Studio-Din

Hvala Allahu, Koji poducava peru, Koji covjeka poucava onome sto ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svijetlo izveo i na pravi put ih uputio. Neka je Allahov blagoslov na Ucitelja koji upucuje najboljoj uputi, naseg Poslanika a.s.


14.09.2007.

ISA, alejhisselam, JE BIO ČOVJEK I ON SE NE MOŽE OBOŽAVATI

Jedan dan je došla našem efendiji (sejjidu) Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, delegacija hrišćana iz Nerdžana. Nerdžan je jedan grad koji se nalazi između Hidžaza i Jemena. Ta delegacija se sastojala od šezdeset konjanika. Dvadeset četiri predstavnika te delegacije su bile jako ugledne vođe. Njihov govornik se zvao Abdulmesih. Jedan od njih, Ebulharis bin Alkama, je bio najučeniji od svih njih. On je proučavao u Jevanđelju (Indžilu) znake zadnjeg Poslanika (tj. Poslanika zadnjeg vremena). Ali, njegove aspiracije za ovosvjetskim položajima, i ambicije za slavom, mu nisu dozvolile da postane musliman. S obzirom da je bio jako čuven po svom znanju njega su i vladari poštovali i crkve slušale. Oni su došli u Medinu i, poslije ikindijskog namaza (molitva u kasno popodne), ušli u Poslanikovu džamiju (Mesdžid-i šerif). Oni su bili u svešteničkoj odjeći. Pošto je bilo vrijeme za njihovu molitvu oni su se tu počeli moliti. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je to odobrio, i rekao, “Pustite ih neka se mole.” Oni su se okrenuli prema Istoku i obavili svoju molitvu. Njihova tri predvodnika su vodila razgovor. Oni su nekad u svom razgovoru nekad nazivali Isa alejhisselama “bogom”, nekad “božijim sinom”, a nekad, “jednim od tri boga”. Oni su rekli da ga nazivaju “bogom” “zato što je on proživljavao mrtve, liječio bolesne, govorio o nepoznatom, pravio ptice od blata i u njih udisao život i puštao da odlete.” Oni su ga zvali “Božijim sinom” “zato što on nema oca”. Oni su rekli da je on je po njima bio “jedan od tri boga” zato što, “Sam bog upotrebljava izraze, kao na primjer, ‘Mi smo napravili,’ ‘Mi smo stvorili’. Da je on jedan, On bi rekao, ‘Ja sam napravio,’ ‘Ja sam stvorio.’” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem ih je pozvao u islam. On je proučio nekoliko ajeti kerima. Oni nisu postali vjernici (tj. dobili iman). Oni su rekli, “Mi smo prije tebe vjerovali.” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Vi lažete! Ko kaže da Allah dželle-šanuhu ima sina on ne vjeruje.” Oni su rekli, “Ako on nije Allahov sin ko mu je onda otac?”

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Zar vi ne znate? Allah dželle-šanuhu nikad ne umire i sam sve održava u postojanju. Međutim, Isa alejhisselam je bio nepostojeći. I on će opet prestati postojati.”

Oni rekoše: “Da, mi to znamo.”

Resulullah: “Zar vi ne znate? Postoji ijedno mladunče koje nije kao otac?

Oni rekoše: “Svako mladunče je slično svom ocu. [Jagnje izgleda kao ovca].

Resulullah: “Zar vi ne znate? Naš Rabb (Allah dželle-šanuhu) sve stvara, raste, i održava. Isa alejhisselam nije ništa tako činio.”

Oni rekoše: “Ne, nije”.

Resulullah: “Zar naš Rabb nije stvorio Isa alejhisselama kako je htio?”

Oni rekoše: “Da, stvorio ga je”.

Resulullah: Naš Rabb ne jede i ne pije. U Njemu nema promjene. Da li vi i to, takođe, znate?

Oni rekoše: “Da, znamo”.

Resulullah: “Isa alejhisselam je imao majku. On je došao na ovaj svijet kao i svako drugo dijete. On je hranjen kao druga djeca. On je jeo i pio. Iz njega je izlazila nečist. Zar vi to ne znate?

Oni odgovoriše: “Da, znamo”.

Resulullah: “Kako će onda Isa alejhisselam biti onakav kakvim ga vi zamišljate?”

Oni su izvjesno vrijeme bili nijemi i nisu mogli odgovoriti. Oni su napokon rekli:

“O Muhammede alejhisselam! Zar ti nisi rekao da je Isa alejhisselam Allahova kelima (riječ) i Njegov duh (ruh)?”

Resulullah je odgovorio, “Jesam, rekao sam.”

Oni rekoše, “To je, onda, dovoljno za nas,” i ponovo zauzeše svoj tvrdoglavi stav.

U tom momentu je Allah dželle-šanuhu naredio (Resulullahu) da ih pozove na mubahele. Resulullah sallallahi alejhi ve sellem je rekao, “Ako mi ne vjerujete hajde da učinimo mubahele.” To jest, hajde da kažemo, “Neka Allah dželle-šanuhu prokune onog ko laže!” Ovo Allahovo naređenje je citirano u šezdeset prvom ajeti kerimu sure Al-i imran. Jedan od njih, po imenu Šerhabil, a kog su kolege zvale sejjid, ih je sazvao i rekao, “On ima sve kvalifikacije Poslanika. Ako prihvatimo mubahelu sigurno ćemo na sebe navući katastrofalnu kaznu koja neće upropastiti samo nas već i sve naše potomke!” Plašeći se mubahele oni su rekli, “O Muhammede, sallallahi alejhi ve sellem! Mi hoćemo da sa tobom ostanemo prijatelji. Daćemo ti sve što hoćeš. Daj nam jednog tvog pouzdanog ashaba da nam se pridruži u našem povratku kući i mi ćemo mu dati našu taksu.”

Naš Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Ja ću sa vama poslati jednu jako pouzdanu osobu.” Dok su ashabi kiram alejhimurridvan čekali u poslušnoj tišini, željni da saznaju ko će biti počašćen i uzdignut Pejgamberovim povjerenjem, Resulullah, sallallahi alejhi ve sellem je naredio, “O Eba Ubejde, ustani! On je rekao, “Ovaj je emin u mom ummetu (najpouzdaniji među mojim sljedbenicima)”, i poslao ga je sa njima.

Mirovni sporazum je potpisan sa sljedećim uslovima: Oni će svake godine dati dvije hiljade kompleta odjeće. Jednu hiljadu će dati u (arapskom) mjesecu Redžebu a drugu u mjesecu Saferu. Svakom kompletu će biti dodato četrdeset dirhema (135 grama) srebra. Izvjesno vrijeme kasnije su Abdulmesih, njihov vođa, i Šerhabil, njihov sejjid, postali muslimani i bili su počašćeni da služe Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem.

Biblija (Kitab-i Mukaddes), koju su hrišćani preveli na sve jezike svijeta, i koju šire po cijelom svijetu, u sebi sadrži sljedeće riječi: “Čuj Izraelu! Gospod je Bog naš Naš jedini Gospod!” (Ponovljeni zakon 6, 4); “I neka ove riječi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. I često ih napominji sinovima svojijem, i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad ležiš i kad ustaješ!” (Ponovljeni zakon 6, 6-7)

“Ja sam Gospod, i nema drugog, osim mene nema boga; opasah te premda me ne znaš. Da bi poznali od istoka sunčanog i od zapada da nema drugog osim mene; ja sam Gospod i nema drugog.” (Izaija 45, 5-6)

“Pogledajte u mene, i spasićete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugog!” (Izaija 45, 22)

“Pamtite šta je bilo od starine; jer sam ja Bog, i nema drugog boga, iniko nije kao ja!” (Izaija 46, 9)

Sveta knjiga hrišćana kaže, “Allah je jedan. Niko Mu nije ravan.” Oni poriču i osporavaju svoju ličnu knjigu. Da im Allah dželle-šanuhu dadne mudrost i pamet! Da ih blagoslovi da shvate istinu i da prestanu i sebe zavaravati i druge zavoditi!

[Ovo poglavlje je prevod devedeset drugog poglavlja iz prvog dijela knjige Se’adet-i ebedijje koja je na turskom jeziku.]

Studio-Din

Primi pouku dok nije kasno...

Poruka dana
Od Asme'ija rhm., se bilježi slijedeće: "Za čudit se je čovjeku o kojem se govori dobro – a nije takav kao što se govori, pa bude zadovoljan tim govorom!? Još više je za čudit se čovjeku o kojem se govori loše – a takav je kao što se govori, pa mu bude krivo, i naljuti se!? A ono što je najviše za čuditi se jeste čovjek koji potvara ljude uz pretpostavke i sumnje, a sebe voli uz maksimalni jekin i ubjeđenje!?"Najuzvisenija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji nacina ispovjedanja vjere Njemu. Sto se više siri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se spominje:Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida (pobožnjaka) jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.

(2)Ibn Mes'ud r.a. je govorio:

''Kreni na put da učiš ili da podučavaš. Radi nečeg drugog nemoj putovati, jer ćeš naći ili neznanje ili neznalicu. Uistinu, meleki prostiru svoja krila onome ko je krenuo da uči, iz zadovoljstva time što čini.''

Hadis Dana
Ostavljam vam dvije stvari kojih ako se budete drzali necete zalutati, Allahovu Knjigu i moj sunnet. (Tirmizi, Hakim, Malik)

Kur`an
O vjernici, ako vam nekakav nepošten covjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne ucinite, pa da se zbog onoga što ste ucinili pokajete. ( Al-Hudžurat)

Mudrost
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
500046

Powered by Blogger.ba