'i)

Pa ko hoće da upozna praktični islam s njegovim karakteristikama i temeljima neka ga upozna do u detalje obrazloženog i utjelovljenog u Vjerovjesničkoj  verbalnoj, praktičnoj i odobravajućoj tradiciji.

Sveobuhvatan program

Riječ je o programu koji se odlikuje sveobuhvatnošću, programu koji obuhvata ukupni čovjekov život, uzduž, poprijeko i dubinski, tj. po vertikali i horizontali. Kad kažemo uzduž, mislimo na vremensko i vertikalno prostiranje koje obuhvata ljudski život od rođenja do smrti, a u stvari i šire, od prenatalne faze do onoga što slijedi nakon smrti.

Pod širinom podrazumijevamo horizontalno protezanje koje obuhvata sve sfere življenja tako da ga Vjerovjesnička uputa prati u kući, trgovini, džamiji, na putu, na poslu; u odnosu s Bogom, u odnosu sa samim sobom, u ophođenju s porodicom i kontaktu s drugima - muslimanima i nemuslimanima - sa svima; sa čovjekom, životinjom, mrtvom prirodom. A pod dubinom podrazumijevamo protezanje kroz nivoe ljudskoga života. Sunnet, naime, obuhvata tijelo, um i duh. On objedinjuje javno i skriveno, uključuje riječi, akte i namjeru.

Uravnotežen program

To je program koji se još odlikuje i uravnoteženošću. On održava ravnotežu između duha i tijela, uma i srca, između ovoga i drugog svijeta, između idealnog i realnog, između teorije i prakse, očekivanog i neočekivanog, slobode i odgovornosti, individualizma i kolektivizma, imitiranja i inovacije. To je srednji put za "Zajednicu sredine".

Zato, kad god bi Poslanik, s.a.v.s., osjetio ili naslutio sklonost svojih ashaba ka pretjerivanju ili nemaru, istog momenta bi ih odlučno vratio u sredinu i upozorio na rezultate fanatizma i nemarnosti. Zato je ukorio onu trojicu što su pitali o njegovu, s.a.v.s., ibadetu pa im se učinilo da je to nedovoljno i nešto čime se njihova žeđ za ibadetom nije mogla zadovoljiti. Jedan od njih je odlučio postiti svaki dan bez prestanka, drugi je odlučio klanjati noću i ne spavati, dok se treći zarekao da neće imati odnosa sa ženom i da se neće ženiti. Kad je čuo za ove njihove odluke, Alejhisselam je rekao: "Ja, zaista, strahujem od Boga više nego svi vi, i najbogobojazniji sam među vama, ali ja i postim i mrsim, klanjam i spavam, i ženim se. Pa ko ne voli moju praksu (sunnet) nije od mene." (hadis je zabilježio El-Bukhari od Enesa)

A kad je vidio pretjerivanje Abdullaha b. Amra u postu, klanjanju i učenju Kur'ana, ukorio ga je rekavši: "Zaista tvoje tijelo ima kod tebe pravo (na odmor), i tvoje oko ima kod tebe pravo (na san), i tvoja porodica ima kod tebe pravo (na uživanje i druženje) i tvoji posjetioci imaju kod tebe pravo (da ih ugostiš i sa njima posjediš). Pa daj svakome njegovo pravo!" (hadis bilježi EI-Bukhari u Sahihu: Kitabus-savm)

Ostvarivi program

Ovaj program je još karakterističan po svojoj jednostavnosti, lahkoći i tolerantnosti. Naš Poslanik, a.s., je u knjigama prethodnih naroda, Tevratu i Indžilu, bio opisan između ostalog i kao onaj "koji će od njih tražiti da čine dobra djela a od odvratnih ih odvraćati; koji će im lijepa jela dozvoliti a ružna im zabraniti; koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi...". (El-A'raf, 157)

U tradiciji ovog Vjerovjesnika nema ništa što bi ljude dovelo u nezgodnu situaciju u njihovoj vjeri ili ih preopteretilo ovosvjetskim obavezama. Naprotiv, on je bio taj koji je komentarišući Božije riječi "Mi smo te samo kao milost svjetovima poslali" (El-Enbija', 107) o sebi rekao: "Zaista sam ja darovana milost."

Još je kazivao: "Allah me nije poslao da prisiljavam i otežavam, već me poslao da poučavam i olakšavam." (Muslim. Sahih: Kitabut-Talak, br. 1478)

A kad je poslao Ebu Musa'a i Muaza u Jemen, dao im je kratku ali veoma sadržajnu preporuku: "Olakšavajte, a ne otežavajte! Obveselite, a ne rastjerujte /odgonite! Jedan drugog slušajte, i ne razilazite se!" (Muttefekun 'alejhi)

Podučavajući svoj Ummet govorio je: "Olakšavajte a ne otežavajte! Obradujte a ne rastjerujte!" A o poruci s kojom je poslan je znao reći: "Poslan sam s pravom vjerom, velikodušnom, obazrivom/tolerantnom (hanifijje semha)." (hadis bilježi Et-Taberani od Ebu Umame sa slabim prenosiocem u senedu, kako stoji u Medžme'uz-zevaidu (4/302))


2. Obaveza muslimana prema Sunnetu


Vjerovjesnikova tradicija je dakle detaljan program za život muslimana kao jedinki i društva. Sunnet je, kako smo naglasili, pojašnjeni Kur'an i praktični islam. Sam Poslanik je bio tumač Kur'ana, utjelovitelj islama riječju, djelom i ponašanjem, dok je bio u društvu, kod kuće i na putu, u snu i na javi, u privatnom i javnom životu, u odnosu prema Bogu i prema ljudima, s rodbinom i daljnjima, s prijateljima i neprijateljima, u miru i ratu, u zdravlju i bolesti.

Obaveza muslimana je da upoznaju ovaj razrađeni poslanički program s njemu imanentnim osobenostima, sveobuhvatnošću, uravnoteženošću i lahkoćom; s uzvišenim Božanskim, divnim ljudskim i orginalnim, moralnim idejama koje se u njemu pojavljuju u punom sjaju i dolaze do potpunog izražaja. To ih obavezuje da nauče kako da ispravno razumiju časnu Tradiciju i kako da se s njom ophode teoretski i praktično, na način kako su to činile najbolje generacije Ummeta, tj. ashabi i oni koji su ih perfektno slijedili.

Kriza muslimana ovoga vremena je prvenstveno kriza misli i ona po meni prethodi krizi savjesti. Kriza misli se najbolje odražava kroz krizu razumijevanja Sunneta i ophođenja s njim, posebno u nekim strujama islamskog preporoda prema kojima su usmjereni pogledi nade, i od kojih Ummet očekuje mnogo i na istoku i na zapadu. Njihova tragedija nerijetko počinje pogrešnom interpretacijom časnoga Sunneta.

Upozorenje na tri opasnosti

Od Poslanika, s.a.v.s., se prenosi predaja u kojoj on, a. s., nagovještava nevolje kojima ce biti izložen Vjerovjesnički nauk i Poslaničko nasljeđe od strane fanatika, lažaca i neznalica.

Ibn Džerir, Temmam u Feva'idu, Ibn 'Adijj i drugi od Poslanika, s.a.v.s., prenose da je rekao: "Ovaj nauk će iz svake generacije (pre)nositi njeni pravednici koji će od njega odstranjivati iskrivljena tumačenja fanatika, imputiranja lažova i pogrešne interpretacije neznalica." (Ibnul-Kajjim navodi ovaj hadis u Miftahu daris-se'ade i smatra ga jakim zbog mnoštva puteva kojim se prenosi)

Ovo su tri destruktivna elementa od kojih svaki ponaosob predstavlja opasnost po Vjerovjesničku baštinu.

a) Krivo tumačenje fanatika

Postoji krivo tumačenje koje se javlja kao posljedica fanatizma, suvišnog dušebrižništva i udaljenosti od umjerenosti kojom se odlikuje ova vjera, od tolerantnosti kojom je opisano ovo pravovjerje, te od lahkoće karakteristične za sve šerijatske obaveze. To je fanatizam zbog koga su još prije nas u propast otišli Baštinici Knjige (ehlul-kitab) koji su pretjerivali u vjerovanju ili su prešli granice u obredima ili bili fanatici u ponašanju.

Kur'an je to registrovao. Evo šta kaže.

"Reci: O sljedbenici Knjige, ne pretjerujte u vjerovanju svom, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima Ijudi koji su još davno zalutali i mnoge u zabludu odveli i sami s pravoga puta skrenuli."
(El-Ma'ide, 77)

A Ibn 'Abbas prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: "Čuvajte se pretjerivanja u vjeri! Zaista su oni prije vas propali zbog pretjerivanja u vjeri." (hadis bilježe Ahmed, En-Nesa'i, Ibn Madže, El-Hakim, Ibn Huzejme i Ibn Hibban od Ibn 'Abbasa)

A Ibn Mes'ud od njega, s.a.v.s., kazuje da je rekao: "Propali su oni što pretjeruju!" Poslanik je ovo ponovio tri puta. (hadis bilježi Muslim u Sahihu: Kitabul-'ilm, br. 2670)

b) Imputiranja lažova

Postoje također i izmišljotine kojima lažljivci nastoje u Vjerovjesnički program unijeti ono što nije od njega, koji mu nastoje imputirati novotarije (bid'ate) koje njegova priroda odbija, koje su suprotne njegovu vjerovanju i Zakonu; sa čim nemaju veze ni njegove osnove, ni pojedinačni propisi. Kada nisu uspjeli u pokušaju da dodaju bilo šta Kur'anu, čuvanom u grudima i na papiru, i učenom jezicima, pomislili su da će im to lahko biti učiniti sa Sunnetom i da će moći reći: "Rekao je Poslanik, a.s.,...", a da za to nemaju dokaza.

Ali velikani Ummeta i čuvari Sunneta su im pripremili zamke i prepreke, i zatvorili im svaki prilaz za izmišljanje i umetanje. Nisu prihvatali hadis bez seneda, a ni sened dok ne ispitaju njegove prenosioce jednog po jednog; dok ne saznaju sve o njemu, njegovu životu, rođenju i smrti; dok ne saznaju gdje je učio, ko su mu bili učitelji, ko drugovi, ko učenici; koliko je bio povjerljiv i koliko bogobojazan; kako jaku memoriju je imao i kako precizan u prenošenju vijesti je bio; koliko su njegova predanja identična predanjima poznatih i povjerljivih prenosilaca; i koliko je predaja koje samo on prenosi. Zato su i kazali: "Sened je dio vjere. Da nije seneda govorio bi ko šta hoće! Tragalac za naukom bez seneda je obično čavrljalo."

Oni nisu prihvatali hadis dok prenosioc ne ispuni sljedeće uvjete:

- da mu je sened spojen od početka do kraja (to jest, da je svaki prenosilac direktno preuzeo hadis od svog prethodnika, i tako od Poslanika do onog ko je zabilježio hadis)

- da svi prenosioci u senedu budu povjerljivi (thikat), tj. pobožni, bogobojazni i precizni ('adl i dabt) u onome što prenose,

- da nema nikakva prekida u senedu, skrivena ili očevidna,

- i konačno da ne protuslovi predajama povjerljivih i poznatijih prenosilaca (šudhudh), te da se u njemu ne nalazi nikakva mahana ('ille) koja značajnije utječe na njegovu vjerodostojnost.

Ova preciznost i rigoroznost u provjeri seneda, njihovih uslova i okolnosti jeste osobenost islamskog Ummeta, čime je on pretekao savremenu civilizaciju u definisanju principa naučno-historijske metodologije istraživanja.

c) Pogrešno interpretiranje neznalica

Također postoji i pogrešno interpretiranje koje kalja istinu islama, koje riječi stavlja tamo gdje im mjesto nije i od islama otkida njegove dijelove da bi kasnije zanijekalo i učenja i norme koje predstavljaju kičmeni stub islama. Ovi su kao i lažovi koji islamu pripisuju ono što nije od njega; marginaliziraju ono što je prioritetno ili daju prioritet onome što je marginalno.

Ovo nerazumijevanje ili loša interpretacija dolazi od strane onih koji ne poznaju ovu vjeru; koji nisu zadojeni njenim duhom i koji svojim umovima nisu dokučili njene velike istine. Oni zato niti su u nauku dobro upućeni, niti su predani istini. Njih nema šta zaštititi od proizvoljnog i subjektivnog razumijevanja, zanemarivanja jasnih ajeta (el-muhkemat) i slijeđenja onih manje jasnih (el-mutešabihat). Oni žele smutnju izazvati i proizvoljna tumačenja dati. Oni slijede strast koja odvodi s Allahova puta. To je interpretacija neznalica, makar se oni zaogrnuli u ulemanska odijela i nosili titule mudraca.

Ovo su pojave na koje se mora paziti i na njih upozoravati. Zbog njih se moraju pronaći neophodna pravila (tumačenja) koja će predstavljati odbrambeni mehanizam da i sami ne budemo uvučeni u njih. Većina heretičkih sekti i grupa koje su se odmetnule od Ummeta, njegovog vjerovanja, Zakona, te većina grupacija koje su zalutale sa pravoga puta otišle su u propast zbog lošeg tumačenja i interpretacije.

Imam Ibnul-Kajjim je u svome djelu Ruh (Duša) napisao prosvijetljene riječi o nužnosti pravilnog razumijevanja poslaničke poruke, koje mi ovdje prenosimo. On je pisao:

... Ono što je Poslanik, s.a.v.s., htio, treba razumjeti bez pretjerivanja, ali i bez nemarnosti. U njegove riječi ne treba učitavati ono što one ne podrazumijevaju, niti treba zapostavljati bilo šta od upute i objašnjenja koja je tim riječima namjeravao dati. Zbog nepridržavanja ovog principa i njegova napuštanja izrodile su se mnoge zablude čiji broj zna samo Allah. Ustvari, nerazumijevanje onoga što su Allah i Njegov poslanik htjeli je osnova i izvor svake novotarije i zablude koja se pojavila u islamu. To je generator svake greške bilo u osnovama vjere ili njenim detaljima. Situacija postaje krajnje ozbiljna kad se nerazumijevanju pridruži loša namjera. Veliko li je iskušenje za vjeru i vjernike kad se podudare nerazumijevanje predvodnika, makar on imao lijepe namjere, i loša namjera onih koji ga slijede! A mi samo od Allaha pomoći tražimo. Šta je s pravoga puta odvelo kaderije, murdžije, haridžije, mu'tezile, džehmije, rafidije (ekstremne ši'ije) i sve ostale novotarske sekte nego li nerazumijevanje Božanske i Poslanikove poruke? Rezultat tog nerazumijevanja je bio da je vjera u većine ljudi postala onakvom kakvu su zahtijevala njihova nerazumijevanja! A ono što su od Allaha i Njegova poslanika, a.s., razumjeli ashabi i oni što su ih slijedili, to se prezire i na to se pažnja ne obraća niti za to ko mari ... Ne čudi se ako prođeš čitav Kur'an od početka do kraja i otkriješ da neki nisu kako valja shvatili poruku Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.s., ni na jednom mjestu.

No, to može shvatiti samo onaj ko vjerovanja koja susreće kod mase stavi pod lupu onoga sa čim je došao Poslanik, s.a.v.s. Onaj, pak, koji obrne čitav proces, pa ono što je donio Poslanik, s.a.v.s., posmatra u svjetlu svojih ubjeđenja i novotarija, slijedeći nekoga u koga ima povjerenja, s takvim je beskorisno polemisati. Ostavi njega i ono što je odabrao. Prepusti ga onome što je slijepo prihvatio, i zahvaljuj Allahu koji te poštedio iskušenja na koje ga je stavio! ...

01.09.2009.

Problem pretjerivanja u vjeri (simptomi, razlozi, posljedice i lijek),

kerbela-naslovnaPrvi faktor koji vodi pretjerivanju u vjeri je: NEZNANJE.


Neznanje je veoma širok pojam koji obuhvata mnogo stvari. Spomenut ćemo neke od njih:

1 - Obuhvata nepoznavanje Allahove Knjige, nerijetko se dešava da ljudi koji pretjeruju u vjeri ne znaju da uče u Kur'anu, a da ne govorimo o tome kako ne poznaju propise vezane za Kur'an, niti propise koji se uzimaju iz Kur'ana. Čovjek daje sebi za pravo da govori o pitanjima koja se tiču ummeta a nikada nije pročitao prijevod Kur'ana. A ako je pročitao jednom, da li to znači da je nešto naučio? Da li poznaje tefsir ajeta, da li zna načine kako se tefsire kur'anski ajeti, da li poznaje ajete u Kur'anu koji su derogirani i one koji su ih derogirali, da li poznaje povode objave kur'anskih ajeta koji pomažu učaču ispravno shvatanje značenja ajeta?!

Jedne prilike su me nazvala braća nakon što su ušli u duboku raspravu, normalno bez argumenata, i pitao me jedan od njih gdje se nalazi u Kur'anu ajet u kojem stoji da Allah nikome neće oprostiti širk, pa sam im kazao. Poslije sam doznao da se žestoka rasprava vodila oko toga da li će Allah oprostiti širk onome ko se pokaje od njega ili ne. Do te mjere su raspravljali da se kasno naveče morao zvati jedan od daija kako bi presudio u tome. Šta je to nego nepoznavanje Kur'ana? Ljudi ne znaju gdje je taj ajet, a raspravljaju o njemu. Da su samo malo razmislili bilo bi im jasno da će Allah oprostiti širk onom ko se pokaje od njega, jer kako bi nevjernici koji su čitav život činili širk mogli da prime islam ako Allah neoprašta činjenje širka onome ko se pokajao?! Koliko puta možemo čuti u razgovoru s braćom: „To je ajet ili hadis, nisam siguran." Ali je siguran za onog ko je pozivao ljude da glasaju na izborima da je nevjernik...


2 - Obuhvata nepoznavanje sunneta Allahovog Poslanika,s.a.v.s. Koliko je pitanja koja se vežu za sunnet, za koji velik broj ljudi nikada nije čuo, a kamoli da zna odgovore na njih; pitanja o kojima su govorili učenjaci Usuli-fikha, pitanja koja se vezuju za ocjenjivanje vjerodostojnosti hadisa, koliko puta možemo čuti kako ljudi citiraju hadise koji su slabi-daif, ponekada i apokrifni-izmišljeni. Primjera radi, koliko je ljudi koji ne znaju da je hadis o zabrani spavanja od ikindije do akšama daif-slab po velikom broju hadiskih učenjaka ili hadis da je Allahov Poslanik uzimao od njegove brade, kratio je, dužinom i širinom.

To je samo jedna strana. Hadisi se moraju ispravno razumijevati, nije dovoljno da raspoznaješ vjerodostojan od slabog, već hadis treba ispravno shvatiti. Dalje, treba poznavati govor Uleme kada je u pitanju komentar određenog hadisa. Primjera radi, koliko je hadisa koji se odnose na hilafet, a ljudi ih danas tumače kao da se odnose na postojeće organizacije i džemate. Koliko puta ćemo naći da su ljudi uzeli nekoliko hadisa i sve ostale zapostavili? Nerijetko se uzimaju oni hadisi koji vanjštinom odgovaraju stavovima određene skupine, a ostavljaju se oni koji su dokaz protiv njih.

3 - Obuhvata nepoznavanje menhedža selefa u mnogim pitanjima koja se vežu za vjeru. Jedno od tih pitanja je pitanje "tekfira". Menhedž Ehlis-sunneta je da ljude ne proglašavaju nevjernicima zbog činjenja velikih grijeha sve dok ih ne budu smatrali halal, dozvoljenim. To je toliko poznata stvar koju nažalost mnogi, u današnjem vremenu, ne poznaju.
Primjera radi,prije nekoliko dana mi je (povjerljiv) čovjek pričao priču da je bio na hadžu s grupom hadžija i kada su došli u klaonicu kurbana na Mini ljudi su vidjeli da čovjek koji kolje kurbane konzumira duhan pa su kazali ako duhani sigurno i ne klanja, a ako ne klanja meso koje on zakolje nije dozvoljeno jesti!?
Čovjek koji praktikuje novotarije proglašava se nevjernikom, bez gledanja u veličinu novotarije koju je uradio.

4 - Obuhvata nepoznavanje ciljeva Šerijata. Nerijetko se dešava da ljudi, pretjerivajući u vjeri, zaboravljaju na ciljeve Šerijata, zaboravljaju ili nisu ni znali zašto je određeno djelo propisano, i više od toga, zaboravljaju temeljne ciljeve vjere. Prakticiranje vjere na način kako to interpretira određena skupina ljudi, koja pretjeruje u vjeri, daleko je od svakog vida olakšanja. A zar nije od temeljnih načela i ciljeva ove vjere da olakša ljudima?! Da li je jednostavno da čovjek mora da proglašava nevjernikom svakog tko određenu skupinu ljudi ne smatra nevjernicima? Da li je lahko kad želiš klanjati dženazu da se raspituješ je li mejit bio klanjač ili nije? Da li je lahko da svaki put kada dođeš u novi džemat pitaš da li je imam pozivao na izbore ili ne, kako bi na osnovu toga znao da li je musliman ili ne?
Da li je lahko da svaki put u mesnici koju drži musliman pitaš je li meso halal? Čovjek kada radi određeno djelo trebao bi da zna šta je cilj Šerijata kod propisivanja određenog djela. Zašto islamski učenjaci kada govore o uvjetima koji trebaju da se ispune pri mudžtehidu kažu da treba da poznaje ciljeve Šerijata, kako bi, donoseći fetve, uzimao u obzir ciljeve zbog kojih su određena djela propisana. Nerijetko se dešava da ljudi kada zapostave ciljeve propisivanja određenih djela nanose Islamu i muslimanima ogromne štete. Da li su oni koji su muslimanima naših prostora zabranili izlalak na izbore i zbog toga ih proglasili nevjernicima imali u vidu ciljeve Šerijata? Da li je moguće da se vlast i sloboda koja je u ratu plaćena cifrom od 200.000 žrtava, u miru prepusti onima koji su do jučer učestvovali u ubijanju tog istog naroda!?

5 - Obuhvata nepoznavanje Božanskih zakona i običaja ( ar. Sunnen Er-Rabbanijje). Događaji iz života poslanika se razlikuju, ali Božanski običaji i zakoni se ne mijenjaju. Pobjeda ima svoje uvjete, a i poraz ima svoje razloge. Kako god je to bilo u vrijeme nekog od poslanika tako je to i danas. Kaže Allah dž.š.:

" U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja." ( Fatir, 43. ajet)

Koliko puta se zaboravljaju Allahovi zakoni pri promjeni društva u kojem insan živi? Sve bi da promijenimo preko noći, sve bi da preokenemo na grub način, želimo da vidimo rezultate svog pozivanja, zaboravljajući pri tome slučaj Nuha, a.s., tražimo od ljudi da shvate ono što smo mi shvatili i u periodu u kojem smo mi shvatili. Ne smijemo nikada zaboraviti da se ljudi razlikuju po tom pitanju, neko se odaziva brže a neko sporije, neko shvata ako mu pojasniš jednom a neko neće shvatiti i rezonovati ako mu tri puta pojasniš.

Nerijetko zaboravljamo da je jedan od Allahovih zakona da će iskušavati ljude raznim iskušenjima koja mogu da potraju i godinama. Također, ako želimo mijenjati druge da počnemo od sebe, počinjemo graditi kuću od krova a to nije moguće ni po jednoj teoriji. " Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne izmijeni." Koliko je samo problema na terenu nastalo zbog nepoznavanja ovih zakona?

6 - Obuhvata nepoznavanje kategorija i stupnjeva propisa. Poznavanje kategorija propisa nosi sa sobom velike koristi u misionarstvu. Suprotno tome, nepoznavanje istih nosi sa sobom mnoge štete. Ako naređujemo drugima određena djela treba da im naređujemo najbitnije stvari, pa makar pri sebi imali drugih, manjih propusta. Poznavanje stupnjeva propisa ima veliku ulogu u donošenju suda o drugima. Nije isto kada neko počini mekruh i kada počini ono što je strogo zabranjeno, nije isto da čovjek počini veliki grijeh i da počini djelo koje izvodi iz vjere.

Koliko je argumenata koji ukazuju da muslimani počinioci velikih grijeha i ako uđu u vatru, ako im Allah ne oprosti, neće vječno ostati u njoj. Poznavanje stupnjeva propisa igra veliku ulogu u svakodnevnom životu muslimana. Tako što će davati prednost djelima koja su farz-a'jn (stroga dužnost svakome) nad onima koja su farz-kifaje (kolegijalne obaveze), davanje prednosti obaveznim stvarima nad dobrovoljnim.

7 - Obuhvata nepozavanje historije. Poznavanje historije nosi sa sobom mnoge koristi. Da ne postoji druga korist od pozavanja historije osim ta da je u izučavanju historije čuvanje od zabludjeli sekti koje su bile u prošlosti to bi bilo dovoljno. Da čovjek vidi koji su faktori utjecali na pojavu tih sekti, njihove osnovne odlike, sve s ciljem čuvanja od ideja koje zagovaraju te sekte. Sve što danas govore oni koji pretjeruju u vjeri znajte da nije od danas, već to ima u knjigama historije, koje govore o zalutalim sektama i njihovim idejama.

Mnogo je stvari koje obuhata ovaj faktor-neznanje a mi ćemo se zadovoljiti sa spomenutim.


Drugi faktor: NEPOŠTIVANJE UČENIH


Prije nego počnemo s govorom o ovom faktoru da postavimo pitanje da li je ovaj faktor prisutan kod ljudi koji nas okružuju, kod onih koji pretjeruju u vjeri u današnjem vremenu? Bez imalo razmišljanja možemo konstatovati da je ovaj faktor prisutan kod velikog broja baš onih koji pretjeruju u vjeri. To se vidi iz njihovih izjava, njihovog ponašanja koje nisu mogli naučiti od učenjaka. Nerijetko ćemo čuti da ljudi koji zaista ne poznaju ništa od vjere kako daju sebi za pravo da napadaju na čast najvećih sinova ovog ummeta, kako komentarišu njihove, po njima, pogrešne fetve, stavove, razmišljanja. Ljude kojima je cijeli ummet posvjedočio imamet, znanje. One koji su svoj život proveli učeći, radeći za Allahovu vjeru, druge podučavajući. Kako je samo neshvatljivo da ljudi vrijeđaju one koji su nasljednici vjerovjesnika, one koji s koljenja na koljeno još od vremena Allahovog Poslanika pa sve do sad prenose taj poslanički miraz, naslijeđe.

Vrijeđati i psovati učenjake je kao da režeš granu drveta na kojoj sjediš. Pa zar to nije zajednička osobina sa narodom koji je otišao daleko u zabludu, s rafidijama, koji su vrijeđali ashabe Allahovog Poslanika. Svaki narod kaže da su drugovi poslanika koji su njima poslani najbolja generacija, osim rafidija, koji kažu da su drugovi Allahovog Poslanika nevjernici, osim mali broj njih...

Tako i u današnjem vremenu vrijeđanje uleme i učenjaka nije ništa do psovanje onih koji su prenijeli i očuvali Allahovu vjeru u ovim teškim vremenima. Učenjaci u islamu zauzimaju mjesto koje ne zauzima niko drugi, njihova prava znaju oni koji su svjesni veličine njihovog mjesta u islamu i veličine onoga što nose u svojim grudima. Sve spomenuto ne znači da su oni nepogrešivi, sigurno je da i oni mogu pogriješiti i nama nije naređeno da ih slijedimo u pitanjima u kojima su pogriješili. Samo je pitanje da li smo mi dosljedni da komentarišemo njihove greške, da li mi posjedujemo dovoljno znanja da bi mogli primijetiti da su oni pogriješili. Možda je ono što su kazali istina ali mi ne razumijemo nihovo usmjerenje dokaza i pogled na stanje, uzimanje u obzir koristi i štete, i mnogo drugih faktora koji su utjecali da zauzmu određeni stav. Ako bi pristali da kažemo da smo mi sve te stvari shvatili, a sigurno nismo, i zaključimo da su pogriješili, da li to znači da ih trebamo vrijeđati, psovati, potvarati, da su to uradili bojeći se vlasti itd.

Zar nam nije poznato da mudžtehid koji, kada se potrudi u davanju fetve, u svakom slučaju će biti nagrađen. Ako da ispravan odgovor imat će dvije nagrade, a ako da neispravan odgovor imat će nagradu truda i idžtihada kojeg je uložio u rješavanju određenog pitanja. A šta mi možemo očekivati za njihovo vrijeđanje, potvaranje, bespravno komentarisanje njihovih fetvi?! Ako je strogo zabranjeno ogovarati i potvarati braću muslimane općenito, pa zamislite kako je onda velika stvar da napadneš na čast Allahovih evlija. Ako učenjake ne obuhvata hadis "Ko uznemiri Moga evliju, Ja sam mu rat objavio", pa na koga bi se mogao odnositi?! Ljudi koji pretjeruju u vjeri po pitanju učenjaka otišli su u dvije krajnosti. Određenu skupinu učenjaka omalovažavaju, psuju, potvaraju. To je jedna krajnost. Druga krajnost je da su određene ljude, ponekad se tu ubrajaju i učenjaci, uzdigli na nivo božanstva jer ih smatraju nepogrešivim i pokornost njima u svemu što kažu je obavezna.

Čovjek koji znanje stiče pred učenjacima uz sticanje znanja stiče mnogo drugih stvari. Učenjem pred učenjacima čovjek od njih uči ahlak i moralne osobine, ponašanje prema ljudima koji ih okružuju i ponašanje prema ljudima koji nisu istog mišljenja kao oni. Kao što je kazao Ibn Sirin: "Oni su učili ahlak kao što su učili znanje." Učeći pred učenjacima čovjek to znanje shvata onako kako su ga shvatali selefi, dok učenje iz knjiga, bez sjedenja pred ulemom, nerijetko sa sobom nosi velike štete pa čak do te mjere da štete mogu biti veće od koristi. Kazao je arapski pjesnik u stihovima: "Men kane šejhuhu kitabe galebe hatauhu savabe" - "Kome (samo)knjiga bude učitelj, njegove greške će biti brojnije od ispravnih postupaka." Nepoštivanje uleme je put koji vodi jednom od dva pravca. Vodi ka tome da govori o pitanjima koja se tiču ummeta onaj ko nije kompetentan da govori o tome. Negativne posljedice ovog smjera svima bi trebale biti poznate. Drugi pravac je vraćanje na knjige i shvatanje onoga u njima što je shodno našem rezonovanju, što opet nosi sa sobom mnogo negativnosti. Neke od njih mi svakim danom trpimo na svojoj koži.


Treći faktor: UZIMANJE ODREĐENIH ARGUMENATA I RAD PO NJIMA, A ZAPOSTAVLJANJE DRUGIH BEZ POKUŠAJA SPOJA IZEĐU ARGUMENATA I RADA PO SVIM ARGUMENTIMA.


Ova tematika je sigurno teška, i u velikom broju slučajeva za nas neshvatljiva. Da bi ispravno shvatili ovu tematiku morali bi da pojasnimo mnogo izraza kao što je: Opći (ar. El-a'm), i posebni (El-Has), sažet (El-mudžmel), pojašnjen (El-mubejen). Kako se spaja između naizgled kontradiktornih argumenata? To bi nam oduzelo mnogo vremena i prostora, a veliko je pitanje da li bi to shvatili i nakon pojašnjavanja. Sažetak govora je da je zapostavljanje jednog dijela argumenata i rad samo po određenim argumentima prijašnje sekte odvelo u zabludu. Tako ćemo naći haridžije koji su zapostavili jednu stranu argumenata, argumente obećanja, pa ih je to dovelo da su kazali da je počinioc velikog grijeha nevjernik, a u drugu krajnost su otišle murdžije, pa su smatrali da grijesi ne utječu na stanje imana, da je iman nepromijenjiv, da se ne povećava niti smanjuje, zapostavljajući tako argumente prijetnje. A da su spojili sve argumente vidjeli bi da počinioc velikog grijeha nije nevjernik, ako grijeh smatra zabranjenim, i da činjenje grijeha utječe na iman, da se iman smanjuje i povećava. Povećava se pokornošću a smanjuje sa činjenjem grijeha. To je rad po svim argumentima koji su došli u ovom poglavlju.


Četvrti faktor: BUKVALNO SHVATANJE ARGUMENATA.


Ako čovjek ostavi shvatanje argumenata onako kako su ih shvatali selefi ovog umeta ima pred sobom jedan od dva pravca ili puta. Prvo, da ostavi ono što vrijedi i zamijeni s onim što ne vrijedi, da govori o vjeri po svom nahođenju, zapostavljajući tako govor ashaba, učenjaka iz generacija koje su došle nakon njih. A neispravnost tog puta je jasna svakom razumnom insanu. Drugi, da shvati određeni argument bukvalno ne gledajući na ostale argumente. Primjera radi, hadis kojeg je zabilježio Buharija, Muslim i drugi od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., da je Allahov Poslanik,s.a.v.s., kazao: "Vrijeđanje muslimana je grijeh, a njegovo ubistvo je kufr." Ako bi ovaj hadis bukvalno shvatili to bi značilo da je bespravno ubistvo muslimana djelo koje izvodi iz vjere i da je počinoc tog djela nevjernik. Takvo tumačenje hadisa postaje kontradiktorno mnogom drugim argumentima. Jedan od njih su riječi Uzvišenog u suri Hudžurat: "Ako se dvije skupine vjernika sukobe (međusobno poubijaju)." Iako se desilo da su jedni druge ubijali Allah obje skupine naziva vjernicima.

Spajajući i pomirujući prividnu kontradiktornost i koliziju ovih ajeta učenjaci su kazali da spomenuti hadis ne ukazuje da je ubistvo vjernika kufr, već je to veliki grijeh koji zbog njegove veličine Poslanik naziva kufrom kako bi na taj način vjernika upozorio na težinu tog djela. Također, shvatanje hadisa kojeg velik broj ljudi pogrešno shvata, hadis kojeg su zabilježili Buharija i Muslim od El-Mikdada ibn Es-Sveda, r.a., da je rekao: "Kazao sam obraćajući se Allahovom Poslaniku,s.a.v.s., "Šta misliš da sretnem nevjernika, sukobimo se sa sabljama, odsiječe mi ruku sabljom, pa se skloni od mene za drvo, i kaže ´Ja sam prihvatio islam Allaha radi´, da li da ga ubijem?" Nakon što je izgovorio te riječi Poslanik je rekao: "Ne čini to." Pa sam kazao: "O Allahov Poslaniče, odsjekao mi je ruku, a zatim je to kazao." Pa mi je rekao Poslanik,s.a.v.s.: "Ne čini to, ako ga ubiješ, on će biti na tvom stepenu prije nego si ga ubio, a ti ćeš biti na njegovom stepenu prije nego je rekao te riječi." Koliko je ljudi koji shvataju ovaj hadis na način da to znači da ga je ubio on bi postao(ono što je on bio)nevjernik!

To bi značilo da je počinioc velikog grijeha nevjernik, a to nije stav Ehlis-unneta. Ispravno shvatanje ovog hadisa je: da ga je ubio njegova krv postaje halal zbog bespravnog ubistva muslimana (a i dalje je musliman), kao što je i krv ubijenog bila halal prije nego je prihvatio islam(dok je bio nevjernik), a krv ubijenog je postala haram zbog islama kao što je bila zabranjena krv ubice prije ubistva(jer je musliman). (Možda je malo poteško za shvatiti ali ako se pročita više puta mislim da će postati jasno) ( Pogledaj: Rijadus-Salihin s opaskama i izvedbom hadisa od Šuajba Arnauta, br.392, 152 str.)

22.08.2009.

Utjecaj i posljedice grijeha

Kad nam Allah naredi da se okanimo grijeha i da izbjegavamo činjenje grijeha, to nije zato što bi mogli time naštetiti Allahu. Razlog je taj što ćemo se mi okoristiti izbjegavanjem grijeha.

Isto tako, na nas same će djelovati oni grijesi koje počinimo. Navika pravednih predaka je bila da razmišljaju o svojim grijesima kad god su bili pogođeni teškoćama u bilo čemu. Ustvari, grijesi imaju mnogo loših efekata na živote onih koji su ih počinili. Kako grijesi mogu promijeniti naše živote? Koji su učinci grijeha na naše blagostanje?



Imam Ibn El-Kajjim El-Dževzije
nam objašnjava ove efekte u svom poznatom djelu "Opskrba za ahiret" :


- Sprečavanje znanja: Znanje je svijetlo koje Allah spušta u srca, a nepokoravanje gasi ovo znanje. Imam Šafija je rekao: "Požalio sam se Vekiju (svom prijatelju) zbog slabosti moga pamćenja, a on mi je naredio da napustim nepokornost i obavijestio me da je znanje svijetlo. Rekao je da Allah to svijetlo ne daje nepokornim."

- Sprečavanje opskrbe: Kao što pravednost donosi opskrbu, tako i napuštanje pravednosti uzrokuje siromaštvo. Ne postoji ništa što može dovesti do izobilja kao napuštanje grijeha.

- Sprečavanje poslušnosti Allahu: Kad ne bi postojala druga kazna za grijeh osim što brani pokornost Allahu, onda bi i to bilo dovoljno.

- Nepokornost slabi srce i tijelo: Činjenica da nepokornost slabi srce je jasna, i nastavlja da ga slabi sve dok srce ne prestane kucati.

- Neposluh skraćuje životni vijek i uništava blagodati: Kao što pravednost povećava nečiju dužinu života, tako je i grijesi smanjuju.

- Nasljedstvo prokletih: Svaka vrsta neposluha je nasljedstvo onih među narodom koje je Allah uništio. Sodomija je ostavština onih među Lutovim narodom, a uzimanje više nego što im pripada  i davanje manje je ostavština onih među Šuajbovim narodom, širenje podvala i zloupotreba je ostavština Faraonovog naroda, a oholost i tiranija je ostavština Hudovog naroda. Tako su nepokornici na neki način dio ovih naroda koji su bili Allahovi neprijatelji.

- Neposluh je uzrok da čovjek zavrijedi Allahov prezir. Hasan el-Basri je rekao: "Ljudi su svojom nepokornošću postali prezreni u Allahovim očima. Ako bi bili čestiti, On bi ih zaštitio."

- Utjecaj grijeha na druge: Posljedice učinjenih čovjekovih grijeha će zahvatiti i one oko njega, uključujući i životinje, te kao krajnji rezultat im naškoditi ili nanijeti zlo.

- Život u grijehu: Rob nastavlja da čini grijehe sve dok to činjenje ne postane vrlo lahko za njega i dok mu se čini kao beznačajno u srcu, a ovo su sigurni znaci uništenja. Svaki put kad učinjeni grijeh postane beznačajan u očima čovjeka, on postane veoma značajan kod Allaha.

- Neposluh donosi poniženje i neznatnost: Svaki aspekt časti leži u poslušnosti Allahu. Ibn el-Mubarak je rekao: "Vidio sam kako grijesi ubijaju srca. A ustrajnost u činjenju grijeha je praćeno poniženjem. Napuštanje grijeha oživljava srca. A još bolje je zaštititi dušu od grijeha."

- Neposluh narušava intelekt. Razum ima svoj sjaj i neposluh uništava taj sjaj. Kad ga potpuno uništi, razum postane slab i manjkav.

- Zatvaranje srca: Kad se nepokornost povećava, čovjekovo srce postaje zapečaćeno i postane od onih koji su nepažljivi. Uzvišeni Allah kaže:

"A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova."
(El-Mutaffifun 83:14)

- Grijesi uzrokoju različite vidove zloupotrebe, kvarenja koji su vidljivi na Zemlji: Zloupotreba vodenih, zračnih i biljnih resursa te mjesta stanovanja. Uzvišeni Allah kaže:

"Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na zemlji, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili." (Er-Rum 30:41)

- Nestajanje skromnosti: Skromnost je bit života srca i osnova svakog dobra. Nestanak skromnosti je nestanak svega što je dobro. Poslanik Muhammed, allejhiselam, je rekao: "Onaj ko u ime Allaha bude skroman, Allah će ga uzdići."

- Grijesi oslabljuju i smanjuju veličanje Svemogućeg Allaha u ljudskom srcu.

- Grijesi su uzrok Allahovog zaborava Svog roba: Griješenje uzrokuje da Allah napusti Svoga roba i prepusti ga da se bori sa samim sobom i protiv šejtana u tom putu za propast u kojem nema nade za njegovo oslobođenje.

- Uklanjanje iz carstva dobročinstva: Kad čovjek griješi, dobrota odlazi iz njegovog srca. A kad je srce puno dobra, onda ga štiti od nepokornosti.

- Nepokornost uzrokuje da se prekine Allahova naklonost i čini Njegovu osvetu pravednom: Blagoslov neće prestati dolaziti čovjeku osim ako on čini grijehe, i nijedna kazna ga neće stići osim ako čini grijehe. Alija ibn Ebu Talib (neka je Allah zadovoljan s njim) je rekao da čovjeka stižu iskušenja zbog počinjenih grijeha, a da iskušenja nestaju s čovjekovim pokajanjem.


07.08.2009.

Mudre izreke Hasana El-Basrija

-Plemenit covjek zuri uciniti dobro sto prije, a pokvarenjak odugovlaci s cinjenjem dobra i od njega bjezi.

-Cuvaj se Allahovih dz. s. zabrana , bices pobozan!

-Budi zadovoljan sto ti je Allah dz.s. dao, bices bogat!

-Darezljivost i iskrenost najbolja su svojstva!

-Savrsen covjek je onaj, u koga se nadje cetvero:

• vjera koja ga upucuje

• razum za kojim se povodi

-plemenito porijeklo koje ga cuva i

• stid koji mu dostojanstvo stiti.

A u koga se nadje makar jedno od ovoga, on je u svom narodu medju odabranima....

-Dvoje ne mogu nikada zajedno: zadovoljstvo i zavist.

-Dvoje se nikada ne razdvajaju: pohlepa i mrznja.

-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....

-Nasa vjera je cvrsta, a istina je zaista teska. Covjek je slab i nemocan; zato neka se zaprti onoliko koliko moze nositi. Jer ako se pretovari obavezama, strahovati je zbog mrzovolje i napustanja poslova.

-Ispravno misljenje i poboznost najbolja su djela. Ko svoj zivot po njima uredi , sigurno je da ce se spasiti.Svako drugi neka preispita svoje zivljenje. Ispravno misljenje je kao ogledalo u koje se rastavljaju dobra od hrdjavih dijela. Ko se osloni na ispravno misljenje, spasice se, a ko ga zanemari, propasce.

-Trazi slast u trome: u namazu, u ucenju i razumjevanju Kur'ana i u zikru. Ako u tome nalazis slast, idi i budi radostan! U protivnom, znaj da su tvoja vrata zatvorena, pa ih nastoj otvoriti!

-Da nije smrti, bolesti i nemastine, covjek se ne bi nikada pokorio. Jer, cak i pored ovog troga , on je nestrpljiv.

-Ljudi, mi smo, tako mi Allaha, stvoreni za vjecnost, a ne za prolaznost. Mi se samo selimo iz kuce u kucu.

-Cuvajte se poboznjaka koji je neznalica i ucenjaka koji je razvratnik, ta oni su veliko iskusenje za svakog.

-Cudan li je ovaj covjek! Dva cuvara i pratioca ga nikada ne ostavljaju sama. Njegov jezik im je pero, a pljuvacka – tinta. A on opet govori ono sto ga se ne tice!

-Pametan nastoji i dan i noc da sto vise dobra uradi, jer je u njegovom srcu strah da mu se mozda neće smilovati Stvoritelj i Gospodar njegov.

-Covjece, ne mozes promjeniti rok odredjenja, niti mozes izgubiti svoju nafaku, a i uzeti nafaku drugome! Cemu onda mucno naprezanje i ubijanje duse?!

-Najbolja je zlatna sredina u svemu.

-Covjek je stalno izmedju troga:

• iskusenja koje dolazi,

• blagodati koja prolazi i

• smrti koja sve odnosi.


-Ko nije bio stavljen na kusnju bio je prevaren.

-Ko se borio protiv istine, izgubio je.

-Covjek je stalna meta: iskusenjima, nesrecama ili smrti.

-Wallahi, nijedan covijek nije dobio ovaj svijet a da nije izgubio dostojanstvo i vjeru.

-Nije pravedan onaj koji trazi da ga postujes, a on ti uskracuje svoju pomoc.

-Budi dobar susjed bit ces vjernik.

-Voli ljudima ono sto volis sebi, bices pravedan!

-Ne smij se mnogo jer to umrtvljuje tvoje srce i citavo tijelo!

-Nema vjere onaj ko covjecnosti nema.

- Znanje je bolje od nasljedstva; odgoj je najcistiji obraz; poboznost je najsigurnija opskrba; ibadet je najbolja zarada; razum je najbolji vodić; lijepo ponasanje najbolji je drug; blagost je najbolji pomocnik; zadovoljstvo je najvece bogatstvo; Allahova pomoc je najbolja pomoc; a sjecanje na smrt najbolji je propovjednik.

-Covjek gospodari razumom, darezljivoscu i blagoscu.

-Bolest cisti tijelo kao sto zekat cisti imetak. Tijelo koje ne zna za bolest je kao imetak koji se ne cisti zekatom: u njemu nema napretka.

- Da nema zaborava umnozili bi se fekihi (pravnici).

-Cuvaj se troga sprijecices sejtanu prilaz:

*nikada se ne osamljuj s tudjom zenom pa makar govorio da je poducavac Kur'anu;

*nikako ne idi vladaru makar govorio da mu naredjujes ciinjenje dobra, a zabranjujes cinjenje zla;

*ne sjedi sa novatorom u vjeri jer ce ubaciti otrov u tvoje srce i tako ti pokvariti vjeru.

-Covjece, ne zavaravaj se s tvrdnjom da je covjek s onim koga voli. Neces biti s dobrociniteljima sve dok ne budes radio kao oni…

- Dosta je propalih jer su pohvaljeni bili.

-Dosta je propalih jer su bili zavarani time sto se prema njima dobrodusno bilo.

Neko je bio pohvaljen u prisustvu Allahova Poslanika , s.a.v.s., pa je Poslanik rekao; Upropastili ste ga!Jer da je pohvalu cuo, nebi se vise nikada spasio.

-Najprece je da budes svoj gospodar, da jezik svoj drzis svezan i da ne povladjujes pohotama tijela.

-Ko sebe pred svijetom kudi – hvali se; a lose je to sto cini.

-Da nije plemenitih, zemlja bi se prolomila; da nije dobrih , stradao bi citav narod; da nije ucenih, ljudi bi bili kao zivotinje; da nije vlasti, ljudi bi se medjusobno unistili; da nije blesavih, svijet bi bio razrusen; da nije vjetra, sve bi se ustajalo i usmrdilo!

-Tri najvece propasti su:

• vodja kome se pokoris pa te zavede,

• susjed koji siri tvoje zlo,a sakrije tvoje dobro, i

• siromastvo koje boli zadaje.

- Ako primijetis u svog djeteta ono sto mrzis, ucini pokajanje Allahu dz.s i zatrazi njegov oprost, jer je to udio tvoje naravi, odnosno tvoj grijeh koji si ranije pocinio.

-Kada ljudi budu pokazivali svoje znanje, a izostavljali svoja djela , kada budu voljeli na jeziku a mrzili u srcu i kada budu kidali rodbinske veze, Allah dz.s. ce na njih baciti svoje prokletstvo i uciniti ih i gluhim i slijepim.

-Iskusenje je kazna koju Uzviseni Allah dz.s. salje onda kada ljudi grijese iz inata.

-Izbjegavati glupa covjeka je cin priblizavanja Uzvisenom Allahu.

-Druzenje s pametnim ucvrscuje covjekovu vjeru.

-Vjernika postivati spada u sluzenje Allahu dz.s , a pomoc Allahova zadobija se borbom protiv razvrata i grijeha.

-Neka ovca ne bude pametnija od tebe: nju tjera povik i vraca pogled.

-Vjernik se ne zabavlja pa da bude nemaran. On stalno razmislja pa je zato tuzno zabrinut.

-Koga njegov namaz ne sprijeci od ruznih i hrdjavih djela, udalji ga od Allaha dz.s i navuce na njega Njegovu srdzbu.

21.07.2009.

Sedam faza u životu Poslanika, s.a.v.s.

muhammed_a_s_3mala - Poslanik, s.a.v.s., je bio učitelj, opomenjivač, vojskovođa, državnik, ratnik...

Tradicionalno učenje dijeli život Poslanika Muhameda, s.a.v.s., na mekkanski i medinski period. Ovo je hronologično validno i predstavlja dva široka aspekta njegovog života, prije i poslije događaja Hidžre, preseljenja iz Mekke u Medinu. Događaj je od historijske važnosti, te označava početak islamskog kalendara.

Dodatno, ja mislim da se borba Muhammeda, s.a.v.s., može podijeliti na sedam faza, odnosno stepena razvoja. Svaki stepen donosi sa sobom drugačiji aspekt njegove ličnosti i ističe drugačiji vid njegove misije. Izučavanje različitih faza Poslanikove misije i analiziranje njene unutrašnje dinamike je važno jer nam pruža primjere koji imaju velik i relevantan značaj za situaciju danas. Njegov život je bolje dokumentovan nego životi ostalih poslanika i vođa svjetskih religija, te je zbog toga moguće graditi ovu analizu na historijskim temeljima.

1 .U potrazi za svjetlom u vremenu tame: Tragač za istinom

U biografiji Poslanika, s.a.v.s., nalazimo ga kako godinama razmišlja o društvenim pošastima. Društvo u kojem je rođen je bilo u stanju moralnog, religijskog, ekonomskog i socijalnog haosa. Teško je ne povući paralele između stanja društva sedmog vijeka i moralnog stanja današnjeg društva na početku novog milenija. Tradicionalna, dvoroditeljska porodica sa relacijom muškarac-žena, kao oslonac i jezgro društva se na Zapadu uveliko razorila. Besramno seksualno iskorištavanje u medijima je normalno, a zabranjeni seks je oprošten, pa čak i prihvaćen. Nasilje u kući, prema ženi, djeci i nasilje na ulicama su rutina. Korištenje droga je rašireno, sa SAD-om kao najvećim korisnikom droge u svijetu. Alkoholizam je raširen, posebno kod srednjoškolaca, a da se po tom pitanju ne poduzima ništa značajno. Afroamerikanci su se oslobodili ropstva prije skoro stoljeća i po, ali se mnogi još uvijek nalaze u neprekidnom krugu siromaštva i diskriminacije, a to je, na jedan način, ekonomsko ropstvo. Zbog sistema koji dozvoljava neobuzdano nagomilavanje bogatstva bez poticanja pravedne redistribucije, ekonomske nejednakosti i nepravde se nastavljaju sa alarmantnim porastom.

Postoji mnogo pozitivnih karakteristika u zapadnim društvima, posebno u SAD-u, a što podrazumijeva slobodu misli, govora i okupljanja, tolerantan odnos prema ekscentričnostima ljudske prirode, te ambiciju da bude pravedno i milosrdno društvo. Ipak, ovi kvaliteti prosječnog Amerikanca nisu uvijek odraženi u državnim i političkim vođama.

Razmršavanje (ne)moralnog klupka u današnjem društvu mora biti prilično prisutno u mislima svjesnih pojedinaca. Oni mogu izvući ličnu utjehu i inspiraciju iz života Poslanika, s.a.v.s. Arapsko plemensko društvo sedmog stoljeća, čija je struktura bila izgrađena na pohlepi, razvratu i nasilju, je promijenjeno u vrlo kratkom vremenu utjecajem Poslanika, s.a.v.s., u društvo sa jednim od najjačih moralnih standarda u historiji. Samilost, poniznost, odanost Bogu i ravnopravnost je zamijenila stare, ustaljene, plemenske principe ponosa bogatstvom, familijom i pozicijom u društvu, te egocentrično ponašanje. Žene su prvi put u historiji dobile prava i ponos, a ranjivi i slabi dijelovi društva dobivaju zaštitu. Seksualnost je uklonjena sa javne scene, te tako postala stvar privatnog života i zdravog odnosa. Bogatstvo je stavljeno u opticaj tako da je energija ulijevana i u najsiromašnije dijelove društva, te je siromaštvo postalo skoro nepostojeća pojava.

2. Opominjavač i savjetnik

Pri jednim od svojih meditativnih putovanja u pećinu u blizini Mekke, Poslanik Muhammed, s.a.v.s., prima Objavu. Uzvišena objava je potvrda činjenice da je nebesko znanje od velike važnosti u usmjeravanju urođenog, ograničenog ljudskog intelekta. Dubina spoznaje da je on primalac ove božanske objave i veličina zadatka ga prestrašuje. Sprva dijeli ovaj događaj samo sa najbližom familijom i nekolicinom bližih prijatelja. Fascinantno je i poučno da je čak i ova osoba, koja će se kasnije ocijeniti kao osoba s najviše utjecaja na čovječanstvo u njegovoj historiji, u početku imala period sumnje i nesigurnosti u vezi s svojom misijom. Ohrabrivanje i smiraj su došli kroz Kur'an, kroz povjerenje i podršku njegove žene Hatidže ( Allah joj se smilovao), te kroz bliske prijatelje koji su mu pružili podršku koja mu je bila potrebna - velika pouka za nas obične smrtnike!

3. Nepokolebljivi optimista

Sljedeći korak u njegovom životu je unošenje proaktivne promjene pozivom ljudi u islam ( dawa ). Sa ovim neminovno dolazi i neprijateljstvo već ustaljenih snaga u društvu. Promjena je uvijek prijeteća, a što je promjena veća, veći je i osjećaj prijetnje. Ovo je tačno za društvo sa osnovanim i ustaljenim sistemom - bez razlike o kojoj promjeni se radilo - bila ona ekonomske prirode, socijalne ili prirode ponašanja. Ovo je također tačno kada se radi o ličnim promjenama kao što je prelazak na nošenje pristojne odjeće, prestanak promiskuiteta ili konzumiranja opojnih sredstava. Mijenjanje principa koji su vrijednovali i uzvisivali ponos na bogatstvo i domovinu ili status u društvu i boju kože iznad svega ostalog za bolje principe je bio težak zadatak. Nimalo iznenađujuće, borba za promjenu je postala opasna po život. Muhammed, s.a.v.s., je morao staviti svoj život u opasnost, a u više navrata se tek nastalo muslimansko društvo nalazilo blizu mogućeg istrebljenja. Smionost i duševna snaga pred nedaćom i neprijateljem je istaknuto obilježje ove faze. Strpljenje i nepokolebljivost Muhammeda, s.a.v.s., kroz ovaj period je bio izvor snage mnogim muslimanima koji su se našli u naizgled bezizlaznim situacijama.

4. Pluralistički vođa

Hidžra, migracija koja obilježava početak sljedeće faze, uključuje detaljno planiranje i tačnu provedbu plana. Poslanik, s.a.v.s., ovim pokazuje da oslanjanje na vlastite snage (trud) i oslanjanje na Allaha idu zajedno, i da je oboje važno za uspjeh. Sa nominacijom i izabirom za vođu medinskog društva, pokazuje nam se još jedan aspekt njegove ličnosti: kapacitet i snaga da stvori jedno uistinu raznoliko, pluralističko društvo sa pravičnošću i ponosom za sve religijske i etničke grupacije. U veoma kratkom periodu poslije migracije u Medinu, Muhammed, s.a.v.s., dokazuje da je u stanju da ujedini različite frakcije stvarajući jedan uzoran standard za njihovu suradnju. Neprimjetno prelazi iz stanja progonjene osobe u stanje jednog vođe sa mnogim administrativnim i zakonskim odgovornostima. "Medinska povelja", dokument koji pruža pravila života u jednom pluralističkom društvu, je dokument koji bi se trebao detaljno prostudirati i sprovesti u današnjem multireligioznom i multikulturalnom svijetu.

5. Hrabri, ali neradi ratnik

Poslije kraćeg oporavka u Medini, njegova misija je preplavljena potrebom za borbom za preživljenje. Tri rata u četiri godine: Bedr, Uhud i Ahzab, pored sadržavanja fizičke prijetnje, su morali zahtijevati veliki dio njegovog vremena i energije. Ipak, razvoj i gradnja društva se nastavlja.

Važno se podsjetiti na činjenicu da Poslanik, s.a.v.s., i njegovi sljedbenici nisu započeli nijedan rat, iako su se suočavali sa veoma agresivnim protivnicima. Muhammed, s.a.v.s,. i muslimani su u ove bitke ulazili sa strogom disciplinom, izbjegavajući nanošenje povreda nedužnim, te korištenjem samo potrebne ratne snage i sile. Žene, djeca i civili se nisu smjeli napadati. Kada je neprijatelj zaustavljao svoju borbu, davalo bi mu se utočište. Napadajući neprijatelja u stanju ljutnje nije bilo dozvoljeno, čak ni u bitci. Poslanik, s.a.v.s., koristi inovacijske strategije u bitkama, kao što je korištenje rovova pri odbrani. Pri kopanju rovova, on je aktivni saučesnik. Često se savjetuje sa vijećem svojih sljedbenika (Šura) i radi po mišljenju većine (Idžma), čak i kada se odluka nekada protivi njegovom mišljenju.

6. Državnik par excellence i učitelj

Kroz sljedeću fazu nam pokazuje kapacitet za kompromis i predstavlja pogled unaprijed i mudrost kojom shvaća da je mir, pa čak i pri naizgled neodgovarajućim uslovima, bolji nego neprijateljstvo, odnosno rat. Oni koji pregovaraju sa svojim suparnicima trebaju prostudirati i ugledati se na "Ugovor na Hudejbiji". Dobitak mira na osnovu ovog ugovora sa Kurejšijama je važan i prouzrokovao je eksponencijalni rast broja muslimana.

Ovaj primjer također omogućava izgradnju modela pravednog društva koje funkcioniše na jedinstven način. Nagomilavanje bogatstva je dozvoljeno, ali istovremeno treba da se ubrizgava i u najmanje kapilare ekonomskog sistema društva. To je jedno egalitarno društvo sa pravičnošću i pravom za sve, vođeno obostranim konsultovanjem, društvo ravnopravnosti pred zakonom, te koje zaštićuje najslabije članove - ženu, djecu, siročad i robove.

Kao što je to predstavljeno u više slučajeva u ovom dijelu njegovog života, Poslanik, s.a.v.s., se dokazuje kao izvrsni državnik. Razriješava konflikte, razvodnjava potencijalne eksplozivne situacije sa lahkoćom, omogućavajući stranama u konfliktu da se rastave kao prijatelji i saveznici. Ne boji se rizika, ali nikada nije bezobziran i pravi kompromise radi mira. Njegovi poslanici drugim nacijama nose poruku suradnje tražeći zajedničku riječ. Kada nešto obeća, to i održi. Ako suparnik prekine ugovor ili prekrši obećanje, ne odustaje od mjera koje su primjerene da bi se održala nepovredivost ugovora.

7. Samilosni vladar i duhovni vođa

Posljednja faza razvoja počinje sa oslobođenjem Mekke, što je demonstracija brižnog planiranja i korištenja velike, nadmoćne vojske u cilju pobjede bez gubljenja života na obje strane fronta. Zapanjujuća velikodušnost i poniznost pri pobjedi koju je Muhammed, s.a.v.s., zajedno sa svojim ashabima pokazao je neponovljiva i posebna u historiji. Ponizan je pri pobjedi, sažaljiv, te prašta čak i tvrdokornim protivnicima.

Zadnji govor učvršćava socijalne, ekonomske i moralne promjene koje su došle u društvo. Vrijeme je da se pripremi za kraj.

Anatomija misije, njen rast i evolucija, na određeni način nalazi paralele u stepenima i fazama samog ljudskog života. Ovi stepeni ne samo da nam prikazuju razvoj sofisticiranosti poruke, već i jedno povećanje zrelosti onih kojima je ona namijenjena. "Slušaoci" poruke sazrijevaju u svom shvatanju težine zadatka prenošenja poruke na potomke. Poslanikova misija u svojoj najosnovnijoj analizi je bila tumačenje

Kroz vrijeme, mnoge razlike osnovane na dogmama, politici, sektama i uzvisivanju ličnosti su se pojavile među sljedbenicima islama. Ipak, uprkos mnogim heterodoksnim sektama, jezgro poruke Kur'ana i njegova realizacija u životu Poslanika, s.a.v.s., su živi i neodoljivi, još uvijek pružajući duhovnu utjehu, intelektualno zadovoljstvo i socijalnu disciplinu mnogim ljudima i čineći islam religijom u svijetu s najbržim porastom broja pristalica.

Napisao: Džavid Ahter

27.04.2009.

Održavanje rodbinskih veza i onda kada druga strana to ne čini

Pravi musliman održava rodbinske veze, makar ih drugi i ne održavali, zato što onaj koji ih održava radi Allahovog zadovoljstva i privrženosti islamskim učenjima, ne očekuje da mu se od strane rodbine uzvrati na isti način. On stalno održava rodbinske veze sa svojim rođacima, bez obzira da li oni njih održavali s njim ili ne, dajući im tako primjer kako islam odgaja ljude i čini ih primjerima moralnosti i čestitosti.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ovo potvrdio rekavši za pravog, iskrenog muslimana: „Ne održava rodbinske veze onaj koji obilazi onoga ko njega obilazi, već robinske veze održava onaj koji obnovi veze s onim ko ih je prekinuo.“ (Buhari)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je svojim riječima davao dodatni podsticaj za blag pristup, strpljivost, oprost i tolerantnost u duši onoga koji održava rodbinske veze i koji obilazi svoje rođake, a oni njega odbacuju. On nas obavještava da je Allah sa onim koji održava rodbinske veze sa rođacima koji njega odbacuju, i predstavlja nam strašnu sliku grijeha koji imaju oni koji prekidaju rodbinske veze.
Neki čovjek je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „Allahov Poslaniče, ja imam rođake koje obilazim, a oni ne obilaze mene, ja njima činim dobro, a oni meni čine zlo, ja njih znam, a oni neće da znaju za mene.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ako je tako kao što kažeš, kao da ih hraniš vrelim pepelom, i sve dok bude tako, imat ćeš pomoć od Allaha.“ (Muslim)
Pogledajmo ovog čovjeka, koji održava rodbinske veze strpljivo podnoseći njihovu osornost i odbacivanje, kako mu Uzvišeni Allah daje Svoju pomoć i ispunjava njegovo srce strpljivošću, pa uspijeva da podnese njihovo uznemiravanje i daje mu snagu da ustraje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poredi grijeh onih koji prekidaju rodbinske veze i čine zlo onim koji jede vreo pijesak, kao kaznu za ružan postupak prema ovome dobroćudnom i velikodušnom čovjeku koji samo pokušava raditi ono što je dobro.
Zato pravi musliman uvijek održava svoje rodbinske veze, nastojeći da time zasluži zadovoljstvo svoga Gospodara, uzdižući se iznad povremenih razmirica koje se dešavaju među rodbinom i ne dozvoljavajući da bude upleten u neke beznačajne stvari koje samo srca ljudi ispunjavaju srdžbom. On ne dozvoljava da se spusti na nivo sitnih stvari koje narušavaju njegovu vezu i lijepo ophođenje s rodbinom. On čuje glas Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže:
„Rodbinske veze su okačene  o Prijestolje (Arš) i govore: 'Ko nas bude održavao, Allah će održavati vezu s njim, a ko nas bude kidao, Allah će prekinuti vezu s njim.'“ (Buhari i Muslim)

20.04.2009.

Pismo mudžahida

mudzahid-mudzahidiZnala si da tvoj muž nije više mogao izdržati. Provela si brojne noći sa mnom gledajući moje suze, slušajući moj plač, pitajući se kada će se povratiti ponos i slava islama. Čula si me kako na sedždi plačem, moleći Allaha Uzvišenog da me počasti da preselim kao šehid. Stajala si nogom uz nogu sa mnom kada sam učio kunut dovu protiv Allahovih neprijatelja.


Bismillahir-Rahmanir-Rahim!

Es-selamu alejkum we rahmatullahi we barakatahu!

Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, slavljen neka je On, i svjedočim da je Muhammed, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, posljendnji poslanik i rob Allahov.

Mojim sinovima

Moji sinovi, neka je Allahova milost na vas!

Molim Allah da vas uputi istim koracima kojima je krenuo vaš otac, kao i mnogi mudžahidi prije njega. Vaš otac nije uradio nešto veliko time što je krenuo Allahovim putem. Ovo je naređeno meni kao i vama, i zato se moramo pokoriti Allahu u ovome. Reći ću vam isto što je rekao šehid Ebu Abbas Zahrani, rahimehullah, svojim sinovima:

"Ne, nisam vas ostavio zato što vas ne volim, već sam vas ostavio zato što žrtvujući svoj život hoću da dokažem da je Allah jedini vrijedan obožavanja. Ostavio sam vas i vašu majku, zato što vas volim i želim da mi se pridružite u Džennetu. Obećavam vam da ću ovo ispuniti. Zabavljat ćemo se u Džennetu, moji voljeni sinovi. Nadam se da će ovo nadoknaditi moju odsutnost od vas u ovome životu."

Sinovi moji, nemojte se zadovoljavati ovim životom. To je odvraćanje pažnje od pripremanja za onaj vječni život. Brinite se za svoju majku, i znajte da je Allah Er-Rezak, Onaj Koji opskrbljuje. Ako padnem na bojnom polju, znajte da sam poginuo bez imalo boli i da sam sretan; ako preselim kao šehid onda budite sretni i činite dovu da i vi budete šehidi. Ako preselim kao šehid, morate osvetiti moju krv koju sam prolio Allaha radi. Ne znam da ima drugo vrijednije djelo od džihada.

Sinovi moji, volim vas svim svojim srcem i Allah to zna. Moram poći, voljeni moji. Dođite da se u Džennetu igramo. InšAllah, vidjećemo se uskoro.

Mojoj ženi

Neka je Allahova milost na tebe, i molim Allaha Uzvišenog da te učvrsti u ovom teškom vremenu. Ti me poznaješ najbolje, mnogo bolje od bilo kog drugog čovjeka ili žene na ovom ovom svijetu. Znala si da tvoj muž nije više mogao izdržati. Provela si brojne noći sa mnom gledajući moje suze, slušajući moj plač, pitajući se kada će se povratiti ponos i slava islama. Čula si me kako na sedždi plačem, moleći Allaha Uzvišenog da me počasti da preselim kao šehid. Stajala si nogom uz nogu sa mnom kada sam učio kunut dovu protiv Allahovih neprijatelja. Siguran sam, moja pokorna ženo, da te moj odlazak nije ni malo iznenadio.

Želim da ti se zahvalim na svemu što si učinila za mene i za dobrobit naše porodice. Nikad u mom životu nisam sreo ženu kao što si ti. Bolja si od mene u svemu. Boj se samo Allaha i samo se Allahu za sve obraćaj, onako kako si to radila kada sam ja bio uz tebe. Ne očekuj ništa od drugih. Traži samo od Allaha, jer on je Er-Rezzak. Sjećaš li se da si meni isto to govorila? Kada sam ti rekao da moram da idem a da nemam novaca da ti ostavim, rekla si mi da se bojim Allaha i upitala: „Zar Allah nije Er-Rezzak“? Ovo me je kao svjetlica pogodilo. Tada sam odlučio da pođem, imajući čvrst oslonac na Allaha Uzvišenog po pitanju tebe. Hvala ti za tvoje razumijevanje.

Budi oprezna s kim se družiš. Ne tuguj za mnom. Sa mnom ili bez mene, džihad i žrtvovanje se nastavlja. Ja samo ispunjavam moj dio obaveze. Podučavaj naše sinove odvažnosti i hrabrosti. Uzvišeni Allah će te uputiti na ono što je najbolje za tebe, ubijeđen sam u to. Podiži ih sa razumijevanjem tewhida, i pošalji ih u svijet sa čvrstim ubijeđenjem o njihovoj akidi.

Draga ženo, rekao sam ti da su naši sinovi poput raketa koje čekaju da budu ispaljene u svijet. Nemoj da se jako vezuješ za njih. Oni su tvoj emanet a ne tvoje vlasništvo. Oni su Allahovo vlasništvo i Allahu će se vratiti. Uzvišeni Allah je već otkupio živote njihove, zato pusti da se kao šehidi vrate svome Gospodaru. Ovo je jedino što očekujem od tebe, da ih pošalješ u polja džihada kada budu dovoljno zreli za to. Siguran sam da ćeš se ponositi time.

O, moja ženo, ne razmišljaj kako sam preselio, nego razmišljaj o tome gdje ću biti odveden nakon što preselim. Predugo sam bio na ovom dunjaluku, Allah zna najbolje. Krv u mojim venama ne teče bez razloga. Plamen vatre džihada je sa razlogom u mom srcu. Razlog proljevanja moje krvi je žrtvovanje u ime Allaha Svemogućeg.

Znaj da ne postoji čovjek koji je ravan mudžahidu. Uvijek se prisjećaj ovih mojih zadnjih riječi i živi po Kur'anu i Sunnetu.

Onima koje volim i koji mene vole

Mnogi od vas me poznaju ili su čuli za mene, Allah zna najbolje. Stoga, znate zašto sam uradio ovo što sam uradio. Jednu važnu stvar očekujem od vas - ne pričajte o meni kao o nekoj važnoj ličnosti, ako preselim kao šehid. Nisam bolji niti na većoj poziciji od Poslanika, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, ili ashaba koji su svoju krv za ovaj ummet prolijevali.

Bojte se Uzvišenog Allaha i ne pridavajte mnogo pažnje i važnosti ovom svijetu. Otišao sam da se odazovem kricima naših sestara u islamu, vapaju djeteta koje se pita zašto se ovo njemu događa? Odazivam se njihovim kricima, pa makar samo jedan jecaj bio. Reći ću isto što je šehid Hasnawi, Allah bio zadovoljan njime, u svojoj oporuci rekao:

"Mi nismo ljudi govora, vi ćete vidjeti da ćemo našim rukama krvlju pisati, stavljati tačke na "i" i križati "t" (slova), a razmake između riječi praviti našim lobanjama!"

Braćo i sestre, naš ugovor sa Allahom postaje važeći čim prihvatimo islam. Islam prihvatamo u kompletu, ne samo pojedine dijelove. Kada činimo sedždu (klanjamao namaz), mi se pokoravamo Allahu Uzvišenom. Zašto da džihad ima drugačiji tretman? On je jedan od najvažnijih stvari u islamu. Farz je isto kao što i činjenje sedžde. Zašto smo ga zapostavili? Kafiri nas radi toga i ponižavaju.

Kunem se da je Allah Uzvišeni Jedan, bez suparnika, i kunem se da odabirem ponosno da se borim protiv poniženja. Kunem se Onim Koji upravlja sa svime na nebu i na zemlji, da mi je draže da se borim nego da udahnem još jedan uzdisaj na ovom dunjaluku.

Zaboravite ono sa čime vas ovaj dunjaluk priziva. Ali ibn Ebi Talib je jednom rekao:

"O, ovosvjetski živote, razvodim se od tebe, razvodim se od tebe, razvodim se od tebe! Ti želiš mene, ali ja ne želim tebe!"

Došlo je vrijeme da zajedno sa našom braćom prolijevamo krv. Hoću da plačem kao oni, hoću da krvarim kao oni i da preselim kao oni. Osjećam se kao licemjer što ovoliko dugo sjedim u udobnosti moga doma, dok ummet vrišti od potrebe da ga neko brani.

Moji dragi prijatelji, vrijeme je došlo. Ostajte u Allahovoj milosti!

Molim Allaha da nam olakša da budemo na Pravom putu, putu Njegovih pokornih robova! Amin!

Molim Allaha da nas učini šehidima! Amin!

Molim Allaha da nas ponovo sastavi u Džennetu! Amin!

Allahu moj, pomogni mudžahide na svakom mjestu!

Allahu moj, pomogni mudžahide na svakom mjestu!

Allahu moj, pomogni mudžahide na svakom mjestu!

Uslišaj, o Gospodaru svih svjetova!

Mir i spas neka su nad poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi we sellem. Sva slava pripada Allahu, Gospodaru svjetova!

20.04.2009.

Talibani uvode Šerijat i opkoljavaju Islamabad

talibani-opkoljavaju-islamabadPosljednji izvještaji iz Pakistana govore da su Talibani učvrstili svoje položaje u Buneru sa ciljem opkoljavanja Islamabada (glavnog grada Pakistana). Nikakav otpor nije pružen talibanskim borcima dok su ulazili u ovo područje; sigurnosne snage su izbjegavale svaki kontakt sa njima.

Dok Talibani uspostavljaju islamski zakon u regionu Badžaura, posljednji izvještaji iz Pakistana govore da mudžahidi učvršćuju svoje položaje u Buneru sa ciljem opkoljavanja Islamabada.

Stariji talibanski komandant je rekao da je vođa pakistanskih Talibana, Bejtullah Mahsud, odlučio da uspostavi Šerijat u Badžauru i to obznanio u petak (10. aprila).

U subotu, 11. aprila, Talibani su obznanili da će, u cilju uspostave Šerijata, koristiti sva sredstva, a oni koji budu prekršili pravila biće žestoko kažnjeni.

Mudžahidi, također, u velikom broju prispevaju u Buner distrikt i učvršćuju svoje položaje u tom području koje je na samo 100 km od Islamabada.

Mještani kažu da nikakav otpor nije pružen talibanskim borcima i da su sigurnosne snage izbjegavale svaki kontakt sa njima.

U međuvremenu, Al-Džezira izvještava da je Pakistan povećao sigurnosne snage u Islamabadu usred prijetnji domaćih Talibana da će borbu prenijeti u glavni grad.

Sigurnosne prijetnje su bile uzrok da se pozatvaraju škole i da ambasade u petak ograniče svoje poslove.

Mulla Nazir Ahmed, stariji komandant pakistanskih Talibana, rekao je: „Mudžahidi su iz dana u dan sve jači... ako oni (Amerikanci) nastave da nas napadaju, naši će vojnici ući u Islamabad.“

„Pakistan i Amerika gube rat protiv Talibana“, rekao je komandant mudžahida.

11.03.2009.

ALLAHOV POSLANIK KAO SUPRUG.

Kada su prije tri godine predstavnici italijanske škole sa nastavnim osobljem i učenicima posjetili Zavidoviće, izrazili su želju da vide enterijer džamije. Želji im je udovoljeno. No, oni su iskoristili priliku da postave i neka pitanja. Najviše pitanja bilo je u vezi sa položajem žene u islamu. Jedni nisu mogli da pojme pitanje pokrivanja muslimanke. Drugi su pak pitali zašto žene ne klanjaju namaz naporedo sa muškarcem ili ispred njega. Trećima nije bilo uopće jasna dozvola sklapanja braka sa četiri žene, a da ne spominjemo brak Allahovog Poslanika sa jedanaest žena. Naime, oni smatraju da je muslimanka najveći zatočenik ovoga svijeta, pa da je treba po svaku cijenu spašavati. Vrlo dobro znamo da je ustanova braka na Zapadu stabilna onoliko koliko je stabilna paukova kuća. Samo, kada bi to oni znali.Ovom prilikom želimo da predstavimo Allahovog poslanika, uzornog supruga, od koga nije nikad niko otišao nezadovoljan pa ni njegove žene. Neposredno po završetku perioda zakopavanja žive ženske novorođenčadi kao i zlostavljanja žene na najbrutalnije načine, Muhammed, a.s, dolazi da poruči ljudskom rodu:

‘Dopadaju mi se na ovom svijetu tri stvari: žene, mirisi a moje oko blista dok sam u namazu.’(Prenose Nesai i Ahmed)

Odnos Allahovog Poslanika prema njegovim ženama bio je pun ljepote i humanosti. Kada bi htio krenuti na put, okupio bi žene i bacio bi kveku, na koju bi pala kveka, ona bi sa njim putovala. Jednom prilikom je sa Aišom, r.a, izišao u društvo ashaba. Rekao im je:

Idite naprijed‘, a kad bi oni odmakli, onda bi se obratio Aiši, r.a, i kazao: ‘Preteci me!’ Aiša, r.a, kaže: ‘Ja sam ga tada pretekla jer sam bila vitka i mršava’. Međutim, Muhammed, a.s, je drugom prilikom isto postupio sa ashabima i Aišom, r.a, ali tada je on bio brži jer se ona bila odebljala. Tada je u šali kazao: ‘Ovo je za onaj prvi.‘ Ovaj postupak je doista vrijedan pažnje da se dogodio i prje pedeset godina a ne prije 14 stoljeća.

Kada bi Aiša, r.a, nešto zatražila, Poslanik bi joj dao. Neki ashabi kažu: ‘Da nije bilo kod Allahovog poslanika ‘Ne’ u tešehhudu, ne bi ga imao u životu, kada se nešto od njega zatraži’.. Kada bi ona pila iz neke posude, onda bi on uzimao tu posudu i stavljao usta na mjesto gdje su bila njena usta pa bi i on pio. Isto tako, kada bi jela meso sa kosti, uzeo bi tu kost, stavio svoja usta na mjesto gdje su bila njena usta, te bi jeo. Zapitajmo se sami gdje nalazimo takvu pažnju prema ženama? Sigurno nigdje osim u slučaju Allahovog Poslanika. Kada bi malo prilegao, naslonio bi glavu na njeno krilo. Takođe je učio i Kur’an dok bi mu glava bila u njenom krilu, a ljubio bi je dok je bio postač. Za vrijeme blagdana omogućavao bi joj da gleda igru Abesinaca u mesdžidu, dok je bila naslonjena na njegova ramena.

Allahov Resul je strogo vodio računa o pravima svojih žena. Kada bi klanjao ikindiju išao bi od jedne do druge i proučavao njihovo stanje i potrebe. Nije trebalo da prođe osam dana da se Poslanik, s.a.v.s, ponovo nađe sa istom ženom, nego se to dešavalo svaki dan. Potom bi se zaputio prema kući one čija je bila reda. Isto tako Aiša, r.a, kaže da Resulullah nije nikada davao prednost jednoj ženi nad drugom po pitanju boravka kod njh. Kada bi ih posjećivao u toku dana, ne bi imao sa njima tjelesnog kontakta, osim ako bi bio njihov red.

Jednog dana je došlo do nesporazuma oko reda Aiše, r.a, i Sevde, r.a. Povod tome bila je intervencija Safije, r.a, kod Aiše, r.a. Ona je rekla Aiši, r.a: ‘Hoćeš li pokušati da udobrovoljiš Allahovog Poslanika u pogledu mene, te da ti dam svoj dan.’ Aiša, r.a, je na to pristala, te sjela uz skut Allahovog poslanika na njen dan. Ovdje treba naglasiti da je Safija, r.a, tada bila starica a Aiša, r.a, veoma mlada. Zapitajmo se ko bi od nas ostao ravnodušan na ovako veliki izazov? Sigurno niko! Međutim, Muhammed, a.s, žestoko je reagovao govoreći: ‘Odstupi od mene o Aiša, nije ovo tvoj dan.’ Tada mu Aiša, r.a, reče: ‘To je Allahova blagodat koju Allah daje kome hoće’, zatim ga je izvijestila o Safijinoj molbi, te se on složio.’

Allahov Poslanik bio je najuposleniji čovjek koji se ikada pojavio na ovoj našoj planeti. Nije ni čudo, jer je poslan svim svjetovima, ljudima i džinima, pečat je svim poslanicima. Otkako mu je sišla sura ‘Muddessir‘ i ajet: ‘Ustaj i opominji’, on do kraja života nije čestitio sjeo da odmori niti je za to dobio dozvolu. No, je li to bio razlog da on kaže svojim ženama: ‘Ja sam prezaposlen, za mojim vratom je cijeli ummet, snalazite se u svojim poslovima kako znate!’ Ne! Nikako, nego je poručio svim generacijama do Sudnjeg dana da u kući ne postoje samo ženski nego i zajednički poslovi. On je osobno zato nalazio vremena. Prenosi se od Esreda da je rekao: ‘Pitao sam Aišu, r.a: ‘Šta je Poslanik, s.a.v.s, radio u porodici?’ Odgovorila je: ‘Bio je u službi svojoj porodici, a kada bi nastupilo vrijeme namaza, klanjao bi’.

Mnogi muslimani žive u ubjeđenju da njima porodica treba da služi i tako se postavljaju u životu. Po islamskom učenju, domaćin porodice nije njen dirigent, nego njen sluga i usmjerivač. Ta je uloga časna jer ju je imao Allahov Poslanik, s.a.v.s, u svojoj porodici. Prenosi se od Urve da je rekao: ‘Pitao sam Aišu, r.a.: ‘Šta je Allahov Poslanik radio u svojoj kući?’ Odgovorila je: ‘Krpio svoju obuću i radio ono što čovjek radi u svojoj kući.’ U drugoj predaji se kaže da je krpio i šio svoju odjeću.

Prenosi se od Amre da je rekla: ‘Upitana je Aiša, r.a.: ‘Šta je radio Allahov Poslanik kada bi bio u svojoj kući?’ Odgovorila je: ‘Bio je čovjek kao i ostali ljudi, čistio bi svoju odjeću, muzao svoju ovcu i sam sebe posluživao.’ U drugoj predaji kaže se da je sjekao meso svojim ukućanima, meo kuću i pomagao svome sluzi u poslovima.’

Pozivam sve sestre muslimanke da obrate pažnju na veličinu islamskih principa u porodičnom životu. Muhammed, a.s, kao naš jedini uzor u životu, u svojoj porodici imao je uloge: krojača, obućara, čistača, mesara, pastira i sluge svog sluge. Sve to Resulullah je radio sa očitim zadovoljstvom. U kom sistemu danas supruga ima takvo mjesto i tretman kod svoga muža? Sigurno, ni u jednom!

Allahov Poslanik pokatkad se susretao sa uobičajenim bračnim problemima kao što se i mi susrećemo, samo što je njima prilazio veoma mudro i razumno. Prenosi se od Omera, r.a, da je rekao: ‘Jednog dana sam se naljutio na svoju ženu, pa me je ona zaustavila (prekinula) a ja sam je osudio što me zaustavila.’ Ona je tada kazala: ‘Zašto osuđuješ to što te ispravljam, tako mi Allaha, doista su žene Allahova Poslanika, s.a.v.s, prekidale tako da ga je jedna od njih bila ostavila od jutra do mraka.’ Omer, r.a, je rekao: ‘Zaputio sam se od svoje kuće te ušao u Hafsin stan i upitao je: ‘Da li vi ispavljate Allahovog Poslanika?’ Odgovorila je: ‘Da.’ On je upitao: ‘I napusti ga jedna od vas od jutra do mraka?’ Odgovorila je: ‘Da.’ Rakao sam tada: ‘Propala je od vas i stradala ona koja je to učinila.’

Muhammed, a.s, pokatkad je kroz šalu sprovodio pravdu među ženama i to je mogao samo on. Prenosi se od Aiše, r.a, da je rekla: ‘Došla sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, sa kašom koju sam skuhala pa sam rekla Sevdi, r.a, a Allahov Poslanik između mene i nje: ‘Jedi!’ Ona je odbila pa sam ja rekla: ‘Ili ćeš jesti ili ću ti umazati lice!’ Ponovo je odbila pa sam stavila ruku u kašu i namazala njeno lice. Allahov poslanik se nasmijao, pokazao joj rukom i rekao: ‘Namaži i ti njeno lice’. (U drugoj predaji: Izišao joj je u susret da mi se osveti, te je uzela nešto iz zdjele, potrala mi po licu a Allahov Resul, s.a.v.s, se nasmijao.)Žene Allahovog Poslanika bile su najčednije žene svih vremena jer o tome govori Kur’an. Međutim, povremeno bi ih spopadalo ono što spopada druge žene mu’minke a to se naravno odražavalo i na Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Prenosi se od Nu’mana ibni Bešira, r.a, da je rekao: ‘Došao je Ebu Bekr Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Zamolio je da uđe te je čuo kako Aiša, r.a, podiže glas na Resulullaha. Allahov Poslanik dao mu je dozvolu i on je ušao. Ebu Bekr je rekao: ‘O kćerko Ummu Rumana, zar podižeš glas na Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?’ Ebu Bekr htio je da je ošamari: ‘Zar da dižeš glas na Allahovog Poslanika?’, rekao je. Allahov Poslanik se umiješao između njega i nje. Kada je Ebu Bekr, r.a, izašao, Allahov Poslanik, s.a.v.s, joj je počeo govoriti da bi je udobrovoljio: ‘Nisi vidjela da sam se umiješao između Ebu Bekra, r.a, i tebe.’ Rekao je: ‘Potom je došao Ebu Bekr, r.a, zatražio dozvolu da uđe pa je našao Allahovog Poslanika kako je nasmijava. (Aišu, r.a.)’ Allahov Poslanik mu je dozvolio te je ušao i rekao: ‘Allahov Poslaniče, uključite me u vaše pomirenje kao što ste me uključili u vaš sukob.’

 

Živimo u vremenu općeg fesada i fitne. Napadnute su sve islamske vrijednosti pa i brak. Prirodno je da se vjernik raduje proljeću jer ono predstavlja novo rađanje. Međutim, kada se sjeti prizora sa naših ulica i sokaka iz predhodne godine, onda tuga prevlada radost. Vjernici imaju za to lijek dat od Allaha, dž.š. Radi se o obaranju pogleda. No, pokatkad čovjeku padne prvi pogled na lijepu ženu, te šejtan počne njenu siluetu vrtiti ispred njegovih očiju. To uzburka strasti u čovjeku, jer šejtan kola po ljudskom tijelu kao i krv. Šta uraditi u takvoj situaciji? Potražićemo savjet od Resulullaha, uzora svih muževa do Sudnjeg dana? Prenosi se od Džabira ibni Abdullaha da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, vidio neku lijepu ženu pa je ušao Zejnebi, obavio odnos s njom izašao i rekao: ‘Doista, kada se žena pojavi, pojavi se u liku šejtana, pa kada neko od vas vidi ženu koja mu se dopadne, neka sa svojom ženom obavi bračnu obavezu jer kod nje ima ono što ima i kod druge.’Prema tome za muttekiju nema bezizlazne situacije a Allahov resul bio je i ostao vrhunac takvaluka. Allah, dž.š, kaže: ‘A onome koji se Allaha boji, On će mu izlaz naći.’ (Et-Talaq, 2.)

 

Ako dođe u tešku situaciju zbog zadatog udarca od strane šejtana, vjernik to stoički podnese, vraća se stvarnosti i prozire njegovu spletku. Svevišnji kaže: Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se i odjednom dođu sebi.’ (El-A’raf, 201.)Slabe vjernike, munafike i kafire šejtan toliko ošamuti da kada im se pojavi u liku lijepe žene, izgube se pa ne znaju otići svojoj kući, nego odu kući neke bludnice.

 

Allahov Poslanik takođe je vodio računa o pravu žene dok je sa mužem u postelji. On nije dozvolio da muškarac ustane iz postelje dok ne zadovolji svoju ženu. Resulullah, s.a.v.s, kaže: ‘Kada neko od vas ima spolni odnos sa svojom suprugom, neka se ne udaljuju od nje sve dok i ona ne zadovolji svoje potrebe.’

Na koncu Allahov Resul, a.s. je rekao: ‘Najpotpunijeg imana su vjernici koji su najljepšeg ahlaka, a najbolji među vama su oni koji su najbolji svojim ženama.’

Drugom prilikom rekao je Muhammed, a.s: ‘Najbolji među vama je onaj koji je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji prema svojoj porodici.’

 

10.03.2009.

Isa a.s. i Muhammed a.s.

Prenosi se od Hemmama b. Munebbiha da je rekao: Ebu Hurejre je prenio brojne hadise od Poslanika, jedan od njih je da je Muhammed, a.s., rekao: “Među svim ljudima ovoga i budućeg svijeta ja sam najbliži Isau, a. s., sinu Merjeminu.” Oni su kazali: “Allahov Poslaniče, kako to?” Na to je Poslanik odgovorio: “Poslanici su braća po vjeri, majke su im različite, a njihova religija je istovjetna, a između mene i Isa´a nema Poslanika.” (Muslim)

Sadržaj ovoga hadisa za nas je prije svega značajan sa stanovišta povijesti objavljivanja Allahove Objave.

U ovome, kao i u mnogim drugim hadisima, naglašava se kontinuitet Allahova, dž. š., poslanja, koje otpočinje sa Ademom, a. s., nastavlja preko Nuha, Ibrahima, Musaa i Isa´a, alejhi-mu-s-selam, i stiže do savršenstva u poslanju posljednjeg Allahova, dž. š., izabranika.

Skladno tome, sadržaj hadisa nam otkriva činjenicu da su svi poslanici bili izabrani i pozvani sa zadatkom da izvrše jednu svetu dužnost, a to je da svojim sunarodnicima objave da je Allah, dž. š., jedini Bog, da je On Stvoritelj Univerzuma, i da samo Njega treba moliti za pomoć. Realiziranjem takve zadaće poslanici su izgradili jedno jedinstveno religijsko bratstvo o kojem Muhammed, a.s., govori u hadisu.

S druge strane, razlika, ukoliko i postoji, ne odnosi se na temeljne istine vjere, nego na izvjesne aspekte zakona (šeri’ at). Jer sam Poslanik u hadisu ističe kako je svim poslanicima vjera jedna, i time želi kazati da su im istovjetni objava i pokoravanje Allahu, dž. š., iako postoje stanovite razlike kod Njegova opisivanja (atributi).

Sadržaj hadisa nam također govori o tome da je Isa, a.s., jedna od ključnih ličnosti povijesti poslanja, o kome Kur’ an i Poslanik govore sa osobitim poštovanjem i hvaljenjem.

Život Isa´a je u Kur’anu predstavljen kroz dva temeljna vida: njegov ljudski život i njegovo rođenje.

Kratko kazano, kada je u pitanju njegov ljudski život, a što je za sadržaj hadisa zapravo i najvažnije, Kur’an a i hadisi, ističu da je on Poslanik, glasnik Allahov, dž. š., koji je imao zadaću da svojim sljedbenicima prenese čistu Jedinost Božju i da ih uputi na istinski put Njegove vjere.

Kur’an općenito koristi riječ “rob Božji” za sve poslanike, pa tako i za Isa´a, a. s., jer Allah dž. š., je Vladar, a sva ostala stvorenja su Njegovo djelo i rezultat Njegove odredbe.

U kontekstu toga se da govoriti o nekim nesumnjivim sličnostima Muhammeda, a. s., i Isa´a, sina Merjemina. Sličnost između ova dva poslanika potcrtava i Kur’ an. U ovome komentaru naglasićemo samo neke od njih.

Kur’an iznosi činjenicu da je Merjemina majka upućivala ovu molbu Bogu od njenoga rođenja:

“Odista, ja nju i porod njen stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.” (III, 36).

I Allahov Poslanik je isto tako bio podučen da se utječe Allahu, dž. š., od prokletoga šejtana:

“I reci: “Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam, da me od njihova prisustva zaštitiš.” (XXIII, 97-8).

Pored toga, i jedan i drugi su bili lišeni roditeljske brige i ljubavi.

Određenije kazano, Isaovo a. s. rođenje bez oca, koje ima karakter nadnaravnoga, lišilo ga je one naravne srodničke očinske ljubavi, dok je Muhammedov, a.s., otac umro prije njegova rođenja. Zbog toga su obojica živjeli i rasli u okrilju neizmjerne Allahove, dž.š., brige i pažnje, od samih početaka njihova života.

I jedan i drugi bili su poslanici kojima je data sveta Allahova knjiga.

Kada je riječ o Isau, a. s., Kur’an veli sljedeće:

“Ja sam Allahov rob”, on reče,”Meni će On knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti” (XIX, 30).

I s obzirom na Muhammeda a. s.. slično je kazano:

“Hvaljen neka je Allah koji svome robu objavljuje Knjigu i to neiskrivljenu.” (XVIII, 1)
.
Osim toga, može se kazati da je Iss bio potpomognut Duhom svetim (Er-Ruh el-Kuddus): “A Isau, sinu Merjeminu, očigledno smo dokaze dali i Džibrilom ga pomogli.” (II,87).

Tako je bilo i sa Poslanikom islama: “…pa je Allah spustio pouzdanje svoje na njega, pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je gornja”. (IX,40),

i reci:” Od Gospodara tvoga, objavljuje ga melek Džebrail kao istinu da još više učvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima.” (XVI, 102)

lako nema neke direktnije veze sa sadržajem citiranoga hadisa, čini nam se da bi bilo uputno ovom prilikom istaknuti barem osnovne razlike između islama i kršćanstva vezane za Isa´a a. s.

Odmah da kažemo da ovdje ne mislimo na krščanstvo iz doba Isa´a (Isusa), jer tada i nije bilo tačaka koje su se suprotstavljale islamskome kazivanju.

Ovdje mislimo na kršćanstvo iz kasnijega perioda koje se počinje razvijati drugim tokovima i počinje dobijati obrise jedne sustavne teologije.

Postoje tri fundamentalne razlike na koje ovdje treba ukazati.

To su učenje o “Sinu Božjemu” (Logosu), dogma o “Svetome trojstvu”, koje će se poslije Kalcedona (451.) razviti u buduću trinitarnu katoličku teologiju, i napokon učenje o “Duhu Svetome”.

Kur’an osporava kršćansko učenje o Isau a. s., kao “Sinu Božjemu”.

Dakle, prema temeljnim islamskim izvorima, Isa a. s., nije sin Božji, kako to naučava krščanski Simbol vjerovanja, nego je sluga Božji koji nije nikada napustio objavljivati vjerovanje u Jednoga Boga i koji je uvijek svoje učenike (apostole) pozivao na obožavanje Allaha dž. š., s tim u vezi se onda može kazati da su Isa a. s., i njegova majka bili smrtni, kao što su smrtna sva stvorenja Univerzuma.

Kada je u pitanju izraz “Sin Božji” koji se u Evanđelju vezuje za osobu Isa´a, treba kazati da su ga upotrebljavali i svi starozavjetni poslanici, označavajući njime istinskoga Božjega pokornika.

S druge strane, ako se konsultira odlomak koji se nalazi u Matejevu Evanđelju, lahko de se uočiti, kako to ističu muslimanski teolozi, da je Isa a. s., htio navlastito objasniti smisao tog izraza rekavši: “Sretni li su tvorci mira, jer će se oni zvati Sinovi Božji.”

Skladno ovome treba govoriti o različitim naučavanjima oko Isaove smrti.

Odmah valja istaknuti da u temelju kršćanskoga gledanja na Isusovu smrt stoji tzv. Istočni grijeh. U vezi s tim katolička teologija naučava da je Isus jedini pravi spasitelj svijeta, koji je patnjom i smrću na Kalvariji imao otkupiti ljudske grijehe i omogućiti im kroz Novoga Adama pristup zajedništvu Božjem.

Prema Kur’anu, ni Isa a. s., a ni Muhammed a. s., nisu nikakvi spasitelji, jer njihov dolazak ne podrazumijeva nikakvo otkupljenje grijeha o kojem islam ima posvema drugačije gledanje.

Oni dolaze da svojim poslaničkim primjerima, koji nisu nikakva nova gnosa ili učenje, omoguće ljudima da postignu visok stepen pobožnosti i Allahova dž. š., zadovoljstva.

Islam nije posebno zainteresiran za Isaovu smrt; on, istina, odbija njegovu smrt na Kalvariji kao povijesnu činjenicu.

Zanimljivo je istaknuti da ovu povijesnu činjenicu ne osporava samo islam, nego i neke tendencije unutar kršćanstva, kao što su recimo modalisti i gnostici.

Katolički teolozi dogmu o sv.Trojstvu utemeljuju na jednom stavku koji se nalazi u Matejevu Evanđelju. A to je: ” Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha svetoga”.

S druge strane, islamski teolozi u tome vide Gospodara objavitelja, Poslanika dostavitelja i Allahova dž. š., posrednika (Džibrila) u prenošenju Njegove poruke Poslaniku.

Skladno ovome muslimanski teolozi smatraju da se dogma o sv.Trojstvu prihvatila tek nekoliko stoljeća nakon Isa´a a. s., i to uz veliki otpor što su ga pružili Arijevci i unitarci.

I kršćanstvo i islam u svojim svetim knjigama govore o Duhu svetome.

Kršćanstvo časti Duha svetoga trećom božanskom osobom koja je nadisanjem proizašla iz Oca i Sina. Preciznije kazano, u Evanđelju se Duh sveti vazda pojavljuje uz Isusa.

S druge strane, Kur’an u više navrata naglašava da je Bog pomagao Isau preko Duha svetoga.

Ali, prema Kur’anu, Allah dž. š. je i druge poslanike pomagao na istovjetan način, pa tako i Muhammeda a. s.

Evidentno je da Kur’an upotrebljava određene riječi koje su upotrijebljene u kršćanskim tekstovima. Međutim, one u kontekstu Kur’ana, a i Hadisa, imaju drugačiji smisao, koji je skladan islamskome monoteizmu.

Pored toga, zanimljivo je istaknuti da je Muhammed a. s. u vezi sa Hassanom b. Sabitom i njegovim pobožnim pjesništvom, govorio da je “duh sveti” pomagao Hassana.

Zaključimo da kur’anska kategorija Duha svetoga, koja se najdirektnije vezuje za Isa´a, a i za druge poslanike, ne podrazumijeva nikakvu treću božansku osobu, nego naredbu ili volju Božju.

Kur’an dakle osobu Duha svetoga promatra sukladno zahtjevima Božije transcendencije, koja isključuje bilo kakve antropomorfizme.

Muhammed Ataurrahim u svojoj već pomenutoj knjizi sadržaj hadisa sublimira ovako:

Poslanici su braća - Oni su svi jednaki; i ne postoji nikakva razlika među njima. Sinovi su jednoga oca - Svi su objavljivali jedno jedinstveno učenje - La ilahe illa-Allah - Samo je Allah Stvoritelj. Ne postoji ništa što bi se moglo udružiti sa njim u Njegovu božanstvu. Njihove majke su različite - Svaki poslanik je bio poslan jednome određenome narodu i u posebnome vremenu.

Poslaniku je za njegova vremena otkrivan sunnet, ili model življenja, praksa ili model društvenoga ponašanja po kojemu će njegova zajednica organizirati svoj život. Kada je novi poslanik dolazio svojemu narodu , on je sa sobom stvarao novu formu sunneta koji je bio u skladu sa novim vremenom.

To je šeriat ili put poslanika. Tako, dolaskom Muhammeda a. s., Božja objava dobija svoju konačnu formu. Otuda se i vjerovjesništvo, kao specifični transhistorijski fenomen religija, završava posljednjom Allahovom knjigom, Uzvišenim Kur’anom. A poslanstvo se završava sa Sunnetom Muhammeda a. s.

Nauka o pobožnosti i sami načini približavanja Allahu dž. š., potvrđeni su u Knjizi i Sunnetu prvog Ademovog a. s. sina. Poslanički put Isa´a poslanika islama završen je.

A poslanički put islamskog poslanika Muhammeda a. s., je otpočeo.

Ovaj ajet iz Kur’ana otkriva jednu veoma važnu činjenicu konačnog objavljivanja Allahova dž. š., šeri’ata:

“Sada sam vjeru vašu usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. ” ( V,5)

10.03.2009.

POSLANIK MUHAMMED a.s., NAJAVLJEN U DREVNIM KNJIGAMA

POSLANIK MUHAMMED a.s., NAJAVLJEN U DREVNIM KNJIGAMAPrema izričitim nalazima iz Kur’ana, mi Muslimani vjerujemo da je dolazak našeg poslanika Muhammeda a.s. bio najavljen u svim svetim knjigama. Kur’an kaže: I kad uze Allah zavjet vjerovjesnika: “Kad vam dam od Knjige i mudrosti, potom vam dođe poslanik potvrđivač za ono što je uz vas, sigurno ćete vjerovati u njega i sigurno ćete ga pomoći?” Reče: “Da li se slažete i uzimate nad tim teret?” Rekoše: “Slažemo se.” (3:81)
Ovdje je iznesena tvrdnja da su svi proroci najavljivali dolazak Svjetskog Poslanika koji če verificirati istinu svih proroka koji su se na svijetu pojavili.

 

NAJAVE U STAROM ZAVJETU
Pored Evanđelja po Barnabi, za koje držimo da je istinito Evanđelje koje nije pretrpjelo iskrivljavanja i koje govori za sebe o budućem dolasku poslanika Muhammeda a.s., mi ćemo dati citate iz drugih knjiga, koji zajedno sa Evanđeljem po Barnabi odstranjuju svaku sumnju iz pomisli čitalaca, jer ćemo iznijeti dovoljno činjenica iz najstarijih knjiga svijeta u kojima se proriče dolazak posljednjeg i konačnog proroka Božjeg, poslanika Muhammeda a.s.
Ponovljeni zakon (18:15 do 18) govori vrlo jasno o podizanju proroka (koji će ličiti Mojsiju) između braće Izraelita, t.j. Ismaelita ili Arapa. Pasus glasi ovako:

Pnz 18:15 “Gospod tvoj Bog podignuće ti proroka između tvoje braće kao što sam ja; i njega ćete slušati.”
Pnz 18:16 “Kao što si tražio od svog gospoda Boga na Horebu, na dan skupštine, rekavši: “Neću više da slušam opet glas Gospoda mog Boga, niti da vidim ovo veliku vatru ikada, da ne umrem”.
Pnz 18:17 I Gospod mi reče: “Dobro su rekli to što su govorili”.
Pnz 18:18 “Podići ću im proroka između braće njihove, kao što si ti i staviću svoje riječi u njegova usta; i on će im govoriti svima ono što mu Ja naredim”.

U gore pomenutim pasusima poslanik Muhammed a.s. je jasno predskazan. Jer, Bog objavljuje svim Izraelitima da će On podići proroka između braće njihove. Sad mi ne oklijevamo tvrditi da je nemoguće da izraz “braća Izraelova”, može imati ikakvo drugo značenje do Ismaeliti, a oni nikada nisu imali nikakva poslanika izuzev Muhammeda a.s. I kršćani i Jevreji priznaju da objave izralitskim prorocima nisu učinjene po samim riječima, kao što je dato u svetim spisima, nego samo njihov smisao koji su oni kasnije prenijeli narodu na sopstvenom jeziku. Ali, Kur’an, suprotno tome, objavljen je Muhammedu a.s. riječ po riječ, jer je činjenica da se izraz “I staviću Svoje riječi u njegova usta”, može primijeniti samo na Muhammeda a.s.
U obećanju da će podići proroka Bog govori Mojsiju: “Ja ću podići proroka između braće njihove”. Ali mi nalazimo u Ponovoljenom Zakonu (34:10): “Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju”.
Ne može ostati ni najmanja sumnja da obećani prorok mora biti između Ismaelita, braće Izraelita.

PROROČANSTVO PROROKA ISAIJE (ORIGINALNI HEBREJSKI TEKST)
“On vidje dva jahača, jedan od njih bio je jahač na magarcu, a drugi jahač na devi, on je dobro pazio s pažnjom napetom”.
(Isaija 21:7)
Isaija je u viziji vidio dva jahača, jedan je jahao na magaretu, a drugi na kamili. Po našem mišljenju gornji pasus je vjerni prikaz orginalnog hebrejskog. U Engleskoj Bibliji je ovo, pak, prevedeno: “On je vidio kočiju magaraca i kočiju deva, itd”. U Vulgati stoji ovako: “On je vido kočiju dvojice jahača na magarcu i jahača na kamili, tid”. Ne može biti sumjne da dva hajača koje je predstavio prorok Isaija, kao restauratore pravog obožavanja Boga jahač na magarcu je Isus Krist, jer on je tako ušao u Jerusalem, a pod jahačom na kamili misli se na poslanika Arabije, jer u ovoj zemlji je kamila karakteristična kao transportno sredstvo.

PJESMA NAD PJESMAMA, 5:16
“HIKKO MAMITTADIM VIKULLO MAHAMADIM ZEHDUDI VEZEM RAAI BENUTE YAPUS HALAM”,
Pored ovoga teksta na bosanski ide ovako: “Njegova usta su najslađa; da, to je Muhammed, sav od ljupkosti. Ovo je voljeni moj i ovo je prijatelj moj, o kćeri jerusalemska”.
Kralj Salomon daje ime poslaniku koji će doći “MUHAMMADIM.” Na hebrejskom se sufiks “la” koristi da se izrazi respekt kao izraz “Eloha”, koji znači “Bog” pomenut u Bibliji kao “Elohim”. Posve je očito da je Salomon sasvim jasno pomenuo ime poslanika koji će doći kao “Muhammed”.

PREDSKAZANJA U NOVOM ZAVJETU (ORIGINALNI GRČKI TEKST)

Prevod na bosanski:
Ivan (14:15) “Ako me volite izvršavaćete moje zapovjedi”.
Ivan (14:16) “Ja ću moliti oca i On će vam dati drugog Branitelja (Porakletos), da bi mogao biti sa vama zauvjek.”
Ivan (14:25) ” Ovu stvari sam vam govorio dok sam bio sa vama”.
Ivan (14:26) “Ali Branitelj (Parakletos) koji je Duh istine, kog će Otac poslati u moje ime, on će vas poučiti sve stvari i na sve vas podsjetiti šta sam vam rekao”
Ivan (16:7) “Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jer ako ja ne odem, Tješitelj (Paracletos) neće doći vama, ali ako ja odem poslaću vam ga”.
Ivan (16:8) “A on, kad on dođe, on će dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, pravednost i na Sud.”
Ivan (16:12) “Imao bih vam još mnoge stvari reći, ali ih vi sada ne možete podnijeti.”
Ivan (16:13) “A kad dođe, on neće govoriti sam od sebe nego ono šta bude čuo, ovo će on govoriti i objaviće vam stvari koje će doći”.
Dobro je poznata činjenica da je ličnost očekivana od velikog broja kršćana u skladu sa proročanstvom iz vrlo ranog perioda, što pokazuje da konstrukcija stavljena u pasus Djela apostolskih od strane Rimske crkve i od strane protestanata nije bila obična.

NAJAVA DOLASKA MUHAMMEDA a.s. U HINDU KNJIGAMA

U hinduističkim knjigama postoje mnogobrojna proročanstva o poslaniku Muhammedu a.s. Nekoliko njih se nalazi u puranama. Najjasnije do svih je ono u Bhavishya purani. Peta riječ slijeva na desno je ime našeg Poslnika. Tu čak stoji i ime zemlje Poslanika: “MARUSTHALNIVASINAN,” Žitelj pustine (Arabije).
Iz ovog razloga je Arya Samaj pokušao baciti sumnju na antentičnost ove purane. Njihov argument je taj što ona sadrži najavu Poslanika. Prema Sanatanist Panditima i ogromnom broju Hindusa, ona se uprkos tome smatra vrlo autentičnom.
Prevod datih proročanskih riječi na bosnaski jezik glasi:
“Malechha (pripadajući stranoj zemlji i govoreći strani jezik) duhovni učitelj će se pojaviti sa svojim drugovima. Njegovo ime biće Muhammed. Rađa (Bhoj) nakon davanja ovom Maha Dev Arab (anđeoske dispozicije) kupanja u “Panchgavya” i u vodi Ganga (tj. čisteći ga od svih grijeha) ponudio mu je poklone svoje iskrene odanosti i iskazujući mu svo poštovanje rekao: “Iskazujem ti pokornost. O ti, ponose čovječanstva, stanovniče Arabije, ti si sakupio veliku silu da ubiješ đavola, a ti sam si zaštičen od Malechha-ovih protivnika. O ti, sliko najvećeg Gospoda, ja sam ti rob, uzmi me kao jednog kod tvojih nogu”.

U ovoj slavi u čast Poslanika Mahariši Vjasa je pobrojao slijedeće stavke:
1. Ime Poslanika je jasno navedeno kao Muhammed,
2. Rečeno je da pripada Arabiji. Riječ “marusthal” upotrijebljena u proročanostvu na sanskritu označava pustinju ili pješčanu zonu,
3. Posebno su pomenuti drugovi Poslanika. Jedva da je postojao na svijetu prorok koji je imao toliku skupinu drugova nalik na sebe,
4. On će biti imun na grijehe imajući anđeosku ćud,
5. Rađa Indije će mu ukazati svoje srčano poštovanje,
6. Poslaniku će biti data zaštita od njegovih neprijatelja,
7. On će ubiti đavola, iskorjeniti idolatriju i eliminisati sve vrste poroka,
8. On će biti slika svemogućeg Boga,
9. Mahariši tvrdi da će ležati pod njegovim nogama,
10. On će biti ponos čovječanstva (Parbatis Nath).
(Bhavshya Purana Parv 3, Khand 3, Adhja 3, Shalok 5-8).

Prevod na bosanski:
“O ljudi, slušajte ovo pomno! čovjek od hvale (Muhammed) podići će se među narodom. Mi ćemo uzeti muhadžira pod svoju zaštitu od 6090 neprijatelja, čija je oprema 20 deva, čija veličina položaja dotiće nebesa i snizuje ih. On je dao Mamah Riši stotinu zlatnika, deset krugova, 300 arapskih konja i 10.000 krava”.
(Athara Veda, Kanda 20, Sukta 127, Mantra 1-3).

NAJAVA DOLASKA MUHAMMEDA a.s.
U SPISIMA PARSIJA

Parsijska religija je jedna od najstarijih religija svijeta, možda stara kao, ako ne i starija od hunduističke relegije. Ona ima dvije zbirke: Dasatir i Zend Avestu, koji se mogu respektivno zvati “Stari i Novi Zavjet” parsijske relegije. U Dasatiru br.14, koji je vezan za ime Sasanil, ne samo da ne postoji potvrda učenja Islama, nego i jasno proročanstvo dolaska poslanika Muhammeda a.s. Proročanstvo je izrečeno jasnim izrazima i vizijom stanja krajnjeg nereda i demoralizacije u Persiji.
On u prevodu na bosanski ide ovako:
“Kad Persijanici utonu u nizak moral, u Arabiji će biti rođen čovjek čiji će sljedbenici oboriti njihov prijesto, vjeru i ostalo. Mnogi moćnici Persije biće savladani. Kuća koja je napravljena (odnosi se na Ibrahimovo građenje Kabe) u kojoj su bili smješteni brojni idoli, biće počišćena od idola, ljudi će svoje molitve upućivati sa licem prema njoj. Njegovi sljedbenici će zauzeti gradove Parsis i Balh i druga veća mjesta okolo. Ljudi će se zavaditi jedan s drugim. Mudri ljudi Persije i drugi će se pridružiti njegovim sljedbenicima”.
Ovo proročanstvo je sadržano u knjizi koja je vazda bila u rukama Parsija i njene riječi ne dopuštaju dvostruku interpertaciju. čovjek koji dolazi mora biti Arap. Persijanci će prihvatiti njegovu vjeru. Hramovi vatre biće uništeni, idoli odstranjeni. Ljudi će se moliti sa licima prema Kabi. Može li ovo proročanostvo odgovarati ikom drugom do Muhammedu?

Z A K L J U Č A K
Tako je s jedne strane poslanik Muhammed posvjedočio istinu svih drugih proroka koji su pripadali različitim narodima svijeta i učinio to djelom svoje vjere, a s druge strane u spisima tih prethodnih proroka je nađeno da sadrže jasna proročanstva o dolasku poslnika Muhammeda a.s. Ova međusobna potvrda završavanjem velike evidencije duhovne providnosti Božje čovječanstvu, jača vjeru naroda u vjeru uopće, a u vjeru Islam posebno i prihvatanje Islama kao konačne Božje neiskrivljene poruke, da bi je čovječanstvo slijedilo, zamjenivši stare “svete” spise koje su pretrpjeli tragičnu sudbinu u rukama onih koje Kur’an opisuje kao:
“Zato teško onima koji pišu knjigu rukama svojim, pa kažu: “Ovo je od Allaha”, da bi kupili time vrijednost malu. Pa teško njima zbog onog šta pišu rukama svojim i teško njima zbog ovog šta zarađuju”. (Kur’an 2:79).

10.03.2009.

Poslanikova tolerancija prema drugim vjerama

Mnogi pogrešno vjeruju kako Islam ne toleriše postojanje drugih religija koje danas egzistiraju na svijetu. U ovom članku će se predstaviti neki temelji koje je sam Poslanik postavio u svom odnosu sa ljudima koji su pripadali drugim religijama sa praktičnim primjerima još iz vremena njegova života budući da su se klasični primjeri vjerske tolerancije prema ljudima drugih vjera mogli pronaći još u ustavu kojeg je Poslanik utemeljio u Medini.

Poslanikov odnos prema drugim vjerama najbolje opisuje ajet iz Časnog Kur’ana: „Vama vjera vaša, a meni vjera moja“.

Na Arapskom poluostrvu za vrijeme Poslanika bilo je prisutno više religija. Postojali su kršćani, židovi, zoroastrijanci, mnogobošci kao i drugi koji nisu bili uopšte religiozni. Ukoliko se pogleda na Poslanikov život, može se uočiti mnoštvo primjera koji pokazuju visok stepen tolerancije prema ljudima druge vjere.

Kako bi se shvatila i razumjela ovakva tolerancija, mora se imati uvid u razdoblje u kojem je Islam prerastao u veći, formalni stepen sa specifičnim zakonima koje je donio Poslanik i koji su bili utemeljeni na Islamu. Iako postoje brojni primjeri Poslanikove tolerancije tokom njegova trinaestogodišnja boravka u Meki, može se iznjedriti pogrešan zaključak da je takva tolerancija bila praktikovana s ciljem uzdizanja društvenog položaja muslimana, odnosno društvenog statusa Islama u cjelini. Upravo zbog toga razloga, ovaj tekt će biti baziran i ograničen na period koji je započeo nakon Poslanikove migracije u Medinu, a posebno nakon što je donijet ustav.

Saheefah

Najbolji primjer Poslanikove tolerancije prema drugim vjerama može biti sam ustav koji je donijet, a koji je prema ranim historičarima nazvan „Saheefah“ (1). Kada je Poslanik preselio u Medinu, njegova uloga isključivo vjerskog lidera je okončana; on je tada postao politički vođa jedne države utemeljene na islamskim principima koja je zahtijevala jasne zakone upravljanja koji su morali osigurati harmoniju i stabilnost u društvu koje je bilo uzdrmano decenijama dugim ratom , a koji su također morali osigurati i miran suživot muslimana, jevreja, kršćana i mnogobožaca. U skladu s tim, Poslanik je donio „ustav“ koji je naznačio odgovornosti svih strana koje su živjele u Medini, njihove obaveze jednih prema drugima kao i odrđene restrikcije koje su se odnosile na sve njih. Sve strane su bile obavezne poštivati ono što je tu stajalo i svaki odstupanje od toga se smatralo prekršajem.

Jedna nacija

Prvi članak ustava bio je taj da su svi stanovnici Medine, muslimani kao i oni koji su ušli u paktod strane jevreja, kršćana i idolopoklonika bili „jedna nacija sa isključenjem svih drugih“. Svi su tretirani kao građani Medine bez obzira na vjeru, rasu ili porijeklo. Ljudi drugih vjera bili su zaštićeni jednako kao i muslimani kako stoji u jednom drugom članku: „Jevrejima koji nas slijede pripada pomoć i jednakopravnost. Njima se neće nauditi niti će se njihovim neprijateljima pružati pomoć.“ Prije toga, svako pleme je imalo svoje saveznike i neprijatelje u Medini i van nje. Poslanik je ujedinio ta različita plemena pod jednim sistemom upravljanja koji je zadržao ranije savezničke ugovore koji su postojali između pojedinačnih plemena. Sva su plemena morala djelovati jedinstveno bez obzira na pojedinačne saveze. Svaki napad na drugu vjeru ili drugo pleme smatrao se napadom na državu kao i na muslimane.

Praktikovanju pripadnika drugih religija u muslimanskom društvu je također data zaštita. Poslanik je kazao:

„Ko god ubije osobu koja je u miru sa muslimanima, neće omirisati miris dženneta.“ (Muslim)

Budući da je glavna vlast pripadala muslimanima Poslanik je izričito upozorio da ne smije biti bilo kakvog maltretiranja ljudi drugih vjera:

„Pazite! Ko god je okrutan i nepravedan prema nemuslimanskoj manjini, ili zloupotrebljava njihova prava, ili ih optereti nametima koji oni ne mogu podnijeti, ili uzme nešto od njih suprotno njihovoj volji, ja (Poslanik Muhammed) ja ću se žaliti protiv te osobe na Sudnjem danu“ (Abu Dawud)

Svakome njegova vjera

U drugom članku stoji: „Židovi imaju svoju vjeru, a muslimani imaju svoju“. Iz ovog jasno slijedi, da bilo šta osim tolerancije neće biti tolerisano i stoga, iako su svi bili članovi iste zajednice, svi su imali svoju vjeru koja nije smjela biti napadnuta. Svakome je bilo dozvoljeno da prakticira svoju vjeru, slobodno i bez ometanja, a ni najmanji čin provokacije nije bio tolerisan.
Postoje i mnogi drugi članci ovog ustava na koje bi se trebala obratiti pažnja, ali naglasak ćemo staviti na članak koji glasi: „Ako postoji bilo kakav spor ili nejasnoća koji bi vrlo vjerovatno mogao prerasti u veću nevolju, on mora biti upućen Bogu i Njegovom Poslaniku“. Ova klauzula očito znači da su svi stanovnici države morali poštivati viši stepen autoriteta, te ona pitanja koja su obuhvatala veći broj plemena i vjera, a nisu mogla biti riješena od strane pojedinih lidera, morala su biti iznijeta pred lidera države ili njegove ovlaštene zastupnike. Međutim, nemuslimanskim plemenima je bilo dozvoljeno da se ravnaju pos vojim Svetim knjigama i na temelju njih da odlučuju o nekim pravnim pitanjima unutar sebe. No, mogli su, ukoliko su to željeli, tražiti od Poslanika da im sudi u njihovim određenim pitanjima. Bog je kazao u Kur’anu:

„…Pa ako ti dođu, tad među njima presudi, ili se od njih okreni…“ (Kur’an, 5:42)

Dakle, možemo vidjeti da je Poslanik dozvolio svakoj religiji da njeni pripadnici u svojim međusobnim odnosima sude u skladu sa svojim Svetim knjigama sve dok to nije u suprotnosti sa odredbama ustava koji je uzeo u obzir veću dobrobit miroljubive koegsitencije u društvu.

08.03.2009.

Veza između akide i imana

Allah, s.w.t., u Svojoj Knjizi pohvalno govori o imanu i vjernicima: „Ono što žele – vjernici će postići,“ (El- Mu'minun, 1)
O njima također kaže: „Njima će Gospodar njihov na Pravi rut ukazati i oni će ono što žele ostvariti.“ (El-Bekare, 5)
Obećao im je i Džennet: „Oni su dostojni nasljednici, koji ć eDžennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.“ (EL-Mu'minun, 10-11)
Iman, čije nosioce je pohvalio Allah, dž.š., nije samo puko vjerovanje nego akida koja predstavlja osnovu i temelj imana. Iman je akida koja se učvrsti u srcu neraskidivom vezom, ne napuštajući ga. Čovjek koji ima čvrstu akidu pokazuje to svojim srcem, i svoje vjerovanje potvrđuje riječima i djelima tako što radi ono što mu to vjerovanje nalaže.
Akida koja se učvrsti u srcu bez ikakvog pokazatelja u vanjštini je puka hladna akida, i ne zaslužuje da se nazove akidom. Vidimo mnoge ljude koji spoznaju bit istine ali joj se ne pokoravaju, niti žive u skladu sa njom, već se čak bune i bore protiv istine kada je saznaju. Iblis je znao istinu, znao je za Allaha, s.w.t., znao je za istinitost poslanika i knjiga, ali se zavjetovao da će se boriti protiv istine koju je spoznao.
Faraon je znao da su mudžize sa kojim je dolazio Musa, a.s., istina od Allaha, ali ih je porekao i zanijekao iz oholosti i zanesenosti. Allah, s.w.t., o njemu i njegovim sljedbenicima kaže: „I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali u sebi su vjerovali da su istina.“ (En-Neml, 14)
Musa je opominjao Faraona: „Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja.“ (El-Isra, 102)
Sljadbenici Knjige znaju da je Muhamed, s.a.v.s., poslan od Allaha, s.w.t.: „...znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju...“ (El-Bekare, 146) ali ne žele da to priznaju.
Pogledaj šta Ebu Talib govori Poslaniku, s.a.v.s., pravdajući se za nevjerovanje: „Znam da je vjera Muhamedova najbolja između svih vjera. Da nije pokudnih riječi i straha od psovke vidio bi me smirenog kako to priznajem.“
Znači, iman nije samo hladna spoznaja Allaha, dž.š., niti spoznaja koju nije dužan priznati onaj koji ju je dokučio ili odbijanje da joj se pokori. Iman predstavlja akidu kojom je čovjekovo srce zadovoljno, koju očituje svojim jezikom, i biva zadovoljan programom kojeg mu je Allah dao, a koji je povezan sa njom.
Zato su govorili pravovjeni prethodnici: „Iman je vjerovanje srcem, govor jezikom i potvrđivanje djelima.“

Sulejman Omer el-Eškar

04.03.2009.

Tevhid Allaha dž.š., i nužnost njegove praktične uspostave u našem životu

Svrha, zadatak i cilj našeg postojanja na Zemlji jeste uspostava i sprovedba šehadeta i tevhida Allaha dž.š., i to na najiskreniji, najispravniji i najpotpuniji način. "Muhammedun Resululah" su vrata na koja treba ući onaj koji želi stići do "La ilahe illallah", i drugog prolaza ka tome nema! Jedino se stazom Muhammeda s.a.w.s., može stići do iskrenog i pravog "La ilahe illallah", i jedino je ona utabana i prohodna. Svi drugi putevi, za koje mislimo da će nas povesti šehadetu i tevhidu Allaha dž.š., su neprohodni i zakrčeni!

Da bi smo bili iskreni i ispravni u tevhidu i ibadetu - obožavanju Allaha dž.š., Jednog, Jedinog, koji je Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji jedino i zaslužuje da bude obožavan, moramo ostvariti jedinstvo i jednoću tevhida na nekoliko nivoa:

1. Jednoća i jedinstvo primjera i uzora u vjeri – koja se ogleda u doslijednom slijeđenju Allahovog Poslanika s.a.w.s., njegovih ashaba, i svih onih koji se u dobru za njima povedoše. Allah dž.š., kaže: "Reci: »Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!« – a Allah prašta i samilostan je." (Alu Imran, 31.); "Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor - za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje." (el-Ahzab, 21.)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Strogo se držite moga sunneta, kao i sunneta pravovjerno-upućenih halifa nakon mene; čvrsto ga se držite i kutnjacima svojim se za njega uhvatite!" (Ebu Davud, br.4607., Tirmizi, br.2676., Ibnu Madždže, br.42.)

Abdullah b. Mes'ud r.a., je rekao: "Ko hoće da slijedi nekoga – neka slijedi onoga koji je umro, jer se od živog nije sigurno hoće li u kakvu fitnu zapasti. Oni koji su davno umrli su ashabi Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji su bili najbolja generacija ovog ummeta. Ashabi Muhammeda s.a.w.s., su bili muslimani najboljih srca, najdubljeg znanja i najmanje su bili opterećeni dunjalučkim ljepotama. Allah dž.š., ih je odabrao za društvo i prijatelje Svome Poslaniku s.a.w.s. – stoga im znajte cijenu, stope njihove slijedite i držite se, koliko možete, njihova ahlaka i ponašanja, zbog toga što su oni bili na pravome putu!" (Hiljetul-Evlija', 1/305.)

2. Jednoća i jedinstvo izvora vjere – što se ostvaruje stalnim i konstantnim vraćanjem Kur'anu i Sunnetu, razumjevajući ih i shvaćajući onako kako su ih razumjevale i shvaćale prve generacije ovoga ummeta, a ne tumačiti ih kako se nama to čini ili kako bi mi to razumjeli i shvatili.

Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Ostavio sam vam dvije stvari – nećete zalutati ako ih se budete držali: Allahovu Knjigu i sunnet Njegova Poslanika!" (Muvetta' imama Malika rhm., rivajet Jahje el-Lejsija, br.1594.)

3. Jednoća i jedinstvo načina vraćanja Kur'anu i Sunnetu – na taj način što će se Kur'an i Sunnet učiti izravno iz svojih originalnih izvora preko ruku uleme i učenih ljudi.

Huzejfe b. el-Jeman r.a., je rekao: "O vi što želite čitati i učiti (kurra/'ulema') – bojte se Allaha, i drž'te se puta prvih generacija muslimana; ako se budete toga puta držali - daleko će te stići, a ako budete išli čas desno čas lijevo – daleko će te zalutati!" (Sahihul-Buhari, 6853.; Kitabul-Sunneh, od Abdullaha b. Ahmeda rhm., br.106.)

Poslanik s.a.w.s., je, kada je čuo neke ljude kako suprostavljaju određene kur'anske ajete jedan drugom, rekao: "Prijašnje generacije su propale zbog toga što su ajete iz Božije Knjige suprostavljali jedne drugima! Allahova Knjiga je objavljena na taj način da jedni ajeti potvrđuju druge, stoga nemojte suprostavljati ajete jedne drugima! Ono što sigurno znate to zborite, a ono što ne znate prepustite to učenijem od vas!" (Musned Ahmed b. Hanbel, br.6741.)

4. Jednoća i jedinstvo brige.
 
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Ko sve svoje brige pretoči u samo jednu brigu – brigu za Ahiretom, Allah dž.š., će mu namiriti dunjalučke brige, a ko se razbriži za dunjalukom i dunjalučkim uživanjima – Allah dž.š., neće mariti za njega ni za to na kojem će polju stradati!" (Ibnu Madždže, 257.)

Na drugom mjestu, Allahov Poslanik s.a.w.s., kaže: "O sine Ademov, predaj se 'ibadetu i pokornosti Meni – prsa ću ti ispuniti bogatstvom i siromaštva ću te izbaviti, a ako ne postupiš tako, ruke ću ti zauzeti poslom a neću te iz siromaštva izbaviti!" (Sahih. Sunen Tirmizi, br.2466.)

5. Jednoća i jedinstvo stremljenja, poriva i have.

Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok se njegove strasti i porivi (hava), ne povedu za onim s čime sam ja došao!" (Ehadis fi Zemmil-Kelami ve Ehlihi, Imam Ebul-Fadl el-Mukri', 2/169.)

6. Jednoća i jedinstvo cilja – a naš cilj je postizanje raziluka i zadovoljstva Allaha dž.š., i zasluga džennetskih uživanja.Allah dž.š., kaže: "Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet koji će im dati – oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kur’anu - a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh." (el-Tevba, 111.)

7. Jednoća bajraka i programa rada. Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Ko se bude borio pod džahilskim bajrakom, srdeći se zbog svog plemena/nacije, ili pozivajući plemenu/naciji, ili pomažući se na plemenskoj/nacionalnoj bazi – pa kao takav bude ubijen – umro je džahilijetskom smrću!" (Muslim, br.1848.) Valja spomenuti to da se prijetnja ovog hadisa prvenstveno odnosi na to kada muslimani međusobno, jedni spram drugih, forsiraju pripadnost određenom plemenu ili određenoj naciji – što ne smiju nikako činiti. Jedina validna razlika među ljudima je takvaluk i bogobojaznost i po tome se moramo ravnjati i upravljati.

Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Ko se bude borio da Allahova riječ bude gornja – ta osoba je na Allahovom putu!" (Muttefekun 'alejh) Allahova riječ je Kur'an; Allahova riječ je Sunnet; Allahova riječ je šeri'at; Allahova riječ je ahlak; Allahova riječ je pravda, rad zalaganje za ostavrenje dobra... Ko god je na ovome ta osoba je na Allahovom putu!

8. Jednoća i jedinstvo vjersko-političkog vođstva.

Ibnu Sirin rhm., je rekao: "Ovo znanje je vjera, stoga dobro pazite od koga uzimate svoju vjeru!" (Muslim, 1/12.)

Na drugom mjestu, Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Allah dž.š., neće najedanput otrgnuti znanje od ljudi sa zemlje, već će podizati znanje sa smrću učenjaka, tako da kada nestane alima i učenih, ljudi će uzimati neznalice sebi za vođe, koje će ispitivati i koji će im davati fetve i odgovore bez znanja, pa će odvoditi svijet u zabludu a i sami će lutati!" (Muttefekun 'alejh)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Ko izađe iz pokornosti i odvoji se od džemata, i kao takav umre – umro je džahilijetskom smrću!" (Muslim, br.1848.)

9. Jednoća i jedinstvo državnog sudstva i zakona. Allah dž.š., kaže: "Ako se u nečemu sporite – kod Allaha vam je rješenje!"; ili: "Oni koji (se) ne vladaju po onome što je Allah objavio – oni su nevjernici ili zulumćari ili griješnici!"; ili: "Tako mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati sve dok tebe Muhammede za sudiju ne prihvate u sporovima međusobnim, i da, nakon presude tvoje, u prsima svojim ni malo tjeskobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore!"

10. Jednoća i jedinstvo u ljubavi i prijateljstvu. Allah dž.š., kaže: "Oni koji vjeruju još više vole Allaha dž.š.!"

Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Kod koga se nađu sljedeće tri stvari osjetiće slast imana: kome Allah i Njegov Poslanik bude draži od bilo čega na ovome svijetu, da čovjek voli drugog čovjeka ni zbog čega drugog do radi Allaha dž.š., i da mrzi da se vrati u nevjerstvo isto kao što mrzi da bude bačen u vatru!" (Buhari); ili: "Neće vjerovati niko od vas sve dok mu ja ne budem draži od roditelja, djeteta i cijeloga svijeta!"

11. Jednoća i jedinstvo mržnje i neprijateljstva. Allah dž.š., kaže: "Nećeš naći ljude koji vjeruju u Allaha i u Sudnji Dan – da su u ljubavi sa onima koji se protivu Allaha i Poslanika bore, pa makar im to bili očevi njihovi ili djeca njihova ili braća njihova ili rođaci njihovi..."

12. Jednoća i jedinstvo političkog stava, zalaganja i truda. Allah dž.š., kaže: "Vjernici i vjernice – jedni su drugima prijatelji i pomagači, naređuju dobro a odvraćaju od zla!"; ili: "Pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku i nemojte se prepirati jer će te zbog toga propasti, pa će te nakon toga oslabiti. Saburajte, a Allah je doista na strani strpljivih!"

13. Jednoća i jedinstvo puta ka Allahu dž.š.. Allah dž.š., kaže: "Ovo je pravi put Moj, pa ga i slijedite, i nemojte se raznoraznim puteljcima upućivat jer će vas skrenuti sa pravoga puta. Ovo vam u amanet ostavlja ne bi li ste se pobojali!"

Ibnu Mesud r.a., kaže: Poslanik s.a.w.s., nam je nacrtao pravu liniju rekavši: ovo je pravi put, pa je sa strane nacrtao druge linije pa reče: Ovo su ti puteljci, na svakome od njih stoji šejtan i poziva, pa nakon toga prouči ajet: "Ovo je pravi put Moj, pa ga i slijedite, i nemojte se raznoraznim puteljcima upućivat jer će vas skrenuti sa pravoga puta. Ovo vam u amanet ostavlja ne bi li ste se pobojali!"

Allahovi robovi, obaveza svakog vjernika je da poradi na ostvarenju spomenutih tevhida kako bi bio u stanju na pravi način živjeti svoj šehadet i svoj tevhid Allaha dž.š.!

Gospodaru naš, molimo te za potpuni iman i iskreni tevhid koji će nas dovesti Tvom rahmetu i raziluku. Molimo te za iman koji će nas čuvati od svake šubhe, kufra i širka, fiska i bida'ata, šehve i strasti. Gospodaru naš molimo te za uputu i da nas na tome putu učvrstiš. Amin.

04.03.2009.

Razmišljenje o duši

Najčudnija stvar  u tebi, čudnija od svih, je duša. Kako je duša ušla u tebe, kako osjećaš i kako ti dolaze osjećanja? Zašto se uzbuđuješ kad slušaš Kur'an? Šta je to duša: „Pitaju te o duši. Reci: „Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.“ (El-Isra, 85.)
Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Zaista se vi formirate u materici svoje majke četrdeset dana kao zametak, a zatim kao zakačak isto toliko, a zatim isto toliko bivaš grudva mesa, a zatim se šalje melek pa udahne u taj plod dušu...“ (Buhari i Muslim) Mi smo veliki siromasi, ne vrijedimo ništa, svi zajedno, cijelo čovječanstvo, ne posjedujemo ništa jer, „...vama je dato samo malo znanja.“, u krajnjoj smo slabosti.
Zatim kaže Božiji Poslanik, s.a.v.s., u nastavku hadisa: „Zatim šalje meleka da u njega udahe dušu i da mu odredi četiri stvari: opskrbu, smrt, čime će se baviti i hoće li biti srećan ii nesrećan...“
Neka je slavljen Allah, koliko si slab, povratimo se Allahu, dž.š., zar ne vidiš da nemaš nikakve vrijednosti i da si slabašno stvorenje, pa nemoj žudjeti za dunjalukom.
„O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit“ (El-Infitar, 6)
Priznaj svoju slabost pa se povrati svome Gospodaru. Povrati se svome Stvoritelju. Poveži se sa Njim. Budi Mu danonoćno pokoran. Učini Mu sedždu i obožavaj Ga kako zaslužuje. Spoznaj Njegovu veličinu nad tobom.
„Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. Oni nemaju pravo da biraju. Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s Njim izjednačuju!“ (El-Kasas, 68)

01.03.2009.

Precizna statistika neprijateljskih gubitaka u Afganistanu za 2008. godinu

neprijateljski_gubici_u_afganistanuU ime Allaha Milostivog, Najamilostivijeg!

Prema izvještajima dostupnim Emarah website-u, broj gubitaka stranih neprijatelja u Afganistanu za 2008. godinu doseže cifru od 5220, dok broj gubitaka marionetske vojske i policije Afganistana doseže cifru 7552.

Broj uništenih vojnih vozila okupatorskih snaga i domaćih otpadnika je 2818.

Također, broj oborenih letelica je 31.

Ovo su činjenice koje neprijatelji žele da prikriju i sa novcem i silom žele da zatvore usta medijima, bacajući tako prašinu u oči svjetskoj javnosti. Web stranica Emarah je ponosna što ispunjava prvo islamsku, a potom i nacionalnu dužnost i u ovim teškim i opasnim situacijama podiže glas istine pred nepravdom zla i putem medija dostavlja činjenice afganistanskom narodu i svjetskoj javnosti.

Na kraju čestitamo mudžahidima Emirata Afganistana na njihovim uspjesima u prošloj godini i molimo Allaha da im podari još uspjeha u budućnosti.

وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ لاَ تُفْسِدُواْ فِي الأَرْضِ قَالُواْ إِنَّمَا نَحْنُ مُصْلِحُونَ

Kada im se kaže: "Ne remetite red na zemlji!" - odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!"

أَلا إِنَّهُمْ هُمُ الْمُفْسِدُونَ وَلَـكِن لاَّ يَشْعُرُونَ

Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju. (El Bekarah 11-12)

 

Allahu Ekber!

Sva vlast pripada Allahu, Njegovom Poslaniku i vjernicima.

 

Medijski komitet Islamskih Emirata Afganistana – Talibana

Izvor: „Glas Dzihada" 30\12\2008 - oficijelna web stranica Islamskog Emirata Afganistana

link na engleskom: http://www.alfirdaws.net/vbe/showthread.php?t=26180

Prevod za putvjernika.com: Emetullah

 

Američki vojnici...

 

Kada dolaze:

americki_vojnici_kada_dolaze

 

Kada se vraćaju:

americki_vojnici_kada_se_vracaju1

01.03.2009.

Mužu muslimanu

muzu_muslimanuŽenidbom ti ne dobijaš samo suprugu, nego čitav svijet. Od tog trenutka pa do kraja svog života tvoja supruga će biti tvoj životni saputnik, partner i najbolji prijatelj. Zajedno sa tobom ona će dijeliti tvoje trenutke, dane i godine. Dijelit će tvoju radost i tugu, tvoje uspijehe i padove, tvoje snove i strahove.

Kada si bolestan ona će ti pružiti najbolju njegu, a kada trebaš pomoć uradit će sve što je u njenoj moći, kako bi ti pomogla. Kada imaš tajnu ona će je čuvati, kada trebaš savjet ona će ti ga dati.

Ona će uvijek biti uz tebe. Kada se ujutro probudiš prvo što će ti oči ugledati bit će ona. Čak i u toku dana kada nije fizički prisutna bit će s tobom, jer ćeš ti biti u njenim mislima, u njenoj dovi, u njenom srcu... Kada odeš naveče spavati posljednje što ćeš vidjeti bit će ona. Ukratko, ona će biti tvoj cijeli svijet i ti ćeš biti njen cijeli svijet.

Najbolji opis bliskosti među supružnicima koji sam ikada pročitao jeste ajet u Kur'anu u kojem Allah s.w.t. kaže: ''One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća...'' (2:187) Zaista, supružnici su kao odjeća jedno drugome zato što jedno drugome pružaju zaštitu, ugođaj, podršku, i ukras, baš kao što odjeća krasi čovjeka.

Zamisli putovanje u Aljasku u toku zime bez adekvatne odjeće. Naši supružnici nam daju jednaku zaštitu, ugodnost i podršku, na putovanju života na planeti Zemlji, baš kao što to čini odjeća na putovanju u Aljasku.

Od svih ljudskih veza, veza između muža i žene je posebna i jedinstvena; ljubav i marljivost, intimnost i bliskost, milosrdnost i sažaljenje, te mir i spokojstvo koji ispunjavaju srca supružnika su jednostavno neobjašnjivi. Jedino racionalno objašnjenje koje može razjasniti ova nevjerovatna ljudska osjećanja jeste da je to Allahova s.w.t. odredba. Allah s.w.t. je u Kur'anu rekao: ''Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču.'' (16:72) Jedino Allah Svemogući, Koji posjeduje neizmijernu moć, milost te mudrost može stvoriti i ugravirati ovakva nevjerovatna i blagoslovljena osjećanja u srca supružnika. Čak štaviše, Allah s.w.t. podjseća one koji traže Allahove znakove u univerzumu, da osjećanja koja je usadio u srca supružnika jesu ustvari jedan od Njegovih znakova, koji bi trebao da navede ljude da povjeruju u Njegovu egzistenciju. Baš kao što Allah s.w.t. u Kur'anu kaže: ''i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju;" (30:21).

Allah s.w.t. zna da je ljudsko srce dinamičan organ, nekada je slabo a nekada snažno. Činjenica je da se osjećanja mogu promijeniti, pogotovo nakon isvjesnog vrmena. Isto tako ljubav se može osušiti i izblijediti s vremenom. To znači da bi bračna veza mogla oslabiti ukoliko nije njegovana ispravno. Bračna sreća se ne može uzeti zdravo za gotovo, kontinuirana ljubav zahtijeva neprekidno davanje s obje strane. Da bi drvo bračne ljubavi ostalo živo i da bi i dalje nastavilo da raste, potrebno ga je održavati, zalijevati, te hraniti njegovu zemlju. Sjeti se da je čak i naš Poslanik s.a.w.s. nalazio vremena da izađe u pustinju i da se utrkuje sa svojom suprugom Aišom r.a. Ona ga je običavala prestizati u početku, da bi kasnije on nju prestizao.

Takođe, sjeti se da je Poslanik s.a.w.s. odveo svoju suprugu da gleda mlade etiopljane kako izvode njihove narodne igre s kopljima. Iskaz emocija je neophodan kako se bračna veza ne bi raspala i zahrđala. Sjeti se da će te Allah s.w.t. inšAllah nagraditi za svaku emociju i svako osjećanje koje pokažeš svojoj supruzi baš kao što je i Poslanik s.a.w.s. rekao: ''Čovjek će biti nagrađen za svako djelo ukoliko ga radi kako bi postigao Allahovo zadovoljstvo, pa čak i za stavljanje hrane u usta svoje supruge''.

Nikada ne podcjenjuj vrijednost, naizgled, malih stvari kao što je npr. hranjenje žene, otvaranje vrata od auta za nju itd. Allahov Poslanik s.a.w.s. je običavao da podmetne svoje koljeno kako bi pomogao svojoj supruzi da se popne na kamilu. Uvijek pokušaj neći vrijeme da klanjate zajedno. Jačanje veze sa Allahom s.w.t. znači jačanje veze između vas dvoje. To je jedna od najboljih garancija da će vaša bračna veza ostati snažna.

Važno je također napomenuti da je Poslanik s.a.w.s. prenio radosnu vijest onim parovima koji se probude i ustanu u noći i klanjaju zajedno. Poslanik s.a.w.s. je čak podsticao supružnika koji ustane prvi da probudi onog drugog, pa čak polijevajući ga hladnom vodom po licu.

Potrudi se da uvijek daš sve od sebe kako bi bio dobar svojoj supruzi ne samo na rečima nego i u djelima. Razgovaraj s njom, nasmiješi joj se, traži njeno mišljenje, pitaj je sa savjet, opušti se sa njom skupa, i svaki put se sjeti da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ''Najbolji među vama su oni koji su najbolji svojim ženama.'' (Sahihu Et-Tirmizi, ibn Madže).

I na kraju uobičajno je da se supružnici zavjetuju da će voljeti i poštovati jedno drugog do smrti. Ja ne mislim da ova zakletva nije dobra, ali ne mislim da je i dovoljna. Nije samo dovoljno da voliš svoju suprugu. Treba da voliš i ono što ona voli kao na npr. njenu porodicu. Ne budi kao moj kolega kome je bilo krivo što roditelji njegove supruge dolaze na nekoliko sedmica. Iako joj je on mirno rekao: ''Ja ne volim tvoje roditelje'' normalno je da mu je ljutito odgovorila: '' Pa ne volim ni ja tvoje''.

Takođe, nije dovoljno da je voli samo do smrti. Ljubav ne bi nikada trebala da dođe do svog kraja, zato što mi muslimani vjerujemo u život nakon smrti, ahiret, gde će oni koji su činili dobra djela i činili dobročinstvo biti sastavljeni sa svojim supružnicima i svojim potomstvom. Allah s.w.t. je u Ku'anu rekao: ''uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!''. (43:70) Najbolji primjer u ovom slučaju jeste Poslanik s.a.w.s., čija ljubav prema Hatidži, koja je bila njegova supruga punih 25 godina, proširila na sve one koje je ona voljela, i ostala takva čak i nakon njene smrti. Pa čak i mnogo godina nakon njene smrti, svaki put kad bi zaklao jarca u svojoj kući, Poslanik s.a.w.s. bi poslao dio jarca Hatidžinoj familiji i prijateljima.

Također, svaki put kada bi mislio da bi posjetilac ispred vrata mogla biti Hatidžina sestra Hala, on bi molio Allaha: ''O Allahu učini da to bude Hala.''

Šejh Abdulah Adhami

 

01.03.2009.

Šejh, mudžahid, daija, čovjek od akcije...

almuqrin_adulazizZaista si prolio svoju krv u džihadu, idući naprijed, ne okrečući se... I otišao si sa ovoga svijeta u petak, trećeg dana mjeseca Ša’bana, skupa sa još nekoliko braće u tewhidu, onih koji su prodali sebe i svoje duše njihovom Gospodaru...


Uspomene na bitke i šehadet su uzbudljive.

Moja čežnja za vječnim boravištem je ta koja je preostala,

I rika Allahovih lavova na poljima,

Koliko samo to zadovoljava moju čežnju za džihadom.

U ime Allaha prodao sam svoje želje

I njima kupio Najvišlje Vrtove.

Ne tražim udoban život,

Niti kakvu zabavu u ovom prolaznom životu,

Dokle god ne postignem šehadet sa ponosom,

I dok prelijepe hurije u Džennetu ne budu previjele moje rane.

Oh, Gospodaru! Prodali smo naše duše za Vrtove,

U džihadu, o Allahu, prolij moju krv,

Gospodaru, Gospodaru, za šehadetom žudim,

Zato, uslišaj, o Allahu, moju Molbu!

(stihovi koje je napisao šehid i emir (vođe) mudžahida na Arapskom poluostrvu, Ebu Hadžer Abdul-Aziza el-Murqina, Allah mu se smilovao)

Zaista si prolio svoju krv u džihadu, idući naprijed, ne okrečući se... I otišao si sa ovoga svijeta u petak, trećeg dana mjeseca Ša’bana, skupa sa još nekoliko braće u tewhidu, onih koji su prodali sebe i svoje duše njihovom Gospodaru... i otišli su sa srdžbom (u džihad), da zaštite ponos muslimanki, pokušavajući da ih oslobode iz američkih zatvora i njihovih marioneta (u Saudijskoj Arabiji, nap.prev).

Tako je Gospodar uslišao njihove dove, dok su ostvarivali svoju namjeru (da oslobode sestre iz zatvora taguta, nap.prev.), bez okretanja leđa.

O, Allahu! Uvećaj njegovu nagradu, zaštiti njegovu porodicu i djecu kao što je on težio da zaštiti ponos muslimanki, prihvati njegov trud, njegov džihad i uzdigni ga na najviše stepene Firdewsa, njega i braću u tewhidu koji su ispunili svoju zakletvu zajedno s njim, uzdižući bajrak Tvoga tewhida... I proživi nas skupa sa njima u Tvome hladu, onog dana kada neće biti drugog hlada osim Tvoga...

I, o Allahu! Pozdrav i mir neka je na Tvoga Poslanika, njegovu porodicu i njegove ashabe.

Ebu Muhammed el-Maqdisi,

Qafqafa zatvor,

Ša'ban 1425. hidžretske godine

Prevod: Emetullah

28.02.2009.

Spolni odnos sa trudnicom

ImagePITANJE: Da li je dozvoljen spolni odnos sa trudnom suprugom i da li u Kur’anu i sunnetu postoji tekst kojim se to dozvoljava ili zabranjuje?

ODGOVOR: Dozvoljeno je da čovjek ima spolni odnos sa svojom trudnom suprugom, jer Uzvišeni Allah kaže: ”Žene vaše su njive vaše.” (El-Bekara, 223.)
Argument za ovo jesu i riječi Uzvišenog: ”…i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu.” (El-Mu‘minun, 5., 6.)
Tako riječi ”osim od žena svojih” nisu ničim ograničene (specificirane), jer je osnova da je spolni odnos sa suprugom dozvoljen općenito. Ono što po Kur‘anu i sunnetu zabranjuje spolni odnos ograničava ovu općenitost, a s obzirom na to da u to ne spada spolni odnos sa trudnom suprugom, onda za to i nije potrebno utvrđivanje argumenata, jer je osnova dopuštenost toga.
Čovjeku nije dozvoljeno da opći u spolni organ sa svojom suprugom koja je u menstrualnom ciklusu, kao ni u analni otvor, a sve ostalo mu je dozvoljeno da čini. On ne može spolno općiti ni sa ženom u nifasu, makar on trajao manje od četrdeset dana, a nakon što ženi prestane nifas ili menstruacija, on ima pravo spolno općiti sa svojom suprugom.

Šejh Ibn-’Usejmin

28.02.2009.

Da li jaka bolest ublažuje grijehe?

ImagePITANJE: Da li teškoće smrtne agonije i bolesti ublažavaju grijehe? Molim Vas da odgovorite.

ODGOVOR: Svakako, sve što zadesi čovjeka: bolest, nesreća, briga ili tuga, pa čak i trn koji ga ubode, briše njegove grijehe. Uz to, ako se strpi i nada se nagradi od Allaha, imat će nagradu za sabur koji je pokazao prilikom nedaće koja ga je zadesila. Nema razlike između nedaća koje čovjeka zadese prilikom smrti i onih prije. Sve nedaće vjernicima brišu grijehe, na što ukazuju riječi Uzvišenog: ”Kakva god vas nesreća zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (Eš-Šura, 30.)
Ako nedaće bivaju zbog onoga što smo zaradili, onda to ukazuje na to da one brišu one grijehe koje smo uradili i zaradili.
I Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavijestio je da vjernika ne zadesi briga, tuga, ili bol, čak i ubod trna, a da mu Allah, dž. š., time ne izbriše grijehe.

Šejh Ibn-’Usejmin


Stariji postovi

Studio-Din

Primi pouku dok nije kasno...

Poruka dana
Od Asme'ija rhm., se bilježi slijedeće: "Za čudit se je čovjeku o kojem se govori dobro – a nije takav kao što se govori, pa bude zadovoljan tim govorom!? Još više je za čudit se čovjeku o kojem se govori loše – a takav je kao što se govori, pa mu bude krivo, i naljuti se!? A ono što je najviše za čuditi se jeste čovjek koji potvara ljude uz pretpostavke i sumnje, a sebe voli uz maksimalni jekin i ubjeđenje!?"Najuzvisenija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji nacina ispovjedanja vjere Njemu. Sto se više siri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se spominje:Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida (pobožnjaka) jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.

(2)Ibn Mes'ud r.a. je govorio:

''Kreni na put da učiš ili da podučavaš. Radi nečeg drugog nemoj putovati, jer ćeš naći ili neznanje ili neznalicu. Uistinu, meleki prostiru svoja krila onome ko je krenuo da uči, iz zadovoljstva time što čini.''

Hadis Dana
Ostavljam vam dvije stvari kojih ako se budete drzali necete zalutati, Allahovu Knjigu i moj sunnet. (Tirmizi, Hakim, Malik)

Kur`an
O vjernici, ako vam nekakav nepošten covjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne ucinite, pa da se zbog onoga što ste ucinili pokajete. ( Al-Hudžurat)

Mudrost
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
292845

Powered by Blogger.ba