Studio-Din

Hvala Allahu, Koji poducava peru, Koji covjeka poucava onome sto ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svijetlo izveo i na pravi put ih uputio. Neka je Allahov blagoslov na Ucitelja koji upucuje najboljoj uputi, naseg Poslanika a.s.


05.03.2007.

Islamske knjige na bosanskom

  70 stvari o postu 
Description: 70 stvari o postu
Version: Filesize: 0 bytes
Added on: 11-Mar-2006 Downloads: 659 Rating: 1.0 (1 Glasaj)
HomePage | Rate Resource | Report Broken Link | Details

  Adab i Ahlak 
Description: Adab i Ahlak
Version: Filesize: 0 bytes
Added on: 16-Aug-2005 Downloads: 530
HomePage | Rate Resource | Report Broken Link | Details

  Adabi ucenja Kur'ana - Mes'ele 
Description: Adabi ucenja Kur'ana - Mes'ele
Version: Filesize: 0 bytes
Added on: 01-Oct-2005 Downloads: 511 Rating: 10.0 (1 Glasaj)
HomePage | Rate Resource | Report Broken Link | Details

  Akida 1 
Description: Akida 1
Version: Filesize: 0 bytes
Added on: 16-Aug-2005 Downloads: 420
HomePage | Rate Resource | Report Broken Link | Details

  Akida 2 
Description: Akida 2
Version: Filesize: 0 bytes
Added on: 16-Aug-2005 Downloads: 328
HomePage | Rate Resource | Report Broken Link | Details

  Ashabi Allahovog Poslanika savs 
Description: Ashabi Allahovog Poslanika savs
Version: Filesize: 0 bytes
Added on: 16-Aug-2005 Downloads: 504
HomePage | Rate Resource | Report Broken Link | Details

  CIVILIZACIJA I KULTURA 01 
Description: CIVILIZACIJA I KULTURA 01
Version: Filesize: 0 bytes
Added on: 23-Aug-2005 Downloads: 467
HomePage | Rate Resource | Report Broken Link | Details

  CIVILIZACIJA I KULTURA 02 
Description: CIVILIZACIJA I KULTURA 02
Version: Filesize: 0 bytes
Added on: 23-Aug-2005 Downloads: 308
HomePage | Rate Resource | Report Broken Link | Details

  Dava 01 
Description: Dava 01
Version: Filesize: 0 bytes
Added on: 23-Aug-2005 Downloads: 536
HomePage | Rate Resource | Report Broken Link | Details

  Dava 02 
Description: Dava 02
Version: Filesize: 0 bytes
Added on: 23-Aug-2005 Downloads: 324
HomePage | Rate Resource | Report Broken Link | Details

04.03.2007.

Liječenje Kur'anom - Rukja

Kuranske sure i ajeti koji se uče prilikom liječenja od džina 1

- Kuranske sure i ajeti koji se uče prilikom liječenja od džina 2

- Kuranske sure i ajeti koji se uče prilikom liječenja od džina 3

-
04.03.2007.

Ucenje Kur`ana

1 Al-Fatihah ( The Opening ) MP3 Save
1 Al-Fatihah ( The Opening ) Real Audio Save Listen
2 Al-Baqarah ( The Cow ) MP3 Save
2 Al-Baqarah ( The Cow ) Real Audio Save Listen
3 Al-Imran ( The Famiy of Imran ) MP3 Save
3 Al-Imran ( The Famiy of Imran ) Real Audio Save Listen
4 An-Nisa ( The Women ) MP3 Save
4 An-Nisa ( The Women ) Real Audio Save Listen
5 Al-Maidah ( The Table spread with Food ) MP3 Save
5 Al-Maidah ( The Table spread with Food ) Real Audio Save Listen
6 Al-An'am ( The Cattle ) MP3 Save
6 Al-An'am ( The Cattle ) Real Audio Save Listen
7 Al-A'raf (The Heights ) MP3 Save
7 Al-A'raf (The Heights ) Real Audio Save Listen
8 Al-Anfal ( The Spoils of War ) MP3 Save
8 Al-Anfal ( The Spoils of War ) Real Audio Save Listen
9 At-Taubah ( The Repentance ) MP3 Save
9 At-Taubah ( The Repentance ) Real Audio Save Listen
10 Yunus ( Jonah ) MP3 Save
10 Yunus ( Jonah ) Real Audio Save Listen
11 Hud ( Hud ) MP3 Save
11 Hud ( Hud ) Real Audio Save Listen
12 Yusuf (Joseph ) MP3 Save
12 Yusuf (Joseph ) Real Audio Save Listen
13 Ar-Ra'd ( The Thunder ) MP3 Save
13 Ar-Ra'd ( The Thunder ) Real Audio Save Listen
14 Ibrahim ( Abraham ) MP3 Save
14 Ibrahim ( Abraham ) Real Audio Save Listen
15 Al-Hijr ( The Rocky Tract ) MP3 Save
15 Al-Hijr ( The Rocky Tract ) Real Audio Save Listen
16 An-Nahl ( The Bees ) MP3 Save
16 An-Nahl ( The Bees ) Real Audio Save Listen
17 Al-Isra ( The Night Journey ) MP3 Save
17 Al-Isra ( The Night Journey ) Real Audio Save Listen
18 Al-Kahf ( The Cave ) MP3 Save
18 Al-Kahf ( The Cave ) Real Audio Save Listen
19 Maryam ( Mary ) MP3 Save
19 Maryam ( Mary ) Real Audio Save Listen
20 Taha MP3 Save
20 Taha Real Audio Save Listen
21 Al-Anbiya ( The Prophets ) MP3 Save
21 Al-Anbiya ( The Prophets ) Real Audio Save Listen
22 Al-Hajj ( The Pilgrimage ) MP3 Save
22 Al-Hajj ( The Pilgrimage ) Real Audio Save Listen
23 Al-Mu'minoon ( The Believers ) MP3 Save
23 Al-Mu'minoon ( The Believers ) Real Audio Save Listen
24 An-Noor ( The Light ) MP3 Save
24 An-Noor ( The Light ) Real Audio Save Listen
25 Al-Furqan (The Criterion ) MP3 Save
25 Al-Furqan (The Criterion ) Real Audio Save Listen
26 Ash-Shuara ( The Poets ) MP3 Save
26 Ash-Shuara ( The Poets ) Real Audio Save Listen
27 An-Naml (The Ants ) MP3 Save
27 An-Naml (The Ants ) Real Audio Save Listen
28 Al-Qasas ( The Stories ) MP3 Save
28 Al-Qasas ( The Stories ) Real Audio Save Listen
29 Al-Ankaboot ( The Spider ) MP3 Save
29 Al-Ankaboot ( The Spider ) Real Audio Save Listen
30 Ar-Room ( The Romans ) MP3 Save
30 Ar-Room ( The Romans ) Real Audio Save Listen
31 Luqman MP3 Save
31 Luqman Real Audio Save Listen
32 As-Sajdah ( The Prostration ) MP3 Save
32 As-Sajdah ( The Prostration ) Real Audio Save Listen
33 Al-Ahzab ( The Combined Forces ) MP3 Save
33 Al-Ahzab ( The Combined Forces ) Real Audio Save Listen
34 Saba ( Sheba ) MP3 Save
34 Saba ( Sheba ) Real Audio Save Listen
35 Fatir ( The Orignator ) MP3 Save
35 Fatir ( The Orignator ) Real Audio Save Listen
36 Ya-seen MP3 Save
36 Ya-seen Real Audio Save Listen
37 As-Saaffat ( Those Ranges in Ranks ) MP3 Save
37 As-Saaffat ( Those Ranges in Ranks ) Real Audio Save Listen
38 Sad ( The Letter Sad ) MP3 Save
38 Sad ( The Letter Sad ) Real Audio Save Listen
39 Az-Zumar ( The Groups ) MP3 Save
39 Az-Zumar ( The Groups ) Real Audio Save Listen
40 Ghafir ( The Forgiver God ) MP3 Save
40 Ghafir ( The Forgiver God ) Real Audio Save Listen
41 Fussilat ( Explained in Detail ) MP3 Save
41 Fussilat ( Explained in Detail ) Real Audio Save Listen
42 Ash-Shura (Consultation ) MP3 Save
42 Ash-Shura (Consultation ) Real Audio Save Listen
43 Az-Zukhruf ( The Gold Adornment ) MP3 Save
43 Az-Zukhruf ( The Gold Adornment ) Real Audio Save Listen
44 Ad-Dukhan ( The Smoke ) MP3 Save
44 Ad-Dukhan ( The Smoke ) Real Audio Save Listen
46 Al-Ahqaf ( The Curved Sand-hills ) MP3 Save
46 Al-Ahqaf ( The Curved Sand-hills ) Real Audio Save Listen
47 Muhammad MP3 Save
47 Muhammad Real Audio Save Listen
48 Al-Fath ( The Victory ) MP3 Save
48 Al-Fath ( The Victory ) Real Audio Save Listen
49 Al-Hujurat ( The Dwellings ) MP3 Save
49 Al-Hujurat ( The Dwellings ) Real Audio Save Listen
50 Qaf ( The Letter Qaf ) MP3 Save
50 Qaf ( The Letter Qaf ) Real Audio Save Listen
51 Adh-Dhariyat ( The Wind that Scatter ) MP3 Save
51 Adh-Dhariyat ( The Wind that Scatter ) Real Audio Save Listen
52 At-Tur ( The Mount ) MP3 Save
52 At-Tur ( The Mount ) Real Audio Save Listen
53 An-Najm ( The Star ) MP3 Save
53 An-Najm ( The Star ) Real Audio Save Listen
54 Al-Qamar ( The Moon ) MP3 Save
54 Al-Qamar ( The Moon ) Real Audio Save Listen
55 Ar-Rahman ( The Most Graciouse ) MP3 Save
55 Ar-Rahman ( The Most Graciouse ) Real Audio Save Listen
56 Al-Waqi'ah ( The Event ) MP3 Save
56 Al-Waqi'ah ( The Event ) Real Audio Save Listen
57 Al-Hadid ( The Iron ) MP3 Save
57 Al-Hadid ( The Iron ) Real Audio Save Listen
58 Al-Mujadilah ( She That Disputeth ) MP3 Save
58 Al-Mujadilah ( She That Disputeth ) Real Audio Save Listen
59 Al-Hashr ( The Gathering ) MP3 Save
59 Al-Hashr ( The Gathering ) Real Audio Save Listen
60 Al-Mumtahanah ( The Woman to be examined ) MP3 Save
60 Al-Mumtahanah ( The Woman to be examined ) Real Audio Save Listen
61 As-Saff ( The Row ) MP3 Save
61 As-Saff ( The Row ) Real Audio Save Listen
62 Al-Jumu'ah ( Friday ) MP3 Save
62 Al-Jumu'ah ( Friday ) Real Audio Save Listen
63 Al-Munafiqoon ( The Hypocrites ) MP3 Save
63 Al-Munafiqoon ( The Hypocrites ) Real Audio Save Listen
64 At-Taghabun ( Mutual Loss & Gain ) MP3 Save
64 At-Taghabun ( Mutual Loss & Gain ) Real Audio Save Listen
65 At-Talaq ( The Divorce ) MP3 Save
65 At-Talaq ( The Divorce ) Real Audio Save Listen
66 At-Tahrim ( The Prohibition ) MP3 Save
66 At-Tahrim ( The Prohibition ) Real Audio Save Listen
67 Al-Mulk ( Dominion ) MP3 Save
67 Al-Mulk ( Dominion ) Real Audio Save Listen
68 Al-Qalam ( The Pen ) MP3 Save
68 Al-Qalam ( The Pen ) Real Audio Save Listen
69 Al-Haaqqah ( The Inevitable ) MP3 Save
69 Al-Haaqqah ( The Inevitable ) Real Audio Save Listen
70 Al-Ma'arij (The Ways of Ascent ) MP3 Save
70 Al-Ma'arij (The Ways of Ascent ) Real Audio Save Listen
71 Nooh MP3 Save
71 Nooh Real Audio Save Listen
72 Al-Jinn ( The Jinn ) MP3 Save
72 Al-Jinn ( The Jinn ) Real Audio Save Listen
73 Al-Muzzammil (The One wrapped in Garments) MP3 Save
73 Al-Muzzammil (The One wrapped in Garments) Real Audio Save Listen
74 Al-Muddaththir ( The One Enveloped ) MP3 Save
74 Al-Muddaththir ( The One Enveloped ) Real Audio Save Listen
75 Al-Qiyamah ( The Resurrection ) MP3 Save
75 Al-Qiyamah ( The Resurrection ) Real Audio Save Listen
76 Al-Insan ( Man ) MP3 Save
76 Al-Insan ( Man ) Real Audio Save Listen
77 Al-Mursalat ( Those sent forth ) MP3 Save
77 Al-Mursalat ( Those sent forth ) Real Audio Save Listen
78 An-Naba' ( The Great News ) MP3 Save
78 An-Naba' ( The Great News ) Real Audio Save Listen
79 An-Nazi'at ( Those who Pull Out ) MP3 Save
79 An-Nazi'at ( Those who Pull Out ) Real Audio Save Listen
80 Abasa ( He frowned ) MP3 Save
80 Abasa ( He frowned ) Real Audio Save Listen
81 At-Takwir ( The Overthrowing ) MP3 Save
81 At-Takwir ( The Overthrowing ) Real Audio Save Listen
82 Al-Infitar ( The Cleaving ) MP3 Save
82 Al-Infitar ( The Cleaving ) Real Audio Save Listen
83 Al-Mutaffifin (Those Who Deal in Fraud) MP3 Save
83 Al-Mutaffifin (Those Who Deal in Fraud) Real Audio Save Listen
84 Al-Inshiqaq (The Splitting Asunder) MP3 Save
84 Al-Inshiqaq (The Splitting Asunder) Real Audio Save Listen
85 Al-Burooj ( The Big Stars ) MP3 Save
85 Al-Burooj ( The Big Stars ) Real Audio Save Listen
86 At-Tariq ( The Night-Comer ) MP3 Save
86 At-Tariq ( The Night-Comer ) Real Audio Save Listen
87 Al-A'la ( The Most High ) MP3 Save
87 Al-A'la ( The Most High ) Real Audio Save Listen
88 Al-Ghashiya ( The Overwhelming ) MP3 Save
88 Al-Ghashiya ( The Overwhelming ) Real Audio Save Listen
89 Al-Fajr ( The Dawn ) MP3 Save
89 Al-Fajr ( The Dawn ) Real Audio Save Listen
90 Al-Balad ( The City ) MP3 Save
90 Al-Balad ( The City ) Real Audio Save Listen
91 Ash-Shams ( The Sun ) MP3 Save
91 Ash-Shams ( The Sun ) Real Audio Save Listen
92 Al-Layl ( The Night ) MP3 Save
92 Al-Layl ( The Night ) Real Audio Save Listen
93 Ad-Dhuha ( The Forenoon ) MP3 Save
93 Ad-Dhuha ( The Forenoon ) Real Audio Save Listen
94 As-Sharh ( The Opening Forth) MP3 Save
94 As-Sharh ( The Opening Forth) Real Audio Save Listen
95 At-Tin ( The Fig ) MP3 Save
95 Objavio/la islamika u 19:57, 0 komentar(a), print, #

26.02.2007.

Predznaci Sudnjega dana (Smaka Svijeta)

Neki od učenjaka napisaše djela o predznacima Smaka svijeta, ali se ne zadovoljiše samo onima koji su potvrđeni u vjerodostojnim hadisima, već se poslužiše raznoraznim hadisima i prenosiocima. Neki od tih predanja su istinita a neka su neistinita i izmišljena na Poslanika, s.a.v.s.. Neki, pak, -Allah im se smilovao - nisu dovoljno objasnili što se moralo pojasniti čitaocu, ali su sabrali veliki broj hadisa i u to uložili ogroman trud.

Od tih knjiga izdvajamo:

«Fiten» od hafiza Nu'ajm b. Hammad el-Huzai, umro 228.h.g. - Allah mu se smilovao.

«En-Nihaje» ili «El-Fitenu vel-Melahim» od hafiza Ibn Kesira, umro 774.h.g. - Allah mu se smilovao.

«El-Iša'a li ešratis-sa'a» od Šerif Muhammed b. Resul el-Husejni el-Berzendži, umro 1103.h.g. - Allah mu se smilovao.

«El-Iza'a lima kane ve ma jekunu bejne jedejis-sa'a» od šejha Muhammed Siddik Hasen el-Kanudži, umro 1307.h.g. - Allah mu se smilovao.

«Itihaful-džema'a bima džae fil-fiteni vel-melahim ve ešratus-sa'a» od šejha Hamud b. Abdullah et-Tuvejdžeri en-Nedždi, koji je još uvjek živ, Allah ga sačuvao.

 

I još mnogo drugih djela koja sadže veli broj hadisa o predznacima Smaka svijeta.

 

Okoristio sam se od onih koji me pretekoše u pisanju ove teme, tako da odlučih ovo djelo napisati na sljedeći način: Nisam spomenuo ni jedan predznak Smaka svijeta kojeg nisam našao potvrđenog od Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., da je on zaista jedan od predznaka - direktno ili indirektno. Od hadisa sam koristio samo sahih (vjerodostojne) i hasen (dobre) hadise, koje su ocijenili poznavaoci hadiske znanosti.

 

Da skratim, nisam koristio sve vjerodostojne hadise u svakom od predznaka, već sam se zadovoljavao sa nekima koji su potvrđivali da se taj predznak nalazi među predznacima Smaka svijeta.

 

Spomenuo sam sve ono što je potrebno objašnjenju dotičnog predznaka; bilo da se radi o objašnjenju nepoznatih izraza ili pojašnjenju mjesta koja su navedena u hadisu. Na sve to sam dodao i nešto objašnjenja naših eminentnih učenjaka, u odgovorima svima koji negiraju bilo šta od predznaka Smaka svijeta, ili to netačno i pogrešno interpretiraju i objašnjavaju. Nastojao sam da objasnim i obrazložim da predznaci Smaka svijeta spadaju među skrivene (gajb) stvari u koje moramo vjerovati, koje ne smijemo negirati, odbacivati, uzimati kao znakove dobra ili zla ili ih iskrivljavati.

Pošto se veliki broj predznaka spominje u «Ahad» hadisima pocetak ove knjige je posvećen objašnjenjima i dokazima vezanim za tu vrstu hadisa. Demantovao sam stavove svih koji ovu vrstu hadisa ne uzimaju u dokazivanju vjerskih stavova u Akaidu.

 

Ovo moje djelo služi kao poziv vjerovanju u Uzvišenog Allaha, Sudnji dan i istinitost svega na što nas je upozorio ili obavijestio naš Poslanik Muhammed, s.a.v.s. Sve što je govorio je bila Objava, neka je Salavat i Selam na njega, njegovu časnu porodicu i ashabe.

 

Ovo djelo može još poslužiti kao priprema za ono što nas čeka poslije smrti, jer se Smak svijeta veoma približio. Pojavio se veliki broj njegovih predznaka, ali kada se počnu pojavljivati njegovi Veliki predznaci, dolazit će takvom brzinom kao kada raskinemo lančić pa njegovi bobci brzo spadaju sa konca na kojem su nanizani. Kada se, na primjer, pojavi i izađe Sunce sa Zapada, zatvorit će se vrata pokajanja (tevbe) i prestati upisivati dobra djela, tako da više neće koristiti ni pokajanje a ni dobra djela, osim onima koji su prije tog čina bili mu'mini i pokajnici.

«Onoga dana kada neki predznaci od gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio.» (El-En'am, 158)

A kada se to dogodi: «Dan kada se čovjek bude sjećao onoga što je radio i kad se džehennem svakome ko vidi bude ukazao, onda će onome koji je obijestan bio i život na ovom svijetu više volio džehennem prebivalište postati sigurno. A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtijeva uzdržao džennet će boravište biti sigurno.(En-Nazi'at, 35-41)

Molimo Uzvišenog Stvoritelja, Gospodara Uzvišenog Prestolja (Arša) da nas učine sigurnima na tom iznenadnom danu i da nas uvrsti među one koje će smjestiti pod Svoj hlad kada ne bude drugog hlada osim Njegovog.

Način pisanja ovog djela:

Ovo djelo sam podijelio na sljedeće skupine: Uvod, predgovor, dvije cjeline i završnica.

Uvod sadrži: Bitnost ove teme i njen način pisanja.

Predgovor sam podijelio na nekoliko tema:

Prva tema: Bitnost vjerovanja u budući svijet i njegov utjecaj na ljudsko ponašanje.

Druga tema: Spomenuo sam pridavanje posebne važnosti vjerovanju u Sudnji dan - pored njegovih predznaka - te veliki broj ajeta u Kur'anu koji ga nazivaju raznim imenima, dok sam ja se poslužio samo nekima od njih, sa donošenjem jasnih dokaza svakog zasebno.

Treća tema: Dokaz vjerovanja u Ahad hadise koji se odnose na Akaidska pitanja. Pojasnio sam da smo dužni vjerovati sve ono što nam se nalaže u hadisu koji je ocijenjen kao tačan. Ova tema je posebno bitna samim tim što u njoj dajem repliku svima onima koji ne priznaju ovu vrstu hadisa koji govore o akaidskim stvarima; jer bi to značilo negiranje i odbacivanje na stotine tačnih hadisa. To je mišljenje novotara u vjeri koji za to nemaju nikakva dokaza ni objašnjenja.

Č

Peta tema: U ovoj temi sam se bazirao na znanje postojanja Sudnjeg dana, obrazlažući čitaocu da ono spada u stvari koje je Allah. dž.š. ostavio samo za sebe. Za to sam naveo odgovarajuće argumente. Potom sam dao repliku svima koji zastupaju mišljenje da je njegov početak (Sudnjeg dana) znao Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao i onima koji su izračunali dužinu i vijek trajanja ovog dunjaluka-svijeta. Sve svoje stavove sam argumentirao Kur'anom i Sunnetom, pa sam čak spomenuo replike i nekih učenjaka na takve i slične stavove.

Šesta tema: U ovoj temi sam se bazirao na blizinu Sudnjeg dana, i veoma mali ostatak ovog prolaznog svijeta u odnosu na njegovu dužinu i postojanost.

 

etvrta tema: Objasnio sam veoma bitnu činjenicu da nas je naš Poslanik Muhammed, s.a.v.s., obavijestio o svemu što je bilo i što će biti do Sudnjeg dana. Među tim stvarima i pojavama svakako, za ovu temu, su predznaci Sudnjeg dana. Na ovu temu postoji veoma veliki broj hadisa sa raznim predajama.

Prvu cjelinu sam podijelio na tri poglavlja:

Prvo poglavlje: U ovom poglavlju sam objasnio značenje «Predznaka» jezički i stilistički, a tako i značenje «Sudnjeg dana». Potom sam razjasnio da se Sudnji dan sastoji iz troje:

mali predznaci Sudnjeg dana,

srednji predznaci Sudnjeg dana,

veliki predznaci Sudnjeg dana.

Drugo poglavlje: Ovdje sam govorio o podjelama predznaka Sudnjeg dana, navodeći dvije podjele:

mali predznaci Sudnjeg dana,

veliki predznaci Sudnjeg dana.

Svaku podjelu sam objasnio sa činjenicom da ih veliki broj učenjaka svrstava i navodi onako kako su se pojavljivali, odnosno kako će se pojavljivati, na tri načina:

a) predznaci Sudnjeg dana koji su se pojavili i nestali,

b) predznaci Sudnjeg dana koji su se pojavili, neprestano se pojavljuju i dolaze jedan za drugim,

c) predznaci Sudnjeg dana koji se do dan danas nisu pojavili.

 

Treće poglavlje: Ovdje sam govorio o malim predznacima Sudnjeg dana, a to su:

Poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s.,

Smrt Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.,

Osvajanje Bejtul-Makdisa,

Kuga Umvas,

Novčana korist i nepotrebnost dobrovovljnog davanja- sadake,

Pojava fitneta-nereda,

Pojava lažnih poslanika,

Sigurnosna rasprostranjenost,

Pojava hidžaske vatre,

Borba sa narodom Turk,

Borba sa nevjernicima,

Nestanak povjerenja,

Nestanak znanja i pojava neznanja,

Mnoštvo policije i saučesnika zulumčarima - nepravednicima,

Rasprostranjenost prostitucije,

Rasprostranjenost kamate,

Pojava muzičkih instrumenata i njihovo dozvoljavanje,

Mnoštvo pijenje alkohola i njegovo odobravanje,

Ukrašavanje mesdžida i nadmetanje u njihovoj gradnji,

Nadmetanje u gradnji visokih kuća,

Rađanje robinje sebi gospodara,

Mnoštvo ubistava,

Brzina protoka vremena,

Blizina pijaca - trgovina,

Pojava širka - nevjerstva u ovom ummetu,

Pojava razvrata, prekidanje rodbinskih veza i loši međuljudsi odnosi,

Podmlađivanje staraca,

Velika škrtost,

Mnoštvo trgovine,

Mnoštvo potresa - podrhtavanja tla,

Pojava propadanja, izobličavanja i sklizanja zemlje (sjelina),

Nestanak pobožnih ljudi,

Povećan broj pokvarenjaka,

Nazivanje pozdrava samo onima koje poznajemo,

Traženje znanja kod mlađih osoba,

Pojava izazovno obućenih osoba,

istinitost snova mu'mina - istinskih vjernika,

Mnoštvo pisanja i izdavanja knjiga,

Podcjenjivanje Sunneta koji su bili islamskim podsticajem,

Ogromnost mjeseca,

Veliko prisustvo laži i nesigurnost u potvrdživanju vijesti,

Velika pojava lažnog i uskraćivanje istinskog svjedoćenja,

Mnoštvo žena a manjkavost muškaraca,

Veliki broj iznenadnih smrti,

Međusobno nepoznavanje,

Povrat arapske zemlje u obliku pašnjaka i rijeka,

Mnoštvo kiša a malo rastinja,

Povlačenje rijeke Eufrat sa brda zlata,

Razgovor zvijeri i predmeta sa čovjekom,

Priželjkivanje smrti zbog žestine nesreće (iskušenja),

Mnoštvo Rimljana i njihova borba protiv muslimana,

Osvojenje Carigrada (Konstantinopolisa),

Dolazak Kahtanca,

Borba protiv Židova,

Č

Slanje blagog povjetarca koji će uzimati duše vjernika,

Skrnavljenje Bejtul Harama i rušenje Kabe,

ćenje Medine od pokvarenjaka i njeno rušenje na kraju vremena,
25.02.2007.

POSTOJI NADA ZA BOLJE ODNOSE ISLAMA I ZAPADA

Većina ljudi vjeruje da postoji zajedničko tlo između zapadnoga i islamskog svijeta uprkos trenutnim globalnim napetostima, pokazala je anketa BBC-a.

U anketi provedenoj među ljudima u 27 zemalja prosječno ih je oko 56 posto izjavilo kako vidi pozitivne veze između dvije kulture. Ipak, 28 posto ispitanika izjavilo je da je sukob neizbježan.

Upitani drugi put o postojećim uzrocima podjela, 52 posto ih je izjavilo da su one rezultat političkih sporenja, a 48 posto je kazalo da manjinske grupe podgrijavaju tenzije.

Samo u jednoj zemlji, Nigeriji, gdje se kršćanske i muslimanske grupe često nasilno sukobljavaju, većina ispitanika je izjavila da su vjerske i kulturne razlike između zajednica korijen uzroka sukoba.

Doug Miller, predsjednik anketarske kompanije Globescan, izjavio je da rezultati pokazuju kako se svijet ne kreće ka neizbježnom i sveprisutnom "sukobu civilizacija".

"Većina ljudi smatra da se radi o političkoj moći i interesima, ne o religiji i kulturi", kazao je. On je ukazao na podijeljenost zajednica u Nigeriji kao zabrinjavajući znak za ostale, ali je pozdravio rezultate iz Libana, zemlje često zahvaćene sukobima.

Oko 78 posto Libanaca snažno vjeruje da su napetosti između Zapada i Istoka politički motivirane, dok 68 posto smatra da se može pronaći zajedničko tlo između Zapada i islamskog svijeta.

U anketi BBC-a je oko 1.000 ljudi u svakoj od 27 zemalja odgovorilo na tri pitanja o svome tumačenju svijeta u kojem žive. Većina ih je izrazila uvjerenje da se trenutni sukobi mogu razriješiti bez nasilja.

Indonezija, najmnoguljudnija muslimanska zemlja svijeta, jedina je zemlja u kojoj je većina ljudi (51 posto) izjavila da je nasilje neizbježno.

Rezultati su, međutim, pokazali da je značajna manjina ispitanika izrazila pesimizam prema budućnosti. "Očigledeno postoji pesimizam oko neizbježnosti dešavanja. Ali dvostruko više ljudi vjeruje da se zajedničko tlo može pronaći. Postoje istinske prilike za mirovne napore", izjavio je Miller.

Većina pozitivnih odgovora stigla je iz zapadnih zemalja, dok 78 posto Talijana, 77 posto Britanaca i 73 posto Kanađana tvrdi kako je moguće pronaći zajedničko tlo. Mnogi su okrivili netolerantne manjine za podgrijavanje sporova i neslaganja.

Oko 39 posto svih ispitanika izjavilo je kako se manjine u obje zajednice trebaju kriviti. Samo 12 posto je izjavilo da se muslimanske manjine trebaju kriviti, a sedam posto ih je ukazalo na zapadne marginalne grupe.

25.02.2007.

DELEGACIJA PREŽIVJELIH ŽRTAVA GENOCIDA OTPUTOVALA U HAG

Delegacija koju čine predstavnici Bosanske sekcije Društva za ugrožene narode, udruženja preživjelih srebreničkih žrtava i žena–žrtava rata otputovala je jutros u Hag, gdje će pred Međunarodnim sudom pravde prisustvovati objavljivanju presude po tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid najavljenom za 26. februar. Predstavnici ovih udruženja u Hag odlaze sa uvjerenjem da će Međunarodnis du pravde donijeti odluku u korist BiH i da će pravda biti na strani žrtava.
Predsjednica Društva za ugrožene narode BiH Fadila Memišević izrazila je uvjerenje da će tužba BiH biti pozitivno riješena, te da je tokom sudskog procesa bh. pravni tim prezentirao snažnu argumentaciju.
-Ako je po pravdi, sigurna sam da će tužba biti pozitivno riješena za BiH, ustvrdila je Memišević.
Ona smatra da je to značajno ne samo za BiH, nego i za Srbiju i Crnu Goru, kojoj će presuda omogućiti da se suoči s prošlosti. Također, doći će do pravilne interpretacije prošlosti, što je jedan od važnih preduvjeta za ostvarenje mira u cijelom regionu.
Predsjednica Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa Munira Subašić kazala je kako majke odlaze u Hag po pravdu. Preživjele žrtve genocida, kako kaže, su živi svjedoci i znaju šta se desilo njima i njihovim najmilijim. -Jedanaest i po godina čekamo pravdu i vrijeme je da svijet i Evropa, koji su dosad vodili prljavu politiku prema nama žrtvama, jednom kažu da pravda mora doći, istaknula je Subašić.
Odlazak u Haag simboličnog naziva "Godinu dana putovanja do pravde" nastavak je prošlogodišnjeg putovanja upriličenog u znak podrške tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore.
Međunarodni sud pravde u Hagu presudu po tužbi BiH objavit će 26. februara u 10 sati, kada će jedan od najkompliciranijih slučajeva međunarodne pravde bit okončan. (Fena)

25.02.2007.

IZRAEL PLANIRA NAPAD NA IRAN?

Izrael je zatražio dozvolu od Pentagona za korištenje američkog "vazdušnog koridora" u Iraku u slučaju da jevrejska država odluči da izvede vazdušne napade na iranska nuklearna postrojenja, objavio je juče britanski "Dejli telegraf", citirajući neimenovanog visokog izraelskog vojnog zvaničnika.
"Pripremamo se za svaku mogućnost, i zato nam je i rasprava o ovim stvarima (vazdušnom koridoru) od ključne važnosti, citirao je "Dejli telegraf" izraelskog zvaničnika, koji je insistirao na anonimnosti.
"Ako se ne dogovorimo, mogli bismo se naći u situaciji u kojoj će izraelski i američki avioni pucati jedni na druge", dodao je.
Izraelski zamjenik ministra odbrane je, međutim, negirao ovakve navode.
"Međunarodne vlasti, posebno one na zapadu koje žele da izbjegnu direktan sukob sa Iranom, žele da prodaju priču o našoj želji napada na Iran", rekao je Efraim Sneh u intervjuu na izraelskom radiju.
"Oni koji ne žele da preduzmu političke, diplomatske i ekonomske korake za rješavanje krize skreću pažnju na neku operaciju koju mi navodno sprovodimo", dodao je.
Izrael i Zapad optužuju Iran da pokušava da proizvede nuklearno oružje pod maskom civilnog programa atomske energije.
Iran kaže da želi da pregovara sa Evropljanima, i čak SAD, ali je odbio da suspenduje aktivnosti nuklearnog obogaćivanja kao preduslov za pregovore.
Izrael, za koji se uveliko vjeruje da posjeduje jedini nuklearni arsenal na Bliskom istoku, poslao je avione da bombarduju atomski reaktor u Iranu 1981.
Ni Izrael ni SAD nijesu isključili upotrebu vojne sile protiv Irana, iako Vašington tvrdi da mu je prioritet postizanje diplomatskog rješenja.
Izraelski strateški analitičari kažu da bi traženje dozvole SAD za bilo kakav mogući napad na Iran bilo protivno izraelskoj vojnoj doktrini, imajući u vidu potrebu za potpunom tajnošću. /Reuters/

25.02.2007.

Zakoni Allahove pomoći i pobjede (Jusuf Qardawi)

Friday  February 2007
Pomoć i pobjeda, uistinu, ne dolaze sami od sebe, niti silaze nasumice, niti se spuštaju neplanski... Pomoć i pobjeda imaju pravila i zakone koje je Allah objavio u svom plemenitom Kitabu, kako bi ih znali pokorni vjernici i u potpunosti ih praktikovali. Prvi zakon je da pobjeda i pomoć dolaze od Uzvišenog Allaha.
Tako onaj koga Allah pomogne neće nikad pobijeđen biti, pa makar se protiv njega iskupili stanovnici svih zemalja. A onaj kome On uskrati pomoć nikada potpomognut neće biti, pa makar sa sobom imao brojnost i opremu.
Ovo je ono što su jasni kuranski ajeti bez nejasnoće i bez ikakvih drugih mogućnosti definitivno izrekli: “ Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici.“ (Ali Imran 160)
„ I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao:“ Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti. Allah je to zato učinio da bi vas obradovao i da bi se time vaša srca umirila;A pobjeda je samo od Allaha-Allah je zaista Silan i Mudar.“ (El Enfal 9-10)
Allah može pomoći manjinu nad većinom, kao što je pomogao drugove Talutove- uprkos njihovom malom broju- nad vojskom Džaluta- uprkos njihovom velikom broju. I to unatoč tome što je među Talutovom vojskom bilo onih koji kada su vidjeli mnogobrojnost i brojčanu snagu Džalutove vojske rekli: “ Mi danas ne možemo izići na kraj sa Džalutom i vojskom njegovom! A oni koji su tvrdo vjerovali da će pred Allaha izići rekoše: Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete! A Allah je na strani izdržljivih.“ (El Bekare 249)
On može pomoći onoga koji nema vojske ni oružja, kao što je pomogao Svog poslanika Muhammeda s.a.v.s onoga dana kada je bio u pećini: “ Ako ga vi ne pomognete, pa pomogao ga je Allah onda kada su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kada je sa njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bili u pećini i kada je on rekao drugu svome: “ Ne brini se, Allah je s nama !“, pa je Allah spustio pouzdanje Svoje u njega, i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je – gornja. Allah je silan i mudar.“ (Et-Tevba 40)
Drugi zakon je da Allah pomaže samo one koji Ga pomognu. Pa ko pomogne Allaha, Allah će ga pomoći. Zakon je došao u formi uvjeta i nagrade: “ O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.“ (Muhammed 7)
I došao je u obliku postojane vijesti sa lamom zakletve i nunom pojačanja: “A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu,-ta Allah je, zaista, moćan i silan.“ (El Hadždž 40)
Pomoć Allahu se, uistinu, postiže pomaganjem Njegove vjere i uzdizanjem Njegove riječi i sprovođenjem Njegovog šerijata među Njegovim stvorenjima. Sa ovim, opisujući one koji pomažu Uzvišenog Allaha nakon prethodnog ajeta, dolaze riječi Uzvišenog: “Oni koji će, ako im damo vlast na zemlji molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih-a Allahu se na kraju sve vraća.“ (El Hadždž 41)
Kuran je nazvao pomoć Uzvišenog Allaha imanom, ili vojnom službom Uzvišenom Allahu. P ako istinski vjeruje u Allaha, pomogao je Uzvišenog Allaha i postao vojnik u Njegovoj vojsci. O ovome Uzvišeni kaže: “A dužnost nam je bila vjernike pomoći.“ Er-Rum )
I kaže: “ I vojska naša će zacijelo pobijediti.“ (Es-saffat 173)
Treći zakon jeste da pomoć i pobjeda, kao što ne pripadaju nikom osim vjernicima, tako ni ne bivaju osim sa vjernicima.
Pobjeda i pomoć pripadaju njima i bivaju sa njima. Oni su svrha pomoći i pobjede i njihovo oruđe. O ovome govori Allah svome plemenitom Poslaniku riječima: “On te podržava Svojom pomoći i vjernicima, i On je sjedinio srca njihova.“ (El-Enfal 62-63)
Allah pomaže one koje želi pomoći s melekima, spuštajući ih sa nebesa na zemlju, kao što je to bilo u bici na Bedru, Hendeku i Hunejnu: “Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ´Ja sam sa vama, pa učvrstite one koji vjeruju.´“ (El-Enfal 12)
„Pa smo protiv njih vjetar poslali i vojske koje vi niste vidjeli.“ ( El Ahzab 9)
„Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike milost Svoju spustio i vojske koje vi niste vidjeli poslao i one koji nisu vjerovali na muke stavio.“ (Et Tevba 26)
Allah pomaže one koje želi pomoći i s prirodnim pojavama podčinjavajući ih da mu služe ili ih usmjeravajući protiv njihovog neprijatelja, kao što je dao vlast vjetru nad mušricima na Hendeku: “Pa smo Mi protiv njih vjetar poslali.“ (El Ahzab 9)
I kao što je spustio kišu kao milost vjernicima na Bedru: “I s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio i da bi šejtanovo uznemirvanne otklonio i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio.“ (El Enfal 11)
Allah pomaže one koje želi pomoći samim rukama njihovih i Allahovih neprijatelja ubacujući u njihova srca strah koji uništava njihov moral i ubija njihove ličnosti,kao što se to desilo Jevrejima plemena Benu Nadir: “On je prilikom prvog progonstva iz domova njihovih protjerao one sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali. Vi niste mislili da će oni otići, a oni su mislili da će ih utvrde njihove od Allahove kazne odbraniti, ali im je Allahova kazna došla odakle se nisu nadali i On je u srca njihova strah ulio; vlastitim rukama i rukama vjernika svoje domove su rušili. Zato uzmite iz toga pouku, o vi koji ste obdareni.“ ( El Hašr 2)
Međutim, sva ova sredstva pomoći ovise o postojanju „vjernika“. Tako meleki koji su sišli na Bedr, nisu to učinili sami od sebe, već im je Allah rekao: „Ja sam sa vama pa učvrstite one koji vjeruju.“ (El Enfal 12)
Ako pomoć ne biva osim vjernicima i sa njima, oni ne silaze sa neba, već rastu na zemlji. Oni nisu poljske biljke koje klijaju bez sjemena, rastu bez usmjerenja i daju plod bez ukazivanja pažnje, nego su bilje koje trebaju iskrene i strpljive sijače koji su se obavezali da će ga u periodu njegova rasta navodnjavati, đubriti i štititi od bolesti dok se ne uspravi na svojoj stabiljci i dadne plodove s dopuštenjem svoga Gospodara.
Nije nikakvo čudo da Uzvišeni Allah opisuje prvu generaciju islama-ashabe Njegovog plemenitog Poslanika- ovom retoričkom i rječitom slikom: “A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti i on ojača i ispravi se na svojoj stablijci izazivajući divljenje sijača,- da bi On s vjernicima najedio nevjernike.“ (El Feth 29)
Zbog ovoga je najveća briga svjesnih islamskih reformatora bila podizanje muslimanske vjerničke generacije u ummetu koja zaslužuje da se nazove „generacijom pobjede“. To je prvo što je potrebno našem umetu.
Generacija koja će dovesti islam u vezu sa njegovim čistim izvorima i ispravno i u potpunosti ga razumjeti, oslobodivši ga od naglabanja i primjesa. To nije islam stoljeća dekadencije, čiju su akidu pomutile izmišljotine,a ibadete izobličile novotarije, njenim moralom ovladale negativnosti, a njen fikh preplavila krutost, slijepo slijeđenje i mezhebska pristrasnost, već je to temeljni islam s kojim je objavljen Uzvišeni Kuran i kome je pozivao plemeniti Poslanik i u koji su povjerovali časni ashabi i po kome su vladale pravedne halife i na čijim osnovama je nastala vrhunska i jaka civilizacija koja je povezala zemlju sa nebom i vodila dunjaluk s vjerom i spojila znanje sa čvrstim vjerovanjem.
To je islam istine i snage, znanja i rada, džihada i truda, univerzalnosti i ravnoteže. To je islam koji je osigurao poštivanje osobe, monolitnost porodice, solidarnost u društvu, dogovaranje u vlasti, napredak u proizvodnji, pravednost u raspodjeli i prava za sve.
To je islam koji cijeli čovjekov život namjenjuje Allahu, bez dvojbe i previranja, jer mu je cilj jedinstven: “reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.“ (El En-am 162)
I cijeli život društva namjenjuje Allahu, tako da ne prihvata diobu društva između dvije suparničke vlasti, na dio koji pripada caru i zove se „država“ i na dio koji pripada Allahu, a zove se „vjera“. I car i carevo, doista, pripadaju Jednom Jedinom Allahu.
Islam poziva pravdi, čak i ako bude u korist njegovog najvećeg neprijatelja: “Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha“ (El-Maida 8) i zabranjuje napadanje čak i nažešćih mrzitelja: “I što su vam spriječili pristup Časnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu, i bojte se Allaha.“ (El Maida 2)
Islam koji se bori protiv ateizma komunizma, kao što se bori protiv tiranije kapitalizma i odbacuje klasnu borbu, kao što odbacuje nasilje među grupacijama i poziva pobožnosti koja sije ljubav, a ne sektašenju koje rađa mržnju.
Islam koji se bori protiv nepravde vladara i vladavine tame, koji kaže vladaru: “Ne čini nepravdu!“, a narodu kaže: “Ne pokoravaj se nepravdi!“.
Islam koji poučava muslimana da u svojoj dovi kaže: “Allahu naš! Mi ti zahvaljujemo i vjerujemo te, i odričemo se i napuštamo onoga koji ti je nepokoran“ i koji ustanovljava da je najbolji džihad: “Reći istinu nepravednom vladaru.“
Islam pomaže slabima da uzmu svoje pravo od jačih, i bori se protiv bogatih ako odbiju od Allaha određeno pravo siromasima davati, i podstiče njene sljedbenike na borbu „ na Allahovom putu za potlačene, za muškarce, žene i djecu.“
Ovo je islam , kako ga razumije ova uzorita generacija, u koji vjeruje, kome poziva, s kojim je progledao njen razum i prosvijećeno njeno srce. Sa njegovom uputom shvaća cilj, raspoznaje put, spoznaje sebe, svoga Gospodara, svoju vjeru, svoj dunjaluk, svoju tradiciju, svoje vrijeme, svog prijatelja i svog neprijatelja. S njime spoznaje ko će joj osvijetliti put, a ko želi da je u zabludu od cilja odvede, i da odvrati njeno kormilo od pravoga puta.
Dr. Jusuf Qardawi
25.02.2007.

Četrdeset savjeta za hairli brak

etrdeset savjeta za hairli brak

Kada se govori o bracnim obavezama i pravima , uglavnom se misli na supruge i tra?i da o­ne izvr?e svoje obaveze, dok su rijetka obracanja mu?karcima kako bismo saznali prava koja imaju njihove supruge.
Povodeci se za hadisom Allahova Poslanika s.a.v.s.:?Najbolji medu vama su o­ni koji su najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji prema svojoj?, predocavamo bracnim drugovima muslimanima neke savjete koji ce im pomoci da ostvare ovo dobro i da se o?ivotvori Allahova naredba ?Sa njima (?enama) lijepo postupajte (?ivite).? (En-Nisa 19.)

1. Bogobojaznost u svakom pogledu, a posebno u ophodenju sa porodicom.

2. Stalno podsjecanje na to da je lijepo ophodenje sa porodicom nacin da se pribli?i? Uzvi?enom Allahu.

3. Medusobno potpomaganje sa suprugom u pokornosti Allahu d?. ?.; da mu? podstice suprugu da ucestvuje sa njim u da?vi, kako bi na tom putu ?rtvovala neka svoja prava.

4. Okititi se nekim istinski dobrim svojstvima kao ?to su: istinoljubivost, povjerljivost, lijepo ophodenje i podno?enje (prihvatanje) odgovornosti?

5. Istinsko razumijevanje skrbni?tva kroz lijepo ophodenje, prihvatanje odgovornosti, pa?nje, nje?nosti, a ne kao vladavinu i totalnu dominaciju.

6. Cuvanje suprugine tajne (bracne tajne).

7. Ljubomora je pohvalna bez lo?eg mi?ljenja i istra?ivanja negativnosti.

8. Odvoji dio vremena da sjedne? sa svojom suprugom radi razgovora, razonode, ?ale, zabave, bez obzira koliko bio zaposlen.

9. Dozivaj je najdra?im joj imenima, razgovaraj sa njom nje?no i prijatno.

10. Otkrivaj joj o­no ?to ti se kod nje svida, hvali njenu ljepotu i skladnost prilikom spravljanja hrane kao i u svakoj drugoj prilici.

11. Ne propusti priliku da je ljupko pogleda?, osobito u nekim prilikama.

12. Postupaj sa njom uvijek blago i nje?no, a svoje zahtjeve formuli?i kao prijedloge, a ne kao naredbe.

13. Ne smatraj da je napu?tanje dostojanstva jedna vrsta zabave jer ce to prouzrokovati formiranje ru?nih osjecaja.

14. Razgovaraj sa suprugom o svojim ?eljama i planovima, tra?i njeno mi?ljenje i prihvati ga, te saobracaj sa njom kao sa svojom ?ivotnom saputnicom.

15. Uka?i joj puno povjerenje i povjeri joj tajne.

16. Pohvali je i cijeni sve ?to ucini za tebe, bez obzira koliko malo bilo, pa iako si na to vec navikao.

17. Obrati posebnu pa?nju na njen ?ivot, njenu licnost i daj joj do znanja da je o­na u sredi?tu tvoje pa?nje, a ne na margini tvojih misli.

18. Ne propusti priliku da joj se pridru?i? u ?etnji ili izletu.

19. Izvini joj se kada bude? ubijeden da si pogrije?io, kako bi tvoje izvinjenje bilo u duhu razumijevanja a ne jadanja.

20. Uljep?aj se svojoj ?eni kao ?to se o­na uljep?ava tebi.

21. Budi na njenoj strani sa naklono?cu i milo?cu, pogotovu kada ima zdravstvenih problema.

22. Ne zaboravi o­no ?to tra?i da donese? iz grada, bez obzira koliko to bilo neznatno.

23. Budi blag u razgovoru i raspravi sa njom, prikloni se ispravnom mi?ljenju makar se sukobljavalo sa tvojim mi?ljenjem.

24. Stalno sa njom kontaktiraj (telefonom) kada si odsutan, na putu.

25. Uputi joj osmijeh pun ljubavi, osjecaj velikodu?nosti prilikom susreta sa njom nakon odsustva.

26. Osmjehni se kada ulazi? u kucu, a ne mrgodi se, s tim ?to ce? svoj dolazak najaviti zvonom ili telefonom. Izlivom ljubavi i naklonosti i ?iri atmosferu ushicenja i radosti u kuci.

27. Voditi racuna o njenim du?evnim i tjelesnim stanjima u vrijeme hajza, trudnoce, nakon radanja; prema njoj se odnositi blago i sa osjecanjem, uz strpljivost.

28. Nemoj zanemariti cinjenicu da je pokatkad spopadnu osjecaji bola i tjeskobe, nego nastoj da ?to prije sazna? uzroke i probaj da to prevlada? ljubavlju i iskrenim nijjetom.

29. Postupaj mudro i s umijecem u situacijama kada su ?ena i majka zajedno, tako da bude? faktor njihovog zbli?avanja, a ne obrnuto.

30. Ne kritikuj ?enu, osobito pred drugim, vec upotrijebi blagost da bi do?ao do o­noga ?to ?eli?.

31. Ne kritikuj njen nacin pripremanja jela i uredenja stana i nemoj je porediti sa nekom drugom (svojom majkom, svojom sestrom, suprugom prijatelja i ostalim ?enama).

32. Po?tuj punca i punicu i smatraj ih za svoje roditelje.

33. Obrati pa?nju na njenu porodicu, njene prijateljice i svima im cast uka?i.

34. Proucavaj medusobne probleme, ali razumno i mudro, oprezno i promi?ljeno.

35. Nastoj da se va?i problemi uvijek rje?avaju unutar kuce, a ako si prinuden da potra?i? savjet,onda to cini u najvecoj nu?di. Ne ?ali se nikom na nju, pa ni njenoj porodici.

36. Nemoj se uplitati roditeljima, puncu i punici u bracne probleme, jer o­ni su neobicno pristrasni prema sinu ili kcerki i probaj da se medu vas ulazi sa ljubavlju i samilosno.

37. Izbjegavaj emocije, srd?bu za najsitnije stvari, a emocije uskladi sa datom situacijom, tako da budu pomoc, a ne obrnuto.

38. Uva?avaj suprugin poredak stvari u kuci i uskladi prema tome svoje zahtjeve (da ne prima? goste kada o­na cisti ili sreduje kucu).

39. Tra?i da joj pomogne? u njenim obavezama ako ti to vrijeme dozvoljava, bez obzira o kakvoj se vrsti pomoci radilo: da sjedne? sa djecom, zabavlja? ih, ili joj pomogne? u te?kim poslovima, kupovini, popravci, no?enju tereta, kao ?to je namje?taj itd.

40. Kada dodu gosti tvojoj supruzi, nastoj, skladno svojim mogucnostima, da joj pomogne? u poslu?ivanju, tako da joj da? vi?e prilike da sjedne sa gostima.


25.02.2007.

Mladost, brak, porodica

 
 U posljednjih nekoliko godina moderno mišljenje je udaljilo čovjeka od vjerskih obreda i od svjesnosti Sudnjega Dana. U današnje vrijeme su mnoge vrijednosti izgubile smisao i korozija ahlaka se punom parom nastavlja.

Čovjeka koji je se sjedinio sa ovim svijetom treba uhvatiti za ruku i ponovo upoznati sa njegovim Gospodarom i sa stvarnosti o postojanju Ahireta. U temelju svakog ružnog djela leži nevjerstvo. Posebno ljudi koji su zaboravili na Ahiret i udaljili se od toga lakše rade ružne stvari i čine grijehe.

Kako dani prolaze sjedinjenje sa dunjalukom je u porastu, čovjek počinje da trči za strasti, i samo traži nesto da bi ugodio sebi bilo to na dozvoljen način ili ne, i ljudi današnjice na sve moguće načine pokušavaju da ugode sebi. Strast i zadovoljstvo je došlo do te faze da prijeti zdravlju za narod. Kultura strsti, međuljudske odnose obuhvata (posmatra) kao temelj sukoba.


Kada pogledamo omladinu današnjice, sa požudom i velikim fanatizmom se okreću prema dunjaluku. Posebno djeca koja dolaze iz bogatih porodica, pokušavaju da se zadovolje zabludama kao sto su satanizam i ateizam. Današnja omladina nema svrhe u životu. Zbog toga što kultura modernog života utječe na njih da žive bez cilja.


Islam posebnu pažnju poklanja omladini i njihovom odgoju, zato što omladina predstavlja budućnost jednog naroda. Omladina današnjice znači velikani sutrašnjice. Narodi koju su dobro odgojili i obrazovali omladinu uvijek su imali svijetlu budućnost.

Zar Fatih Sultan Mehmet nije bio momak koji je imao 21 godinu kada je srusio veliko Bizantsko carstvo, zapoceo novi period i osvojio İstanbul? Ovaj primjer nam pokazuje da će narod koji dobro odgoji i obrazuje svoju omladinu uvijek imati svijetlu budućnost.

Odgajati mlade u imanu ima veliki značaj i za budućnost İslama. Danas mladi žive u jednom velikom nedostatku vjere. Kao što znamo čovjek je stvorenje koje se sastoji od duše i tijela. Tjelo da bi nastavilo život osjeća potrebu za hranom, pićem i odmorom, isto tako duša ima potrebu za nečim,a ono što duša treba jeste vjera. Ako se duša čovjeka ne zadvolji vjerom i vjerskim obredima, tada nastaje jedan nedostatak i čovjek pokušava taj nedostatak da popuni na razne načine. I tako mladi kojima se ne da dovoljno znanja o vjeri, osjecaju se duševno prazni, i onda pokušavaju da taj nedostatak otklone satanizmom i ateizmom.

Mladi koji su dobro obrazovani, koji upoznaju svog Gospodara, Njegova Poslanika i Kur’an sigurno se neće povesti za nekim zalutalim grupama, drže se podalje od štetnih poroka kao sto su cigare, alkohol i droga. Ne približavaju se stvarima kao što su zinaluk, krađa, laž, prevara, lažno optuživanje i sl.ružne radnje koje su vjerom zabranjene.

Mladost je period kada u čovjeku vrije krv, kad ja pun energije, u to vrijeme čovjekom vladaju njegova osjecanja i mašta i zato brzo i bez razmišljanja donosi odluke. Zbog toga postoji velika mogucnost da mladi pogriješe. U ovom periodu se mladi mogu dovesti u željeno stanje. Zapostavljanje omladine u ovo vrijeme može ostaviti rane koje se poslije tesko izliječiti mogu. Zato trebamo omladinu da odgajamo u vjeri i ibadetu, jer omladina koja odraste u vjeri i ibadetu svoje mladalačko doba provedu bez problema i poteškoća. Muhammed a.s. kada u hadisu navodi 7 grupa koje će na Sudnjem Danu biti u hladovini Allahovog dž.š. arša, nakon pravednih vladara odmah na drugom mjestu navodi, mladića (djevojku) koji je mladost proveo u ibadetu Allahu dž.š. (Buharî, Ezan, 36; Hudud, 19; Tirmizi, Zuhd, 53; Nesâî, Kudat, 2)

Znači da bi mladost proveli bez problema i poteškoća, u djetinjstvu se treba dati potrebno vjersko obrazvovanje, i omladinu treba privikavati na obavljanje ibadeta.

 

Zato je Muhammed a.s. rekao:


Naredite djeci kada napune 7 godina da klanjaju namaz” (Ebu Davud, Salat, 26; Ahmed b. Hanbel, II, 180, 187.). Značenje ovoga jeste djecu kada napune 7 godina navikavati ih na vjerske obrede i spremiti ih za mladost. Ako ne želimo da nam se djeca u mladosti povedu za nekim zalutalim grupama kao sto su satanizam, ateizam i sl. onda trebamo od malih nogu da im u što boljem smislu pružimo vjersko obrazovaje, inace mladi koji nisu vjerski odgojeni padaju u depresiju, osjecaju nedostatak nečega, i onda povodeći se za nekim grupama te nedostatke pokušavaju da riješe.

Mladi koji nisu dovoljno vjerski odgojeni, imaju problema i u ponašanju, i veoma lahko mogu se naći u ružnim poslovima koje remete red i mir u jednom društvu kao što su: zinaluk, krađa, teror i sl. A mladi koji koji klanjaju namaz, poste i ostale vjerske obrede obavljaju iskreno čuvaju se podalje od; lazi, obmane, prevare, alkohola, kocke, droge i ovima sličnih stvari. U vezi ovoga Allah dz.s. u Kur’anu kaže:


Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavaljaj molitvu, molitva, zaista, odvraca od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveca poslušnost! – A Allah zna šta radite.” (Ankebut/45)


Namaz se klanja da bi se Allah dž.š. spominjao, a Allah kaže:

Ja sam, uisitnu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!” (Taha/14)

U suri “Džuma” u 9. ajetu se kaže: “Kada se petkom pozovete na namaz, pođite da zikrite Allaha..” Znači namazom se podrazumijeva spominjanje Allaha. İ spominjanje Allaha dž.š. je najveći ibadet, klanjanje namaza misleći na Allaha ima veliki uticaj na čovjeka, navodi ga na dobro, popravlja mu ahlak i odvraća od zla.

Islam je strogo zabranio vanbračne veze. Ostavimo blud (zinaluk) po strani, i riječi i ponašanje koje vode prema bludu su nepozeljne stvari, Islam traži da se podalje držimo od njih i u Kur’anu kaže: ”I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put.” (İsra 17/32)

Mladima je posebno teško da svoje strasti smire, i ne počine neki grijeh a to nisu male stvari, i samo oni koji vole Allaha dž.š. i Njegova poslanika Muhammeda a.s. i koji su vjerski obrazovani poštuju Alahove zakone, i ne rade ono što je Allah dz.s. zabranio.

Muhammed a.s. da bi sačuvao i spasio omladinu da ne počine blud ovako im savjetuje:

Omladino, ko može od vas nek se oženi. Zato sto ženidba čuva oko od harama i čuva dostojanstvo i ponos. Ko ne može da se oženi neka posti, jer post smanjuje požudu i strast.” (Buharî, Nikah, 2; Muslim, Nikah, 5; İbn Madze, Nikah, 1)

 

Nažalost mladi danas gledajući neke filmove, čitajući novine i magazine, kreću putevima koji su duhovno i odgojno štetni za njih. Naprimjer, često puta u medijima je moguće vidjeti kako umjesto braka mladima se daje poruka kako je bolje živjeti u vanbračnim vezama, biti ne samo sa jednom osobom nego sa više njih. U večini filmova koji utječu na omladinu u negativnom smislu se prikazuje i pokazuje kao dobro, bježanje omladine od kuće, razgolićene erotske scene, moda oblačenja i sl. İ danas se vrlo često moze susresti sa slučajevima djevojaka koje su zbog utjecaja tih filmova u kojima su im neke stvari pokazane kao dobre i pozitivne stvari, pobjegle od kuće, da su se razvele od muža, da su napustile djecu, da su počele da koriste drogu i čine blud. Putem medija lijepo ponašanje gubi svoju cijenu, i zabranjene stvari (haram) se pokazuju kao dozvoljene stvari (halal). (Karagöz, İsmail, Porodica i Omladina, s.139-140) . Zato oni koji su ovlašteni trebaju što prije da poduzmu nešto i da se omladina odvrati sa tog lošeg puta dok nije kasno.


I za kraj možemo reći da je mladost veoma važan preiod za čovjeka, jer čovjek svoj život gradi prema mnogim stvarima koje je naučio u ovom životnom razdoblju. Ako se ovaj period dobro ne iskorsti i ako ga zanemarimo, u budućem životu ćemo imati velikih poteškoća. Mladi sačinjavaju budućnost jednog naroda, narod koji želi da ima svijetlu budućnost treba pokloniti veliku pažnju omladini i obrazovati ih što je bolje moguće. I zato mi moramo na svakom polju života uzeti za primjer Poslanika a.s., poslusati njegove savjete i vjerski obrazovati mlade.

Prof. Dr. Mehmet Soysaldı



Bračni parovi-vjernici, nova potomstva

Odgajanje jednog dobrog potomstva počinje prije ženidbe kada se bira bračni par. Ovo nama može biti malo čudno, ali kada pažljivo pogledamo u hadise šta nam savjetuju, vidjet ćemo da izbor bračnog para će imati poslije utjecaja na djecu.


Biranje bračnog para je veoma važna odluka u životu, i kada donosimo ovu odluku trebamo da pripazimo na neke stvari. Sa ovim razlogom Muhammed a.s. nam savjetuje da kod žene koju ćemo oženiti prvo tražimo da bude vjernica. ”Žena se uzima zbog 4 stvari: bogatstvo (imanje), ljepota, porijeklo i vjera. Vi od ovih izaberite vjernicu, naći ćete mir.” A u drugom hadisu se kaže: “Ne uzimajte žene zbog njihove ljepote jer ljepota ih može koštati. İ ne uzimajte ih zbog njihovog bogatstva, jer bogatstvo ih može upropastiti. Uzmite za ženu vjernicu, jer bolja je crna zena sa nasječenim uhom (robinja) vjernica, nego druge (lijepe i bogate nevjernice).”

U Hz. Omerovoj predaji ova zabrana nam postaje još jasnija, ovako kaže: “Čuvajte se lijepih žena koje su loše odgojene, zato što djeca koju rode će ličiti na njih, birajte one čije je porijeklo dobro, zato što će djeca koju rode ličiti na njenog oca, amidžu i braću.” U ovim predajama su pouke koje i žene trebaju izvući za sebe, kada biraju bračnog druga, ne trebaju da budu robovi svojih strasti.


Kada pogledamo hadise u vezi biranja bračnog druga, većina ih nosi sumnju kakav će biti karakter i ponašanje dijeteta koje će doći na ovaj svijet iz te veze. S druge strane zbog djece koju su dobro odgojili račun dobrih djela roditelja se ne zatvara i nakon njihove smrti. Hadisi i sunnet Božijeg Poslanika a.s. trebaju da nam budu putokaz, u dovama našim trebamo da molimo Allaha dž.š. da nam podari bračnog druga koji će za nas biti hajr. A naš bračni drug kojeg nam je Allah dž.š. odredio ako nije lijepog ahlaka, ili ako nije dobar vjernik, trebamo da se potrudimo što je bolje moguće da ispravi svoje greške.


25.02.2007.

Ucini svoj bracni zivot zanimljivim (hfz. mr. Senaid Zaimovic)

Ljubav treba ojacati, a ne završiti s brakom


Iskrena ljubav traje i vremenom je sve jaca i jaca. Ljubav je kao biljka koju treba zalijevati da bi nesmetano rasla. Oko nje treba cistiti korov da bi se nesmetano razvijala


Prvi znakovi da je nestalo ljubavi medu supružnicima jest nedostatak komunikacije. To se ogleda u slijedecem:



- Kad je vrijeme dorucka ili kahve, muž je zagnjuren u novine ili knjigu. Supruga s njim pije kahvu, ali medu njima gotovo da nema nikakvog dijaloga.


- Kad se vrati s posla, preda se svojim hobijima, gledanju televizije, kompjuteru itd. Mnoge žene s pravom pitaju je li se muž oženio s njom ili s kompjuterom.- Vikendom je sa prijateljima na nogometu ili izletu, igra šaha ili necega drugog; uglavnom, nije kod kuce.


- Ne ispoljava nikakva osjecanja ili zanimanje za svoju suprugu. Ostavlja je da tuguje i samuje po citav dan sa djecom koja nisu samo njena. A on se oženio radi sebe.

Drugi znak:


- Supruga se poslije udaje prestaje zanimati za svoj izgled i opcu pojavu. Pocinje se oblaciti neskladno i neuredno, što još više odbija muža od nje. Mnoge muslimanke nalaze ispriku u ljepoti i cednosti vlastite duše, istovremeno previdajuci da se ta duša ljubi i miluje kroz tijelo.

- Više ne cita jer je ubi monotonija.


- Ne druži se sa svojim prijateljicama, iako brakom ne bi smjelo prestati druženje.


- Povlaci se u sebe i muž je pocinje smatrati nemogucom osobom u daljnjoj komunikaciji i uglavnom joj prijeti drugom ženom. Naravno, ova prijetnja je, u takvom jednom stanju, nešto najgore cime se može riješiti novonastala situacija.


- Mnogi koji prijete drugim ženama su i sami možda kumovali teškom psihickom stanju žene. Oni nisu spremni jednu ženu zadovoljiti i usreciti, a vec žele to isto i drugoj uraditi. Pri tome, cesto se zaboravlja da su žene naš emanet za koji cemo odgovarati pred Uzvišenim Allahom.

Treci znak:



Napeta kucna atmosfera koja slici buretu baruta koje svakog momenta može eksplodirati. Ukoliko se primijeti kucna napetost, znak je da je u toj kuci bracna lada krenula u pogrešnom pravcu.


Cetvrti znak:


Situacija kad muž prihvaca suprugu kao rodenu sestru, a ne kao ženu s kojom treba imati uredan seksualni život. Ona njega prihvaca kao brata. To su oni slucajevi u kojima vlada samo samilost bez strastvene bracne ljubavi. Veliki je broj brakova u Bosni i Hercegovini u kojima bracni partneri jedni druge toleriraju, u kojima nema mržnje, ali nema ni ljubavi.


Peti znak:


Predmet braka, izmedu ostalog, jest seksualno zadovoljstvo. Onoga momenta kad se muž i žena upuste u gledanje sapunica koje govore o idealnom seksualnom ljubavnom životu, to je znak da to što gledaju ne nalaze u svom životu. Jer, da su istinski zaljubljeni jedno u drugo, ne bi im ni na kraj pameti bilo da tu ljubav necim remete. Oni priželjkuju ljubav sa ekrana, jer je nemaju u svom privatnom životu. Gledaju li se one latinoamericke sapunice igdje više u svijetu negoli kod nas Bošnjaka?! Zašto su za nas interesantne, dok u drugim zemljama nisu?Cesto bracni partneri sebi zabranjuju stvari koje im šerijat i vjera dozvoljavaju. Naime, kad se radi o legalnom seksualnom odnosu, u njemu je sve dozvoljeno osim ono što je šerijat zabranio. Zabranjen je neprirodan prilaz ženi sa leda u analni otvor. Zabranio ga je Poslanik, s. a. v. s. "Prilazi svojoj ženi i s prijeda i sa zada, ali nikako u mjesto izvan rodnice i nemoj joj prilaziti u vrijeme menstruacije" (En-Nesai). U drugom hadisu je rekao: "Ko pride ženi u mjesto mimo rodnice, Allah ga na Sudnjem danu nece ni pogledati" (Ebu-Davud).Analogno tome, sve poze seksualnog odnosa sa suprugom u svrhu zadovoljavanja seksualnog nagona su dozvoljene osim prilaska ženi u cmar. To je oštro osudeno i za to slijedi ahiretska kazna.Trebamo napomenuti nešto što je veoma bitno za muslimane. Naici cemo na ljude koji govore da je u seksu zabranjeno sve osim grubog prilaska ženi sprijeda, i to cak i ne gledajuci u njeno stidno mjesto. Žena nije predmet prema kome se grubo treba odnositi. Ona je osjecajno i blago bice kojoj treba i prilaziti tako. Stvorena je od krivog rebra, kako kaže Poslanik, s. a. v. s. Ko ga pokuša ispraviti, slomit ce ga. Ravna rebra bi vec znacila deformaciju. Kako god rebra cuvaju unutrašnje organe od vanjskih uticaja, tako i žena cuva porodicu od vanjskih uticaja.Poslanik je u jednom hadisu preporucio i predigru kao uvod u spolni akt. U drugom je rekao da muškarci ne završavaju spolni odnos dok se i žena ne zadovolji. Oni oboje imaju jednako pravo na spolno uživanje. U trecem hadisu se spominje da je Aiša, r. a., rekla kako su se ona i Poslanik, s. a. v. s., zajedno i u istoj posudi kupali. Zašto izbjegavati ono što je islam dozvolio? Možda upravo radi ovakvog shvatanja intimnog života i nenalaska seksualnog zadovoljenja, mnogi muškarci traže slasti u putevima bluda ili samozadovoljavanja ili, pak, u pornografiji. Spolni odnos sa ljubavlju izaziva užitak, i to je onaj odnos za koji ce i muž i žena biti nagradeni.



Ljubav u kuci Poslanika, s. a. v. s.


Poslanik je postavio temelje bracne idile kroz ljubav, samilost i moral. Mi cesto izbjegavamo zaviriti u njegov privatni život i mislimo da za tim nema potrebe. Naši brakovi su ugroženi, a mi necemo da se ugledamo na Poslanika svjetova i njegov privatni život, koji, ustvari, nije privatni jer nas i njime poucava kako opstaje porodica, kako se održava zajednica, odnosno kako kontinuira ljudski rod. Sve pocinje od braka i ljubavi u braku. Ako brak ne funkcionira kako treba, ne mogu ni ostale pojedinosti u životu ici svojim redovnim tokom. Nered u braku utice na covjeka i kad je na poslu, i kad je u društvu i kad se osami itd. Ugledajmo se na Poslanika, s. a. v. s., i njegove casne supruge: Poslanik, s. a. v. s., rekao je Aiši, r. a: "Ja sam prema tebi u bracnom i ljubavnom odnosu kao Ebu-Zer' prema svojoj supruzi". (Ebu-Zer'ov odnos prema supruzi je bio primjer bracnog odnosa i, kad bi neko htio pokazati kako izgleda idealan brak, onda bi ga usporedio sa Ebu-Zer'ovim.) A ona mu, puna ljubavi, odgovara: "Ti si prema meni bolji nego Ebu-Zer' prema svojoj supruzi".

Ovaj hadis nam govori da su lijepe izjave sastavni dio braka.


Poslanik, s. a. v. s., bio je upitan: "Ko ti je najdraža osoba na svijetu?" "Aiša", odgovorio je. Nije se ustrucavao reci da je njemu najdraža i navoljenija osoba Aiša, r. a. Od Aiše, r. a., prenosi se: "Pila sam iz caše, a imala sam menstruaciju. Dala bih cašu Poslaniku, s. a. v. s., a on bio svoje usne stavio na mjesto gdje su bile moje usne, a potom bi pio. Svojim ustima bih uzimala meso iz Poslanikovih usta, a zatim bi ih približila usnama Poslanika, s. a. v. s. On bi naslonio svoja usta na moja i zubima preuzimao komadic mesa iz mojih usta.” Od Aiše, r. a., prenosi se: "Ja i Poslanik, s. a. v. s., kupali smo se u jednoj posudi; ja sam gledala u njega, a on je gledao u mene". Od Aiše, r. a., takoder: "Poslanik bi našao utocište u mome krilu i ucio Kur'an, iako sam ja imala u menstruaciju".

 

Poslanik, s. a. v. s., rekao je:

"Od dunjaluckih stvari su mi najdraže žene i mirisi, a radost moga srca je u namazu".

"Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama. A ja sam medu vama najbolji prema svojoj ženi."



Bit cete nagradeni za sve u cemu tražite Božije zadovoljstvo, cak i za hranu koju stavljate u usta svoje supruge.

Ovo su izvodi iz Poslanikovog privatnog života u cemu je pouka za one koji ga vole i koji ga žele slijediti.


Prava ljubav i predbracni život


Prava ljubav nastupa poslije braka, a ne prije braka. Prije braka se ona ne može dokazati niti iskazati. To što neki zovu zaljubljenošcu je, ustvari, samo fizicka privlacnost koja kod covjeka izaziva bujicu strasti. One rezultiraju predbracnim nemoralnim odnosima, što dovodi do nesrece djevojke, a u nekim sredinama i do nesrece mladica. Brakom se, kako kaže Poslanik, s. a. v. s., cuva pogled i spolni organ. U braku je osoba zašticena. Ona je i duševno i tjelesno smirena. U griješnim vezama se to ne može postici. Zato se u hadisu kaže: "Kad vam dode prositi kcerku onaj s cijom ste vjerom i moralom zadovoljni, udajte je". Znaci, vjera i moral su ono što se gleda kod mladoženje.


Nigdje u Kur'anu niti u hadisu se ne spominje predbracni život vjernika. Nije naveden jer njega u osnovi i nema. Ne mogu mladi živjeti prije braka kao i u braku. Mora postojati razlika. Jer, zašto se ljudi žene? Da je legalan takav nacin života, oni se ne bi trebali ni ženiti. Ljubav u braku predstavlja smiraj duše, seksualno zadovoljstvo i osjecaj sigurnosti. Za mnoge je brak kabur za ljubav. To su osobe koje su živjele u predbracnim oligarhijama i mislili da je gola strast idealna ljubav. Takve izjave dolaze sa Zapada, a slijede ih oni koji se tamo odgajaju. Serije i filmovi donose samo snove, ali ne i stvarnu ljubav. Pjesnici i umjetnici su uvijek maštali o idealnoj ljubavi, a oni su bili najnesretnije osobe. A ako su i bili oženjeni, onda su to bili veoma nesretni brakovi.


Trajanje ljubavi


Ljubav se kod mnogih mijenja nagore u kasnijim godinama, što je, svakako, suprotno zakonima ljubavi. Neki, opet, misle da ljubav biva samo u mladosti. Medutim, istina je da ljubav nema i ne smije imati starosnu dob. Ona traje citav dunjalucki život i nastavlja se i nakon smrti, u džennetu. Uzvišeni Allah kaže: "Edenski vrtovi u koje ce uci oni i roditelji njihovi i žene njihove..." (Er-Ra'd, 23.). Iskrena ljubav traje i vremenom je sve jaca i jaca. Ljubav je kao biljka koju treba zalijevati da bi nesmetano rasla. Oko nje treba cistiti korov da bi se nesmetano razvijala.

hfz. mr. Senaid Zaimovic

 
25.02.2007.

73 hadisa Allahovog Poslanika Muhammeda a.s.

"Najvise ljudi koji ce uci u dzennet bit ce zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Poslan sam da bih upotpunio moral." (Buharija i drugi muhaddisi)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imas lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A sta je to Allahov Poslanice?" o­n rece: "Da odrzavas vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostis o­nom ko ti je nepravdu nanio i das o­nome ko tebi uskracuje." (Bejheki)

"Meni najblizi od vas bit ce o­ni koji imaju najljepsi ahlak, koji su skruseni i koji mire i zblizavaju." (Tirmizi)

"Mu'min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zblizuje i u cijem drustvu nije prijatno." (Ahmed)

"Covjek je vjere svog prijatelja, pa neka covjek gleda s kim ce se druziti." (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)

"Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to us srca. Najdraze su mu o­ne posude koje su najcisce, najcvrsce i najtanje. Ciste su od grijeha, cvrste su u vjeri i tanke (njezne) su prema braci." (Taberani)

"Strogo se cuvajte sumnjicenja, jer je sumnjicenje najlazniji govor." (Buharija i Muslim)

"Ne uhodite jedni druge, ne spijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavadajte se, nego, Allahovi robovi, budite braca." (Buharija i Muslim)

"Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah ce sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu." (Buharija i Muslim)

"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuca u dzennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgradena kuca u najodabranijem dijelu dzenneta." (Ibn Madze i Tirmizi)

"Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskracuje mu njegova prava i ne ponizava ga. Covjeku je dovoljno zla to sto nipodastava brata muslimana." (Muslim)

"Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer o­na prouzrokuje neprijateljstvo medu bracom." (Taberani)

"Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaze." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Razmjenjujte poklone - voljecete se." (Bejheki)

"Najgori ljudi su o­ni koji tude rijeci prenose i o­ni koji zavadaju o­ne koji se vole." (Ahmed)

"Kome se njegov brat izvini, a o­n ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh o­nog koji druge izrabljuje." (Ibn Madze)

"Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti." (Tirmizi)

"Kada covjek uci dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu trazis'." (Ahmed i Muslim)

"Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." (Muslim)

"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica." (Buharija i Muslim)

"Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru." (Buharija i Muslim)

"Istinski musliman je o­naj od cijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani." (Buharija i Muslim)

"Ako nisi kadar ciniti dobra djela, o­nda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ces se iskupiti." (Muslim)

"Muslimanu nije dozvoljeno da zaplasi drugog muslimana." (Ahmed)

"Uzviseni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi." (Muslim)

"Nece uci u dzennet klevetnik (onaj koji ogovara)." (Buharija)

"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je o­naj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam." (Buharija i Muslim)

"KO muslimanu oprosti njegovu pogresku, Allah ce mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu." (Ebu Dawud)

"Nece imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah ce zbog prastanja covjeku povecati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga." (Muslim)

"Nije od nas ko ne postuje nase starije i ko nije milostiv nasim mladim." (Tirmizi)

"Boj se vatre (dzehennema) pa podaj drugom makar i pola hurmem, a ako ni to nemozes naci, a o­no lijepom rijecju." (Buharija i Ahmed)

"Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori - laze, kada obeca - ne ispuni, i kada mu se nesto povjeri - povjerenje iznevjeri." (Buharija i Muslim)

"Covjek nece upotpuniti sovj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i siriti selam." (Buharija)

"Svaka laz se osim o­ne kad covjek slaze u ratu, jer rat je citav varka, ili slaze da bi izmirio dvojicu zavadenih ili slaze svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio." (Ebu Dawud)

"Doista ces, ako budes istrazivao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare." (Ebu Dawud)

"O skupe, ima o­nih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im jos nije usao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istrazujte njihove negativnosti, jer o­naj ko bude istrazivao mahane brata muslimana, Allah ce istrazivati njegove, a kome Allah bude istrazivao mahane razotkrit ce ga i osramotiti makar i u njegovoj kuci." (Tirmizi i Ebu Dawud)

"Ko pocne s pricom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove." (Taberani)

"Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Ko zeli da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u dzehennemu." (Tirmizi)

"Ko stane u zastitu casti brata muslimana, to cemu biti zastita od dzehennema." (Tirmizi)

"Nema covjeka muslimana koji ce stati u odbranu casti svoga brata, a da Allah nece uzeti Sebi u obavezu da ga zastiti od dzehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)

"Ko prigrli siroce od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeden dzennet." (Ahmed)

"Najbolja muslimanska kuca je o­na u kojoj se cini dobrocinstvo pream sirocetu, a najgora muslimanska kuca je o­na u kojoj se prema sirocetu ruzno ophodi." (Ibn Madze)

"Niko od vas nece dostici potpuno vjerovanje sve dok ne bude zelio i volio svome bratu o­no sto zeli i voli samome sebi." (Buharija i Muslim)

"Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nesto negativno, neka to otkloni od njega." (Tirmizi)

"Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih." (Taberani)

"Ko posjeti bolesnika, sjedi u dzenetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega cine sve do noci." (Muslim)

"Kome Allah hoce dobro, iskusa ga." (Buharija)

"Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela." (Buharija i Muslim)

"Covjek nece biti pravi vjernik sve dok komsija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti." (Buharija)

"Ko hoce da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveca opkrba, neka cuva rodbinske veze." (Buharija i Muslim)

"Miris dzenneta se moze osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a nece ga osjetiti o­naj ko je neposlusan roditeljima niti o­naj ko prekida rodbinske veze." (Taberani)

"U dzennet nece uci varalica, o­naj ko se oholi, izdajica i o­naj ko je ruzno postupao sa svojim slugama." (Tirmizi)

"Svi ste vi pastiri i svi cete odgovarati za svoje stado." (Buharija i Muslim)

"Ljudi su Allahovi sticenici; najblizi Allahu su o­ni koji su najkorisniji Njegovim sticenicima." (Muslim)

"Voda naroda je njegov sluga." (Taberani)

"Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pazljivo i lijepo." (Ahmed)

"Ljudi su kao kamile - od stotine njih ne mozes naci jednu dobru za jahanje." (Buharija i Muslim)

"Allahova je pomoc dzematu. Ko god sam ode iz dzemata, sam ce se naci u dzehennemu." (Tirmizi)

"Vjera je iskren savjet." (Muslim)

"Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu." (Ebu Dawud i Tirmizi)

"Namaz u dzematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca." (Buharija i Muslim)

"Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kuci klanja 70 godina." (Tirmizi)

"Najgore sto se moze naci kod covjeka jeste skrtost zbog pohlepe i strah bez razloga." (Buharija i Ebu Dawud)

"Najgori od ljudi jeste o­naj od koga se nesto zatrazi u ime Allaha, pa ovog taj odbije." (Buharija i Muslim)

"Najveci je kradljivac o­naj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku'a, niti sedzde. A najskrtiji je o­naj ko skrtari sa selamom." (Taberani)

"Zenite se i mnozite, jer cu se ja ponositi vasom brojnoscu pred drugim narodima." (Ebu Dawud i Nesai)

"Jak je vjernik bolji i Allahu drazi od slabog vjernika." (Muslim)

"Allah, uistinu, ne gleda u vasa tijela niti u vas izgled, nego gleda u vasa srca." (Muslim)

"Zaista Allah voli da o­naj ko nesto radi to uradi na najbolji nacin." (Bejheki)

"Dobrocinstvo je da obozavas Allaha kao da Ga vidis, jer iako ti Njega ne vidis, o­n tebe, zaista, vidi." (Buharija i Muslim)

"Mnogo li je postaca koji od svog posta nece imati nista osim gladi; i mnogo li je klanjaca koji od svog namaza nece imati nista osim bdijenja." (Nesai i Ibn Madze)


NAPOMENA: Ova 73 hadisa pripadaju listi iz koje su se u prvoj polovini 2003 godine prikazivali hadisi na pocetnoj stranici studio-din, jedan hadis dnevno. Ova lista zamijenjena je novom listom od 200 novih hadisa.

 
25.02.2007.

Hrvatski nacionalisti insistiraju na izgradnji spomenika papi u Sarajevu

Inicijator projekta gradnje spomenika papi Ivanu Pavlu II. i predsjednik HKD-a Napredak prof. dr. Franjo Topić je izjavio da ce do kraja ove godine inicijativa koja se u Napretku izrodila ubrzo nakon Papine smrti, po Topićevim tvrdnjama, bit realizirana.



Od početne ideje da se spomenik postavi pred sarajevskom katedralom odustalo se, uz argumentaciju da nije primjeren. Sada se za provedbu projekta, čija je vrijednost procijenjena na oko 100.000 maraka, i što će najvjerojatnije sufinancirati i Vlada RH, traži novi, bolji lokalitet u gradu.

Nevjerovatno je koliko su hrvatski obavještajno-medijski krugovi uporni u konstruiranju podvala na račun Bošnjaka. Svako suprostavljanje gradnji spomenika vjerskom lideru katolika opisan je kao fanatizam i terorizam dok rusenje dzamija i hrvatska nacionalisticka mrznja se opravdava.

Veliki krst na brdu Hum kod Mostara, visok je 33 metra a navodno je bio pod napadom "terorista" prosle godine kad je neko kamenom slomio sest reflektora.

Da bi misteriozni teroristi mogli biti identificirani po naciji i vjeri hrvatska obavještajno-medijska bagra potegla je svog džokera izvjesnog Elvisa Aličića, te su izmislili da je u Travniku uhapšen nekakav Bešlić koji je imao namjeru baviti se terorizmom.

Tako je namjerno poručeno da su hrvatske ''svetinje'' u opasnosti od Bošnjaka, odnosno islamskih terorista. Hrvatski mediji predvođeni Večernjim listom i Dnevnim listom danima su izvještavali kako je iz EUFOR-a stigla informacija mostarskoj policiji kako se prema Mostaru kreće terenac sa 25 kila eksploziva koji voze Abu Mali i Abu Naser (čudne li koincidencije da je baš imenjak bivšeg komandanta Odreda ''El-Mudžahidin'' Abu Malia identificiran kao vozač famoznog terenca). Kako je naveo islamski casopis Saff, također je rečeno da je EUFOR mostarskoj policiji otkrio namjere vozača famoznog terenca, tj. da im je cilj rušenje križa na brdu Hum i napad na crkvu u Međugorju.



Nije trebalo dugo da spomenuti mediji zaključe da su pretjerali u izmišljanju laži, odnosno da su svojom antibošnjačkom kampanjom ustvari doveli u opasnost dolazak turista u Međugorje. U skladu sa ovakvim zaključkom isti novinari, koji su do tada tvrdili da radikalni islamisti namjeravaju napasti Međugorje, počeli su dokazivati da je riječ o običnim izmišljotinama.

Ovaj put je u pitanju izgradnja spomenika papi, koji ce biti izgradjen uz pomoc ucjenjivanja i etiketiranja. Ko se usudi suprostaviti ovom projektu bit ce prozvan teroristom ili vehabijom ili nekim slicnim pogrdnim nazivom.

Sarajevo se spominja kao otvoren, tolerantan grad, ali samo kada papi treba dizati spomenik, a kada se treba vlast centralizovati, kada treba drzavi placati porez itd. onda je Sarajevo muslimanska mahala.

Zasto to nebi mogao biti vjerski spomenik i neka o njemu se brine katolicka crkva: imaju dvorista, predvorja, sale, pa neka dizu gdje zele. Ali je ocito da izgradnja spomenika ima politicke dimenzije koje se lome preko ledja Bosnjackog naroda!

Pitamo se sta bi se desilo kada bi Bosnjaci htjeli izgraditi spomenik prvom predsjedniku nase zajednicke drzave u Mostaru, Neumu, Vitezu, Stocu? A da ne govorimo o nekom "prijatelju mira" tokom rata iz neke muslimanske zemlje.

25.02.2007.

Srednjevjekovni muslimani 500 godina ispred Evropljana

Nevjerovatno profinjeni geometrijski uzroci na srednjovjekovnoj islamskoj arhitekturi pokazuju nam da su njihovi dizajneri koristili naprednu matematiku koja se na zapadu pojavila tek 500 godina kasnije.



Do 15. stoljeća dekorativni uzorci koji su ukršavali islamske građevine dostigli su takvu kompleksnost da i danas zaokupljaju pažnju modernih matematičkih stručnjaka u svijetu.

Geometrijski motivi korišteni na islamskim građevinama predstavljaju isprepletene jedinice čiji se uzorci nikad ne ponavljaju, čak i kada se produže beskonačno u svim smjerovima i posjeduju poseban oblik simetrije.

Tek 70-tih godina 20.stoljeća britanski matematičar Roger Penrose prvi put je opisao ovakve geometrijske motive na zapadu.

Harvardski profesor Peter Lu za časopis Science napisao je kako kroz vrijeme tačno možemo posmatrati razvoj geometrije kod muslimana – počeli su sa jednostavnim motivima da bi kasnije koristili veoma kompleksne geometrijske ukrase.

Zaista je fanatastično posmatrati ih sa matematičkog gledišta. Geometrijski motivi su im bili toliko profinjeni da su se na Zapadu pojavili tek prije 30-tak godina.”

25.02.2007.

Komisija za reviziju državljanstava ruši naše dostojanstvo

Ovim putem upućujem javni poziv svim dobronamjernim ljudima Bosne i svima onima koji žele pravdu i dobro da se u ime svega rečenog i u ime Boga dana 25. 2. 2007. godine (nedjelja) u 13 sati okupimo u Zenici na Trgu koji nosi ime našeg rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića i pružimo podršku djeci kojoj žele oteti djetinjstvo i sreću, njihovim majkama koje guraju u oganj i na kraju ljudima koji u ime Boga želješe da pomognu jednom narodu u Evropi koji je bio ubijan, mučen, protjerivan, i zbog toga ni krivi ni dužni postadoše državljani BiH



S obzirom da je ovih dana visoki predstavnik Christian Schwartz-Schilling upotrebom bonskih ovlasti za godinu dana produžio mandat Komisiji za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana koja djeluje pri Vijeću ministara BiH, treba li pitati o čijoj se to glavi opet radi…? Naravno, u konstelaciji cjelokupne postratne bosanske zbilje, bar kada su u pitanju Bošnjaci, ovo nije nikakav presedan, tim prije što smo hodeći svih ovih godina tzv. "evropskim putem" sa svakim pređenim metrom sve gladniji i siromašniji i što nam od svega na kraju ostaju samo silna obećanja od kojih neka, poput hvatanja najozloglašenijih ratnih zločinaca Karadžića i Mladića, vjerovatno nikada neće doživjeti svoje ispunjenje. Zašto?! Pa valjda stoga što u provođenju tzv. evropskih standarda to ne spada u prioritet u odnosu na, recimo, neke za nas i Bosnu znatno marginalnije stvari, poput slobode političkog djelovanja, rada medija, decertifikaciju policije ili već spomenutu reviziju državljanstava, što je opet priča za sebe.




Piši kući po odijelo

Naime, da cilj opravdava sredstvo i to po svaku cijenu, bar kada je u pitanju rad ove komisije, vidljivo je već iz načina njenog dosadašnjeg rada gdje se pod krinkom sveobuhvatne revizije odluka o naturalizaciji stranih državljana akcenat stavlja uglavnom na provjeru onih afro-azijskog porijekla, odnosno svih onih koji su pravo na bh. državljanstvo stekli po osnovu učešća u odbrani, odnosno Armiji Republike Bosne i Hercegovine.

 Doda li se tome uskraćivanje klijentima prava žalbe na odluke, odnosno mogućnost njihove ekstradicije čak i u vrijeme trajanja upravnog postupka, onda… Jer po onoj "piši kući po odijelo" stvar je čista i već unaprijed poznata tim prije što u sveobuhvatnoj borbi protiv međunarodnog ili kako to vole reći islamističkog terorizma, nije uputno rizikovati ugled, recimo, naše zemlje zbog tamo nekih nekoliko stotina bh. državljana arapskog porijekla koji, kako to nedavno reče jedan političar, "jesu vruć krompir koji niko ne želi držati…", pa, dakle, iako su to pravo legalno stekli, oni danas nemaju gotovo nikakva prava na legalnost provođenja postupka, odnosno mogućnost da, ukoliko se nisu ogriješili o međunarodne pravne norme, to stečeno pravo i zadrže i ostanu u krugu svojih mnogobrojnih porodica.

I dok igrajući na kartu svršenog čina vlast djeluje i šuti, a ništa glasnije nisu ni brojne nevladine organizacije i pokreti za zaštitu ljudskih prava, populaciji ovih u ratu za odbranu Bosne dokazanih patriota ostaje samo da čekaju dok im zakucaju na vrata…Da nije jadno, bilo bi smiješno, da nije tužno, bilo bi odvratno, tim prije što se to radi po mjeri i ukusu razvikanih evropskih normi i pravnih standarda koji, bar kada su ovi slučajevi u pitanju, decidno derogiraju sami sebe.




Kada je to već tako, šta nam ostaje?

Možda jedino još glas naroda ili bar onog jednog njegovog patriotskog dijela koji je onda kada je to bilo najpotrebnije stao u odbranu svoje grude i svoga dostojanstva. Ako je onda krvlju i životima svojim, dakako uz pomoć ovih saboraca afro-azijskog porijekla, znao i mogao međiti slobodu i pravdu svih dobronamjernih evlada ove Bosne, pa valjda to može i ovaj put makar protestnim okupljanjem i javnim glasom, te dakako pravnim sredstvima.

Stoga umjesto zaključka ovim putem upućujem javni poziv svim dobronamjernim ljudima Bosne i svima onima koji žele pravdu i dobro da se u ime svega naprijed rečenog i u ime Boga dana 25. 2. 2007. godine  (nedjelja) u 13 sati okupimo u Zenici na Trgu koji nosi ime našeg rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića i pružimo podršku djeci kojoj žele oteti djetinjstvo i sreću, njihovim majkama koje guraju u oganj i na kraju ljudima koji u ime Boga želješe da pomognu jednom narodu u Evropi koji je bio ubijan, mučen, protjerivan i zbog toga ni krivi ni dužni postadoše državljani BiH.

Jer, dragi bh. građani, ovakvim radom Komisija za reviziju ovoj populaciji ne oduzima samo bh. državljanstvo već na ovaj način ona nas vrijeđa i ruši naše dostojanstvo. Hoćemo li dozvoliti da se pod plaštom lažne demokratije i dalje krše naša osnovna ljudska prava?!

25.02.2007.

ZATVARANJE LOGORAŠA U SKUČENE PROSTORE BEZ DOVOLJNE KOLIČINE ZRAKA

U 5 sati navečer počeli smo izlaziti sa stadiona. Vidio sam da odvajau muškarce. Odvojili su i mene i stali smo u vrstu i odatle po dvojica krenuli pješke prema OŠ „Vuk Stefanović Karadžić“. Iza škole su nas natjerali da puzimo do ulaza, nekih 30 metara. Ulaskom u salu i prolaskom kroz krvavi hodnik, alijevo i desno u WC-u i svlačionici ležali su ubijeni ljudi. U Sali je bilo 30 ljudi koji su bili prije tučeni, ležali su na podu. Ustali su, bili su crni u licima. Nisam mogao nijednog da prepoznam, iako su to bile moje komšije. U salu je ušao takozvani Makedonac i Bane. Počeli su da udaraju jednog po jednog. Za udaranje su koristili držalice od lopata, sjekira i šipke od pumpi.
U salu je ušao čovjek koji je rekao Makedoncu da povede 25 ljudi na streljanje. I ja sam bio u toj grupi, krenuli smo prema hangaru, koji se nalazio iza škole. U hangaru smo stali uza zid, Makedonac je naredio da čučnemo i da se uhvatimo rukama za šipku. Repetirao je pušku, u tom trenutku stao je stojadin pred hangar i izašao čovjek, kapetan po činu.č I rekao Makedoncu šta radiš sa ljudima. Ovaj mu ne odgovara ništa. Kaže kapetan vrati ljude u salu. Krenuli smo u salu...U Sali me je počeo da udara jedan iz Milića kojem neznam ime. Udarao me je šipkom od pumpe po glavi i nakon nekog vremena prestao, ja sam se povukao nazad umasu. Uveče su došli maskirani vojnici koji su nas počeli da maltretiraju. Pjevali smo srpske pjesme sa podignuta tri prsta. Ujutro je bilo devet ljudi koji su se ugušili, među kojima i moj brat....U toj Sali smo proveli tri dana i tri noći. Odatle su nas pokupili u kamione, A Babić Savo nam je rekao da idemo svojim u Kladanj, međutim završili smo na Palama. Na Palama smi izašli iz kamiona, a trojica su uzimali podatke od nas i upisivali. Uveli su nas u salu i nastavili sa udaranjem cijeli dan i noć...

25.02.2007.

Zločin stoljeća: rođenje čečenskog rata iz duha staljinističkog terora (Piše: Jörg Baberowski)

Autor je profesor historije istočne Evrope na Humboldt univerzitetu u Berlinu.

Tekst objavljen 07.09.2004 u "Frankfurter Allgemeine Zeitung"
Članak je isječak iz habilitacijskog rada koji je objavljen u knjizi :
"Der Feind ist überall: Stalinismus im Kaukasus"

U noći između 23 i 24 februara 1944 Lawrenti Berija, Staljinov šef tajne sigurnosne službe je izdao naređenje o deportaciji Čečena i Ingušijaca iz njihovih domovina. Već krajem 1943 godine jedinice policije i vojske su bile premještene u te pokrajine. Zvanični izgovor je bio da vojnici sa prvih linija provode svoj dopust na Kavkazu. U stvarnosti ovo premještanje jedinica je služilo za pripreme protjerivanja naroda.

Već 22 februara 1944 Berija je saopštio vladi autonomne republike da se svi Čečenci i Ingušijci moraju deportovati. Lokalni komunisti moraju pomoći pri ovoj nakani. Kada su čuli Berijine riječi čečenski komunisti su bili šokirani. Jedan član lokalne uprave je izbio u plač, kako je Berija prenjeo Staljinu ali se je "sabrao i obećao da će sprovesti sve naredbe." Berija je išao dalje. Sazvao je islamsku 'ulemu i zaprijetio im je kaznama u slučaju da ne budu kooperativni. 'Ulema bi trebala da smiri stanovništvo i da ih ubjedi da ne pružaju otpor.

U noći iz među 23 i 24 februara 1944 policija je opkolila sela i blokirali su prilaze. Stanovnicima su dali pola sata vremena da se spakuju. Berija izvještava Staljinu o početku operacija: "Danas, 23 februara, sa izlaskom sunca počeli smo sa deportacijom ljudi." Prije podneva, 90.000 ljudi je već bilo u tertetnim vozovima. Otpora skoro i nije bilo, i gdje se je pojavio, Rusi bi na licu mjesta ubijali te ljude. Dan kasnije, Berija raportuje završetak operacije. Protjerivanje je prošlo "normalno," transportovano je 352.647 ljudi u 86 vozova. Oni Čečeni koji su se skrivali po šumama bili su gonjeni od strane policije i ubijani. Tokom akcija dolazilo je do brutalnih scena; u selu Haibah Rusi su stjerali Čečene u jednu štalu i zapalili je. Više od 700 ljudi je izgorjelo.

Ukupno je protjerano oko pola miliona Čečena i Ingušijaca, koje su Rusi deportovali u Kazahstan i Kirgistan. Ali Staljin i Berija nisu stali na ovome. Svi Čečeni i Ingušijci su bili uhapšeni po čitavom Sovjetskom Savezu. Ni čečenski borci Crvene Armije nisu bili pošteđeni. Žrtve nisu bili samo "klasni neprijatelji" nego i domaći komunisti. Sa zadnjim vozovima, Rusi su deportovali čečenske komuniste.

Prilikom deportacije umrlo je oko 3.000 hiljade ljudi, prilikom transporta za centralnu Aziju oko 10.000 njih je izgubilo život od gladi, hladnoće i tifusa. Vrata vagona bi se otvarala samo da bi se mogli mrtvi izbaciti napolje. Ruska policija je blokirala vozne stanice, da bi spriječili lokalno stanovništvo da pomažu Čečenima. Prava katastrofa je počela kada su pristigli na mjesta odredišta. Tamo su bili smješteni u posebnim naseljima. Desetine hiljada ih je već umrlo u prvih nekoliko mjeseci, jer se Rusi nisu brinuli niti za smještaj niti za hranu ovih ljudi. Sovjetski organi nisu bili niti spremni niti voljni da pomognu ovim ljudima. Poneka koljhoza je odbila primiti ove ljude, bilo je konflikata sa lokalnim stanovništvom. Desetine hiljada Čečena je umrlo od epidemija i neuhranjenosti. Još mnogo godina kasnije, siročadi su besciljno lutali zemljom. Samo u prve tri godine nakon dolaska u centralnu Aziju, više od 100 000 Čečena je umrlo od bolesti, gladi i zime, knap četvrtina čitavog stanovništva. Progon Čečena je bilo etničko čišćenje. Rusi su htjeli da izbrišu pomen na taj narod. Republika Čečenija i Ingušecija su bile izbrisane. Sela i topografske imenice su dobila nova, ruska imena. Kući spomenici koji su podsjećali na prognane su bili uništeni. Rusi su sravnili čak i groblja sa zemljom. Čečenski narod je nestao iz udžbenika i enciklopedija. U napuštene kuće su se uselili ruski i ukrajinski seljaci i izbjeglice koji su u ratnim vihorima izgubili svoje domovine. Kao da Čečeni nikada tamo nisu ni živjeli.

Nakon Staljinove smrti mnogi Čečeni su se ilegalno vratili u svoju domovinu. Ovaj povratak je bio protiv volje komunista koji su se bojali političke destabilizacije Kavkaza. Komunisti su ponudili Čečenima jedan dio Kazahstana u kojem bi imali autonomiju, što su ovi odbili. Kada je u Čečeniji došlo do oružanog sukoba povratnika i ruskih doseljenika, početkom 1957 godine, komunisti su popustili. Iste godine su dopustili da se oni vrate u svoju domovinu i uspostavili su autonomne pokrajine Čečeniju i Ingušeciju. U isto vrijeme su im zabranili povratak imovine; Čečeni su morali da se nastane pokrajih svojih nekadašnjih naselja.

Ali kako se može objasniti ovaj genocid stoljeća, koji je sve u svemu koštao života 3 miliona ljudi? Komunisti su govorili da se "unutrašnji neprijatelji" moraju odstraniti, koji su sarađivali sa Njemcima u ratu. Bilo je govora o "saboterima i špionima", o "narodnim neprijateljima" koji se moraju ukloniti. Molotov je i u 70-tim godinama prošlog stoljeća zagovarao ovu ideju. Na pitanje zbog čega su Čečeni bili protjerani, odgovorio je: "tokom rata dobili smo informacije o masovnoj izdaji.Bataljoni naroda Kavkaza su bili protiv nas , bili su nam iza leđa. Bilo je pitanje života i smrti. Nismo imali izbora."

Za Staljina i Molotova neprijatelj je bio i onaj koga su smatrali potencijalnom opasnošću. Deportacije iz 1944 godine nisu se obazirale na društveni položaj žrtava. One su pogađale seljake, ulemu i komuniste u istoj mjeri. Samo je bilo važno da pripadaju čečenskom narodu. Ali kako je došlo do toga da komunisti otkriju baš naciju kao neprijatelja?
U boljševističkom shvatanju ljudi nisu pripadali samo staležima nego su bili i pripadnici nacija, koje imaju raspoznatljive osobine. 20-tih godina Boljševiki su nacionalizirali Sovjetski Savez i dodjelili su nacijama teritorije. Tzv. "korjenizacija" je vodila ka kulturološkim privilegijama manjina. Tako je na početku bilo i sa Čečenima. Ali onda su Rusi počeli da kriminaliziraju običaje Čečena, proganjali su njihovu 'ulemu i silili su seljake u koljhoze. Čečeni su ovo shvatili kao napad Boljševika na njihov način života. U ni jednoj drugoj regiji osim Azerbejdžana nije se javio ovako jak otpor komunistima.

U Čečeniji je ruska vlast početkom 30-tih godina potpuno slomljena. Vrh partije je putem Crvene Armije, aviona i gasnih bombi pokušao da zavede vlast. Manjkava kontrola periferije je izazvala osjećaj opasnosti. Već ranije je Lazar Kaganovič predložio da se pripadnici nacionalnih manjina uklone sa graničnih regija. Tako se je i desilo 1937 i 1938 godine kada su Poljaci, Njemci, Koreanci bili deportovani i ubijeni. Čečeni su slovili za neprijjateljsku naciju jer su se opirali kolketivizaciji i kulturnoj revoluciji.

Drugi Svjetski Rat je bio samo povod da se sprovedu deportacije. Berijin zamjenik Kobulov, koji je u jesen 1943 bio poslan u Čečeniju, u jednom izvještaju je samo periferno govorio o kolaboraciji sa Njemcima. Umjesto toga podvukao je da su se Čečeni od samog početka oduprijeli sovjetskom poretku. Boljševici nisu više govorili o "socijalno stranim elementima" ili o veleposjednicima. Nakon čitavog desetljeća masovnog terora od klasnih neprijatelja nije ništa ostalo. Ko bi 1939 godine ozbiljno govorio o tome da je Sovjetski Savez ugrožen od strane buržoazije, zemljoposjednika, socijalnih revolucionara? Na mjesto klasnog neprijatelja je došao nacionalni neprijatelj. Nacionalna politika Sovjetskog Saveza, do kolektivizacije, je bila da destabilizuje susjedne zemlje. Narodi Sovjetskog Saveza su dobili privilegije koje nisu imali manjine u susjednim državama. Ali komunističkim vođama u Moskvi nije ostalo skriveno da sovjetski model van granica nije imao nikakvu podršku. Tamo nije bilo kolektivizacije, nije bilo masovnog terora, nije bilo gladi kao u sovjetskoj državi. U 30-tim godinama na hiljade seljaka je pobjeglo iz Rusije preko granica da bi izbjegli teror. Tako je došla sumnja da su pripadnici manjina u špijuni. Granice su se pretvorile u hermetičke zone iz kojih su se ilojalne nacije morale deportovati.

Ruska mržnja prema stranom je došla iz jedne sredine, čiji članovi nisu imali predstave o životu van granica Sovjetskog Saveza. Dolazak na vlast nacista u Njemačkoj, etabliranje autoritetnih režima u istočnoj Evropi i na južnim granicama ruske imperije je ruskim vođama dalo osjećaj da neprijatelji ne dolaze samo iznutra nego i iz vana. 1941 iluzije su postale stvarnost. Zbog toga Drugi Svjetski Rat nije vodio ka destabilizaciji Sovjetskog Saveza, nego na protiv, ka radikalizaciji staljinističke mržnje prema stranom.

Sadašnji rat u Čečeniji stoji u ovoj tradiciji stigmatizacije i dikriminacije. On je kasna posljedica staljinističkog terora.

Jörg Baberowski

25.02.2007.

Mladi oslovčani postaju muslimani

Friday, 24 November 2006

Allah Istraživač religija, Kari Vogt pri univerzitetu u Oslu, procjenjuje da je između 900 i 1000 etničkih norvežana prešlo na Islam, i da oko 800 živi u području Osla. U Oslu i okolini inače živi oko 60 000 muslimana.

-Konvertiti nisu jedna homogena grupa, ali je više žena nego muškaraca koji prelaze na Islam, kaže Vogt.

Oko 800 oslovčana je prešlo na Islam. Arapsko vjersko udruženju “Det islamske forbundet” leži na vrhu liste rekrutiranja.

Elise Hoel je muslimanka već preko mjesec dana. Dvadesettridesetogodišnjakinja iz Trosteruda se polahko spušta na mekani tepih u ženskom odjelu mesdžida. Ovde u džamiji u Calmeyers ulici u centru ima običaj doći svaki dan poslije posla. Ovde ona klanja desetak minuta prije nego se uputi kući. Elise je jedna od 100 konvertita u udruženju, mnogi od njih su etnički norvežni i u svojim ranim dvadesetim godinama.

U potrazi

Religija mi je uvijek puno značila. Bila sam aktivna u Frikirken (Crkvena organizacija) mnogo godina, ali sam izgubila vjeru. Zato sam bila u potrazi, i počela sam da čitam o Judeizmu, Kršćanstvu i Islamu na internetu. Vremenom sam nalazila odgovore na pitanja koja su me zanimala, i osjećala sam da su stvari dolazile na svoje mjesto. Ali sam ipak dobro razmislila, jer svijet ima jednu vrlo negativnu sliku o muslimanima, kaže ona.

Naglašava da riječ Islam znači mir, i da biti musliman znači živjeti u miru s drugim ljudima.

Najviše žena

Istraživač religija, Kari Vogt pri univerzitetu u Oslu, procjenjuje da je između 900 i 1000 etničkih norvežana prešlo na Islam, i da oko 800 živi u području Osla. U Oslu i okolini inače živi oko 60 000 muslimana.

-Konvertiti nisu jedna homogena grupa, ali je više žena nego muškaraca koji prelaze na Islam, kaže Vogt.

Upravnik “Det islamske forbundet”, Basim Ghoslan, je oženjen sa Lenom Larsen, ranijim vođom Islamskog Savjeta, te jednom od prvih konvertita. On ne zna zašto udruženje privlači toliki broj norvežana.

-Ne bavimo se nekom specifičnom formom dave. Možda izgledamo otvoreniji nego druge džamije, zato što nemamo neki oficijalni profil ili kulturu za koju smo vezani, iako je većina članova arapskog porijekla, kaže on.

Hutba na norveškom

Džumanska hutba se u džamiji pretežno održava na arapskom, ali se prevodi na norveški skoro svaki drugi put. Udruženje nema neki stalni program za one koji pređu na Islam, ali urade sve što je u njihovoj mogućnosti da im po potrebi pomognu.

Za Elisu Hoel je ulazak u udruženje bio preko njihove stranice islam.no.

-Pronašla sam mnogo informacija na stranici, i doživjela sam udruženje kao otvoreno i sa aktivnim omladinskim radom. Također mi puno znači to da tu već postoji jedan dio članova etničkih norvežana, kaže ona.

Nekoliko godišnje

Druga muslimanska udruženja također imaju konvertite. Islamic Cultural Centre na Tøyenu nam kažu da su dobilli oko 20 norvežana kao članova tokom posljednjih pet godina, pretežno mladih ljudi. Idara Minhaj-ul-Quran na Galgebergu nam kažu da u prosjeku primaju po dva norveška konvertita godišnje.

Za Elisu je sami prelazak bio kroz izgovaranje šehadeta pred imamom, tada je postala muslimanka. Ali naglašava da ide postepeno, korak po korak.

-Na primjer, koristim hidžab samo kada sam u džamiji, ne na poslu ili kada sam sa familijom. Mislim da jet to još uvijek prerano. Ali ja klanjam pet puta dnevno kada imam vremena, te sam postila čitav Ramazan, kaže ona.

-Kako su reagovali tvoji prijatelji i familija?

Mami nije bilo drago, dok mi je otac to prihvatio lakše. Moji prijatelji su reagovali pretežno pozitivno, kaže Elisa.

 

Izvor: Oslopuls

 

 

Preveo Refiz Duro

25.02.2007.

Križarska silovanja muslimanki u Iraku

Monday, 24 February 2007
Svakim danom izlaze nova svjedočenja i novi dokazi američkih zločina koje su oni počinili u Iraku. Nakon prvog iračkog rata, u kojem su američke bombe ubile desetine hiljada iračkih civila, žene i djece, te sankcija koje su uslijedile poslije toga od kojih je umrlo najmanje 500.000 iračke djece, ista bombardovanja civila su ponovili i drugi put
A kada su zemlju okupirali, onda su počeli izmišljati nove i nove načine mučenja, ponižavanja i ubijanja muslimana. Nastavili su ubijati civile, žene i djecu, rušili su džamije i vršili nuždu u njima, crtali su krstove na njima- i imali su svoje koncentracione logore. A u njima su, kao i svi najgori od najgorih, kao i njihova braća četnici i ustaše, sistematski seksualno zlostavljali iračke muslimane i muslimanke.
I dok vođe muslimanskog svijeta govore o „mudrosti“ u ovom vremenu, i dok dršću zajedno sa „ulemom“ ovoga ummeta pred američkom silom- dotle mudžahidi u Iraku nastavljaju borbu protiv najgoreg šljama koji se okupio na dunjaluku i koji je poslan u Irak, i protiv izdajnika koji su ponizno stali u zajednički saff sa krstašima. Ovo je jedna od priča iz Iraka, priča koje pokazuju protiv koga se mudžahidi tamo bore i protiv koga će se boriti do Sudnjeg dana .
Križarska silovanja muslimanki u Iraku
Nadia je samo jedna od mnogobrojnih žrtvi američkih plaćenika koji rade u zatvoru Abu Graib. Tamo je zatvorena iz nepoznatih razloga. A kada je puštena iz zatvora, nije se bacila u zagrljaj svoje familije, kao što to rade mnogi od potlačenih zatvorenika ovoga zatvora kada ih puste, posebno nakon teških preživljenih mučenja i brige za svoju familiju.
Jednostavno, Nadia je pobjegla odmah nakon svog puštanja iz ovog zatvora, ne iz straha ili srama da će je oni slijediti zbog „navodnih“ zločina koje je počinila, već zbog onoga što joj se, kao i mnogim drugim iračkim zatvorenicama, dogodilo u zatvoru. U zatvoru Abu Graib Nadia je opetovano silovana i mučena od strane američkih plaćenika i križara. Zidovi ovoga zatvora da mogu pričati ispričali bi mnoge tragične priče, a ono što nam Nadia priča je živa istina i pakao na ovom svijetu.
Nadia počinje svoju priču: „Bila sam u posjeti nekim svojim rođacima, i iznenada su američke snage upale u kuću i počele da je pretresaju. Našli su nešto lakšeg naoružanja. Nakon toga, uhapsili su sve nas koji smo bili u kući. Pokušala sam objasniti prevodiocu, koji je radio i išao sa ovom američkom patrolom, da sam ja samo posjetilac. Međutim moja objašnjenja su bila uzaludna. Plakala sam, preklinjala ih, a kada su me poveli prema Abu Graibu izgubila sam svijest.
Zatvorili su me samu u jednu mračnu i prljavu zatvorsku ćeliju. Očekivala sam da ću uskoro biti puštena, nakon istrage koja će dokazati da nisam počinila nikakav zločin. Prvi dan je bio mučan. Ćelija je bila prljava, vlažna i mračna, i njeno stanje je povećalo moj ionako veliki strah. Smijeh vojnika izvan ćelije je još više povećavao moj strah. Bojala sam se i pitala šta će se sa mnom desiti. Po prvi put sam shvatila u kakvom teškom škripcu se nalazim i da sam ušla u nepoznat svijet iz kojeg ću se vrlo teško izvući.
Baš u to vrijeme, dok su me preplavljivali različiti osjećaji i različite misli, začula sam ženski glas jedne američke vojnikinje koja je pričala arapskim jezikom.
Rekla mi je: “Nisam zamišljala da su trgovci oružjem u Iraku i žene.“ A kada sam joj se pokušala opravdati i objasniti situaciju, ona me je pretukla. Ja sam plakala i vikala:“Moj Allahu! Moj Allahu , ja sam potlačena!“
Ona me je na to zasula takvim uvredam, za koje nikad nisam mogla ni povjerovati da mogu biti izgovorene. Počela me je ismijavati i govorila mi je da me je pratila danima preko satelita, i da oni mogu snimiti svoje neprijatelje čak i u njihovim spavaćim sobama sa tehnologijom koju posjeduju.
A onda se nasmijala i rekla: “gledala sam te čak i kada si vodila ljubav sa svojim mužem“. Zbunjeno sam joj odgovorila: “Ali ja nisam udana.“
Tukla ju je više od jednog sata, a onda me je natjerala da popijem čašu vode. Kasnije sam saznala da je u njoj bila droga. Izgubila sam svijest i svaki pojam o vremenu, a probudila sam se nakon dva dana i bila sam gola. Odmah sam znala da sam izgubila nešto, nešto što mi neće moći vratiti nijedan zakon na ovoj zemlji. Silovali su me. Napad histerije me je preplavio i počela sam divljački da udaram glavom u zid sve dok više od pet američkih vojnika, predvođenih sa onom žemom vojnikom, nije ušlo u ćeliju. Počeli su me tući, a onda su me svi ponovo silovali, smijući se i slušajući glasnu muziku.
Mučenje i silovanje se ponavljalo iz dana u dan. A svaki dan su uspijevali da nađu nove načine mučenja i silovanja, i svaki dan su bili sve okrutniji i okrutniji. Nakon mjesec dana, jedan vojnik crnac ušao je u moju ćeliju i bacio mi dva komada odjeće, uniforme američkih vojnika. Na slabom arapskom jeziku mi je rekao da to obučem. Nakon što je stavio crnu vreću na moju glavu, odveo me je u kupatilo i rekao mi da se okupam. Zatvorio je vrata i izišao.
Bila sam tako umorna i osjećala sam bol, i uprkos bezbrojnim modricama na mom tijelu, počela sam se kupati. Prije nego što sam završila, crni vojnik se vratio. Prestrašena, bacila sam na njega bokal sa vodom i pogodila ga. Njegov odgovor je bio strašan. Okrutno me je silovao i nakon toga je pljunuo na moje lice. Kasnije su došla druga dvojica vojnika i vratila me u ćeliju.
Takav tretman se nastavio i u idućim danima. Ponekad sam silovana i deset puta na dan i sve je to utjecalo na moje zdravlje. Nakon četiri mjeseca, žena-vojnik je došla kod mene, a ja sam zaključila iz njenog razgovora sa drugim vojnicima da se zove Mary.
Rekla mi je: “Sada imaš zlatnu priliku, pošto jedan visoki oficir dolazi danas u posjetu, i ako budeš sa njim dobra, bićeš puštena, posebno zbog toga što smo mi sigurni da si nedužna.“
<!--[if !supportLineBreakNewLine]-->
<!--[endif]-->
Upitala sam je:“Ako ste sigurni da sam nevina, zašto me ne pustite ?“ Ona je vrisnula: “Jedini način koji garantira tvoje puštanje je da budeš dobra sa njim.“
Odvela me je u kupatilo, i nadgledala me dok sam se kupala, a kada nisam slušala njene upute i naređenja, udarala me je sa štapom. Nakon toga mi je dala šminku, i upozorila me je da ne plačem, da ne bih pokvarila šminku. Potom me je odvela u malu, praznu sobu, u kojoj se nije ništa nalazilo osim deke na podu i ostavila me tu. Vratila se nakon otprilike jednog sata, a sa njom su bili četiri vojnika koji su nosili kamere.

Prostorija u Abu Graibu


A nakon toga se skinula i počela me zlostavljati kao da je ona muškarac.
Vojnici su se smijali i slušali glasnu muziku, slikali su me sa svih strana, posebno moje lice. Žena je tražila od mene da se smijem ili da će me ubiti, a zatim je uzela pištolj i pucala mi pored glave. Pucala je četiri puta i zaklela se da će peti metak biti ispaljen u moju glavu.
Nakon toga, četvorica vojnika su me brutalno silovala sve dok nisam izgubila svijest. Kada sam se probudila iz nesvjesti bila sam u ćeliji, a tragovi njihovih zuba, noktiju i cigareta bili su svuda po mom tijelu.
Nakon oko mjesec dana, Mary je došla meni i rekla mi da sam sarađivala, i da će me pustiti, ali nakon što pogledam film koji su snimili. Puna bola i srama gledala sam film, a ona mi je govorila da su napravili film da bi kasnije ponovo uživali u njemu. U jednom momentu nisam više mogla izdržati, i bez obzira na strah sam je napala. Ubila bih je sigurno, ali vojnici su se umješali i spasili je. Kada su me vojnici smirili, ona me je zasula udarcima i nakon toga su me ostavili.

Nakon ovog incidenta, niko me nije više dirao. Taj mjesec sam provela u molitvi , doveći Allahu Svemogućem, u Kojeg je sva moć, da mi pomogne. Jednog dana došla je Mary sa nekim vojnicima koji su mi dali odjeću u kojoj sam bila kada su me uhapsili i onda su me odveli u jedno američko vozilo. Izbacili su me u jednoj uličici i dali mi 10 000 iračkih dinara.
Otišla sam u obližnju kuću, a onda bojeći se reakcije moje familije, radije sam otišla svojim rođacima da bi saznala šta se dešavalo za vrijeme moga odsustva. Saznala sam da me je brat tražio oko četiri mjeseca, i da su nakon toga odustali, smatrajući me mrtvom osobom.
Znala sam kolika me sramota čeka ako se vratim. Zato sam otišla u Bagdad i tamo sam našla jednu dobru porodicu koja me je prihvatila, i kod kojih radim kao služavka i pazim na njihovu djecu.“
Na kraju Nadia pita: “Ko će mi vratiti nevinost? Šta je moj grijeh i grijeh moje familije? Ja u sebi nosim bebu, a ne znam koji od njih je njen otac..“
I ovdje ona završava svoju priču.
Da li su Amerikanci silovali samo Nadiu, ili su silovali svakog čovjeka i ženu ovog Ummeta? Nadia je i ja i ti, tvoja žena i moja žena, tvoja sestra i moja sestra, tvoja mati i moja mati.
Dokle će se proljevati muslimanska krv i dokle će se ubijati islamska mladost? Dokle će naše sestre nemoćne trpiti ovakav zulum u Iraku, Čečeniji, Palestini i sjetite te se Bošnjaci, nekada u Bosni? Ko će stati u njihovu odbranu i ko je na njihovoj strani?
Vojnici spašene grupe nastavljaju borbu. Bilo da se nalaze u pustinjama Iraka i Al Anbara, bilo da čekaju u zasjedi negdje u Bagdadu, bilo da se bore u džunglama Filipina, ili po ulicama palestinskih naselja, po čečenskim brdima i planinama Afganistana- oni se ne predaju.Nastavljaju borbu protiv ovakvih zločinaca, protiv ubica, silovatelja, križara i cionista. Nastavljaju borbu za potlačene žene i djecu ovoga ummeta, nastavljau borbu za islam i borbu da Allahova riječ bude gornja. I oni su uvijek pobjednici...a pravda je samo kod Allaha s.w.t.

25.02.2007.

Muslimani: loši momci na filmovima

Thursday, 08 February 2007
Prema nedavno objavljenoj studiji Islamske organizacije za ljudska prava, popularni holivudski blokbasteri i crtani filmovi prepuni su „sirovih i pretjeranih“ stereotipa o muslimanima i kao takvi podstiču islamofobiju. U izvještaju ove organizacije se tvrdi da su filmovi poput „Opsade“ (The Siege), u kojem se opisuje napad terorista na New York ...

i u kojem glume Denzel Washington i Bruce Willis, zatim Diznijev crtani film Alladin te britanska komedija „Istok je istok“, pomogli demoniziranju i predstavljanju muslimana kao nasilnih, opasnih i prijetećih likova, te su pojačali ionako postojeće predrasude.


I dok je „Opsada“ kritikovana zbog pogrešno predstavljenih islamskih rituala i terorističkog nasilja, koji su povezani jedni sa drugim, „Aladdin“ se našao pod udarom kritike zbog predstavljanja Arapa kao „nemilosrdnih karikatura“ sa „pretjeranim i smješnim naglascima i predstavljanjima.“


Ova studija koja je predstavljena u britanskim medijima od strane miuslimana i bavi se „ideologijom demonizacije“, tvrdi da Hollywood ima ključnu ulogu u oblikovanju mišljenja javnosti o muslimanima.


Anketa koja je bila dio ovog istraživanja otkrila je da muslimani u Britaniji smatraju da negativne slike o njihovoj vjeri na malim i velikim ekranima imaju vrlo negativan uticaj u njihovom svakodnevnom životu. Oni koji su intervjuirani „nalaze direktnu povezanost između medijskog portretiranja muslimana i njihovih društvenih iskustava u kojima osjećaju isključenost, mržnju, diskriminaciju i nasilje.“


Predrasude


Osim duboke povrijeđenosti ovakvim portretiranjem muslimana na velikom ekranu, istraživanje je pokazalo da postoje „besramne predrasude“ u medijima protiv muslimana, sa 62% ispitanika koji vjeruju da su mediji islamofobični i sa 16% ispitanika koji ih opisuju kao rasističke. Samo 4% ispitanika smatra da su mediji fer.


Autori ove studije traže veći uticaj za cenzore koji bi bili u mogućnosti ograničiti ili skratiti sporne materijale ili čak odbiti prikazivanje spornog materijala, kao i efektivnije praćenje medija i povećanje odgovornosti u onim izvještavanjima koja se tiču muslimana (u svim medijima).


Postoji sveopća saglasnost između svih 1100 muslimana koji su učestvovali u ovoj anketi da su medijski izvještaji u Britaniji, a koji se odnose na muslimane, „selektivni, puni predrasuda, neprecizni i puni stereotipa“, gdje se o muslimanima često govori kao o onima „drugima“ i autsajderima.

Problem prilikom negativnog portretiranja muslimana na filmu nije samo u tome što su oni negativci, nego u tome da su oni jedini negativci. Nema dobrih momaka muslimana u filmovima.



Arzu Merali, vođa ovoga istraživanja i koautorica izvještaja, je naglasila da je prezentacija muslimana na filmu i televiziji izuzetno važna, ističući jedno od nedavnih istraživanja u kojem se govori da 8 od 10 Britanaca nemaju bliskih kontakata sa muslimanima.


Činjenica da su filmovi ,poput „Opsade“ i drugih, snimljeni prije napada od 11.septembra

osporavaju bilo kakav argument da su negativni portreti muslimana, kao potencijalnih terorista samoubojica, ustvari „prirodni“ rezultat koji je logičan nakon ovih napada, ili onih napada u Madridu i Londonu “dodaje ona.


U centru priče u „Opsadi“ jeste terorističko nasilje u New Yorku koje stavlja u fokus “neke od najvećih američkih strahova poput muslimanskog ili arapskog napada na zemlju, gdje teroristi muslimani ubijaju ljude, žene i djecu ...i napadaju na naš način života.“


Stalno stavljanje islamskih rituala, poput molitve i ezana, zajedno sa scenama bombi koje eksplodiraju i sa scenama ubijanja impliciraju da su „teroristički akti unutrašnji i bitni dio islamskog vjerovanja i prakse“, navodi se u ovoj studiji.


U filmu „Executive Decision“, koji govori o otmici aviona od strane palestinskih terorista, prikazuje se terorist koji izgovara molitve i prije i poslije ubistva nedužnog putnika, “gdje se skoro definira terorizam kao islamski ritual“, dodaje ona.


Crtani film „Aladdin“ suočio se sa protestima odmah po svom prvom prikazivanju 1993 zbog same početne pjesme u kojima se govori o mjestu (muslimanskom) kao o mjestu gdje „će vam otkinuti uho ako vam se ne sviđa vaše lice“. Ovi protesti su uspjeli natjerati direktore Disneya da se ova sporna pjesma izbaci.


A u ovom nedavnom izvještaju stoji: “Umjesto da predstavi arapsku kulturu i islam u pozitivnom ili neutralnom svjetlu, producenti su ih povezali sa sirovim kažnjavanjem i tiranskom praksom“.


Neki od ovih intervjuiranih ispitanika vjeruju da se filmska industrija koristi kao oruđe vanjske politike u zapadnim zemljma da se demoniziraju muslimani i izazove podozrenje javnosti prema muslimanima. Jedan čovjek iz Bradforda kaže da je filmska industrija trebala novu „babarogu“ nakon pada komunizma ( i to su danas islamski teroristi).


Drugi kažu da su mediji glavni izazivači i tvorci islamofobije, najviše zbog frekventnog povezivanja islama i muslimana sa riječima kao što su ekstremizama, terorizam i bombardiranje.

Mnogi od njih osjećaju da su mediji podbacili i nisu dali dovoljno šanse muslimanima da se sami predstave društvu. One muslimanske figure koje se pojavljuju u medijima su viđeni često kao ekstremisti sa ekstremističkim stavovima ili kao „muslimani na margini“, koji ne predstavljaju i ne prikazuju cjelokupnu muslimansku zajednicu.


Opsada(1998)


Radnja filma opisuje napade palestinkih terorista u New Yorku, kao odogovr na američku otmicu jednog islamskog palestinkog lidera od strane američke vojske. U izvještaju stoji da film prikazuje „ stereotip da Arap /Palestinac / musliman je uvijek nasilan i spreman da bude mučenik za stvar za koju se bori.“


Istok je istok“ (1999)


Prikazuje mješanu anglo-pakistansku familiju sedamdesetih godina u Salfordu i njihovu borbu protiv svoje prošlosti i svoje tradicije na koju ih prisiljava njihov otac. U izvještaju stoji da prikazivanje oca, muslimanskog supruga, kao poligamnog zlostavljača žena i tiranina „ odgovara mnogim negativnim percepcijama koje ljudi imaju o muslimanima.“


Executive Decision (1996)

 

Palestinci otimaju Boeing 747 sa ciljem da rasprše nervni gas na Washington. U izvještaju stoji da film „igra na najužasnije i najveće američe strahove....i propagira da se potencijalni terorista skriva iza svakog Arapa i muslimana, ili nekoga ko izgleda slično, te upozorava na nekompatibilnost islamskih i zapadnih vrijednosti.“


Aladdin (1992)


Autori izvještaja se pitaju zašto se u dječijem crtiću aladinova domovina opisuje kao „barbarska“, i dodaje da je svim „dobrim Arapima“ uključujući Aladina dan američki akcent (u govoru), dok je ostalima i negativcima dan „pretjeran i smješan arapski akcent.”


(Lucy Ward), social affairs correspondent
The Guardian

25.02.2007.

Zašto je Abir Aramin zaslužila da umre

Sunday, 11 February 2007

Hasan, šesnaestogodišnji učenik koji je vidio cijeli incident koji je vodio do smrti malene Abir i koji ju je nosio na leđima nazad do ženske škole nam priča:“Učenici i ženske i muške škole su upravo izašli iz škole poslije ispita...Džip granične policije se je približio djevojčicama. One su se prestrašile i počele su bježati.

Abir Aramin je bila sa dvije svoje kolegice u selu Anata kada je kraj njih prošlo vozilo izraelske granične službe. Nešto kamenja je bačeno u pravcu policije u znak protesta protiv ilegalnog velikog zida koji Izraelci grade u blizi Anate, a vojnici su uzvratili sa suzavcima i granatama za omamljivanje koje su pogodile desetogodišnju djevojčicu u lice.


Abir je proglašena klinički mrtvom u bolnici Haddasa Ein Karem, a tri dana kasnije ona je i službeno proglašena mrtvom. A glasnogovornik izraelske granične policije izjavio je da policija „žali“ zbog njene smrti.


Ovo nije prvi zločin počinjen od strane izraelskih snaga u ovoj oblasti, postoji još mnogo sličnih zločina, poput ubistva fizičkog radnika Wahib al-Dika i Jamila Jabjia, iz izbjegličkog kampa Askar, koji su takođe ubijeni zbog bacanja kamenja.


Najmanje 660 Palestinaca je ubijeno u zadnjim godinama od strane izraelskih snaga, prema tvrdnjama izraelske grupe za ljudska prava „B'Tselem“, dok je u istom periodu ubijeno samo 23 izraelska civila od strane Palestinaca.


Malena Abir je bila kćerka poznatog palestinskog mirovnog aktiviste Bassama Aramina, člana jedne zajedničke, izraelsko-palestinske, mirovne organizacije (Combatants for Peace).Prema tvrdnjama člana ove organizacije Avichaia Sharona, koji je prijatelj ove familije,“ ...izraelska granična policija ulazi vrlo često u Anatu u vrijeme kada učenici idu ili se vraćaju iz škole u zadnjih dvadesetak mjeseci.


Ova praksa je počela sa gradnjom Zida u blizini Anate, navodno da bi se zaštitili radnici koji su radili na zidu od studenata, ali radovi na ovom dijelu završeni su prije više od mjesec dana.“


Hasan, šesnaestogodišnji učenik koji je vidio cijeli incident koji je vodio do smrti malene Abir i koji ju je nosio na leđima nazad do ženske škole nam priča:“Učenici i ženske i muške škole su upravo izašli iz škole poslije ispita...Džip granične policije se je približio djevojčicama. One su se prestrašile i počele su bježati. Oni su ih nastavili slijediti. Abir se uplašila i stala je prekoputa jedne prodavnice pokraj ceste, a ja sam stajao vrlo blizu nje. Granični policajac je pucao iz specijalne rupe na prozoru džipa koji se nalazio vrlo blizu nas. Abir je pala na zemlju. Podigao sam je i odnio u žensku školu. Vidio sam da krvari iz glave.“

Nemilosrdno ubojstvo Abir nije uopšte popraćeno od strane zapadnih medija, za razliku od palestinskih medija koji su napravili velike reportažu o ovom ubistvu. Ignorirajući ovakav zločin, počinjen od strane izraelskih snaga, mi ih ustvari ohrabrujemo da nastave sa genocidom nad palestinskim narodom.

Ali Abirin otac, 38-godišnjak i otac šestero djece, uključujući i kćerkicu koja je ubijena, je odlučan da ne prekine svoj rad u mirovnim organizacijama. Izraelske novine Haaretz prenijele su priču gospodina Aramina, koji je proveo 7 godina u izraelskim zatvorima:


Spavao sam toga dana kada je Abir otišla u školu. Imala je taj dan test iz matematike. U 9.30 h otišao sam u Ramallah na posao. Dan prije Abir mi je rekla da bi htjela ići do svojih prijateljica da uči, a ja joj nisam dopustio i rekao sam joj da ću joj ja pomoći u učenju.

Čitao sam u taxiju, tražeći pogledom svoje kćerke koje su izlazile iz škole. Lijevo od škole vidio sam džip Pogledao sam u džip i pomislio sam:“ Zašto dolaze ovamo? Da bi zlostavljali našu djecu? Inšaallah, ništa se neće desiti.“


Kada sam stigao na Ar Ram raskrižje, učiteljica iz škole me je pozvala i rekla mi da je Abir pala, i da njena majka dođe u školu po nju. Nazvao sam svoju suprugu kući, a Arin, moja dvanaestogodišnja kćerka je plakala. Ništa nisam razumio. Komšija je uzeo slušalicu od nje i rekao mi: “Vojnici su pucali na tvoju kćerku i ona je ranjena u glavu.“


Nazvao sam školu i oni su mi rekli da su je odvezli u bolnicu Makassed. Odmah sam se odvezao tamo, a na putu tamo vidio sam džip granične policije kod jedne zgrade, ali nisam imao vremena da pričam sa njima. Kada sam stigao u bolnicu doktori su mi rekli da je njeno stanje veoma kritično i da treba biti operisana. Uplašio sam se i želio sam da je prebace u bolnicu Hadassah. U želji da ubrzam stvari nazvao sam centar za mir „Peres“, i oni su mi pomogli poslavši i ambulantska kola sa kojim je prevezena u bolnicu u Hadassahu. Tamo su mi rekli da operacija nije potrebana i ja sam zahvalio Bogu zbog toga.


Ali u 7h naveče situacija joj se pogoršala i iznenada je operacija postala neophodna. Doktori su rekli da je samo čudo može spasiti. Rekao sam sebi da ne želim osvetu. Osveta će mi biti da ovog „heroja“ koji mi je pucao u kćerku, dovedem pred lice pravde. Nakon nekoga vremena ona je proglašena mrtvom.

Kako sam razumio iz onoga što mi je ispričano, djeca su bacala kamenje i policajci su počeli ispaljivati suzavce , od kojih je jedan pogodio Abir u glavu, tj. u potiljak, sa razdaljine od nekoliko metara. Isprva su rekli da je ranjena od udarca kamenom.


Upoznat sam sa njihovim načinom vođenja ove „igre“, ali nisam mogao vjerovati da mogu potonuti tako duboko i spistiti se na takav nivo vrijedan prezira kada su na vijestima Kanala 2 izvjestili da se Abir igrala sa nečim i to je ekslodiralo i povrijedilo joj glavu. Njeni prsti su bili cijeli, a glava je bila raznešena? Kakvi lažljivci. Oni pošalju osamnaestogodišnjake sa puškama i kažu im da su naša djeca njihovi neprijatelji, a vojnici znaju da niko od njih nikada neće biti osuđen i zbog toga oni hladnokrvo pucaju i postaju ubice.


Ja neću koristiti krv svoga djeteta u političke svrhe. Neći izgubiti svoj razum, niti skrenuti sa svog pravca, zbog gubitka svoga srca i svoje kćerke. Nastaviću sa borbom da zaštitim njene vršnjake i njene prijatelje iz škole, njene kolegice, i Palestince i Izraelce. Svi su oni naša djeca.“


Adam Robertson

25.02.2007.

Krvavi put americkog vojvode

Friday, 10 November 2006
rumsOno što "neocone" i Rumsfelda posebno boli jeste da je u toj cijeloj priči najviše profitirao upravo onaj faktor koji je, po originalnim planovima, trebao biti sljedeća meta njihovog projekta. Iran
I dok su američki republikanci do nogu poraženi u američkim izborima za Kongres, pala je i prva žrtva tog poraza, a to je poznati zločinac koji nikada neće biti u ovom „pravednom“ i „demokratskom“ svijetu biti kažnjen, to je američki ministar odbrane Donald Rumsfeld. Na njegovo mjesto doći će dosadašnji glavni čovjek CIA-e Robert Gates, što znači da će ministarstvo odbrane biti puno demokratskije s obzirom na ugled CIA po pitanju poštivanja ljudskih prava, demokratije i sloboda. Ali vratimo se Donaldu Rumsfeldu.
rums1
Donald Rumsfeld imao je dugu karijeru u administracijama raznih američkih predsjednika, i zaista bi predugo trajalo da se nabroje sve funkcije koje je ovaj, sad već bivši ministar odbrane, vršio. Ono po čemu će biti zapamćen u muslimanskom dijelu svijeta jeste to što je bio kreator američke agresije na Iraq, te što je svojim direktivama i smjernicama dopustio i legalizirao nove tehnike mučenja, tehnike koje će osloboditelji Iraka zorno primjeniti u zatvoru Abu Graib ili u logoru Guatanamo.
U ovom ratu dosada, poginule su desetina hiljada Iračana, a možda i stotine, osakaćeno je deset puta više. Iraq, nekada zemlja sa velikim mogućnostima razvoja, bačena je u srednji vijek, a Abu Graib je postao primjer američkog postupanja sa onima koje su došli osloboditi, i primjer američkog sadizma i okrutnosti. Za sve ove zločine, jedan od najodgovornijih ljudi jeste Donald Rumsfeld, i ono što je sigurno jeste –da nikada  na ovom svijetu neće odgovarati za te zločine.
Ali nisu ovo jedini zločini Rumsfelda koji su povezani sa Irakom. Ne smijemo zaboraviti da je veliki dio današnje američke administracije Juniora, ustvari samo dio administracije Busha Seniora, koji je odgovoran za prvi irački rat, u kojem su SAD počinili takođe masovne zločine, a u činjenju tih zločina svoj udio uzeo je i Donald Rumsfeld.
Opet idući dalje unazad, nije to jedina veza Rumsfelda sa Irakom.
Prije nekoliko dana, Saddam Husein je osuđen na smrt vješanjem, a jedna od glavnih tački za koju je osudjen je   masakr 143 odrasla i maloljetna muškarca 1982. godine u šiitskom selu Al-Dudžail. Malo će se tko sjetiti da je samo godinu dana kasnije, u decembru 1983, Saddama Huseina posjetio predstavnik tadašnjeg predsjednika Ronald Regana, Donald Rumsfeld, koji je došao da poboljša američko-iračke odnose, iako su SAD dobro znale za ovaj pokolj i za iračko korištenje bojnih otrova protiv Iranaca. Zanimljivo je da se tom prigodom američki predstavnik, u "neslužbenom dijelu posjeta", zalagao za dodjelu izgradnje jednog velikog naftovoda američkoj tvrtki Bechtel… kojoj je, usput rečeno, prije svoje sadašnje funkcije bio na čelu, kao što je to bio slučaj, u istoj tvrtki Bechtel, prije i poslije toga, s američkim ministrima obrane i vanjskih poslova, Casparom Weinbergerom i George Schultzom. Takođe je malom broju ljudi poznato da su Amerikanci i naoružali Saddama, svoga tadašnjeg saveznika, sa ovim bojnim otrovima i sa još mnogo toga.
rums1
Rumsfeld i Saddam Hussein 1983. godine
Kao ministar odbrane, Rumsfeld, sigurno jedan od najokrutnijih likova u američkoj politici uopšte, zaslužan je i za proširivanje liste dozvoljenih stvari koje se koriste prilikom ispitivanja osumnjičenog teroriste, tj nekog muslimana, koja uključuje desetine novih tehnika i koja je opet nedavno prošireno, a što zorno pokazuju događaji u Abu Graibu i Guatanamu.
Međutim svi ovi zločini, sva ova nedjela koje je počinio Rumsfeld nisu bila dovoljna za njegovu smjenu. Osnovni razlog smjene Donalda Rumsfelda jeste-neuspjeh u ratu sa iračkim gerilcima, neuspjeh koji je na kraju doveo do gubljenja zadnjih izbora, i zbog toga je Rumsfeld morao otići. O ovome je Dragan Antulov dobro napisao:
„Slom Sadamovog režima je predstavljao upravo ono što je trebao biti - brza, jednostavna i relativno jeftina demonstracija vojne moći jedine svjetske supersile. Međutim, vrlo brzo se ispostavilo kako i za jedinu svjetsku supersilu važi ono što je Machiaveli primijetio u "Vladaru" prije pet stoljeća - da je neku državu daleko lakše osvojiti nego njome vladati.
Umjesto dragulja u kruni "neoconskog" imperija Irak se pretvorio u sve bolniji čir na tijelu "novog svjetskog poretka", te sve veći izvor neugodne spoznaje da SAD nemaju ljudske, materijalne te idejne resurse da riješe taj problem. Isto onako kao što je spektakularna invazija sve uvjerila u američku moć, tako je mnogo prozaičnija okupacija raspršila tu iluziju u paramparčad.
Američki komentatori danas više ne spominju Čečeniju, iako su skoro jedno desetljeće proveli izrugujući se ruskoj nesposobnosti da smiri svoju buntovnu provinciju. Čak ni uz najsavremeniju tehnologiju na svojoj strani, Amerikanci jednostavno nisu bili u stanju očistiti komad pustinje od šačice slabo naoružanih gerilaca, tako da danas na temelju te činjenice u Japanu neki vladini dužnosnici iznose donedavno nezamislive procjene o tome da bi SAD izgubile konvencionalni rat s Kinom.
A čak je i čisto politički aspekt američke okupacije Iraka doživio sramotni fijasko. Iračani su ispunili dio "neoconskog" programa svojim izlaskom na slobodne višestranačke izbore. Međutim, pri tome su "zaboravili" izabrati one političare, stranke i opcije koji bi svojim liberalnim i slobodno-tržišnim stavovima trebali biti oličenje "neoconske" permnanetne revolucije. Umjesto toga su, po uzoru na neke druge narode u sličnim situacijama, odabrali nacionalizam i vjerski fundamentalizam koji je u pravilu koban za budućnost više-etničkih i više-vjerskih država poput Iraka.
abugh
Američki projekat uništenja ljudskih prava
Ono što "neocone" i Rumsfelda posebno boli jeste da je u toj cijeloj priči najviše profitirao upravo onaj faktor koji je, po originalnim planovima, trebao biti sljedeća meta njihovog projekta. Iran, umjesto da se nakon američke okupacije Irana i Afganistana nađe okružen i oslabljen, pretvorio se u još jačeg i važnijeg regionalnog i svjetskog "igrača".
Šiitske stranke i pokreti povezani s Teheranom danas dominiraju iračkom politikom i bez njihovog učešća u vlasti je nemoguće zamisliti ikakvu suvislu "izlaznu strategiju".
A američki pohod je umjesto demokrata u Iranu ojačao konzervativce i "jastrebove" daleko sklonije provocirati zapadni svijet izgradnjom atomske bombe i naftnim ucjenama nego što je to ranije bio slučaj. Njihova sve veća drskost je posljedica spoznaje da SAD nakon gorkog iračkog iskustva više nemaju volje za još jedan pohod nalik na onaj u Iraku.“
Daleko od toga da će Donald Rumsfeld odgovarati za išta od zločina koje je počinio. Daleko od toga da će ovo uticati na njegov ugled koji uživa medju američkim neokonzervativcima i ostalim Republikancima. Daleko od toga je i da je njegova uloga ovdje prestala, i da je njegov uticaj na američku politiku i zločine koje ta politika čini i koje će još učiniti prestala. On će i dalje , kao siva eminencija, imati svoj dio uticaja i ubirati svoj dio „kolača“ od krađe iračke nafte, projekata vezanih za razvoj oružja i svemirskih tehnologija i svega toga. Ali ono što je pozitivno u cijeloj ovoj priči jeste, da je poražen u Iraku, da je njegov koncept napada i strategije doživjela neuspjeh, da mu je poraz nanijela šačica gerilaca, i da su mudžahidi još jedanput dokazali da pred iskrenom vojskom, koja se boji Allaha, padaju i pašće i najveće sile. Demokrati već najavljuju nov pristup Iraku, Bush izjavljuje da je spreman na njega, razgovara se opširno o izlaznoj strategiji, a protivnici rata i agresije traže da se „dečki vrate kući.“ Nažalost „sjeme zla“ koje su posijali Rumsfeld, Wolfovitz, Rice, Powell i ostali u Iraku, bacili su ovu zemlju u građanski rat, i dugo će vremena trebati da se situacija tamo smiri. Ali ova politika , ovaj agresivni i fašistički način, ovaj teroristički koncept američke politike doživio je prvi žešći-a nadam se –ne i zadnji udar.
Da li je republikanski brod počeo da tone i da li prvi pacovi počinju da bježe...da li će demokrati postati dio problema ili će riješiti problem ....sve su to stvari na koje treba sačekati odgovor.
 
25.02.2007.

Svjedocenja alzirske sestorke u Guantanamu

gua  Snimke otkrivene od strane NPR-a tiču se suđenja šestorici Alžiraca, koji su uhapšeni i kasnije oslobođeni u Bosni zbog navodnog planiranja napada na američku i britansku ambasadu. Oni su kasnije ilegalno odvedeni ponovo u pritvor, da bi bili poslani u američku bazu u Guatanamo.
Ove snimke, koje je napravila američka vojska,  odvjetnici optuženih su  uspjeli raznim kanalima dobiti i objaviti u javnost.
Već petu godinu nastavlja se mučna priča o tzv „Alžirskoj grupi“,tj šestorici naturalizovanih Bosanaca, koji su oteti od strane američkih snaga i zatočeni u američkom koncentracionom logoru Guatanamu. Teško se mogu nabrojati svi zakoni koji su prekršeni u njihovom slučaju, počevši od kršenja odluke Ustavnog suda BiH pa sve do toga što su godinama držani u logoru bez optužnice, bez prisustva advokata i bez mogućnosti da se brane. Nažalost niko , na ovom svijetu, nikada neće odgovarati za zločine koji su počinjeni nad ovim ljudima, nad njihovim porodicama, a posebno nad njihovom djecom. Predani su Amerikancima za vrijeme vlasti tzv „Alijanse za promjene“  čije su perjanice bili Zlatko Lagumdžija, Muhamed Bešić i još neki mračni likovi. U svojoj zadnjoj knjizi pakistanski predsjednik Musharaf priznaje da je  Pitanje je samo koliko su oni koji su pr(o)edali „alžirsku grupu“ dobili za to.
 
 protest
 Protesti pred zlocinacko izrucenje alzirske grupe
Hadj Boudella i Mustafa Ait Idir su takođe uhapšeni u Bosni zbog sumnje da su se spremali da dignu u zrak američku i britansku ambasadu u Sarajevu, Nakon što su oslobođeni pred bosanskim Vrhovnim sudom, odvedeni su u pritvor od strane američkih službenika i kasnije poslani na Guatanamo.
Uz svu slabu kvalitetu, sati snimaka koji su se pojavili i koje je obezbijedila NPR predstavljaju ipak prozor koji nam pomaže da vidimo kako rade sudovi (na Guatanamu) koji  potvrđuju ili žele da potvrde da su Hadj Boudella i Mustafa Ait Idir „neprijateljski borci“.
Ovoj dvojici ljudi je dozvoljeno da kao svjedoke pozovu jedino one ljude sa kojima su bili uhapšeni, a svi dokazi koji su predstavljeni protiv njih su bili izuzetno tanki. Takođe ove snimke nam otkrivaju i uslove u kojima su ovi ljudi živjeli u logoru.
 
Mark Denbeaux, odvjetnik dvojice osumnjičenih za terorizam, a koji se drže  u bazi Guatanamo kao „neprijateljski borci“, je objavio saslušanja koja su im obezbijedila taj status. U intervjuu sa Robertom Siegelom, Denbeaux opisuje ova saslušanja kao sramna, ističući da ona optuženom daju vrlo malu šansu da se odbrani.
Snimke otkrivene od strane NPR-a tiču se suđenja šestorici Alžiraca, koji su uhapšeni i kasnije oslobođeni u Bosni zbog navodnog planiranja napada na američku i britansku ambasadu. Kasnije oni su odvedeni u ponovo u pritvor, da bi bili poslani u američku bazu u Guatanamo.
Ove snimke, koje je napravila američka vojska,  odvjetnici optuženih su  uspjeli raznim kanalima dobiti i objaviti u javnost.
 
 Saslušanja su održavana u malim prostorijama u Guatanamu. Pentagon opisuje ova saslušanja kao administrativni proces, tako da zatočenicima nisu bili dozvoljeni advokati. U „sudnici“ se nalazi sudski dopisnik, prevodilac i trojica oficira kojima optuženik priča svoju priču, pita zašto je zatvoren i apelira da ga oslobode.
Audio snimke su lošijeg kvaliteta i ne može se baš osjetiti prava atmosfera u toj maloj sobici; ne mogu se vidjeti izrazi lica, ili jezik tijela, ili da li su optuženikove ruke i noge zavezane.
Ali ipak, može se čuti kada predsjednik suda pita Mustafu Ait Idira „Da li je to previše stegnuto?“ misleći na okove na njegovim rukama i nogama.
„On kaže: Imam ih ja na sebi veoma, veoma dugo“ prevodi prevodilac njegove riječi.
 
 
gua
 
Svjedočenja na sudovima nemaju neku ustaljenu rutinu. Neka počinju sa pitanjima od strane oficira. U drugim slučajevima, zatočenik počinje priču o tome kako je uhapšen i poslan na Guatanamo, i o tome kako se prema njemu postupa u tom kampu.  Mustafa Ait Idir je pričao skoro sat vremena prije nego što ga je sudac prekinuo da bi ga ispitao o nekim optužbama za mučenje i zlostavljanje.
 
„Da li vi tvrdite da  vam je vojnik u Guatanamu slomio prste ?“ upitao je predsjednik suda.
 
„ Vojnici su me oborili na zemlju, a zatim su mi gazili po rukama i stopalima“ odgovara  Mustafa Ait Idir. Nakon toga nastavlja opisivati prema njemu.
 
Hadj Boudella, takođe jedan od zatočenika iz Bosne, oficirima na saslušanju je rekao da je ovo prvi put da čuje zašto je  optužen.
„Ovdje sam već tri godine, i ove optužbe su mi tek sada rečene“ kaže Boudella. „ Niko drugi, niti jedan ispitivač nije čak ni spomenuo ove optužbe o kojima mi vi sada pričate.“
Ono što  pogađa jeste da, uprkos tome da ne znaju zašto su uopšte tu, i dok izdržavaju kaznu za koju ne znaju kada će završiti i dok su ponekad podvrgnuti oštrim ispitivanjima, ovi zatočenici na ovim snimkama uvijek izražavaju nadu da će pravda pobijediti.  Boudella je rekao ovom sudskom vijeću da mu je njegov advokat, iz bostonske firme Wilmerhale, poslao pismo gdje mu je rekao da ne učestvuje na ovim saslušanjima jer bi se mogao inkriminirati.
„ Želim da vam pokažem da sam zaista nevin, i želim da vidim kako mogu da se odbranim“ rekao je Boudella i dodao:“ Ako si nevin, ma kako se ljudi trudili da prikriju tvoju nevinost, ona će uvijek izaći na vidjelo.“
 
Zatočenici su pitali sudsko vijeće i o dokazima koje imaju protiv njih, a ne samo o optužbama. Audio snimke i transkripti pokazuju da su dokazi protiv njih veoma tanki;
U jednom trenutku Ait Idir izražava nevjericu nad nedostatkom dokaza vijeća.
bud
 
„Da sam ja na vašem mjestu, i da mi neko dođe i pokaže ovakve optužbe kao što su ove ( sa ovakvim dokazima), ja bih uzeo te optužbe i bacio bi ih mu u lice“ rekao je on vijeću, izvinjavajući se zbog tako oštrih riječi.
Ait Idir, Boudella i drugi na ovim snimkama tražili su da im obezbjede da i oni iznesu svoje dokaze, poput kopije odluke bosanskog Vrhovnog suda, pokazujući  oslobađajuću presudu koju je taj sud donio.
 
Jedan zatočenik tražio je da njegov nadređeni iz Crvenog polumjeseca svjedoči u ovom procesu.Rekao je da je zahtjev vezan za to poslao dva puta američkom State Departmentu i svaki put je naglašavao datum svog suđenja. Predsjednik suda mu je na to rekao da nema nikakvog odgovora State Departmenta na njegov zahtjev.
 
Jedini dostupni svjedoci Ait Idiru i Boudelli je neki drugi zatočenik koji je uhapšen sa njima. Boudella tako pita jednog od njih:“ Da li ti znaš da li ja pripadam nekoj terorističkoj organizaciji ili da li sam ja terorist?“
U jednostavnom, skoro pa naivnom odgovoru, svjedok odgovara da Boudella nije terorist. „Sve što ja znam o ovoj osobi da je veoma draga i dobra osoba. On se dobro brine o svojoj familiji,“ odgovara taj svjedok.
Ovo vojno vijeće pita još o mnogim stvarima  za vrijeme svakog saslušanja: gdje u zatočenici odrasli, gdje rade, da li su ikada bili u Afganistanu, da li pripadaju bilo kojoj terorističkoj organizaciji. Nakon toga obavještavaju zatočenike o svojim sljedećim aktivnostima
 
„Mustafa, bićeš obaviješten o odluci suda kada se kompletiraju svi podaci o ovom procesu od strane vlasti u Vašingtonu“ rekao je predsjednik sudskog vijeća  Mustafi Ait Idiru.
 
 Ovo je bilo prije dvije godine.  Mustafa Ait Idir i Boudella su  proglašeni „neprijateljskim borcima“ i ostali su zatočeni na Guatanamu. U januaru oni će napuniti pet godina u zatočeništvu. Još nisu optuženi za nikakve zločine.
 
Mohamed Nechla je jedan od 6 zatočenika u Guatanamu čije se saslušanje na sudu moglo čuti na snimkama koje su nedavno objavljene od strane NPR-a. Na njima se može čuti kako on pita sud:“ Da li ste našli dosada da je iko od nas nevin? Ako niste, onda nema potrebe za ovim sudom. Samo recite da smo svi „neprijateljski borci“.
nach
Muhammed Nechla 
 
Nechlino saslušanje se desilo jednog poslijepodneva 19.oktobra 2004 godine. Alžirac po rođenju, Nechla je držan u zatočeništvu skoro tri godine. U toku te tri godine bezbroj puta bio je ispitivan, ali nikad optužen. Ovaj sud bio je njegova šansa da sasluša i da odgovori na neke optužbe koje su mi pripisane.
Na snimkama, Nechla je pričao  o tome kako su u jesen 2001. godine on i još petorica drugih Alžiraca uhapšeni u Bosni zbog sumnje da su se spremali da dignu u zrak američku i britansku ambasadu u Sarajevu. Ova šestorica ljudi živjela su u Bosni skoro deset godina, gdje su se i oženili i dobili djecu. Nechla dalje priča da su u Bosni proveli tri mjeseca u zatvoru sve dok Vrhovni sud ih nije oslobodio i naredio njihovo puštanje iz zatvora.
 
„Kada smo izašli iz zatvora, bili smo iznenađeni da smo predani američkim snagama koje su prisutne u Bosni“, priča on i nastavlja:“ Svezali su nam ruke u noge, i imali smo užasan tretman. 36 sati smo bili bez hrane, sna, vode ili bilo čega drugog.“
Na ovom saslušanju, Nechla je prvi put čuo i optužbe  protiv sebe: da je on osumnjičeni terorist sa bliskim vezama sa alžirskim islamističkim grupama, te da je optužen da je povezan i sa Al Qaidom.
 
Nechla je potom tražio  četvoricu svjedoka da se pojave na saslušanju. Trojica su bili zajedno sa njim na Guatanamu, a četvrti je bio njegov  nadređeni iz organizacije Crveni polumjesec iz Bosne. Predsjednik suda mu je tada rekao da postoji problem u pronalaženju njegovog nadređenog u Sarajevu.

gu1
 
Ispitivanje je nastavljeno, te su Nechlu ispitivali o njegovoj školskoj spremi, njegovim prijateljima, radu i o oraganizaciji za koju je radio. Pitali su ga i o tome da li je povezan sa Al Qaidom ili da li je ikad putovao u Afganistan.
Nažalost samo mali broj zatočenika koji je izašao pred ovaj sud je oslobođen.
Na kraju saslušanja Nechla ih je upitao: :“ Da li ste našli dosada da je iko od nas nevin? Ako niste, onda nema potrebe za ovim sudom. Samo recite da smo svi „neprijateljski borci“.
 
Odvjetnici sa Seton Hall univerziteta nedavno su istražili snimke i transkripte skoro 400 ovakvih saslušanja u Guatanamu. U većini slučajeva,oni su pronašli, vlada nije omogućila nikakve svjedoke na suđenjima, i zatvorenicima je dopušteno da koriste samo drugog zatvorenika kao svjedoka.
„U 96 % slučajeva vlada nije pružila nikakve dokaze“ izjavio je profesor prava na Seton Hallu Mark Denbeaux novinaru NPR-a Robert Siegelu.
„Oni se , umjesto toga, oslanjaju na tajne podatke koji su povjerljivi“ rekao je Denbeaux.“ I vladina procedura je takva, da sve što se nalazi u tim tajnim dokumentima jeste ispravno i validno. I onda se zatočenicima da šansa da opovrgnu podatke u tim tajnim dokazima. Ali mu se nikada ne kaže koji su to tajni dokazi.“
Pentagon odbacuje ovakve kritike, ističući da su ovi sudovi fer, te da je zatočenicima dozvoljeno da izlože svoj slučaj, te da imaju prava na svjedoke i svoje dokaze, smatrajući nas sviju na taj način kretenima.
 
Jackie Northam
25.02.2007.

Rat sjenki (Chris Hedges)

Wednesday, 24 februar 2007
ded Bio sam preneražen od samog starta. Mi smo izgubili rat,i u iračkim očima to je bio uvijek „naš“ rat sve od trenutka kada su se naše invazione trupe sa oružjem probile do Bagdada.
Proveo sam najveći dio svoga života kao reporter koji je izvještavao sa mjesta gdje su se vodili pobunjenički i gerilski ratovi. Oko 5 godina izvještavanja iz ratova u Salvadoru, Nikaragvi i Guatemali, zatim 7 godina na Bliskom istoku, gdje sam izvještavao o dvije palestinke intifade te o građanskom ratu u Alžiru i Sudanu, te na kraju tri godine izvještavanja o ratovima na Balkanu, uključujući pobunu u srpskoj provinciji Kosovo vođenu od strane Oslobodilačke vojske Kosova.
Mnogi od ovih ratova protiv pobunjenkia vođeni su „stručno“, kao što je to bila protivpobunjenička operacija američke vojske u Salvadoru ili francuska protivpobunjenička akcija u Alžiru (ne ulazeći u pravednost tih akcija); druge akcije nisu bile takve, kao što je ona na Kosovu, koju je predvodila srbijanska vlada i koja je bila otprilike glupa i brutalna poput ove naše u Iraku.
Plan da se pošalje dodatnih 21.500 vojnika u Irak biće zapamćen kao suptilna, ali katastrofalna, promjena načina vođenja rata-promjena koja će gotovo sigurno povećati mjesečni bilans mrtvih među američkim ubijenim i ranjenim vojnicima. Predsjednik je i upozorio da će se „smrtonosni akti nasilja nastaviti, i mi moramo očekivati više iračkih i američkih žrtava.“
U njegovoj verziji rata, ti gubici će nam omogućiti da se izvučemo iz rupe u koju smo upali i da izađemo da nas obasja svjetlo pobjede.
Na nesreću, za Iračane i za nas, ono što predsjednik predlaže je greška katastrofalnih proporcija. Ovaj plan odbacuje osnovna pravila protivgerilskog ratovanja i o učiniće američke trupe još ranjivijim, još izloženijim i u većoj opasnosti u ovom ratu sjenki.
fire
Protivgerilski ili protivpobunjenički rat je , kao prvo i najvažnije, politički rat.On zahtijeva umjeće, kao i političku i kulturološku osjećajnost, koju američki vojnici i komandanti, od kojih većina ne zna arapski jezik toliko da čita znakove uz cestu, ne posjeduje.
Vojni udari moraju uvjek biti limitirani, rijetki i kirurški precizni-taktika strana devetnaestogodišnjem prestrašenom vojniku koji ispuca 1000 metaka u minuti iz svog M249 SAWS u okupljenje Iračane nekoliko momenata nakon što improvizirana eksplozivna naprava eksplodira.
Najveći neuspjeh u Iraku je bio taj što su se koristile američke snage da okupiraju zemlju i onda, kada je počelo sektaško nasilje i kada su američke trupe ubile hiljade nevinih Iračana, krenulo se sa građenjem „proxy“ armije sastavljene od iračkih kvinslinga i šija. Bio sam preneražen od samog starta. Mi smo izgubili rat,i u iračkim očima to je bio uvijek „naš“ rat sve od trenutka kada su se naše invazione trupe sa oružjem probile do Bagdada.
Konvencionalne armije, kao što je naša u Iraku, dolaze opremljene sa snagom sa kojom se snaga gerilaca ne može uspoređivati. Ova snaga uključuje veliku udarnu i vatrenu moć, podršku iz zraka i razvijenu obavještajnu i komunikacionu infrastrukturu koja omogućuje brze i efektivne odgovore, kao i sposobnost, u borbi prsa u prsa, da se nadjača neprijatelj.
Ali konvencionalne prednosti, posebno kada se okupira strana, neprijateljska teritorija, često ima ozbiljne i fatalne nedostatke, nedostatke koji su uočljivi u Iraqu, a posebno u Bagdadu.
Najveći dio ovih novih trupa će ići u Bagdad, skoro podvostručujući broj borbenih trupa u Bagdadu. 4000 marinaca će ići u iračku zapadnu provinciju Al Anbar, gdje američki komandanti priznaju da je 30.000 vojnika koji su tamo stacionirani izgubilo kontrolu nad provincijom od strane islamističkih gerilaca.Tako se sada u Iraku nalazi oko 140.000 američkih vojnika, od kojih su 50.000 borbene trupe. (Te još oko 100.000 plaćenika)
Američke snage, zbog toga što kontrolišu infrastrukturu zemlje, često moraju ostati u određenim, stacioniranim pozicijama. A trupe koje su stacionirane lahko su podložne napadima malih, mobilnih gerilskih skupina. Za vrijeme rata u Salvadoru novi gerilci, za svoje prvo ubistvo, slani su da napadnu noću neki od mnogobrojnih malih mostova koje je držala vladina vojska. Nepokretne trupe su bile tako ranjive, da su gerilci-novaci skoro uvijek uspijevali u svojim napadima.
Vojnici i marinci u Iraku su zatvoreni u dobro utvrđene i zaštićene baze, iako su i one izložene periodičnim napadima minobacačima i napadima bombaša samoubojica. Trupe izlaze van iz tih baza u konvojima oklopnjaka koji se kreću brzo po sredini ulica da bi se pokazali ili da bi zaštitili rute opskrbe. Konstantni i brzi pokret je ono što osigurava preživljavanje. Okupacione snage su naučile koji je rizik ostati stacioniran i ne kretati se. Ali sada predsjednik Bush, koji zna vrlo malo o ratu kao što zna malo o diplomaciji, želi da oduzme vojsci ovu mobilnost.
„U ranijim operacijama, iračke i američke snage su očistile mnoga područja od terorista i pobunjenika, ali kada bi se naše trupe prebacile na neke druge mete, ubice bi se vratile“ kaže nam predsjednik. „Ovaj put, mi ćemo imati dovoljno snaga da zadržimo područja koja su očišćena...“
dob
„Naša prethodna nastojanja da osiguramo Bagdad propala su zbog dva osnovna razloga: nije bilo dovoljno iračkih i američkih trupa da osiguraju područja koja su očišćena od terorista i pobunjenika“ objašnjava Bush i nastavlja:“ i bilo je previše ograničernja trupama koje smo imali.“
Ali predsjednik i nekoliko generala koji su progutali svoj ponos i vjerovatno svoj integritet da bi ga poduprli, propustili su da objasne ili da shvate realnost okupacije. Prisustvo većeg broja trupa na ulicama Bagdada, trupa koje jedino razumiju da nametnu svoju volju silom, izazvaće rast bijesa kod Iračana koji su kako-tako i podržavali Amerikance. One će podići tenzije i izazvati pojačanje napada na američke snage, koje, sputane i zbijene, biće još lakše mete.
Islamska gerila je uradila ono što smo mi propustili da uradimo. Oni su izgradili veliku i efektivnu snabdjevačku bazu u svojim zajednicama, zajednicama u kojima mi nikada nismo bili sposobni doprijeti sa Humvejima ili iz sigurnosti Zelene zone. Većina gerilaca su Iračani.Oni pričaju arapski. Mole se u zajedničkim džamijama. Namirnice i opskrbu kupuju na lokalnim pijacama. Oni vole svoju zemlju. Mnogi od njih su platili strašnu cijenu zbog svoga patriotizma i svoje vjere. Njihova okolina i njihovo susjedstvo je sigurno. A za nas ono nikad nije bilo sigurno. Niti će biti.
I slanje trupa Amerikanaca iz Texasa, Ohia ili New Yorka da patroliraju tim ulicama neće učiniti Ameriku niti Irak sigurnijim. Takav postupak će osigurati da još više iračkih i američkih majki i očeva, mrze Georgea W.Busha u dugim noćima ogorčenja i žalosti.
Preveo CrniLeptir
25.02.2007.

Top Lista Muslimanista (Halil Senusija)

Sunday, 24 February 2007
Gledajući snimke sa spomenutog spektakla koji se dešavao u i oko Careve džamije na Bistriku u Sarajevu, najprije me prožimao nagon za smijehom, jer se duge i kratke brade učesnika u spektaklu nikako nisu podudarale sa njihovim djetinjastim ponašanjem.

U malobrojnoj zajednici Muslimana u Medini, prije nego što je Poslanik s.a.w.s. učinio hidžru, dvije grupe ashaba se sukobiše oko prava na prvi mesdžid koji napraviše. Jedna veća grupa ashaba je željela da samo ona može određivati ko u mesdžidu može činiti ibadet i kako, jer su smatrali da su oni najbolje poučeni od strane Poslanika s.a.w.s., a druga grupa, mada malobrjnija, je smatrala da oni znaju bolje kako se čini zikr i htjeli su da tom načini podučavaju ostale.


I tako se sukobiše mišljenja. I oni, kao pravi ashabi, nisu naravno pozvali Poslanika s.a.w.s. da im presudi, Mekka je ipak bila predaleko, a čak da i nije, oni su imali bolje rješenje. Najprije je ova brojnija grupa pozvala lokalne mušričke velikodostojnike da sa svojom konjicom istjeraju malobrojnu grupu iz mesdžida, a zatim su i jedni i drugi potražili lokalne pjesnike i pjesnikinje i pojadali im se na stanje te im objasnili “ko je zapravo upravu”, nadajući se da će oni objasniti pravo stanje okolnim mušricima, jerbo im ti moglo veoma pomoći u rješavanju njihovog problema.


Ali šta ja to pričam???


Niti se to desilo ashabima (da mi Allah oprosti što se poslužih ovakvim poređenjem) niti bi ashabi ikada postupili na tako smiješan i djetinjast način da im se desilo to što se zapravo desilo malobrojnoj vjerničkoj populaciji sarajevskih Muslimana, niti su oni bili okruženi mušricima nego mješavinom Muslimana na baterije, ateista i kršćana na baterije!

Gledajući snimke sa spomenutog spektakla koji se dešavao u i oko Careve džamije na Bistriku u Sarajevu, najprije me prožimao nagon za smijehom, jer se duge i kratke brade učesnika u spektaklu nikako nisu podudarale sa njihovim djetinjastim ponašanjem.

 


Teta, pjoblem je jednocano da je njihov nacin pjaktikovanja Icama nepjihvatjiv dza nase podnebje”


Teta, teta, i onda cmo mi njemu jekli: ictjeraj nac ako modzec”

 

Teta, on ce camo pjavi vadzan i hoce da bude gjavni”



Dobro, sine, mi smo to sve fino zapisali, snimili, ništa se ti meni ne sikiraj. Teta je zaradila platu i nema više nikak`ih problema. Samo mi nemojte zaboraviti javiti kad se opet potučete, teta će opet doći i snimiti vas i vi ćete biti happy. Teta se samo boji da nećete brzo odrasti i prestati praviti belaje, jer bi se teti mogla opet smanjiti plaća. Al ne sikira se teta, djece uvijek ima, ma koliko stari bili.”


Entertainment


No ipak se ne smijem. Zašto? Zato što ti smiješni djetinjasti ljudi kao “predstavljaju” i mene, i kao što “bih se ja rado smijao” takvim ispadima, tako će se meni sutra na ulici smijati sva ona sitna raja koja se naveće u pola osam iskupi ispred malih ekrana i gleda predstave iz džamije.


Kao da te ljudine, supermeni, mudžahidi, gazije nisu naučili lekciju iz posljednje međumuslimanske kampanje, kad su se onako džematile okupljali pred kamerama i radili show (novi vid da`we?) da malo usreće bosanske Muslimane i malo ih odvrate iz sive stvarnosti!


Kada će se Muslimani naučiti da trebaju prestati svoje unutrašnje probleme iznositi u javnost i tražiti od policije (a uskoro vjerovatno i od advokata) i medija da im ih rješavaju? Možda da iskoriste svoju čikašku vezu, pa da im njihov čovjek tamo, nakon opulentnog iftara kod Predsjednika, zamoli istog za njegovo posredovanje?


Ili se jednostavno ni ne osjećaju svojima, pa tako ni probleme ne smatraju unutrašnjima?

Kad naiđem na ovakve stvari, ne mogu a da se ne sjetim izjave jednog hrvatskog političara na Teleringu, koji na pitanje “zašto nije pristao na sučeljavanje sa oponentskim hrvatskim političarem Nikom Lozančićem u istoj emisiji (Telering)”, odgovara (parafraziram) :“ ja neću da mi Hrvati peremo tako javno svoj prljavi hrvatski veš”.


Muslimani očito nisu tolike kukavice, oni će pljuvati brata Muslimana u bilo kojoj situaciji, na bilo kom mjestu, u bilo koje vrijeme, pred bilo kim. Aferim o “ulemo”!

 

 

Autor: Halil Senusija

25.02.2007.

Obrazovanje žene Muslimanke

Hvala Uzvišenom Allahu dž.š. i neka je salavat i selam na Njegova posljednjeg Poslanika, Muhammeda s.a.v.s., na Poslanikovu, s.a.v.s., porodicu, na njegove ashabe i sve one koji su slijedili put islama!


Prvi ajeti Objave, su pet ajeta Sure Alek, koje je melek Džibril prenio Poslaniku, s.a.v.s., u pećini Hira 610. g.p.Isa a.s.:

"Čitaj u ime Gospodara tvoga koji stvara."(1) "Stvara čovjeka od ugruška!"(2) "Čitaj, Plemenit je Gospodar tvoj,"(3) "koji poučava peru,"(4) "koji čovjeka poučava onome što ne zna."(5) (Suretu-l-Alek: 1-5)
Glagol "Ikre" se prevodi na razne načine: Čitaj, uči, izučavaj, proučavaj, naučavaj, razmišljaj, studiraj, recitiraj itd..

Ovo je ujedno i prva naredba od Gospodara svjetova Njegovu Poslaniku, s.a.v.s., kao i njegovu ummetu do Sudnjega dana. U Kur'anu se u više ajeta govori o vrijednosti nauke i razuma (na oko 750 mjesta). Sve naredbe, zabrane i upute, Allah, dž.š., je upućivao učenima (alimun), ili razumom obdarenima (pametnima – akilun).

U 28. ajetu Sure Fatir, Allah, dž.š., kaže: "...A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista Silan i On prašta!" (Suretu Fatir: 28)
Muhammed, a.s., u hadisu kaže: "Ulema (učenjaci) su nasljednici Allahovih poslanika!"
Prema tome, uloga i mjesto uleme je vrlo časna i odgovorna. Žena je kao i čovjek, biće koje je odgovorno za svoja djela, te je ujedno obavezna i da se podučava i podučava druge. To podučavanje podrazumijeva: porodicu, školu, ulemu i sl.

Mnogi neprijatelji islama žele kazati, a time i podmetnuti ummetu Muhammeda, s.a.v.s., da je žena biće koje je u Islamu bačeno u drugi plan, te da joj se ne dozvoljava traženje nauke, bilo da se radi o vjerskoj ili svjetovnoj nauci, što je notorna laž.

Allah, dž.š., u 9. ajetu Sure Bekare kaže: "Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajući, samo sebe varaju!" (Suretu-l-Bekare: 9) Mnogi potvaraju Poslanika, s.a.v.s., da je kazao: "Nemojte ih nastanjivati u udobne prostorije i ne podučavajte ih pisanju", a ovdje se radi o apokrifnom (izmišljenom) hadisu.

Prenosi se da je kod Poslanika, s.a.v.s., došla jedna grupa žena, pa rekoše: "Allahov Poslaniče, muškarci imaju priliku da te svakodnevno slušaju, pa odredi i nama jedan dan u sedmici, da dođemo kod tebe, kako bi nas podučio od onoga čemu te je Allah podučio." On im rece: "Dođite taj dan, na to mjesto!" Pa su one došle, te ih je Poslanik, s.a.v.s., podučavao onome čemu je njega njegov Gospodar podučio.


Poslanik, s.a.v.s., je podučavao svoje ashabe da se trude naučiti, kako svoje žene tako i sluškinje, pa u hadisu kaže: "Tri su vrste ljudi koje će imati udvostručenu nagradu: sljedbenik jedne od objavljenih knjiga koji je vjerovao u poslanika koji mu je poslat a potom povjerovao i Muhammedu, s.a.v.s., rob koji ispunjava obaveze prema Allahu, dž.š., i svome "vlasniku", te čovjek koji bude imao robinju, koju poduči propisima, lijepo je odgoji, potom je oslobodi i oženi je."
Žene Poslanika, s.a.v.s, ne samo da su znale pisati i čitati, nego su bile i od onih koje su podučavale druge propisima islama, podučavale su Kur'anu, historiji, prenosile su hadise, pojašnjavale su propise vezane za žene (hajd, nifas, trudnoću, dojenje i propise oko tahareta – čistoće).

Samo Aiša, r.a., prenosi 1210 (hiljadu i dvije stotine deset) hadisa. Ona je diskutirala i sa ashabima koji su bili stariji od nje, kako po godinama tako i po druženju sa Poslanikom, s.a.v.s.

Njeno mišljenje u pogledu sa'ja izmedju Safe i Merwe i umre u Ramazanu sukobljava sa mišljenjem Omera, r.a., njegova sina Abdullaha, Urwe bin Ez-Zubejra i drugih ashaba.

Hafsa, r.a., je bila jedna od žena koja je vrlo lijepo učila Kur'an, kao što je lijepo i pisala, te je kod nje ostavljen napisani primjerak Mushafa, nakon što je ubijen njen otac Omer, r.a., pa ga je ona predala Osmanu, r.a. Mnogi ashabi su od učenih muslimanki (na prvom mjestu supruga Poslanika, s.a.v.s., – majki mu'mina), učili mnoge od propisa, iza zastora (min verai-l-hidžab).

Među prenosiocima hadisa se nalazi oko 700 (sedam stotina) žena. Naravno, žena muslimanka je obavezna da se obrazuje u oblastima koje će joj koristiti, kako njoj tako i njenoj porodici. Ona ne smije zaboraviti da je na prvom mjestu majka, pa potom odgajatelj, te ona koja održava i čuva kuću svoga muža i čuva svoju čast i čast svoje porodice.

Ona ne smije biti lošim primjerom svojoj djeci u pogledu besposlenog govora, gledanja onoga što je haram, slušanja harama i činjenja bilo čega sa čime naš Gospodar nije zadovoljan. Lični primjer u onome što je dobro, je najbolji način uticanja na bližu i daljnu rodbinu.


Žena mora da vodi računa o svome vanjskom izgledu, te je dužna da se pridržava islamskih propisa u pogledu hidžaba (pokrivanja), što je farz, oko čega nema dileme niti bilo ko ima pravo o tome raspravljati. Poslanik, s.a.v.s., odgovara na pitanje Ummi Seleme, koja ga pita o stvari koja se tiče određenog šeriatskog pitanja vezanog za ženu, pa u narednom hadisu stoji:

Prenosi Zejneba kćerka Ummi Seleme, da je Ummu Seleme došla kod Poslanika, s.a.v.s., pa mu je rekla: "O Allahov Poslaniče, Allah se ne stidi od istine, pa da li je žena dužna da se okupa, kada sanja." Rekao je Poslanik, s.a.v.s.,: "Ako primijeti tekućinu (ako izađe)." Pa je Ummu Seleme prekrila svoje lice i rekla: "O Allahov Poslaniče, da li žena može polucirati?" Rekao je: "Da, bila spašena tvoja desnica, pa kako se rađaju djeca!"

Gospodaru, uputi nas na pravi put, učini nas od onih koje se podučavaju i podučavaju druge u Tvoje ime znanjem koje koristi, oprosti nam grijehe i budi nam Milostiv na Obećanom danu!

Predavač: Fatima Halilović

25.02.2007.

Kako sam zavoljela maramu (Yvonne Ridley)

Monday, 24.02.2007
 Političari i novinari naprosto strašno uživaju da pišu o represiji žena u Islamu ... bez da su ikada popričali sa ženama ispod marame. Oni jednostavno nemaju nikakvu ideju kako su muslimanke zaštićene i poštovane unutar okrilja Islama, koje je izgradjeno prije više od 1400 godina.
No bez obzira na sve, pišući o kulturološkim problemima, kao što su brakovi izmedju djece, žensko sunećenje, ubistva iz osvete, prislini brakovi, oni vjeruju da se ono što govore, temelji na znanju Islama.
I već mi je zlo kada Saudijsku Arabiju citiraju kao primjer kako su žene potlačene u zemlji u kojoj im niti voženje auta nije dozvoljeno..
Ovakvi problemi jednostavno nemaju nikakave veza sa Islamom, no ipak oni pišu i pričaju o njima sa nekim prizvukom arogantnog autoriteta, pogrešno optužujuci Islam. Molim vas nemojte mješati kulturu/tradiciju sa Islamom.
Pogrešne interpretacije

Zamolili su me da napišem kako Islam dozvoljava muškarcima da istuku svoje žene. Oprostite, ali nije istina. Da, sigurna sam da ce kritičari Islama citirati Kur'anske ajete i hadise, ali uglavnom izvadjene iz konteksta. Ako muškarac podigne prst na svoju ženu, nije mu dozvoljeno da ostavi nikakva otiska na njenom tijelu.. ovo je drugi način da Kur'an kaže „Nemoj tući svoju ženu, glupane.“
Obratimo pažnju na neke jako interesantne statistike, hmmm. Prema Nacionalnoj vrućoj liniji za nasilje u porodici, 4 miliona amerikanki dožive ozbiljan napad od partnera u prosječnom periodu od 12 mjeseci.
U prosjeku, vise od 3 žene su ubijene dnevno od ruke muža ili dečka … ovo je skoro 5500 žena pretučenih na smrt od 9/11.
Neko može reći da je to šokantna činjenica za tako civilizirano društvo, no prije nego počnem da zvučim kao neki pametnjaković, želim reći da je nasilje nad ženama globalni problem. Nasilni muškarci ne dolaze u vidu odredjene religije ili kulturološke kategorije. Realnost je da je jedna od tri žene u svijetu bila žrtva nasilja, prisiljena na spolni odnos, ili na neki drugi način zlostavljana. Nasilje nad ženama prelazi granice religije, bogatstva, staleža, boje kože i kulture.
Iluzija ravnopravnosti

Ipak, prije dolaska Islama, žene su bile tretirane kao niža bića. Zapravo, na zapadu žene još uvijek imaju ovaj problem, gdje muškarci još uvijek misle da su superiorni. Ovo se može naročito vidjeti u unaprjedjenjima na radnom mjestu i visini plata u čitavom spektru zanimanja, od čistačica do zena na izuzetno visokim funkcijama.
Žene na zapadu se tretiraju ka roba, a tu je i seksualno ropstvo u usponu, maskirano pod raznim xafsing sloganima, gdje se ženska tijela prodaju kroz čitav reklamni svijet. Kao što sam spomenula ranije, ovo je društvo gdje je silovanje, seksualni napad, i nasilje nad ženom nešto svakidašnje, društvo gdje je ravnopravnost izmedju muškaraca i žena iluzija, društvo gdje je ženina moć uglavnom samo povezana sa veličinom njenih grudi.
I ja sam prije gledala na žene ispod marame kao tiha, represirana stvorenja, a sada na njih gledam kao na osobe sa raznim sposobnostima i talentima, snažne žene čiji tip sestrinstva pravi da zapadni feminizam blijedi do totalne nebitnosti. Moji pogledi su se promijenili nakon, zaista, užasavajućeg iskustva ropstva u rukama Talibana, nakon što sam se iliegalno uvukla u Afganistan u Septembru 2001., ispod burke.
Za vrijeme mog desetodnevnog ropstva, dogovorila sam se da, ako me puste na slobodu, ću čitati Kur'an i učiti o Islamu. Uprkos svim očekivanjima, ova nagodba je upalila i oslobodili su me. Ja sam održala svoju riječ, ali kao novinarka koja izvještava sa Bliskog Istoka, shvatila sam da moram da vise naučim o religiji koja je tu očito bila način zivota.
<!--[if !supportLineBreakNewLine]-->
<!--[endif]-->
I NE. Ja nisam žrtva Stockholm sindroma. Da budes žrtva moraš imati dublju vezu sa onima koji su te zarobili. Za vrijeme mog zarobljeništva, pljuvala sam, psovala, proklinjala i zlostavljala moje čuvare, odbijala njihovu hranu i štrajkala gladju. Nisam sigurna ko je bio sretniji kada su me oslobodili – oni ili ja !

Žene u Islamu

Mislila sam da ce čitanje Kur'ana biti jedna jednostavna akademska vježba.
Bila sam iznenadjena kada sam shvatila da je u njemu jasno napisano da su žene ravnopravne u duhovnosti, obrazovanju i vrijednosti. Ženina mogućnost da radja i odgaja djecu je priznata kao kvalitet. Muslimanke kažu s ponosom da su domaćice.
Nadalje, Poslanik a.s. je rekao da je najvažnija žena kod kuće majka, majka, majka. U stvari, rekao je da Džennet leži pod majčinim nogama. Koliko žena uspije doći medju 100 najmoćnijih, samo zato što su jednostavno „odlične mame“?
Sa Islamom, odluka da se ostane kod kuće i da se djeca odgajaju dobiva novu dimenziju časti i poštivanja, slično kao i prema onim sestrama izmedju nas koje odluče da imaju karijeru i profesiju.
Nakon ove spoznaje, svoju pažnju sam usmjerila na nasljedstvo, poreze, imovinu, zakone o razvodu. Odavde Holivudski advokati za razvod dobivaju inspiraciju. Npr. ženi ostaje ono što je zaradila ili imala dok muškarac mora da se odrekne pola svoga bogatsva.

Zar nije smiješno kako se žuta štampa uzbudi oko mogućnosti da se neka pop ili filmska zvijezda odluči na ugovor o braku? Muslimanke imaju ove ugovore od prvog dana. Mogu izabrati da li žele da rade ili ne, i sve što zarade je njihovo da potroše, dok muž mora plaćati račune i izdržavati svoju porodicu.

Skoro sve za što su se feministice borile 70-ih godina bilo je pristupačno muslimankama jos prije 1400 godina. Kao što sam rekla, Islam uzdiže ulogu majčinstva i uloge žene. Ako želis ostati kući, ostani. Velika je čast biti domaćica i prvi učitelj svojoj djeci.
Ali podjednako isto, Kur'an govori da ako želi raditi, onda neka radi. Imaj karijeru, profesiju, postani političar. Budi što želiš i napreduj u onome čime se baviš kao muslimanka, jer sve što radiš je sa ciljem veličanja Allaha swt.
Biznis odijelo

Postoji tu i pretjerana, skoro iritirajuća fokusiranost po pitanju načina oblačenja muslimanki, naročito od strane muškaraca, kako muslimana, tako i nemuslimana.
Da, obaveza je žene muslimanke da se skromno oblači, medju ostalim, mnogim važnim stvarima o kojima muslimanke razmišljaju danas.
Ipak, nekako, svi opsesiraju oko hidžaba. Gledaj, to je dio mog poslovnog odijela. Ovo ti govori da sam muslimanka i, stoga, želim da me tretiraš sa poštovanjem. Možete li zamisliti kada bi neko rekao Wall Street moćniku ili Washingtonskom bankaru da nose majice kratkih rukava i farmerice? On bi rekao da ga njegovo odijelo definira za vrijeme radnog vremena, na neki način ga označi kao nekoga koga treba tretirati sa ozbiljnosću.
<!--[if !supportLineBreakNewLine]-->
<!--[endif]-->
A opet, u Velikoj Britaniji, imamo bivšeg sekretara vanjskih poslova, Jack Straw-a koji opisuje nikab – marama/veo za lice koji otkriva samo oči – kao nepoželjnu barijeru. Kada, o kada, će muškarci naučiti da drže jezik za zubima oko ženske garderobe?
Takodje, imamo ministre u vladi Gordon Brown-a I John Reid-a koji imaju negativne opaske glede nošenja nikaba – oba ova muškarca dolaze iz Škotske, gdje muškarci nose suknje!!!!

Onda, imamo čitav niz parlamentaraca koji ulaze u borbu opisujući nikab kao barijeru za komunikaciju. Kakva hrpa gluposti. Ako je ovo slučaj, jel' mi može neko objasniti zašto mobilni telefoni, žičani telefoni, e-mail, tekst poruke i faks mašine danas postoje u svakodnevnoj upotrebi? Ko sluša radio? Niko ne isključuje bežične uredjaje samo zato što ne mogu vidjeti lice sugovornika.
Većina sestara, koje lično poznajem i koje odabiru da nose nikab su bjelkinje iz zapadnog svijeta, koje su se vratile Islamu
, koje vise ne žele nepoželjnu pažnju „radoznalih“ muškaraca, koji će pokušati da konfrotiraju žene, neprikladno se ponašajući. Isto tako, ima par sestara u Londonu koje poznajem, koje kažu da nose nikab u anti-ratnim protestima, jer ne mogu podnijeti smrad marihuane.

Zadnje utočiste

Bojim se da je Islamofobija postala zadnje utočiste rasističkih nasilnika. Ali kukavički, šovinistički napadi, koji obično dolaze od muškaraca – su neprihvatljivi muslmankama kao i njihovim sekularnim sestrama.
Bila sam feministica mnogo godina i sada, kao Islamska feministica, još uvijek promoviram prava žena.Jedina razlika je u tome da su muslimanke feministice malo radikalnije od svojih sekularnih kolegica. Sve mi mrzimo ona natjecanja za ljepotice i pokušavamo da se suzdržimo od smijeha kada se pojava Miss Afganistana u bikinju tumači kao gigantski korak za oslobodjenje žena u Afganistanu.
Vraćala sam se u Afganistan mnogo puta i mogu reći da nisam vidjela kako stasaju žene sa karijerama na ruševinama Kabula. Moje sestre iz Afganistana kažu da bi voljele da zapad prekine svoju opsesiju sa burkama. „ Nemoj od mene pokusavati praviti ženu sa karijerom, nadji mom mužu posao prvo. Pokaži mi kako mogu poslati svoju djecu u školu, bez straha da će ih neko kidnapovati. Daj mi sigurnost i kruh na stolu,“, jedna mi je sestra rekla.
Mlade feministice muslimanke vide hidžab i nikab kao političke simbole kao i jedan od zahtjeva njihove vjere. Neke kažu da je to njihov način obznanjivanja ostatku svijeta da odbijaju prekomjernosti zapadnog životnog stila, kao što je pijenje alkohola, neobavezan sex, uzimanje droga itd..
Superiornost u Islamu se postiže kroz poniznost, a ne ljepotu, bogatstvo, moć, poziciju ili seks.
Oslobađanje Islama

Sada mi recite, šta je više oslobadjajuće. Da vas neko sudi na osnovu dužine suknje i veličine vaših vjestački povećanih grudi, ili da vas neko sudi na osnovu vašeg karaktera, vašeg mišljenja i inteligencije?
Glamurozni magazini nam govore da ako žene nisu visoke, mršave i lijepe, neće biti ni voljene, ni željene. Pritisak na čitateljke tinejdžerice magazina, da imaju momke, je nevjerovatna.
Islam mi govori da imam pravo na obrazovanje i da je moja dužnost potraga za znanjem, bez obzira, bila udata ili ne.
Nigdje u okrilju Islama nije nam naredjeno da kao žene moramo prati, čistiti ili kuhati za muškarce – ali ovdje ne trebaju samo muslimani da reevaluiraju žene u njihovim kućama.

Pogledajte ovaj odsječak iz govora Pat-a Robertson-a 1992. godine, u kojem obznanjuje svoje stavove o ženama koje imaju moć. Onda mi recite ko je civiliziran, a ko ne.

On je rekao: „Feminizam podstiče žene da ostave muževe, ubiju djecu, bave se čarolijama, unište kapitalizam i postanu lezbejke.“
Ovdje je amerikanac koji živi u predislamskom vremenu, koji se treba modernizirati i civilizirati. Ljudi kao on, nose veo i mi trebamo da pocijepamo veo hipokritizma, kako bi ljudi mogli vidjeti Islam onakvim kakav jeste.
Autor: Yvone Ridley
Prevod sa engleskog: aisha
25.02.2007.

Žene držati dalje od Allaha? (Tarek A. Ghanem)

Tuesday, 24 februar 2007
hijab Veoma je važno razumjeti prirodu odnosa medu polovima, važno je shvatiti da su muškarac i žena različiti. Međutim, ovo shvatanje se nesmije zloupotrebljavati, kao što je to često slučaj kako bi se opravdao loš odnos prema ženama.
Naša vjera u svojim osnovama posjeduje razumjevanje prema prirodi polova. Po tome pitanju islam je ispravan, međutim večina muslimana ima pogrešno shvatanje o prirodi polova.

Daleko od uobičajenih fraza kao što su ‘Islam štiti žene’ i ‘Islam je prva religija koja je ženama dala njihova prava’ i ‘Islam poštuje žene’.koje su sve tačne, djela mnogih sljedbenika Islama svjedoče suprotno.

Da, mnogi pogrešno shvataju položaj žene u Islamu, ali to nesmije da nam bude izgovor za skrivanje pogrešnog odnosa prema ženama zbog straha za reputaciju Islama. Ne možemo biti iskreni vjernici, sve dok nismo iskreni prema sebi.

Mnogi muškarci, uključujući i vjerske službenike, nažalost, koriste Islam kako bi sprovodili i promovisali ugnjetavanje žena. Uzmimo za primjer dio iz televizijske emisije ‘Razlike između muškarca i žene’.
U početku sam mislio da je u pitanju šala, ali nakon nekog vremena bio sam isprovociran razgovorom koji je obilovao morbidnom superiornošću i derogativnim tonom.
ros

Nekad se dešava da nesigurni i po prirodi opresivni muškarci shvataju ugnjetavanje žena kao dio vjere. Ovi muškarci su najveći neprijatelji Islama, gori i od najžeščih antiislamista, jer oni se nemogu, za razliku od njih pozvati na neznanje. Što je još gore, postoje vjerski pokreti koji zapravo promovišu podređeni položaj žene u osnovama svoje ideologije. Ostati nijem pred ovim, jeste najgori zločin prema Islamu.

Nemoguče je ostati nijem pred vijesti o mogučoj zabrani molitve ženama u području Svetog Hrama. Da, istina je da područje na kojem se obavljaju hadžski obredi postaje sve tješnje, ali zabraniti ženama da osjete užitak fizičke i duhovne bliskosti Allahovoj Kući nije rješenje. Žene su učestvovale u oprosnom Hadždžu i nije im bilo zabranjeno da poljube Crni kamen.
Da, broj muslimana danas je daleko veći, ali ipak isključivanja žena nije rješenje. Zabraniti pristup Kabi ženama zbog nerpimjerenog ponašanja nekolicine u tom svetom mjestu, je ništa drugo do zločin. I muškarci i žene su odgovorni za sprječavanje nerprikladnog ponašanja, i obadvoji- muškarci i žene djele odgovornost za čuvanje tog svetog mjesta svetim.

Ograničenja su već uvedena za žene posjetiteljice Poslanikove džamije u Medini, gdje je njihova posjeta djelu u kojem se nalazi Poslanikov s.a.v.s. mezar ograničena.
U hadisu Poslanik s.a.v.s. kaže:’ Kada žene zatraže od vas dozvolu da posjete džamiju ne zabranjujte im.’ (Muslim 4:0884)

I kako to da zbog toga što postoje muškarci koji se neprikladno ponašaju u svetom gradu Mekki, niko nije došao na ideju da se napravi plan kako bi se muškarci podučili prikladnom ponašanju?

Vjerski pravac koji dolazi iz Saudijske Arabije je dugo obilježen ugnjetavanjem žena. Kao odgovor na posljednju vijest, kao riješenje pitanja manjka prostora u Svetom Hramu,brješenje je došlo od Dr. Hatun Ajwaad Al-Fasi specijaliste za pitanja žena:

‘Željeli bi smo da damo prijedlog Uredu za upravu Dva Sveta Hrama. Sama odredba da žene obavljaju molitvu u Džamiji nije takva da žene obavljaju namaz dok su muškarci iza njih. Zbog toga je određeno da žene obavljaju molitvu u zadnjim saffovima ili na gornjim spratovima. Moguće je napraviti odvojeni dio za žene koji bi išao od Kabe do Sa’j. To područje može biti široko koliko je god potrebno, već prema broju žena koje u prosjeku obavljaju namaz, prema podacima Kraljevskog Centra Čuvara Svetog Hrama za hadždž. Na taj način će se očuvati jednakost u Islamu,i na ovaj način štite se žene od nepravde. Na ovaj način se garantuje da neće nijedan muškarac stajati iza žena dok obavljaju namaz,a što bi ih,u suprotnom,moglo sprijeciti da obavljaju namaz u miru. Na ovaj način se održava i bliskost žena sa centrom univerzuma (Kabom) i omogučava im se da se mole na mjestu na kojem se dova uslišava.’

Žena je autor ovoga prijedloga. Niti žena ili muškarac nesmije ostati nijem po ovome pitanju. Muskarci,također moraju štititi pravo na jednak pristup našim sestrama u vjeri: Našim majkama, ženama i kćerkama!

Ako mnogi muškarci izaberu da zloupotrijebe princip qawwamae ili brige- pažnje, zbog svog vjerskog i duhovnog neznanja, trebali bi bar razumjeti obaveze koje iz brige- vođenja pažnje proizilaze.

Kuranski termin ‘gawwama’(An-Nisa 4:34) koji navodi muža kao onoga koji vodi brigu o ženi u braku se u tradicionalnim školama razumjeva na osobit način.
kaba

Po al-Taberiu, ranom islamskom učenjaku definicija qawwame je slijedeća(preveo Nuh Keller)

‘Allah Uzvišeni kaže da muškarci vode brigu o ženama’

Nuh Keller vidi ovo u slijedećem svijetlu:
‘Kad god muž nije u stanju da izdržava ženu, on nije više onaj koji o njoj vodi brigu, ona nije obavezna da ostane u kući (ako on to zahtijeva) po bilo kojoj pravnoj školi, i po šafijskoj školi, ima pravo na poništenje braka… To znači da žene imaju pravo na sigurnost i zaštitu.

Biti pravi muškarac, po ovome shvatanju, znači štititi i čuvati ženu,posebno od ugnjetavanja od strane muškaraca. Muškarci treba posebno da vode brigu o ovome. Ja želim da moja majka i moja žena, dvije najvažnije osobe u mom životu budu slobodne u uživanju fizičke i duhovne bliskosti Allahovoj dž.š. kući i Poslanikovom s.a.v.s. mezaru. Ovo je pitanje koje se tiče svih muslimana, muškaraca i žena bez iznimke.

** Tarek A. Ghanem je pisac i prevodilac. Studirao je međunarodne odnose I filozofiju. Također je student Islamskih nauka.
Preveli Mirza & Zeynep
25.02.2007.

Pismo Šamila Basajeva ruskom predsjedniku Putinu

Thursday, 22 February 2007
U tvojim konc-logorima i zatvorima je izloženo torturi oko 25 000 Čečena, i kao i većina onih koji su prošli taj pakao i oni su obogaljeni. Mučeni su elektrošokovima, čupani su im zubi kosa, premlaćivani su i lomljene su im kosti, a ko zna šta im sve još nije rađeno. Reci mi, kakve tajne oni kriju da bi bili tako mučeni?

Pismo Šamila Basajeva ruskom predsjedniku Putinu (neka je Allahovo prokletstvo na njega)


Hvala Alahu, Gospodaru svih svjetova, koji nas je učinio muslimanima i koji nas je uputio na Svoj pravi put.

Kao prvo, nudim ti da priznaš svoje grijehe, primiš Islam i postaneš musliman.

Kao drugo, želim da se zna da za Čečene, osim Allaha, nema drugog Gospodara, i da se oni neće pred tobom pokloniti. Zbog toga ti ovo pismo naslovljavam kao neprijatelju.


Kao treće, želim da ti postavim pitanje:“Ko je od nas dvojice terorista?“ Ja smatram da si ti vođa jedne terorističke države zvane Ruska federacija. Ti si terorista No.1.

Naš Poslanik s.a.v.s kaže:“ Ne sudi se po riječima nego po djelima.“ Zbog toga ću nastaviti samo sa činjenicama i pokušaću da se ograničim samo na neke...


Mi Čečeni nismo nikada bili slab narod, nego smo uvijek branili sebe i druge, uvijek smo davali sklonište i pomoć onima kojima je potrebna. Navedi ti Putine ako možeš jedan primjer da su Čečeni bilo gdje ili bilo kako posegli za komadom zemlje koji pripada drugima! Uvijek smo bili slobodni i poštovali smo tuđu slobodu, pa makar to bila sloboda na izbor robstva. Došao si na našu zemlju, i nakon što su uništio 23 sela napravio si tvrđavu „Grozni“, dajući joj takvo ime kako bi nas zaplašio. Međutim poput bumeranga koji se vraća, danas ovo ime plaši tebe. Na mjestima uništenih sela ti si podigao svoje baze, a mi nismo sagradili Moskvu na vašim kostima.


U tvojim konc-logorima i zatvorima je izloženo torturi oko 25 000 Čečena, i kao i većina onih koji su prošli taj pakao i oni su obogaljeni. Mučeni su elektrošokovima, čupani su im zubi kosa, premlaćivani su i lomljene su im kosti, a ko zna šta im sve još nije rađeno. Reci mi, kakve tajne oni kriju da bi bili tako mučeni?


U dva rata si ubio toliko ljudi i upropastio toliko novca kako bi očuvao teritoriju od 17 000 km kvadratnih, pravdajući to očuvanjem teritorijalnog integriteta Rusije. U isto vrijeme si Kini dao 150 000 km kvadratnih zemlje, a sigurno bi dao i više! Gdje je logika?


Vi Rusi nas jednostavno mrzite zbog našeg slobodnog duha, zbog toga što nismo robovi poput vas i pokušavate nas uvući u vašu slavensku vreću. Ti danas tvrdiš kako se boriš protiv međunarodnog terorizma bivajući u isto vrijeme sam najveći terorista sa neizmjernim licemjerstvom i bez ikakvog stida ili savjesti.


Mi Čečeni imamo slavnu historiju i bio bi grijeh da se žalimo na svoju sudbinu. Naša historija nije obojena porobljavanjem, licemjerstvom i parazitstvom, nego slobodarskim životom i herojskom borbom za slobodu. Mi smo ponosni što smo muslimani za razliku od bezbožnika i šejtana poput vas.


Ti si tako očajno zabrinut za sudbinu Rusije i za borbu protiv međunarodnog terorizma tako da sam odlučio da ti u tome pomognem. U skladu sa čečenskim zakonom ja nemam pravo da se izjednačavam sa robom, tako da te pozivam na dvoboj. Svi naši komandanti ti garantuju maksimalnu sigurnost. Izbor oružja tebi prepuštamo.

Ja nisam najbolji sportista, a ni ti nisi invalid, pa hajde da se dogovorimo. To će biti mnogo korisnije i ekonomičnije za naša oba naroda, kao i za ostatak svijeta.

 

Allah je Najveći!


Šamil Basajev

 
25.02.2007.

Intervju sa Bošnjakom koji se borio u Čečeniji

Thursday, 24 February 2007
Rekao sam vam da kad sam ranjen i povlačio se, vidio sam Nuneta da se okreće prema meni i nešto mi govori. Kasnije mi onaj Turčin, što je bio do njega, kaže da je Nune čitavo vrijeme tražio mene

U našoj javnosti dosta se govorilo o dobrovoljcima Bošnjacima u Čečniji, a da se ljudi nikada nisu zapitali šta se dešava sa čečenskim borcima i tamošnjim narodom. Mora se priznati da je najviše dilema izazvala požrtvovanost muslimana koji su živjeli džihadskim duhom, neshvatanje Bošnjaka za žrtvovanje za drugi narod, te žestoko kriminaliziranje mudžahida od strane zapadne propagande.

Kada američki vojnik, dobro plaćen, naoružan i uhranjen ide da „zaštiti“ Bosance onda se to smatra plemenitim djelom, a kada Bošnjak od svojih para plati put, kupi pušku i podmiri porodicu da bi se borio za musliamne Čečenije onda se to pokušava kriminalizirati.

Nedavno smo imali zadovoljstvo razgovaramo sa jednim Bošnjakom koji se zbog ranjavanja vratio iz Čečenije. Viskok mladić guste kovrdžave kose, pravilnih crta lica, izaziva poštovanje svojom pojavom, koje se još više pojačalo nakon priče koju smo čuli.


U kakvom si stanju zatekao čečenski narod?


Kada smo stigli grozni je bio pod kontrolom mudžahida, ali i mnogi drugi gradovi. Svi veći gradovi bili su pod kontrolom mudžahida. Nama je Hatab odmah održao predavanje, i rekao da će braća pokušati da se što duže zadrže na dosadašnjim položajima, ali da će se morati povući iz većine njih. Prva dva dana proveli smo u Seženjatu, kampu za prijem novih ljudi. Međutim , Rusi su napali taj kamp, pa nas je desetka nobih prešlo u Argun, gdje su nas rasporedili po grupama. Nas, Bosance, Hattab je uzeo u svoju grupu. Tu smo zadužili nešto od naoružanja. Ja sam zadužio 84-orku. Tu smo ostali nekoliko dana, ali zbog učestalih ruskih napada, po nas, Bosance, došao je Jakub, Hatabov zamjenik i otišli smo za Grozni. Tamo smo trebali ostati sedam dana na straži a zatim se vratiti na odmor. Međutim, kada smo došli tamo, Rusi su oko Arguna počeli stezati obruč Zato smo ostali u Groznom još desetak dana. Davali smo stražu blizu aerodroma. Pješadijskih borbi nije bilo, jer su Rusi napadali avionima i artiljerijom. Bacali su po Groznom i one rakete „zemlja-zemlja“.


Kakve su to rakete?


Jedna ta raketa je uništila 4-5 zgrada totalno. Krater je bio ogroman.


Šta je bilo dalje?


Mi smo u Groznom ostali još nekoliko dana. Onda su Šamil i Hatab dogovorili da se iz Groznog izvuku svi Arapi, Turci, Bosanci, svi oni koji nisu Čečeni. Šamil je tražio da on ostane sam sa svojoim grupom Čečena, da brane Grozni dok se mi ne izvučemo.


Jesu li kod Basajeva bili u grupi samo Čečeni, ili je bilo i stranaca?


Ne kod njega su bili samo Čečeni. Svi stranci su tada bilo kod



Hattaba. Poslije Groznog smo se povukli u Ramartan. Rusi su već polako počeli da zatvaraju obruč i oko toga grada. Odmah smo počeli kopati zemunice, jer tamo nije bilo rovova niti bilo kakve pripremljene odbrane. Mi, Bosanci, smo tada najviše radili. Taman kad smo ukopali linije, dolazi nam Hatabov pomoćnik i kaže da je Hatab naredio da se i odatle povučemo, jer su Rusi zatvorili obruč oko nas. Ostao je samo još jedan mali prolaz. Za svo vrijeme dok smo boravili u Rusmartanu, oni su i dan i noć napadali avionima, helikopterima, tenkovima, VBR-ovima. Grad je totalno razrušen. To većče smo se povukli iz Rusmartana. Pješačili smo tridesetak kilometara dok nismo stigli u Šatoi. Čim smo stigli, uspostavili smo liniju. Rusi su stigli sljedećeg jutra, sa svojim tenkovskim jedinicama. Nune i ja bili smo na straži i brojali smo. Bilo je preko 200 tenkova. Pošto su naišli na mine, tu su se i zaustavili.

Uz Allahovu pomoć, uspjeli smo držati te linije dva i pol mjeseca.Rusi su bnas danonoćno granatirali. Jednog dana svojim sam očima gledao kako Rusi gađaju „zemlja-zemlja“ raketama, ali elhandulillah, sve tri rakete su prebacile naše položaje.

Na tom brdu, gdje smo držali liniju, bilo je šest zemunica. Mi smo bili u četvrtoj. Sedam dana smo davali stražu, a dva dana se odmarali. Rusi su nekoliko puta pokušali napasti naistureniju zemunicu, da vide kako mi reagujemo. Kada su izveli posljednji napad na tu zemunicu, u njoj je bilo samo 6 ljudi, a trebalo je biti 10. Oni su tražili ispomoć od nas. Nismo uopšte znali kakva je to zemunica, nego smo uzeli jednu 84-tvorku i nas četvorica smo krenuli u ispomoć.

Kako smo istrčavali, Rusi su postavili na stotinjak metara snajper i kako smo mi istrčavali, snajper nas je gađao. Ja sam svojim očima gledao kako su pala tri šehida. Drveće je bilo poobarano granatama, tako da nije bilo zaklona. Kada smo došli gore, jedan brat Čečen je bvio ranjen. Nune je uskočio da mu pomogne.Allah je dao takvo iskušenje. Tu su bile četiri 84-tvorke. Tri zakuju, a brat koji je nosio četvrtu pogine. Ja sam uzeo dvije 84-tvorke i povukao se malo da ih otkočim. U međuvremenu braća su se povukla, jer je od granate poginulo šestorica braće, a ostali su ranjeni.


POČETAK BORBE NA ŽIVOT I SMRT


Tu je ranjen i brat Almir Jasin. Sva mu je ruka bila izlomljena. Rekao mi je tada:“ Odsjeci mi ruku, vidiš da je sva izlomljena.“ Ja sam pogledao, vidim da je izlomljena, ali nije za odsjecanje. Htio sam da mu previjem ruku, ali su u tom trenutku Rusi ubacili bombu. Rekao sam mu:“ Trči za onom braćom, pa ću ti dolje previti ranu.“

On je otišao, a ja sam uzeo njegovu pušku i dvije 84-tvorke i pošao za njim. Dole sam mu previo ranu pa smo se potom vratili u naš logor. Rusi sun uzeli tu kotu. Na njoj su ostala dva ranjena brata, koje su Rusi ubili. Na drugoj koti je bio Nune. Otišao sam do njega i kažem mu:“Almir je ranjen, pa ga uzmi o odvedi do auta.“ Kaže:“ Auto je već došlo, odvedi ga ti dolje.“

Ostavim mitraljez, uzmem automat i povedem brata. Siđemo dolje, nema auta. Snijeg, hladno.On negdje skinuo cipele sa mogu. Znaš ako je to.Dok smo silazili, oni su nas primjetili i počeli nas granatirati. Sišli smo dolje i sad ne znam šta ćemo. Odlučili smo da idemo pješke. A odatle, do Šatoja, ima oko 20-tak kilometara. Išli smo tako jedno dva kilometara, kad su, elhamdulillah, naišla brača sa autom. Zaustavimo ih i odemo do bolnice. Operisali su ga i stavili gips. Htjeli su da ga ostave u bolnici, ali ja sam vidio da tu nema dovoljno osoblja da bi se njemu posvetila neka pažnja. Uzeo sam ga i odveo u jednu kuću gdje su ležala braća Arapi (ranjenic). Pošto smo bili skupa sa njima, znao sam da će ga paziti. Ostavio sam ga tamo i htio sam da se vratim kad mi ovaj emir rekao za Nuneta da će on sići i doći do nas, pa da ga čekam tu. Poslije smo Nune i ja ostali tu sa tim Arapima, baš iz razloga da ne ostavljamo Almira. Tu smo spavali 2-3 dana kada dolazi do povlačenja ove braće iz Groznog. To veče je došla jedna grupa od desetak Turaka. Promrzli, nikakvi. Ne mogu da stoje na nogama. Baš sam gledao nekoliko braće, prsti su im otpali od mraza. Onda smo ove ranjene prenijeli u drugu kuću i prešli smo njima. Meni se nije ostajalo tu, nego sam htio da idem na liniju. Onda sam prešao kod Turaka. Nune je ostao još jedno dva dana da pomaže ovoj braći. Poslije je i on došao. Tu smo bili 5-6 dana. Onda nam je Hattab rekao da se mkoramo povući odatle. Rusi su znali da su svi mudžahidi, i oni iz Grozbog, i ostali, zu, na ovom jestu. Oko 5-6 dana tu je bilo stacionirano oko 3000 mudžahida. Rusi su selo svaku noć napadali avionima, a svaka je kuća bila puna mudžahida. Dosta je braće preselilo u tim napadima. Onda Hatab naređuje da se povučemo i tada počinje, da tako kažem, borba na život i smrt.

HEROJSTVO MUDŽAHIDA


Jasin je htio da ide s nama, ali mu je emir rekao da je jaka zima, a put težak, pa neće moći izdržati, i da je bolje da ostane tu. Jasin je ostao tu, zajedno sa ovom ostalom braćom, koji su teže ranjeni i nisu mogli da se kreću. Mi smo trebali, po planu, da se povučemo u jedno selo blizu dagestanske granice. Međutim, sat vremena nakon nas došli su Rusi i napali nas. Granatirali su nas dosta precizno,ali, elhamdulilah, nije bilo ranjenih. Onda smo se povukli u jednu kotlinu. Tu smo se zadržali jedno 4-5 dana. Bilo je hladno, snijeg je padao. Hrane nije bilo dovoljno.

Trebali smo se izvući iz te kotline, preko jedne planine i otići dalje. Međutim Rusi su već bili napravili desant i čekali su nas na toj koti. Ali, Allah je opet dao da se oni otkriju prije nego što treba. Kako smo naišli na tu kotu, oni su otvorili vatru i nisu napravili faktički ništa. Mi smo se malo povukli nazad. Jedna grupa je odmah udarila na prvu kotu i, uz Allahovu pomoć, odmah su ih razbili. Nune i ja smo, sa jednim Turčinom, sjedili pored jednog drveta i jeli neke orahe. Nune je ispričao neki san ovome Turčinu (Ebu Bekru) i on mu kaže:“SubhanAllah, Allah zna, ali ti si šehid, inšaAllah.“

Pola sata poslije toga Hattab je tražio deset ljudi iz naše grupe.Otišli smo. Nune, ja,dva Turčina i braća Čečeni. Allah je tako odredio, mi smo gore brzo stigli. Nismo znali gdje se šta nalazi i naletjeli smo pravo na njih. Oni su najvjerovatnije imali te koordinate, jer su sve granate padale tačno oko nas. Kako smo mi tu izletjeli, Hattab je sa braćom bio lijevo, a mi smo otišli malo desno. I oni,kako su gađali,ja sam vidio Hattabovog pomoćnika kako nas zove da pređemo lijevo. Svi su otišli lijevo, samo sam ja ostao desno. Jedna granata je pala blizu mene i oborila drvo. Ono je palo na mene, ali, elhamdulillah, ja sam se nekako izvukao. I pada druga isperd mene i treća. SubhanAllah, meni prođe kroz glavu:“Sljedeća na mene.“ Ustao sam, rekao bismillah, i, jedan, dva, tri koraka, kad ona tačno pade gdje sam bio i mene rani. Jedan brat Čečen je to vidio, pretrčao do mene, uzeo sa mene ranac i municiju, uzeo od mene 84-tvorku i kaže:“ Povuci se nazad.“

Ja sam pogledao u nogu, vidim, elhamdulilah nije odsječena. Krenuo sam nazad. I tada sam posljednji put vidio Nuneta. On se okrenuo prema meni i nešto mi rekao, ali ja nisam čuo što kaže. Dok sam puzio dolje, snajper me gađao sa druge strane, jer su vidjeli da nisam mrtav. Još sam amlo puzio, a onda sam ustaom i skakao na jednoj nozi. Vidio sam i Hattaba da se povlači, jer je znao da ima mnogo šehida i počeli su da kopaju kaburove za pogunule. Pita mene:“ Treba li neko da te odnese?“ Kažem:“Ne treba, polako ću sam.“, jer sam znao da mu na liniji treba svaki borac.Ja sam se povukao još nekih 500 metara i onda čujem na motoroli kako kažu:“ Nune je šehis. Fatih (Turčin) šehid. Hattabov zamjenik je ranjen“

Trajalo je tako još malo. Noć već pada i ja čujem Hattab govori da siđemo još dublje. Oni su znali, otprilike, gdje smo. Privukli su tenkove. Šuma je gorjela od granatiranja. Međutim, Šamil (Basajev) je tu bio i on je komandovao; samo naprijed i da ne stojimo, jer su nam Rusi došli straga. Ja sam sebi previo nogu, dao injekciju. Počeli smo se kretati prema vrhu brada. Oni su nas stalno zasipali granatama i ponovo smo imali ranjene braće.Kad smo se već izvukli, zora je svitala. Njihove snage su se grupisale na vrh kote i opet su, prije vremena, otvorili vatru. Hatab je naredio da se spustimo nazad. Šamil je sa svojom grupom udario i probio obruč. Allah je dao da su Rusi granate bacali na svoje rovove. Dok smo prolazili kroz obruč, svojim sam očima vidio preko 50 mrtvih Rusa. Bilo je i 7 šehida. Onda smo prošli i spustili smo se sa druge strane brda. Tu su došli njihovi helikopteri i avioni. Ali, elhamdulillah, i pored toga što je na jednom jestu bilo preko 1000 mudžahida, Rusi iz aviona nisu primjetili. Mi smo čekali da padne akšam, pa da nsatavimo napredovati. Međutim, oni su to predpostavili i pred sami akšam dolazi čitav jedna tenkovska jedinica. Sklonili smo se u jedan kanjoj i ostali u njemu tri dana. Kada smo vidjeli da su svi putevi naprijed blokirani, Hattab izdaje naredbu da se vraćamo tamo odakle smo krenuli prije 15 dana. Imali smo mnogo promrzlih, ranjenih i iscrpljenih. Šamil je tada sakupio braću Čečene i rekao im da ko god hoće, može da ide kući, on se ne ljuti. Ko god ne može da izdrži, slobodno neka ide. Ali, kaže, što se tiče mene, ( a on je prije petnaestak dana izgubio stopalo), ja ću se boriti do kraja života. Ko hoće sa mnom, bujrum. Onda je okrenuo konja i rekao:“Allahu ekber!“. I sva braća krenuše za njim.

A kako i neće, kad vide njega u takvom stanju, hoće da se bori, pa ko bi ostao iza njega. Onda smo se povukli tamo gdje smo bili prije pet dana, samo da prespavamo i da se odmorimo. Rusi se nisu nadali da ćemo se vratiti, tako da nas nisu napadali. Poslije toga Hattab je odabrao najrizičniju opciju, ali, pokazalo se, elhamdulillah, da je to najbolji put. Prošli smo nekih 200-300 metara od njih, a da nas nisu primjetili. Tako smo ih nadmudrili i došli do prvog sela. Tu smo dobili hranu. Malo smo se oporavili, posušili se, nabavili ponešto od odjeće. Elhamdulilah, ljudi u tom selu su dobri, ali se boje, jer svi imaju djecu, familiju. Rekli su Hattabu ako hoćete, mi ćemo otići iz sela, a vi ostanite u njemu i borite se ili vi otiđite, jer ako ste tu, Rusi će nas granatirati i masakrirati. Onda Hattab naređuje da se povučemo u šumu. I opet smo, istim putevima, prolazili pored Rusa na oko 200-300 metara. Hattab je rekao da nema odmora i da moramo, što prije, nazad, gdje smo bili. Onda smo se povlačili u C....To je ejdno manje mjesto. Tu su nas ljudi opet primili. Posušili smo se, uzeli malo hrane. Morali smo napustiti selo i povući se jedno mjesto dvadesetak kilometara odatle.


ČEČENI SU HRABAR NAROD


Sve to vrijeme ste pješačili?


Zima, snijeg. Svako veče gaziš jednu, dvije rijeke, smokriš se, pa se sve to na tebi zaledi. Stigneš u neko mjesto, ljudi te prime, pomognu. Cijeli smo dan ostali u jednom mesdžidu. Naveče nam de došao načelnik toga sela i rekao nam da će ranjenike prebaciti do drugoga sela, a ostali da se izvuku sa nama. Onda su nas prebacili do Dž.... Tu su nas podijelili po kućama. Međutim, i tu su Rusi odmah došli. Gdje god smo došli, Rusi su odmah stizali za nama. Kako smo se povlačili, u svakom selu ostavljali smo po nekoliko ranjenika, tako da su oni u jednom selu našli braću. Jedan Čečen je tada preselio, a dva Arapa su se izvukla. Mi smo ostali tu tri do četiri dana. Svo to vrijeme doktora uopšte nije bilo. Svoju ranu sam sam previjao. Prvi dan sam našao tu meda. Očistio sam ranu jodom i stavio med. Već se bila upalila.


Kako si hodao čitavo vrijeme?


Allah pomaže. Odsjekao sam jedan štap i tako se pomogao pro hodu. Tu smo bili 3-4 dana i meni je , elhamdulillah, med isčistio ranu i već je počela da zamlađuje. Onda nam je došla vijest da su Rusi krenuli na to selo. Te noći smo napistuli i to selo i otišli u drugo. Tamo je bio Hattab. Ja mislim da je tada bio Kurban –bajram. Tu smo bili dva-tri dana za vrijeme Bajrama. Preko dana se izvučemo u šumu, uveče bi došli da spavamo u selu. I onda Hattab naređuje pokret. Mi smo u tom našem stalnom kretanju napravili jedan veliki krug po šumu, ker su oni oko nas napravili prsten i mi smo kružili tako da smo došli do jednog mjesta gdje smo ostali desetak dana. Narod nas je dobro primio. Dali su nam odjeću, hranu, sve. Ali meni je bilo čudno što smo dobili civilnu odjeću. A Hattab je već odlučio da ranjeni, promrzli i ko god hoće, može da ide kući. Onda mi j erečeno da i ja treba da idem Ja nisam htio, ali su mi naredili da idem. Hattab je tražio put da izađemo. Moja rana je bila malo zacijelila, ali zbog toga što nema doktora i nema nikakvih uslova, morali smo otići. On nije mogao da „otjera“ braću, jer su se mnogo žrtvovali dok su došli tamo, ali su shvatili da je situacija teška i da je bolje otići. Naše izvlačenje je trajalo dvadesetak dana. Od moje grupe, u kojoj je bilo 32 čovjeka, tamo su ostala svega dvojica.




















Kad se sve to dešavalo i u kakvom stanju su ostali mudžahidi?


Od ramazana, pa do iza Kurban-bajrama. Ja sam otuda izašao prije mjesec i pol, Hattabov plan je sada da smanji broj ljudi, jer braća trenutno ne drže nijednu liniju, nego su u šumi. Čečenija je mala. Mnogo je manja od Bosne.Ako bi držalo tolike ljude, bilo bi i više žrtava, i teže bi bilo za hranu. Elhamdulillah, braća imaju para, oružja i što je najvažnije morala. Sad je plan da se smanji broj ljudi. Više nisu na jednom mjestu, nego su se podjelili u manje grupe. Čečenija je puna bukove šume. Braća su se rasturila po tim šumama i vrše diverzantske akcije. Tako da je Hattabov plan čitavo ljeto tako raditi. Rusi su imali mnogo žrtava. Samo su u Groznom izgubili 15.000 ljudi. Srušena su im tri aviona dok sam ja bio, a i tridesetak helikoptera. Tenkove i oklopna vozila smo uništavali svaki dan.


Znači li to da Čečenima sada nije potrebna pomoć u ljudstvu?


Da. Baš kad sam krenuo, Hattab mi je rekao da kažem braći da njemu novi ljudi nisu potrebni, jer on ne može da ih prihvati, a i situacija je takva da njemu ljudi ne fali, nego da ih ima više nego što mu treba.Sad najviše sa čim se može pomoći muslimanima Čečenije je dova.


Znaš li kako je preselio Nune?


Znam. Rekao sam vam da kad sam ranjen i povlačio se, vidio sam Nuneta da se okreće prema meni i nešto mi govori. Kasnije mi onaj Turčin, što je bio do njega, kaže da je Nune čitavo vrijeme tražio mene, jer se mi nismo razdvajali otkad smo se sastali na aerodromu u Sarajevu, pa dok nas Allah nije rastavio. Čak smo jednom kašikom jeli i ovdje smo se znali, ali Allah je dao da se tamo naše prijateljstvo produbi. On mi je pričao o svemu. Imao je nijet da se ženi. Ali eto, Allah je tako odredio. I kaže ovaj Turčin, Nune je mene zvao. Nije znao da sam ranjen i našao je neki zaklon, pa je mene zvao da se tu zajedno sklonimo. I kaže ovaj, granata je pala tačno iznad njega i drugog Turčina i oni su od iste granate preselili.Od iste granate su još trojica ranjeni. Kaže mi da ga je samo jedan geler pogodio u glavu i ništa nije rekao, samo je ispistio dušu. Otišao je kod svog Gospodara!


Mi smo čuli da su Čečeni hrabar narod?


To je izuzetno hrabar narod, oni se uopšte Rusa ne boje. Mashadov ima jednu grupu ljudi koji ne klanjaju, nemaju brade, ali, subhanAllah, toliko su hrabri i sposobni, naprave akcije i bore se ko pravi mudžahidi. Baš Hattab je 15 godina u džihadu. Bio je u Afganistanu, Tadžikistanu, prvi rat u Čečeniji. Ali kaže da ne pamti da je upotrebljeno više sile i naoružanja nego sad u ovom ratu. Ali pored svega i ne pomišljaju predati se i napustiti rat. Zbog toga kažem inšaAllah, taj narod mora pobjediti.


Noviji postovi | Stariji postovi

Studio-Din

Primi pouku dok nije kasno...

Poruka dana
Od Asme'ija rhm., se bilježi slijedeće: "Za čudit se je čovjeku o kojem se govori dobro – a nije takav kao što se govori, pa bude zadovoljan tim govorom!? Još više je za čudit se čovjeku o kojem se govori loše – a takav je kao što se govori, pa mu bude krivo, i naljuti se!? A ono što je najviše za čuditi se jeste čovjek koji potvara ljude uz pretpostavke i sumnje, a sebe voli uz maksimalni jekin i ubjeđenje!?"Najuzvisenija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji nacina ispovjedanja vjere Njemu. Sto se više siri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se spominje:Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida (pobožnjaka) jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.

(2)Ibn Mes'ud r.a. je govorio:

''Kreni na put da učiš ili da podučavaš. Radi nečeg drugog nemoj putovati, jer ćeš naći ili neznanje ili neznalicu. Uistinu, meleki prostiru svoja krila onome ko je krenuo da uči, iz zadovoljstva time što čini.''

Hadis Dana
Ostavljam vam dvije stvari kojih ako se budete drzali necete zalutati, Allahovu Knjigu i moj sunnet. (Tirmizi, Hakim, Malik)

Kur`an
O vjernici, ako vam nekakav nepošten covjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne ucinite, pa da se zbog onoga što ste ucinili pokajete. ( Al-Hudžurat)

Mudrost
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
292851