Studio-Din

Hvala Allahu, Koji poducava peru, Koji covjeka poucava onome sto ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svijetlo izveo i na pravi put ih uputio. Neka je Allahov blagoslov na Ucitelja koji upucuje najboljoj uputi, naseg Poslanika a.s.


07.11.2007.

Crna zena dzenneta

Dzennet je vjecno prebivaliste za zene i muskarce vjernike

Cesto imamo priliku cuti imama za vrijeme hutbe na dzumi namazu kako prica o dzennetu i odjednom, nasa srca i misli se “ukljuce” na tu talasnu duzinu, kao da slusamo interesantnu emisiju na radiju. Medjutim, mnogo govornika, imama, prica o dzennetu kao da je ta kuca vjecnosti namijenjena samo za muskarce. U stvarnosti to nije tako, jer je dzennet, kao sto rekosmo na pocetku, za zene i muskarce koji vjeruju. "Cijena" ili "karta" za dzennet jeste cvrsto vjerovanje u Allaha dzelesanuhu, ljubav prema Njemu i Njegovom Poslaniku sallallahu alaihi wa sallam, te pokornost Allahu dzelesanuhu i Njegovom Poslaniku sallallahu alaihi wa sallam.


Ono sto sada slijedi jeste par dobrih vijesti koje su nam ostavljenje u amanet od Allahovog dzelesanuhu Poslanika Muhammeda sallallahu alaihi wa sallam, a koje se odnose na zene vjernice, buduce dzennetlijke.

*Rekla je Aisa radijallahu anha: “Ja nisam bila ljubomorna ni na jednu poslanikovu sallallahu alaihi wa sallam zenu, kao sto sam bila ljubomorna na Hatidzu, iako je ona umrla prije nego sto sam se ja i udala za Poslanika sallallahu alaihi wa sallam, jer sam cesto cula Poslanika sallallahu alaihi wa sallam kako je spominje, kao i to da je Allah dzelesanuhu rekao Poslaniku sallallahu alaihi wa sallam da prenese dobru vijest Hatidzi da ce ona biti jedna od tih koja ce imati dvorac u dzennetu napravljenu od Qasaba (materijal napravljen od dragog kamenja i bisera), i kada se god zakolje kurban, Hatidza ce dobiti od Allaha dzelesanuhu veliki dio ovog mesa da podijeli sa svojim prijateljicama. (Sahih al- Buhari)

*Anas prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alaihi wa sallam rekao: “Najbolje zene cijelog covjecanstva su cetiri zene: Merjem kcer Imrana, Asja zena faraona, Hatidza kcer Huvajlidova, i Fatima kcerka Muhammedova". (Buhari i Muslim)

*Prenosi Ebu Hurejre: "Kada je Dzibril dosao Poslaniku sallallahu alaihi wa sallam on mu je rekao: 'O Allahov Poslanice! Hatidza ce ti uskoro doci da ti donese tanjir mesne supe (ili neke vrste hrane ili nekog pica). Kada ti dodje, poselami je u ime Allaha dzelesanuhu, i u moje ime takodjer, i prenesi joj dobru vijest o kuci od Qasaba u dzennetu gdje nece biti buke niti umora." (al- Buhari)

*Prenosi Ata bin Abi Rabah: “Ibn Abbas mi je rekao: "Hoces li da ti pokazem zenu koja ce biti jedna od stanovnika dzenneta?" Rekao sam: "Da, zelim!" On je potom rekao: "Ova crna zena je dosla kod Poslanikai rekla mu: "Ja imam napade epilepsije i moje se tijelo prilikom napada otkrije; molim te, moli Allahu dzelesanuhu za mene." Poslanik sallallahu alaihi wa sallam joj se obratio rijecima: "Ako hoces, budi strpljiva i dobices dzennet, a ako zelis ja cu se moliti Allahu dzelesanuhu da te izlijeci." Ona je potom rekla: "Ja cu ostati strpljiva," ali je dodala, "Al posto se ukazuju moja stidna mjesta tokom napada, ti moli Allaha dzelesanuhu za mene da se vise ne otkrivam." Muhammed sallallahu alaihi wa sallam je potom zamolio Allaha dzelesanuhu u ime ove zene." (al- Buhari)

Gore spomenuti hadisi ukazuju na to da odredjene zene vec imaju status Dzennetlija. Sta zene sadasnjice mogu da urade da bi zadobile status Dzenetlije? Da bi dobile status Dzenetlije, zene sadasnjice moraju raditi onako kako su ove zene proslosti radile, zivjele, ponasale se, pricale, oblacile se, hodale, itd.
Mi cemo pokusati da iz primjera "crne zene" koja nije bila poznata po imenu, vec po njenom djelu, vjeri, umjerenosti, cistoci i statusu dzennetlije, naucimo i odgojimo sebe. I ovo je, zaista, ono sto je na kraju i najvaznije, a evo i zasto:

Kada je Abdullah Ibn Abbas radijallahu anhu rekao “ova crna zena,” nije isao na to da nam ukaze na njenu pripadnost nekoj rasi ili da umanji njenu vrijednost na neki nacin. Dapace, on je mislio da poduci ljude oko sebe jednim od velikih islamskih principa, a to je: “O ljudi! Mi smo vas stvorili od covjeka i zene i razdvojili smo vas u ljude i plemena da mozete znati jedni druge, gdje su oni najpostovaniji medju vama oni koji su najreligiozniji kod Allaha dzelesanuhu.”

Isti princip je spomenut u sljedecem hadisu: “Allah dzelesanuhu ne gleda u vas izgled vec u vasa srca (i vasa djela).” (Muslim)
Ona crna zena je bila fizicki bolesna, ali je znala da joj dova Poslanika sallallahu alaihi wa sallam upucena Allahu dzelesanuhu moze pomoci. Ona je znala da je onaj koji lijeci, ash-Shaafee, samo Allah dzelesanuhu, i zbog toga ce Allah dzelesanuhu odgovoriti na njenu, odnosno Poslanikovu dovu. Iz ovog primjera mozemo zakljuciti da dova lijeci sve bolesti bile to bolesti tijela ili srca.

Al-Hafiz Ibn Hadzar je dao sljedeci komentar na spomenuti hadis: “Iz ovog hadisa se moze zakljucit da je dova Allahu dzelesanuhu najbolji lijek za bolesti i da je to najuspjesnija metoda lijecenja ako se tri stvari uzmu u obzir: cist nijet, vjerovanje u dobrotvornost dove kroz Allahovu dzelesanuhu pravednost i pouzdanje u Allaha dzelesanuhu.”

Cinjenica da je Poslanik sallallahu alaih wa sallam rekao: “Ako hoces, budi strpljiva i dobices dzennet,” predstavlja dokaz snage bolesnika i nagrade za strpljivost tokom njegove bolesti.
U jednom drugom hadisu, Muhamed sallallahu alaihi wa sallam kaze: “Kada god zlo zadesi muslimana, biti ce mu oprosteni grijesi cak i da ga trn ubode.” (Muslim)

U jednom drugom hadisu, takodjer prenesenog od Muslima, Ummu as-Sa’ib je proklinjala (psovala) groznicu na sta joj je Muhamed sallallahu alaihi wa sallam odgovorio: “Nemoj da kletes groznicu, jer groznica odnosi grijehe kao sto vatra odnosi necistoce iz zeljeza (gvozdja).”
Crna zena je ocito dala prednost patnji na ovome svijetu da bi dobila vjecnu nagradu u dzennetu! Ona je takodjer patila od bolesti, ali njena bol i neugodnosti koje joj je ta bol prouzrokovala nisu bili uzrok njene neposlusnosti prema njenom Gospodaru, Allahu dzelesanuhu.
Iz price o crnoj zeni mozemo izvuci sljedecu pouku: nije vazno ko si i sta si, ako si na Allahovom dzelesanuhu putu, sigurno ces naici na poteskoce jer je dzennet okruzen poteskocama. Iz ovoga proizilazi jos jedan zakljucak: ako je zivot lahak i sve nam se “cini ruzicastim” , moramo sebe preispitati pratimo li pravi Islam, jesmo li na pravome putu?
Na Zapadu je pogotovo tesko za mladu zenu da nosi haljine koje skrivaju njene cari, da nosi mahramu (hidzab), a to nam je naredjeno, da bez potrebe n e komunicira sa muskarcima koji joj nisu mahremi, sto je takodjer naredbom zabranjeno. Mnogima je, na samome pocetku, sve ovo jako tesko postici, medjutim kada covjek prevazidje ovosvjetske brige zbog ljubavi prema Allahu dzelesanuhu, sve druge prepreke postaju beznacajne. Prema tome, vazno pitanje jeste kako da covjek prevazidje sve te poteskoce?

Za pocetak, covjek bi trebao da zna Allaha dzelesanuhu i njegova casna imena i atribute, da voli i slusa Allaha dzelesanuhu i Njegovog Poslanika sallallahu alaihi wa sallam, pa ce na osnocu tok postivanja zadobiti Allahovu dzelesanuhu milost, inshAllah.
Tako je i ona crna zena odlucila da bude strpljiva, medjutim, nije mogla da tolerise da se njena cast, skromnost i cednost na bilo koji nacin narusi zato sto joj se tijelo otkrivalo dok je ona patila napade epilepsije, iako ona sama nije imala kontrolu tokom tih napada. Ona je, zaista, bila vjeran rob i sluga Allahu dzelesanuhu, bila je odani pravovjernik, muslima, pobozna zena, iskrena i lojalna Allahu dzelesanuhu i njegovom Poslanuku sallallahu alaihi wa sallam.
I pored ovih istinskih kvaliteta prave muslime, ona je bila mudra i plemenita zena, sto mozemo zakljuciti iz njenih rijeci: “…ali ja se takodjer otkrijem u toku napada, zato molim te, moli Allaha dzelesanuhu za mene da se ne otkrivam vise.”
Kada bi se rijeci pisale zlatom, ovo bi bile te rijeci: Iman + Patnja + Strpljivost = Dzennet. Zapamtimo ovu jednostavnu jednacinu!
Takodjer, mozemo zakljuciti da pravovjerna muslimanka ima urodjenu narav koja joj ne dopusta, jer ona to ne voli, da se otkriva ispred drugih, voli skromnost i cednost, a mrzi otkrivati svoje tijelo i svoju ljepotu. Crna zena radijallahu anha je mogla izdrzati, i pristala je da izdrzi, bolest, ali nije mogla izdrzati da joj tijelo bude otkriveno na ocevid sviju.

Poenta, a nju moramo razumjeti, nije u tome je li zena crna ili bijela, bogata ili siromasna, carica ili sluzvka. Poenta je u njenom vjerovanju i ubjedjenju koje je urodjeno u srcima vjernika kao sto je krv urodjena da kola venama i arterijama. Ona je zena koja je potpuno posvecena i odana islamu. Cetrnaest stotina godina historije nam je pokazalo da iskrene muslimanke mogu da podnesu i glad, i neimastinu, i bolest, ali ono sto ne mogu da podnesu jeste neposlusnost prema Allahu dzelesanuhu. Neke zene bi cak govorile svojim muzevima dok ih ispracaju na posao: “Boj se Allaha dzelesanuhu, jer mi mozemo izdrzati i glad i zedj, ali ne mozemo izdrzati dzehennemsku vatru (citaj: nemoj da zaradjujes haram novac, pokusaj da zaradis na halal nacin!).“

I za kraj, drage sestre, upitajte se, zasto je Hatidza radijallahu anha zadobila toliki stupanj postovanja kod Allaha dzelesanuhu i Njegovog meleka Dzibrila alejhisselaam pa da joj oni salju pozdrave i dobre vijesti? Upitajte se sestre, zasto je to Hatidza nagradjena palacom u dzennetu, palacom ciju ljepotu niko ne moze zamisliti?
Ako ste imale priliku da procitate biografiju, zivotnu pricu, Hatidze i drugih zena njoj slicnih u pravovjernosti, vi bi ste, drage sestre, pozeljele da budete makar i sluzavke takvoj zeni; da joj cipele donesete pred nju; ocistite njenu odjecu; da je usluzite na sve moguce nacine, samo da dobijete koliko jednu dovu od te zene upucenu Allahu dzelesanuhu u vase ime. Kazu islamski ucenjaci da mi ustvari i ne znamo koliko je velik bio karakter te generacije vjernika. Kada bi barem pokusali da saznamo o zivotu pravovjernih, mi bi u njihovom primjeru nasli pravu uputu ka da zivimo nas zivot. Kada bi znali i pratili ove nase pravovjerne pretke, i mi bi postali jedni od vodecih ljudi covjecanstva, kao sto je to bila Hatidza radijallahu anha.

Kazu, iman se ne dobija nadanjem, iman je ono sto se desava u nasim srcima i sto dnevno potvrdjujemo nasim dijelima (maa waqa`a fil qalbi wa saddaqahul-`amal).
Na vama je sada da razmislite o ovome sto ste procitali i da se klanjate Allahu dzelesanuhu da i vi budete jedan od stanovnika dzenneta, i da nam Allah dzelesanuhu podari vjjeru i strpljivost koja ce nas dovesti do dzenneta. Takodjer, molite Allaha dzelesanuhu da blagoslovi nas ummet sa jos vise zena kao sto je bila ova crna zena radijallahu anha, koje ce nam pomoci da se koncentrisemo i ostanemo na pravom putu.

Postovane sestre, eto ko su i kakve su zene dzenneta!

Napomena: Neke od ideja u ovom tekst su originalni dio teksta Haleda Abu Sail-a koji je izasao u magazinu Da’wah, broj 1514, stranica 32.

07.11.2007.

Deset stvari koje svaki musliman moze da uradi

... za svoju dobrobit i dobrobit svoje zajednice.

Sirom svijeta postoji krajnje siromastvo i glad (milijarda ljudi prezivljava s manje od jednog dolara na dan, a oko tri milijarde s manje od dva dolara dnevno).

Veliki dio muslimanskog svijeta se pati u ovim uslovima siromastva cije posljedice nerijetko uvecava i agonija rata, dok kraljevi i diktatori uzivaju u dobrima njihovih zemalja. Nasa djeca podlijezu materijalistickom stilu zivota i uticaju pop kulture. Neke clanove nasih porodica ne interesuje ni razumijevanje ni praktikovanje islama. Islamski centri, skole i organizacije trebaju fondove. Veliki dio svijeta, posebno muslimanskog, iskljucen je iz procesa sticanja znanja.


Jeste li ikada osjecali da su problemi preveliki da bi se rijesili? Jeste li se ikada trudili da izbacite te probleme iz glave jer vas razmisljanje o njima cini depresivnim?

Ako jeste, treba da znate da niste sami. Naravno, postoje ljudi koji se fokusiraju na secificne potrebe i onda djeluju u tom pravcu.
Naprimjer, neko moze sebi dati u zadatak da pomaze lokalni islamski centar. Neko se odredi tako da cijeli zivot ljudima prenosi poruke islama, neko drugi sudjeluje u misiji uspostavljanja i pomaganja islamskih skola, a neko prikuplja pomoc za zrtve rata i katastrofa.

Ali vecina nas, iako bi trebalo da ucestujemo u nekoj od ovakvih akcija, jednostavno nemamo vremena za to. Alternativa, na koju pristajemo, sjedenje u kuci i gledanje televizije tesko da je vrijedna naseg vremena, kada su napolju stvarni ljudi koji nas trebaju i slucajevi u kojima moramo pomoci.

Kao muslimani, mi stalno moramo razumijevati istinsko znacenje naseg pokoravanja volji Bozijoj i praksi esencijalne ljudskosti kojoj nas je poucio onaj koji je bio poslan kao milost svjetovima, nas voljeni Poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem.

S obzirom na sve okolnosti koje uticu na nase zivote u modernom svijetu, slijedi lista od deset jednostavnih stvari koje svaka muslimanska porodica moze uraditi, tako da mozemo sudjelovati u popravljanju svog licnog stanja i stanja muslimanske zajednice i cijelog covjecanstva.

Ne cini li vam se ponekad da je previse stvari koje bi trebalo uraditi i da ste nemocni da poduzmete bilo sta oko toga?

1. Pomozite sirocad

Prije svega ostalog, svuda postoje gladna djeca koja imaju svoje potrebe, upravo sada. Pomoziet nekom od njih kako mozete, novcem, hranom, odjecom, … Pomaganje sirocadi moze nas pribliziti Poslaniku u Dzennetu.

2. Najmanje jednom sedmicno otidjite u dzamiju da klanjate namaz

Iako zbog posla mnogi vrlo rijetko odu u dzamiju, koliko god da smo zauzeti, mozemo organizirati nase vrijeme i obaveze da barem jedan aksam u sedmici klanjamo u dzamiji ili podne - namaz vikendom. Ovo ce pomoci nama licno, kao i nasoj porodici, da dzamiju ucinimo centrom nasih ciljanih aktivnosti, a nasa djeca ce razviti veze sa svojom zajednicom.

Ako nam se ne svidja nacin kako aktivnosti u dzamiji funkcioniraju, to mozemo popraviti ukljucivsi se. Ako neko zivi daleko od dzamije, onda se moze organizirati porodicni dzemat u kuci.

3. Saljite svoju djecu da izucavaju islam

Ukoliko vasa djeca iz razlicitih razloga ne pohadjaju nastavu vjeronauke ni vjersku pouku u dzamiji, onda im to organizirajte kod kuce. Ovo je minimum, potreban da ne izgubimo u materijalizmu i drugim drustvenim bolestima.

4. Kupite mjesecno najmanje jednu knjigu, audio ili video kasetu, ili novine cije su autori i izdavaci muslimani

Jeste li ikad pozeljeli da bude bolja ponuda na ovom polju? Nazalost, ne pruza se dovoljna pomoc piscima i umjetnicima. Ljudi koji pisu i proizvode za muslimanske potrosace vrlo cesto su u nedostatku osnovnih finasijskih sredstava. To bi se moralo promijeniti ako zelimo vidjeti bolje rezultate za sebe i za nasu djecu; kupite samo jednu knjigu (ili slicno) mjesecno. Gledano sire, to moze ohrabriti nasu talentovanu bracu i sestre da ucine vise.

5. Ako vidite novo lice u dzamiji, ponudite mu dobrodoslicu i podrsku

Ljudi kojii prihvate islam, vrlo cesto na pocetku iskuse izolaciju i usamljenost. Mogli biste biti iznenadjeni kada biset culi kako njih je bilo ignorisano od strane “starih” muslimana. Nakon nekoliko ljubaznih rijeci i rukovanja, na samom pocetku, rijetko se poslije osjecaju prihvacenim. Oni su, praveci prekretnicu u svom zivotu, nerijetko odbaceni od strane svojih dotadasnjih prijatelja, pa i rodjaka.
“Novog” muslimana clanovi zajednice treba da pozivaju na druzenje, narocito tokom Bajrama.

6. Pokusajte imati pri ruci nekoliko primjeraka iz islamske literature

Nikad ne znate kad cete naici na nekog zainteresiranog da sazna nesto vise o islamu. Ohrabrujte i djecu da citaju prijevod Kur’ana i objasnjavajte im procitano.

7. Pozovite komsiju na veceru

Vecinu vremena provodimo sa svojim prijateljima, porodicom i radnim kolegama, i cesto zaboravljamo na ljude kjoi zive pored nas. Biti dobar prema komsiji je vazna socijalni zadatak koji nam je ostavio Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Stoga, pozovite komsije svojoj kuci, upoznajet ih i dopostite njima da upoznaju vas.

8. Neka vam zajednicko porodicno objedovanje bude jako vazno

Koncept zajednickog porodicnog objeda je obicaj koji izumire. Sofra nije predmet uz koji se samo jede i respravlja o porodicnim poslovima, vec je, takodjer i mjesto za ucenje i prenosenje nasih vrijednosti. Pravila ponasanja se usvajaju uz sofru; vrijeme za porodicni objed trebalo bi da razvija i njeguje ideale koje ce djeca nositi tokom svoga zivota.

9. Uspostavite islamsku kulturu u svom domu

Osigurajte u svom domu, za sebe i svoju porodicu, predmete koji vas vezuju sa islamom i vasom nacionalnom kulturom. U vasem domacinstvu bi trebalo da imate sedzade, tespihe, mahrame, levhe, postere, fotografije, screen-saver na kompjuteru islamske sadrzine, itd. Trebate da uspostavite identitet vaseg doma.

10. Budite dobar primjer

Svatili ste dosad, da ljudska bica uce i formiraju misljenja najprije slijedeci primjer. Zapravo, ne mozete izbjeci da budete primjer i model, dobar ili los, u ponasanju vasoj porodici, djeci, prijateljima, kolegama, susjedima, cak i strancima. A biti dobar primjer je, vjerovatno, nas najvazniji zadatak.
Ovo su samo neke od stvari koje se mogu uciti, minimalnim naporom i srkletom, u svakoj muslimanskoj porodici. Preko ovih deset tacaka, nekoliko aspekta islama je zadovoljeno i mozemo osjecati da cinimo nesto na organiziran nacin da pomognemo promociji zdravog i konstruktivnog nacina zivota, a i ispunjavamo svoju odgovornost prema svom Stvoritelju.

Pokusajte i vidite kako je sve ovo uistinu lahko.

07.11.2007.

Ne budi kao one

Na pitanje o tome kakvom se zenom muskarac treba ozeniti, arapski mudrac je odgovorio:
«Izbjegavaj sest vrsta zena:
annahah (ona koja se uvijek zali i jadikuje),
mannanah (koja neprestano podsjeca mukarca na svoja prava),
haddaqah (koja uvijek gleda u ono sto imaju drugi),
barraqah (koja uvijek pretjeruje u svome sminkanju) i
shaddaqah (koja uvijek prica bez razmisljanja)»

 

'Licno sam zadivljen ovom izrekom zbog sirine njene percepcije, elokventnoscu i dubokom mudrošcu koja pociva u njoj.

'Annanah', ona koja se neprestano na nesto zali, imala ili nemala razloga za to, ona se zali neprestano. Zali se na sve i svakoga i neprestano kao da oplakuje svoje sudbinu. Prezadovoljna je kad ljudi primjete to njeno jadikovanje i upitaju je sta je razlog tome. Ona tad pocne da im objasnjava razloge i tajne svoje zalosti i tako velike depresije u kojoj se nalazi i prica im o tome kako njen zivot je nista vise nego poluprazna casa.
Brak sa takvom zenom znaci agoniju i neprekidni nemir. Takva narav koja upravlja njenim postupcima navodi je da ignorise svaki pokusaj muza i da podcjenjuje njegova nastojanja da joj udovolji uprkos svemu, jer od nje ce naici samo na nezahvalnost i nezadovoljstvo onim sto joj on nudi.
Pitanje koje bih ja uputio takvoj zeni bilo bi: »Sta je tvoj cilj? Sta zelis postici tim svojim ponasanjem? Da li zelis samo privuci paznju i sazaljene ljudi na sebe? Da li je to ispravan cilj i gdje je tu ponos i cast koju bi trebala imati jedna muslimanka? Ko ti je rekao da takvo ponasanje treba izazvati sazaljenju drugih ili posebno tvoga muza? i ljudi i tvoj muz ce se zamoriti od tog tvog ponasanja koje nece izazvati njihovo zaljenje za tobom, vec, naprotiv, njihovu dosadu i ljutnju.
'Annanah' na zna da komunicira sa drustvom, pa ni sa svojim muzem. Prema njemu se ponasa tako da se postepeno samo udaljava od njega i biva ubrzo odbacena s njegove strane.

Mannnah' je ona koja covjeka podsjeca na svoje prohtjeve. To znaci da kad god muzu ucini neko dobro ili pak svojoj djeci, nakon toga ona ga obavezno uvijek podsjeca na svoje potrebe i na to da on sad treba da bude velikodusan prema njoj, jer ona je njemu, navodno, ucinila nesto sto on uopste i ne zasluzuje. Pošto se vec udala za njega, ona ce ga stalno podjecati na to da je odbila bolju priliku zbog svoga muza, nekoga bogatijeg, ljepseg i viseg staleza od njega. Ako sama vodi brigu o domacinstvu, uvijek ce ga podsjecati na sav svoj trud i porediti se sa zenama koje imaju spremacice u kucama i na to kako te zene samo odmaraju i drugima naredjuju sta da se radi.

Ona sputava bracnu ljubav, a zauzvrat nudi samo gomilu zahtjeva. Kao da biljezi sve sto radi na veoma materijalisticki nacin tako da uzdize sebe iznad svoga supruga i pojacava njegov osjecaj da joj mozda nije pruzio dovoljno i nije ispunio svoju duznost prema njoj. Zenini zahtjevi i stalna prigovaranja, pa bilo to u svadji ili ne, veoma su ruzan cin. Kod muza to stvara osjecaj nesigurnosti, nesposobnosti da uziva u tome kad ona nesto ucini za njega jer uvijek mu je na umu da ce to ona opet iskoristiti i on kaze tad samome sebi: »Naravno, ona ce me opet podsjetiti na ovo kad god joj se prohtje, o hoce...zaista hoce!»

'Hannanah' bi se mogla opisati kao ona koja zali za svojom mamom, a neki kazu i za svojim bivsim suprugom.
Bez obzira na to, evo da kazem u cemu lezi problem. Ona koja stalno zali sa svojom majkom vise nego sto bi trebala nije izgradjena kao samostalna licnost. Muskarac koji se ozeni sa zenom tipa 'hannanah' kao da se ozenio sa dvije zene: suprugom i sa njenom majkom. Njena majka se uvijek efektivno mijesa u njen brak, bez obzira zivjela ona sa njom ili u svom vlastitom domu. Takva zena uvijek izvjestava majku o detaljima svog bracnog zivota i prica joj sve o svome muzu. Majku pita o svemu, trazi njene savjete, u svemu je slusa, telefonira joj tako cesto da to postaje iritirajuce, gotovo non-stop je u kuci svoje majke i kao da uvijek govori: »Mamice! Mamice! Mamice!»

Nadam se da me niste pogresno shvatili i razumjeli da se zalazem da se kcer potpuno odvoji od svoje majke. Nikad! Protiv toga nemam nista reci i nije svrha ovoga o cemu pricam.

Ispunjavati svoje duznosti prema svojoj majci nikako ne znaci da zena treba da ugrozava svetost i privatnost bracnog zivota nje i njenog muza i izloziti ga tako otvoreno javnosti gdje ce se uvijek naci neko da kaze svoje misljenje o tome.
Allahov Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je na to strogo upozorio kad je rekao: »Nema nista gore od toga kad se covjek povjerava svojoj zeni ili ona njemu, a ujutro svako od njih otkrije drugima tajne .»

Zar se moze reci da je to zahvalnost muzu, ako 'hannanah' otkriva drugima sta se desava izmedju nje i njenog bracnog druga? Covjek koji ozeni ovakvu zenu postaje veoma povucen, tih, postaje veoma nervozan i osjeca da nije vise u stanju da komunicira sa svojom zenom i psihicki i fizicki. Osjeca da je uvijek pod kontrolom i da njegov svaki pokret neko iz vana prati i zapisuje.
Takodje shvata da njegova supruga nije osoba koja u zivotu moze sama donostiti ikakve odluke. Zavisna je od drugih i nema samopouzdanje. Njena reakcije na bilo sta sto joj se desi je: »Moram prvo o tome pitati mamu. »U njihovom bracnom zivotu sve se odlaze do daljnjeg dok ona o tome prvo ne upita mamu. A ova mama je osoba koja je brinula i odlucivala o tome sta ce njena djeca obuci, u koju ce skolu ici, s kim bi se trebali druziti, ko ce im biti ljekar, itd. U ovome slucaju, muz je kao u mrezi i moze uraditi samo jednu od dvije stvari: Da lupi sakom o sto i direktno se obrati «mamici», ili da se i dalje pravi glup i samo suti «mami» i svima drugima. Da li je to upravo ono sto ' hannanah' zeli? To ona treba sama odgovoriti!

07.11.2007.

NEKOLIKO SAVJETA

07.11.2007.

Strpljivost

Opisujući susret između dvije vojske, Taluta i Džaluta (Taluta - vođe vojske vjernika i Džaluta - vođa nevjerničke vojske) u suri „El-Bekara“, Uzvišeni Allah na kraju opisa ovog događaja kaže:




"Ali oni koji su tvrdo vjerovali da će pred Allaha izići rekoše: „Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!“ - A Allah je na strani strpljivih. I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci njegovoj, oni zamoliše: „Gospodaru naš, nadahni nas strpljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!“ I oni ih, Allahovom voljom, poraziše... (El-Bekara, 249-251)

Obratite pažnju na riječi strpljivi i strpljivost, spomenute u ajetu:
„Ali oni koji su tvrdo vjerovali da će pred Allaha izići rekoše: „Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!“ -A Allah je na strani strpljivih. I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci njegovoj, oni zamoliše: „Gospodaru naš, nadahni nas strpljivošću“’
Ovom su dovom oni Allaha molili:
„Gospodaru naš, nadahni nas strpljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!“ I oni ih, Allahovom voljom, poraziše“
Nakon ove dove slijedi ajet:
„I oni ih, Allahovom voljom, poraziše...“
Poruka je jasna: „
Nema pobjede bez strpljivosti.“
Uistinu, Kur’an puno utiče na čovjekovo srce. Zato učite stalno ovu dovu:
„Gospodaru naš, nadahni nas strpljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!“ (El-Bekara, 250)

Uz zahtjev ide i uvjet

Kaže Uzvišeni:
"...Ako vas bude dvadesetak izdržljivih, pobijedit će dvije stotine..." (El-Enfal, 65)
Ako od Allaha tražiš pobjedu, onda Allah od tebe zahtjeva strpljivost i izdržljivost.
Pa, jesi li riješio da ćeš biti ustrajan i strpljiv na suzdržavanju od griješenja!
Hoćeš li biti strpljiv u pokornosti Allahu?
Hoćeš li imati strpljivosti u stalnom podsjećanju da ovaj svijet treba iskoristit u činjenju dobrih djela?
Hoćeš li biti strpljiv u poslušnosti prema roditeljima?
Da li se uopšte trudiš da kod sebe izgradiš strpljivost?
Ne možeš tražiti nešto a da ti ne bude postavljen uvjet za to. A od Allaha nema niko iskreniji! Ovo je Allahovo obećanje, ti treba samo da se strpiš. Zašto je Allahov Poslanik odabrao ove riječi

Hajmo sada saznati šta Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže o strpljivosti:
„Strpljivost je svjetlost.“ (Muslim)
Pročitaj ovaj hadis ponovo i razmisli o njemu.
Čujem kako kažeš:
„Ja znam ovaj hadis, mnogo puta sam ga pročitao.“
To je lijepo, ali zašto je Allahov Poslanik odabrao riječ: svjetlost. Zašto nije rekao:
„Strpljivost je snaga.“; ili: „Strpljivost je dokaz“; ili:“Strpljivost je odlučnost“. Allahov Poslanik je odabrao baš ovu riječ „svjetlost“ jer su nevolje ovog svijeta poput tame, kao što su: gubitak majke, oca, ili dijela tijela, i čine čovjeka slijepim kao što ga tama čini slijepim. Grijesi su, također, tama. Pa, šta je to, onda, što tjera tminu?
To je svjetlost!
Ali odakle svjetlost usred tmine?
Allahov Poslanik nam to kaže govorom punim značenja: „Strpljivost je svjetlost.“ To znači: Strpi se i pojavit će se svjetlo koje će otjerati tminu!
Sada, kada si shvatio, sprovedi ovu praksu!

Lijepa strpljivost

Ako si spoznao vrijednost i nužnosti strpljivosti u svom životu i vjerovanju, onda ćemo vidjeti kakva to strpljivost treba da bude. Kaže Uzvišeni Allah:
“Zato ti budi strpljiv, ne jadikujući.” (El-Mearidž, 5) tj. - Budi strpljiv lijepom strpljivošću!
Jakub, a.s., je govorio:
I ja se neću jadati. (jusuf, 18)
Ne jadikovanje označava lijepu strpljivost, a to podrazumijeva ponašanje čovjeka bez nervoze, sekiranja, muke u grudima, bez protivljenja Allahovoj odredbi. To je strpljivost jezikom i srcem zajedno. To nije strpljivost onakva kakva je kod onih koji jezikom pozivaju na strpljivost, a njihova srca govore: „
Zašto, Gospodaru?!
Onaj, čiji jezik bude zajedno sa srcem strpljiv, je strpljiv lijepom strpljivošću. Strpljiv je i ne jadikuje. Vidiš na njegovom licu znak zadovoljstva, bez namrštenosti, kao da ga nije zadesila nedaća. Ova strpljivost, pak, ne znači da je zabranjena bol u srcu i suze u očima, jer smo mi, ipak, ljudi.


Postoji i drugo tumačenje lijepe strpljivosti, a to je „pozitivna strpljivost“. Evo primjera:
Mladić nema uvjet da se oženi, ali je strpljiv: čuva se bluda, pognutog je pogleda, ali nema nikakvog posla. Ovo nije lijepa, već negativna strpljivost.
Lijepa ili pozitivna strpljivost je da budeš strpljiv, uz zalaganje truda pri otklanjanju problema ili nevolje. Nemoj samo sjediti u svojoj kući i govoriti:
“Ja sam strpljiv“.
Ali ti, vjerovatno, posjeduješ lijepu strpljivost. Jesam li u pravu?!

Riječi Ibn Mes’uda, r.a.

Rekao je Abdullah ibn Mes’ud, r.a.:
„Dobra djela se ne pišu kao iskušenja...“
Rekli su oni koji su bili oko njega:
„Zabrinuli smo se.“ Oni su vjerovali da se dobra djela povećavaju iskušenjima.
Ibn Mes’ud ,r.a., je dodao
„...već ona brišu grijehe.“
Te su rekli prisutni:
„Pa smo se obradovali.“
Kako se sada osjećaš? Zamisli, iskušenja koja pogađaju čovjeka – poput smrti bližnjeg, bolesti, problema – brišu grijehe – a ovako nije nikom drugom osim vjerniku koji je strpljiv.


Riječi iz srca

Jezid ibn Mejsera, r.a., jedan je od poznatih tabi’ina (druge generacije dobrih prethodnika), je rekao veoma lijepe riječi:
„Kada se čovjek razboli nekom bolešću, kod Allaha, dž.š., ima samo dobro. Allah, dž.š., čuje kako ga on srcem doziva dok boluje, pa On, dž.š., govori: ’Vrati Mi se, Moj robe.’
Čovjek, možda, pusti suzu nadajući se Allahovoj milosti, pa iz bolesti izađe čist od grijeha.“

Zaista, ono što izađe iz srca ne odlazi nigdje drugo osim u srce. Ove riječi ne samo da su doprle do srca, već je zbog njihove slasti i istinitosti zaplakalo oko i očistila se duša.
Oporuka:
Obaveza je svakome da shvati ove riječi, zatim da ih nauči i prenese onima sa kojima se sreće. Nastojmo da nam ove riječi budu iz srca.

Bolest čisti od grijeha

Džundub ibn Sufija, r.a., prenosi da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u jednoj bici krvario prst (jer je bio ranjen u prst), te je rekao:
„Ti si samo jedan prst što krvari, a to što te je snašlo je na Allahovom putu.“ (Buharija i Muslim)
Kada vidi krvarenje iz nekog svog dijela tijela, čovjek se rastuži i uznemiri. Ti si spoznao kako je postupio Allahov Poslanik, s.a.v.s., u takvoj situaciji, pa razmisli.
Jedna od dova Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prilikom posjete bolesniku bila je i ova:
„Nije loše. To ćete, ako Bog da, očistiti.“ (Buharija)
Sunnet je proučiti ovom dovu prilikom posjete bolesniku, jer bolest čovjeka čisti od grijeha.

Koja je mudrost iskušenja

Mnogi se pitaju:
„Zašto nas Allah, dž.š., iskušava? Koja je mudrost iskušenja?“
Pozivam te, prije spoznaje mudrosti iskušenja, da shvatiš značenje sljedećih riječi:
Neki ashabi su bili tolikog vjerovanja da, kada bi im bio maknut zastor (da vide Džennet i Džehennem i Arš Gospodara svoga), ne bi im to ništa povećalo vjerovanje.
Pa, jesi li shvatio mudrost iskušenja?
Pametnom je i išaret dovoljan.


Prva mudrost:
Postizanje većih stepena


Zaista nas Allah, dž.š., iskušava kako bi nam podigao stepene kod Sebe.
„Svaki čovjek će biti iskušavan prema jačini svoje vjere. Ako mu vjera bude čvrsta, njegova iskušenja će biti jača, a ako je u vjeri slab, biće iskušan prema jačini svoje vjere.“ (hasen sahih, Tirmizi)
Zamislite, kada bismo se na Sudnjem danu susreli sa našim Gospodarom a nismo bili iskušavani – propali bismo, garant. Ne smijemo razmišljati u tom pravcu da su samo dobra djela dovoljna za ulazak u Džennet.
Nekada iskušenje potraje sedmicu, nekada mjesec dana, a nekada i godinu ili dvije. Znaj da, ako si na većem iskušenju, imaš veći stepen u Džennetu. A da bi postigao ove velike stepene u Džennetu, potrebno je da budeš iskušan.
„Kada Allah,dž.š., zavoli neki narod, stavi ga na razna iskušenja.“ (hasen hadis, bilježe ga Tirmizi, ibn Madža)
Znači, mudrost iskušenja se krije i u tome da te Allah, dž.š., voli.

06.11.2007.

Sjeti se smrti - Azab

06.11.2007.

Istjerivanje sejtana iz covjeka ucenjem Kur`an-a

StudioDin
06.11.2007.

Na kraju jedini ljek koji ljeci je Kur`an

Liječenje Kur'anom
06.11.2007.

Adem, A.S. prvi Boziji poslanik

Prvi od Boga - ALLAHA , dzele sanuhu, ( ovo se skraćeno pise dz.s., a znači neka je on uzvisen) stvoreni čovek i prvi verovesnik koji je primio prvu Objavu ili Suhufe bio je Adem, alejhi selam, ( ovo se skraćeno pise a.s., a znači neka je Bozji mir i blagoslov na njega). On je kao i njegova zena Hava, ( po bibliji Eva ), stvoren od iste supstance. Od Adema, a.s., kao prvog čoveka, prvog verovesnika, prvog primaoca Suhufa i prvog primenitelja Serijata - Verozakona i njegove zene Have, razvio se kasnije celi ljudski rod:

" O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čoveka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muskarce i zene rasejao. " ( sura En - Nisa, ajet 1 )

Bog, dz.s., je prvog čoveka stvorio od gline, blata, prasine, dakle od zemlje. Prvi čovek nema ni oca ni majku, dakle roditelje, niti se razvija iz majmunske vrste kako tvrdi Darvinova teorija evolucije, već ga direktno Bog,dz.s., stvara po principu budi - i on biva:

" To je Bog, koji sve savrseno stvara, koji je prvog čoveka stvorio od ilovače - a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine, zatim mu savrseno udove uobliči i zivot mu udahne, i On vam sluh i vid i pameti daje, a kako vi malo zahvaljujete. " ( sura As - Sadzda, ajet 7 - 9 )

Primedba.Takođe postoji tumačenje da su glina, blato, zemlja, ilovača samo meafora na sastojke (biti) zemlje (voda, gvozđe, magnezijum, itd). Naime u ajetu Al-Mu'minun Bog dz.s. kaze:
12. Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili,
13. zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili,
Da li je u pitanju bukvalno tumačenje, ili prenosno, Bog najbolje zna.

Čovekove pojave na zemlji nema bez direktne Bozje intervencije kao Stvoritelja. Kasnije , nakon prvog bračnog para Adema, a.s., i Have, od njih se razvija čovečanstvo, jer su ljudi i zene bića iste vrste, stvoreni u parovima musko - zensko, pa se oplođavaju, rađaju i umnozavaju. Da je Adem,a.s., prvi stvoreni čovek svedoči sledeći ajet:

"" Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a posle melekima rekli: " Poklonite mu se! " i oni su se poklonili, a Iblis nije, on nije hteo sedzdu učiniti. " " ( sura Al - A'raf, ajet 1 )

Kada je Bog,dz.s., stvorio Adema, a.s., dao mu je najlepsi oblik i udahnuo u njega dusu, tada je anđelima naredio da mu učine sedzdu. Kada je zapravo Bog,dz.s., stvorio svet, zivot, univerzum, nebesa, zemlju, biljke, zivotinje i čoveka, to jos niko nije ustanovio. Kur ' an, muslimane uči ko je sve stvorio i zasto je sve stvorio, a ne kada je i kako je to stvorio jer to se tiče isključivo Stvoritelja. Stvoritelj svega je Bog, dz.s., i nista nije stvorio radi igre i zabave, nego sa ciljem i svrhom da Ga se veliča, slavi i potvđuje. Kada je Bog, dz.s., stvorio čoveka, on ga izabrao i odredio za namesnika na zemlji nad drugim bićima podučivsi ga imenima i pojmovima svih stvari, te naredivsi anđelima da mu sedzdu učine:

" I pouči On Adema nazivima svih stvari,a onda ih predoči anđelima i reče: " Kazite Mi nazive njihove ako istinu govorite! " " Hvaljen neka si! ", reko se oni, "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio, Ti si Sveznajući i Mudri. " " O Ademe ", reče On, " kazi im ti nazive njihove. " I kad im on reče nazive njihove, Bog reče: " Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i zemlje i da samo Ja znam ono sto javno činite i ono sto krijete! " A kad rekosmo anđelima: " Poklonite se Ademu! ", oni se poklonise, ali Iblis nije hteo, on se uzoholi i postade nevernik. " ( sura Al - Baqara, ajet 31 - 34 )

Iblis kao sejtan - sotona, uzoholio se i odbio izvrsiti Bozju odredbu činjenja sedzde Ademu, a.s., jer je on stvoren od ilovače a sejtan od vatre.Na osnovu toga, on smatra sebe visim od čoveka : "Zasto se nisi poklonio kad sam ti naredio?"- upita On. " Ja sam bolji od čoveka "- reče Iblis Stvoritelju. Mene si od vatre stvorio a čoveka od ilovače (VII/12).

Oholog Sejtana, ponizenog i pokuđenog, Bog, dz.s., proklinje i progoni iz Raja zbog neposlusnosti a on se kune Bogu da će napadati ljude spreda i straga, zdesna i sleva i tako ih odvraćati od Bozjeg puta(VII/17).

Sejtan ljude zavodi i u zabludu odvodi svojim glasom, udruzivanjem u imetke i u decu njihovu, te usmerava na njih svoju konjicu i pesadiju.(XVII/61-65) Za Iblisa se u Kur'anu kaze da je Dzin koji se ogresio o svoga Stvoritelja (XVIII/50). Bog, dz.s., upozorava čoveka da je Iblis neprijatelj njemu i njegovoj zenu (XX/117).

Prvo boraviste Adema, a.s., i Have, po Kur'anu, bio je Dzennet.U Dzennetu su imali sve jesti i piti, a zabranjeno im je bilo samo priblizavanje jednom stablu da ne bi bili gresnici i od Sejtana odvedeni u zabludu (II/35 i VII/19). U Dzennetu nisu ni u čemu oskudevali: nisu osećali ni glad ni zeđ, ni vrelinu ni hladnoću, niti su znali za golotinju (XX/118-119). Sejtan ih ne ostavlja na miru i zeli da se oni na bilo koji način priblize, od Boga, dz.s., zabranjenom drvetu.

On im prikriva sva dzennetska dobra i blagodati, ali ih stalno navraća i u svest im unosi zabranjeno drvo. Tvrdi im da im je drvo zabranjeno samo zato da ne bi postali anđeli, besmrtni i vezni i zadobili vlast koja nikada neče propasti. Ako se priblize zabranjenom drvetu, Sejtan im obećava besmrtnost, postajanje Anđelima i vlast takvu kakava nikada neće propasti. Aduti prevare kod Sejtana, za Adema, a.s., i Havu, jesu promena vrste, nuđenje večnosti i neprolazne vlasti (VII/20-24, XX/123).

Kada su se priblizili zabrnjenom drvetu, Adem, a.s., i Hava, nisu postali ni Anđeli ni besmrtni, niti su zadobili neprolaznu vlast, nego su pogresili i najedanput ostali goli, jer su prekrsili Bozju odredbu i prekoračili dopustene granica. Po Kur'anu Sejtan ih je oboje zaveo i na greh naveo, a po Bibliji Eva je navela Adema, a.s., na zabranjeno drvo (VII/22). Ovo je nepravda i sovinizam Biblije prema zeni u odnosu na muskarca i njihov ravnopravan tretman u Kur'anu. Kada su se priblizili zabranjenom drvetu, oni su po hrisćanskom učenju počinili tzv. istočni greh, koji prelazi na sve ljude do rođenja Isusa, koji po hrisćanstvu prekida istočni greh i postaje iskupitelj i spasitelj ljudskog roda. Po Islamu, gresi čoveka na čoveka i s generacije na generaciju se ne prenosi. Posle počinjenog greha zavedeni Adem, a.s., i Hava proterani su iz Dzenneta na Zemlju (II/36), ali su se odmah pokajali Bogu,dz.s., (II/37). Od kada i gde Adem, a.s., sa zenom, a kasnije i sa potomcima zivi, na Zemlji, ljudima nije poznato i oni o tome samo nagađaju. Međutim, Kroz slučaj Ademovog i Havinog sejtanskog zavođenja, Bog, dz.s., u Kur'anu upućuje sve generacije ljudskog roda i upozorava na to kako da ih Sejtan nikako i nikada ne zavede (VII/27). Muslimani pored čvrste vere u Boga, dz.s., dobrih dela, zivljenja u okviru verozakona- SERIJATA , i moralno - etičkog ponasanja, da bi bili sačuvani i spaseni od prokletog Sejtana, trebaju stalno traziti utočiste kod Boga, dz.s.,. U nekim delima pise da je Adem, a.s., po izgonu iz Dzenneta prvo vreme boravio u Indiji, a Hava u Dzidi. Ademu, a.s., je bilo tesko bez Have i Bog, dz.s., mu primi molitvu, sastavi ih i oprosti im (II/37). Za razliku od Adema, a.s., i Have, Sejtan kada gresi nikada se Bogu ne kaje, nego trazi od Boga, dz.s., rok u gresenju do dana prozivljenja (VII/14).

06.11.2007.

Nuh, A.S.

Nuh,a.s., spada u jednog od sest Ulu - l - azm Poslanika Odluke (tj. Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhamed). A i mnogi ajeti govore o Nuhu. Postoji čak i posebna sura (poglavlje Kur'ana) 71. sa imenom Nuh. Na vise mesta se u Kur'anu tvrdi da je Bog poslao Nuha njegovom narodu (VII/59, XI/25,XXIII/23,LVII/26 i LXXI/1). Objavljena mu je objava u vidu suhufa kao i mnogim drugim Poslanicima. Uz Adema i Isaa Bog ga je odlikovao (III/33) i od njega kao i od drugih Poslanika uzeo obavezu-testament ili misak (XXXIII/7). On je bio zahvalan Bozji rob (XVII/33) i spadao je u pravoverne robove (XXXVII/81), pa ga je Bog spasio sa porodicom vernika (XXI/76 i XXXVII/76).

Selam mir i spomen Nuhu u svim svetovima (XXXVII/78-79).

NUHOVA,A.S., VERA

Njegova vera je ista i po istoj Objavi kao i drugih poslanika i verovesnika. On govori i prenosi svome narodu jedinstvena očitovanja koja su prenosili i drugi verovesnici:

Mi smo poslali Nuha narodu njegovom. "O, narode moj!"- govorio je on - "Bogu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate! Ja se doista plasim za vas patnje na Velikom Danu (VII/59). "

On je poslat da javno opominje, poziva i nista silom ne nameće. Pita se ko će mi kod Boga pomoći ako odbacim vernike. Ne govori ljudima da je melek. Upozorava svoj narod na Bozju kaznu i povratak Njemu(XI/25 - 26 i XXVIII/31 - 34). Ne trazi za svoju misiju nagradu a poziva svoj narod da se boji Boga, ne raspituje se za dela svojih sledbenika.

Račun će polagati pred Bogom. On otvoreno i jasno opominje. Govori o tome kako posle određenog provedenog zivota na zemlji dolazi određeni čas koji se ne moze odgoditi i upozorava sta Bog dariva svojim robovima: kisu, imetkte, stvara sedam nebesa, mesec, sunce. Bogu se sve vraća pa ih čak posle smrti On prozivljuje.

NUHOV NAROD

Njih je Nuh,a.s., danonoćno pozivao na Bozji put ali oni su i dalje bili nasilni i veoma izopačeni. Prste su u usi stavljali a haljinama oči prekrivali da ne bi Nuha gledali.

U laz su ga kao i ostale Poslanike uterivali i govorili da je samo čovek a ne Resul (Poslanik).Prete mu kamenovanjem ako ne prekine javnu misiju pozivanja i opominjanja (XXVI/116).Tvrdili su da je u zabludi (LXX/60). Oholi bogatasi sire spletke o Nuhu i narod savetuju da ne ostavlja kipove: vedaa, jegusa, jeuka, suvaa i nesra (LXXI/23).

NUHOVE, A.S., DOVE

Iz Nuhovih dova se vidi koliko je taj poslanik bio zlostavljan, proganjan i mučen. On moli Allaha da mu pritekne u pomoć protiv njihovih potvora (krivokletstvo). Obraća se Allahu da presudi između njega i naroda koji ga u laz uteruje (LIV/9). Čini Allahu dovu da nasilnicima i nevernicima uveća samo zabludu i propast (LXXI/24).

On čini Allahu dovu da na zemlji unisti sve nevernike i nasilnike, pa čak i njihove potomke zato sto će ljude u zabludu odvoditi i nasilje činiti. On takođe moli Allaha da oprosti njemu, roditeljima, i onima koji uđu u kuću pravovernih, i svim vernicima i vernicama (LXXI/26 - 28). Meleuni, glavesine iz njegovog naroda, nisu mogli shvatiti, pogotovo prihvatiti, da Nuhkao čovek moze biti poslanik, pa su govorili:"Da je Allah hteo koga poslati poslao bi anđela." Oni su Nuha potvarali da je opsednut dzinima. Čak ni njegova zena i jedan sin nisu verovali u njegovu verovesničku misiju.

NUHOVA,A.S., LAĐA

Za vreme Nuha,a.s., događa se jedan sveopsti potop - Et-Tufan, kao kazna njegovom narodu, u kojem, niko osim male skupine ljudi koja se spasila na lađi, nije hteo verovati. Sura Hud (XI/123) opsirno govori o sveopstem potopu (Et-Tufan). Nuhu se po objavi naređuje da gradi lađu na kopnu, a narod mu se izrugivao. On svom narodu uzvraća rečima: "Kao sto se vi nama izrugujete, izrugivaćemo se i mi vama." Kada je voda dosla, Nuhu je naređeno da se ukrca u lađu i uzme od svih bića po jedan par - musko i zensko, svoju porodicu i sve vernike. Nuh je pozvao: "Ukrcajte se u lađu u ime Allaha. On je goni izaustavlja." Nuh je pozvao i svog sina da ne bude nevernik i unisten a on odgovara: "Ja ću se skloniti na brdo koje će me zastiti od vode (nevernici se uzdaju isključivo u sebe bez oslonca na Allaha i njegovu pomoć). " Lađa je plovila između valova visokih kao brda. Kasnije je od Allaha naređeno: "Zemljo, popij vodu svoju; nebo, zaustavi kisu; voda se povuče, odredba se izvrsi, lađa se zaustavi na brdu Dzudijj. "

U vezi sa sinom Nuhu se odgovara: "O Nuhu, on nije čeljade tvoje", rekao je On. "Jer radi onon sto ne valja, zato me ne moli za ono sto ne znas! Savetujem ti da neznalica ne budes (XI/36-48). "

Nuhu je kasnije naređeno da se on, njegova porodica, vernici i vernice sa selamom i bereketom iskrcaju sa lađe. Njegov oholi odvratni i nevernički narod koji se nije sklonio u lađu kao i jedan njegov sinbili su potopljeni (VII/64). Takav je kraj svima onima kojima opomene ne koriste (X/73). Lađa je bila spas, Allahovo znamenje i mu'dziza za Nuha i vernike.

VODA IZ NEBESA I IZ ZEMLJE

Potop je po Allahovoj odredbi nastupio tako sto su se otvorila nebeska vrata vodi koja je pljustala na zemlju. Provrela su vrela i iz zemlje, pa se voda sjedinila radi nastupa događaja (Et-Tufana) koji je bio određen (LIV/ 11-12). Pljustalo je i iz neba i iz zemlje. Tako su potopljeni svi nevernici (XXXVII/82). Kasniji poslanici Suajb i Musa, a.s., upozoravali su svoje narode na sudbinu Nuhova naroda: Bojim se dana naroda Nuhova (XI/89 i XL/31).

KOLIKO JE GODINA NUH,A.S., ZIVEO?

Nuh (a.s.,) jedini je čovek o čijim godinama se govori u Kur'anu.

Mi smo Nuha njegovom narodu poslali i on je među njima ostao 1000, manje 50 godina, pa ih je potom zadesio potop, zato sto su Allahu druge ravnim smatrali (XXIX/14).

KAKO SU VESTI O NUHU,A.S., DOPRLE DO MUHAMEDA,A.S.?

Muhamed, a.s., i Arapi o potopu Nuhovog naroda jedino su preko Objave mogli nesto saznati.

To su vesti Gajba - nepoznate koje ti, Muhamede, objavljujemo, ni ti ni tvoj narod pre ovoga niste znali nista o tome. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist čestitih biti (XI/49).

Dakle, Muhamed,a.s., i njegov narod ni preko istorije ni preko arheologije niti bilo koje naučne discipline nista nisu mogli znati, osim po Objavi, o potopu Nuhovog naroda. Sto se tiče Nuha,a.s., kao jednog od sest velikih Bozjih poslanika on je imao isti Serijat - verozakon kao Muhamed,a.s., i nazivao je Selam. Dosao je ljudima sa univerzalnom Allahovom porukom i proglasom da nema drugog Boga osim jedinog Allaha,dz.s., i da se Njega treba bojati i pokoran mu biti. Njega je njegov narod kao i sve druge poslanike u laz ugonio, potvarao za magiju, i smatrao ludim. I Nuhov narod smatrao je laznim poslanike. Kad im njihov brat Nuh reče:Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i moj put sledite. Za ovo ne trazim nikakve nagrade, mene će Gospodar svetova nagraditi.Zato se bojte Allaha i sledite moj put (XXVI/105-110).

Od ljudi kao i nijedan drugi verovesnik i poslanik nije trazio za svoju misiju nagradu već će ga za to nagraditi Gospodar svetova. Objavljivana mu je ista objava kao i Ibrahimu, Ismailu, Ishaku, Muhamedu,a.s., i svim drugim Bozjim poslanicima. Nazivao je selam i pozdravljen je selamom od svih svetova.

ARHEOLOZI I DRUGI ISTRAZIVAČI O NUHOVOM, A.S., POTOPU

Čarls Lajonard Vuli, otkrivač Ura, Babilonskog grada, glavnog grada Sumeraca, naroda koji je 5000 godina pre Isaa, a.s., (Isusa) naseljavao Mesopotamiju, na dubini od 14 metara pronasao je grobnice Sumerskih careva. Otkopavajući dublje doslo se do sloja mulja debelog tri metra. Tako je poplava ogromnih razmera unistila naseobinu nepoznate starosti. Za tri metra mulja bila je potrebna voda visine 8 metara. Vrseni su pokusaji pronalaska Nuhove lađe na araratu. Prvi takav pokusaj bio le 1829., a godine 1955. Francuz Fernand Navara na visini od 4.250 metara naisao je na drvenu masu od koje na jednu pravilnu a drugu savijenu dasku. To je glečer gde nema drveća ni naselja. Analize su pokazale da je to drvo staro oko 5000. godina. Za Nuha koji je upućen narodu nekazanog imena kaze se da je drugi otac čovečanstva (Ebu - l - beser es-sani) koje potiče od njegovih sinova: od Sama - Semiti (Arapi, Etiopljani, Asirci, Babilonci, Feničani, Zidovi, Moabljani, Amoničani, Aramejci), a od Hama - Hamiti-zatim narodi u Severnoj i Istočnoj Africi - Berberi, Tuarezi, te od Jaffeta ostali narodi.

06.11.2007.

Ibrahim, A.S.

Uz Adema i Nuha, a.s., Ibraham je treći od sest Ulu-l-azm, velikih ili poslanika Odluke. To je poslanik kojeg je allah u Kur'anu nazvao Halilullah - Allahov prijatelj - a Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja (IX/125).

•  On je prvi istorijski poslanikjer o Ademu, Idrisu, Nuhu, Hudu i Salihu nema nikakvih pouzdanih istorijskih podataka i o njima se govori isključivo u bibliji i Kur'anu.

•  On je prvi poslanik koji se javno i sistematski borio i ratovao protiv idola i kumira ruseći ih i unistavajući ih.

•  On je sa svojim sinom Ismailom, po Allahovoj odredbi, graditelj Ka'be ili Bejtullaha - I dok su Ibrahim i Ismail temelje hrama (Ka'be) podizali, oni su molili: Gospodaru nas, primi od nas, jer ti uistinu sve čujes i sve znas! (II/127).

•  Kako je prvi graditelj Ka'be - kuće tevhida (monoteizma), Ibrahim je i prvi javni rusitelj taguta - idola - a on (Ibrahim) se idolima njihovim prikrade pa reče: "Zasto ne jedete? Sta vam je te ne govorite?" I krisom im priđe desnom rukom ih udarajući, pa mu narod trkom dođe. "Kako mozete da se klanjate onima koji same klesete?" - upita ih - kad Allah stvara vas i ono sto napravite? " "Pripremite za njega lomaču "- povikase pa ga u vatru bacite i htedose da ga na muke stave, ali mi njih učinismo ponizenim (XXXII/91 - 98). Tako je Ibrahim najznačajniji graditelj (Ka'be) i rusitelj (taguta).

•  Po Allahovom određenju on je izvestitelj ljudskom rodu o obavljanju Hadzdza (Hodočasća), prvi izvrsitelj obrednih radnji hadzdza, tavafa, saja na Saffi i Mervi, remja na Mini i boravka na Arefatu i Muzdelifi.

" I oglasi ljudima Hadz! - Dolaziće ti peske i na kamilama iznureni, dolaziće iz mesta dalekih (XXII/27).

6. Pored toga, on je prvi poslanik za koga se u Kur'anu vezu obredi namaza, zekata i etika ili činjenje dobrih dela.

I učinismo ih (Ibrahima, Ishaka i Jakuba) verovesnicima da upućuju prema zapovedi nasoj, i objavismo im da čine dobra dela, i da salat (molitva,arap.) obavljaju, i da zekat udeljuju a samo su se Nama klanjali (XXI/73).

Zbog rusenja taguta Ibrahim je od sunarodnika pagana bacan u vatru, ali nije izgoreo.

"Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vase kumire udesiti!" - i porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili.

" Ko uradi ovo sa Bogovima nasim?" - povikase oni - "zaista je nasilnik. Čuli smo jednog momka kako ih huli, - rekose ime mu je Ibrahim." " Tesko vama i onima kojima se, umesto Allahu klanjate! Zasto se ne opametite?" "Spalite ga i bogove vase osvetite ako hoćete ista da učinite" - povikase. O vatro, rekosmo mi, postani hladna i spas Ibrahimu (XXI/57, 58, 59, 60, 68 i 69)!

•  Zbog toga sto je izdrzao sva iskusenja i polozio sve ispite na koje ga je Allah stavljao, Ibrahima je Allah darovao sa dva sina poslanika, Ismailom i Ishakom , unukom poslanikom Jakubom i praunukom poslanikom Jusufom. Njega priznaju i jevreji i hrisćani i muslimani. Dobivaoci knjige - kitabije, nazivaju ga ocem vere.

•  On je i utemeljitelj ustanove klanja kurbana i prvi poslanik i čovek koji je prekinuo pagansku tradiciju klanja najstarijeg sina u ime laznih bozanstava i uveo ustanovu klanja kurbana zivotinje, u ime Jedinog i Istinitog Allaha. Pre toga, Allah ga je iskusavao sa sinom za kurbana.

•  Ibrahim je prvi verovesnik kojeg Allah, na njegovo trazenje, upućuje kako se prozivljuju mrtvi. A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, pokazi mi kako ozivljujes mrtve?" On reče:"Zar ne verujes" - "Verujem" - odgovori On - "ali bih da mi se srce smiri." "Uzmi četiri ptice" - reče On - "i iseci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne brezuljke, zatim ih pozovi, brzo će ti doći. Znaj da je Allah silan i mudar (II/260)! "

•  Ibrahim,a.s., prvi je poslanik koji raspravlja sa silnim vladarom o tome ko je Bog. Na tvrdnju njegovog vladara da On dariva zivot i smrt, Ibrahim,a.s., odgovara mu: Zar nisi čuo za onoga koji se s Ibrahimom o njegovom Gospodaru raspravljao, onda kada mu je Allah carstvo dao. Kad Ibrahim reče: "Gospodar moj je onaj koji zivot i smrt daje", on odgovori: "Ja dajem zivot i smrt! - Allah čini da sunce izlazi sa istoka, reče Ibrahim, pa učini ti da grane sa zapada! I nevernik vladar se zbuni. A Allah silnicima neće ukazati na pravi put (II/258). Taj vladar je umislio kako moze ubijati ljude da im moze i zivot darovati.

•  Ibrahim,a.s., prvi je Bozji poslanik za koga Kur'an svedoči da koristi razum i čula u posmatranju zvezda, Meseca i Sunca kako bi dosao do spoznaje Stvoritelja. Posto i zvezde i Sunce i Mesec zalaze i nestalni su, on na kraju zaključuje: Ne volim one koji zalaze i ja verujem i okrećem lice svoje kao pravi vernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju (VI/75-79).

•  Ibrahim,a.s., je bio takav i toliki vernik da njega kao pojedinca Kur'an naziva ummetom ili zajednicom muslimana. Zaista je Ibrahim bio ummet, primer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vernik, nije druge smatrao Allahu ravnim (XVI/120).

Kao takvom, Allah je Ibrahimu i njegovom potomstvu sačuvao lep spomen na ovom svetu a i na budućem (XXXVII/108).

Ibrahim,a.s., potiče iz Babilona, grada na donjem delu Eufrata, juzno od Bagdada. Babilon, hebrejski Babel - Bozija vrata, nekadasnja je prestonica Babilonije. Osnivaju ga Sumerani u IV. Milenijumu pre Isaa,a.s. Najveći uspon Babilona je za vreme Hamurabija od 1729. do 1686. pre Isaa, a.s.

Babilon je bila robovlasnička drzava. Njegovi najstariji stanovnici su bili Sumerani. Babilonija se nalazila u sredini starog istoka gde su se sastajali putevi koji su vodili iz Egipta, Sirije, Male Azije, ermenije, Perzije i Indije. Bila je to veoma bogata zemlja sa razvijenim navodnavanjem. Babilon je bio najveći grad. Stariji od njega bili su Ur, sumerska prestonica, Eridu i Nipur. Nekadasnji musrici pagani na Istoku, su smatrali da svaki grad ima svoje bozanstvo zastitnika. Bozanstvo Babilona nazivali su marduk - prolećno sunce. Obozavali su i zvezde. Posebno sedam planeta u koje su ubrojili Sunce i Mesec. Broj sedam, stari narodi smatrali su svetim brojem. Tako su se razvili astrologija, horoskop i proročanstvo. Iz astrologije se kasnije razvila astronomija.

IBRAHIMOVO,A.S., POSLANSTVO

O Ibrahimu,a.s. i njegovom poslanstvu Kur'an puno i često govori.

Četrnaesta Kur'anska sura nazvana je po njegovom imenu Ibrahim.

Nakon iskusenja kroz koja ga je Allah iskusao i proverio, On mu je obećao da će ga učiniti imamom ljudima, kao i njegove potomke, osim gresnika, nasilnika i nevaljalaca (II/124). Tako je Allah učinio Ibrahima, a.s., imamom - vođom ljudima u veri i etici i odabrao ga je Sebi za prijatelja - Halilullaha. Ibrahima, a.s., i neke njegove potomke Allah je odabrao i na dunjaluku i na ahiretu (XVI/122). Ibrahimovu veru nisu prihvatili, ne prihvataju i nikada neće slediti ljudi koji ne drze do sebe (II/130). Kada je Allah Ibrahima, a.s., i neke njegove potomke odabrao i odlikovao na oba sveta, Ibrahim im savetuje da umru samo kao muslimani (II/132). Ibrahimu je slata objava kao i mnogim drugim poslanicima:

Mi objavljujemo tebi, Muhamede, kao sto smo objavljivali Nuhu i verovesnicima posle njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu i Ishaku i Jakubu i unucima i Isau i Ejjubu i Junusu i Harunu i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur - i poslanicima o kojima smo ti pre kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, a Allah je sigurno s Musaom razgovarao (IV/163 - 164).

  Allah je upotpunio blagodati prema Ibrahimu i sinu mu Ishaku (II/6).

Ibrahim je bio siddiku-n-nebijjun - iskren čovek i iskren verovesnik (XIX/41).

Allah mu je dao uputu jer ga je dobro poznavao (XXI/51).

Ibrahima narod u laz uteruje. On je kao i Nuh i Musa, i Isa, i Muhamed, a.s., od Allaha misak ili obavezu uzeo (XXXIII/7). On pripada Nuhovom pravcu- min siatihi (XXXVII/83).

Dosao je Stvoritelju čista srca. Ibrahim, Ishak i Jakub bili su dalekovidi ljudi tako sto su se sećali zivota u večnosti. Oni su kod Allaha najodabraniji i najbolji ljudi (XXXVIII/45-47).

IBRAHIMOVA, A.S., VERA

Kur'an na vise mesta govori o Ibrahimovoj veri: Oni kitabije - jevreji i hrisćani-govore: "Budite Jevreji ili Hrisćani, pa ćete biti na pravom putu."

Reci. "Ne mi smo vero ispovesti Ibrahimove, koji je ispravno verovao.

On nije nikoga Allahu ravnim smatrao" (II/135). Reci: "Allah govori istinu! Zato sledite veru Ibrahimovu, pravog vernika koji nije bio od onih koji Allahu druge smatraju ravnim" (III/95). Ko je bolje vere od onoga koji se iskreno preda Allahu, čineći jos i dobra dela i koji sledi veru Ibrahimovu, veru pravu? - a Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja (IV/125).

Reci: "Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu veru, veru Ibrahima pravovernika, a on nije bio idolopoklonik." Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i zivot moj i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svetova koji nema saučesnika, to mi je naređeno i ja sam prvi musliman (VI/161-163)."

U biti, islam je vera koja je objavljena ne samo Muhamedu, a.s., nego i Nuhu, a.s., i Ibrahimu, a.s., i Musau, a.s., i Isau, a.s., (XLII/13).

Svom ocu i narodu Ibrahim, a.s., direktno je i jasno rekao: Ne prihvatam ono sto vi obozavate umesto Onoga koji me je stvorio. Zaista, On će me uputiti na pravi put. I učinio je Ibrahim tu reč trajnom među svojim potomstvom, da bi se istini vratili (XLIII/26-28).

U Musaovim i Ibrahimovim suhufima pisalo je da ničija gresna dusa neće nositi tuđe grehe i da čoveku pripada samo ono sto je zasluzio (LIII/6-39). Ibrahim je kao i Muhamed, a.s., poimenični uzor usvetun hasenetun, u stvarima vere i etike (LX/4 i 6).

Kur'an spominje Ibrahimove i Musaove Suhufe (LXXXVII/14-19).

Zaista Ibrahim je bio pravi i istinski musliman (odan Bogu).

IBRAHIMOVA, A.S., OBJAVA

Ibrahim (a.s.) prima jednu te istu Allahovu objavu sa istog izvora koju su primali svi verovesnici i poslanici: Mi objavljujemo Tebi Muhamede isto ono sto smo objavljivali Nuhu i verovesnicima posle njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i Isau i Ejjubu, i Junusu i Harunu,i Sulajmanu a Davudu smo dali Zebur (IV/163-164).

Recite: "Mi verujemo u Allaha, i u ono sto se objavljuje nama, i u ono sto je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono sto je dato Musau i Isau, i u ono sto je dato verovesnicima od Gospodara njihova. Mi ne pravimo nikakve razlike među njima i mi se samo Njemu pokoravamo (II/136)."

KADA JE ZIVEO IBRAHIM, A.S.?

U Palestinu ili Kanan, Ibrahim dolazi 1850. godine pre Isaa i tada mu je bilo 75 godina. Ibrahim je ziveo oko 1925. pa do otprilike 1750. pre Isaa, a.s., tj. oko 175 godina.

06.11.2007.

Vjerovanje u Meleke

(1)Meleki – metafizički svijet koji su stvoreni kao i ostala stvorenja. Čine ibadet Uzvišenom Allâhu, Dželle Šanuhu, i nemaju svojstva rububijjeta niti uluhijjeta. Uzvišeni ih je stvorio od svjetlosti, odredio im potpunu pokornost Njegovim naredbama i dao im snagu za njihova izvršenja. On je rekao: ”…A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se, hvale ga noću i danju, ne malaksavaju.” (El-Enbija?:19,20)

 

Ima ih mnogo, a njihov broj nezna niko osim Allâha, Dželle Šanuhu. U Buharijinom i Muslimovom sahihu je naveden hadis kojeg prenosi Enes, radijallahu anhu, a koji govori o Mi`radžu, gdje se spominje, da je poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, pokazan ”Bejtul Ma`mur” u kome svaki dan klanja sedamdeset hiljada meleka, koji kad izađu iz njega ne vraćaju se u njega drugi put.

Vjerovanje u meleke sadrži četiri važna momenta:
-Vjerovanje u postojanje meleka,

-Vjerovanje u svakog meleka pojedinačno čije nam je ime poznato (kao sto je Džibril), ali isto tako vjerovanje i u one meleke grupno čija imena neznamo.

-Vjerovanje u njihova svojstva koja su nam poznata (kao što su svojstva i osobine Džibrila alejhi selaam) o kojima nas je obavijestio Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem. On je rekao da je vidio Džibrila u njegovom liku, Onako kako ga je Uzvišeni Allah stvorio. Ima šest stotina krila i svojom pojavom je zaklonio obzorje.

Ponekad se melek Allâhovom dozvolom pretvori u lik čovjeka kao sto se desilo sa Džibrilom kada ga je Allâh poslao Merjemi u liku savršeno stvorena muškarca. I kada je došao Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, dok je sjedio među svojim ashabima . Pojavio se tada u liku čovjeka u sasvim bijelu odijelu, sasvim crne kose, nije se vidio na njemu trag putovanja  i nije ga pznavao niko od ashaba; sjeo je do Božijeg Poslanika , sallallahu alejhi we sellem, i prislonio svoja koljena uz Njegova , a stavio svoje ruke na Njegova stegna i pitao Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, o Islamu, Imanu; Ihsanu, Sudnjem danu, njegovim predznacima. On mu je odgovorio i ovaj je otišao. Poslije toga je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem rekao: ” Ovo je Džibril, došao je da vas poduči vašoj vjeri:”  (muslim)

Tako isto i meleki koje je Uzviseni Allâh slao Ibrahimu i Lutu su bili u ljudskim likovima.
-Vjerovanje u nama poznate poslove kojim ih je zadužio Uzvišeni Allah, kao sto su: slavljenje Allâha, ibadet danju i noču, i pri tom se ne dosađuju i ne malaksavaju. Neki od njih imaju specijalne zadatke kao npr:

-Džibril El-Emin, je zadužen da dostavlja objavu koju šalje Uzviseni Allâh poslanicima i vjerovjesnicima.

-Mikail je zadužen za kišu i rastinje.

-Israfil je zadužen za puhanje u rog kad nastupi Sudnji Čas i proživljenje stvorenja.

-Melek smrti je zaduzen za uzimanje duse priliko smrti.

-Malik je zadužen za džehennemsku vatru i njeno čuvanje.

-Meliki zaduženi za zametke u majčinim utrobama. Kad se od začeća napuni četiri mjeseca.
Uzviseni Allâh pošalje meleka kome naredi da zapiše četiri stvari: opskrbu djeteta, smrtni čas, njegova djela i dali će biti sretan ili nesretan.

 -Meleki zaduženi za čuvanje ljudskih djela i njihovo zapisivanje. Sa svakim čovjekom su dva meleka – jedan s desne, drugi s lijeve strane.

-Meleki zaduženi za ispitivanje mrtvih. Kad se mrtvi položi u kabur, dodžu mu dva meleka i pitaju ga o tome ko mu je Gospodar, šta mu je vjera i ko mu je Poslanik.
Vjerovanje u meleke donosi veličanstvene rezultate:
1. Spoznaje Allâhove, Dželle Šanuhu, Veličine, Snage. Moći.

2. Zahvala uzvišenom Allâhu na paznji prema ljudima tako što je zadužio meleke da ih čuvaju, pišu njihova djela i tome slično.

3. Ljubav prema melekima zbog nihove pokornosti Allâhu, Dželle Šanuhu.
Neki od onih koji su zalutali sa Allâhovog, Dželle Šanuhu, puta, niječu da su meleki tjelesna bića. Smatraju da predstavljaju  snagu potencijanog dobra kod stvorenja.

Ovo je iznošenje laži na Allâhovu, Dželle Šanuhu, Knjigu, Poslanikov, sallallahu alejhu we sellem, sunnet i idžma`; muslimana. Uzviseni Allâh je rekao: ”Hvaljen neka je Allâh, stvoritelj nebesa i zemlje koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome sto stvara dodaje sto hoće, On uistinu sve može.” (Fatir: 1)

”A da si samo vidio kad su meleki nevjernicima  duše uzimali I po licima ih njihovim I straga udarali: “Iskusite patnju  u ognju.” (El-Enfal: 5) ”

”…A da ti je vidjeti nevjernike u silnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: ”Spasite se ako mozete!…” I kad iz srca njiovih nestane straha, oni će upitati: ”Sta je to rekao Gospodar vaš?” – ”istinu” – odgovoriće, on je uzvišen i velik.” (Sebe`:23)

 A o stanovnicima dženneta je rekao: ”… i meleki će im ulaziti na svaka vrata: ”Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepse prebivaliste!” (Ra`d: 23,24)

U El-Buharijevom ”Sahihu” o Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

”Kada Allâh Dželle Šanuhu, zavoli nekog roba, kaže džibrilu:

”Allâh voli tog i tog roba pa ga i ti voli.” Pa ga i džibril zavoli. Onda Džibril kaže stanovnicima nebesa: ”Allâh voli tog i tog roba, pa ga i volite. Onda ga i stanovnici nebesa zavole te postane omiljen i medžu stanovnicima Zemlje.”

Takođe u El-Buharijevom ”Sahihu” od ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ”Kada nastupi petak, na svim džamijskim vratima stoje meleki i pišu po redu kako ko dolazi u džamiju, a kada imam sjedne na minber, smotaju svoje listove i slušaju hutbu.”

Ovo su jasni dokazi da su meleki tjelesna bica a ne potencijalna snaga dobra kao sto tvrde zalutali (ez-zaigun) i u ovome se slaže većina muslimana.

06.11.2007.

Vjerovanje u Knjige

(1) Knjige koje je spustio Uzvišeni Allâh Svojim poslanicima kao milost stvorenjima i kao uputu da bi pomoću njih postigli sreću na obadva svijeta.

Vjerovanje u Knjige u sebi sadrži četiri stvari:

Prvo: Vjerovanje da su One uistinu poslane od Allâha, Dželle Šanuhu.

Drugo: Vjerovanje u svaku Knjigu ponaosob, npr. Kur`an – poslan Muhammedu, sallallahu alejhi we sellem, Tevrat – poslan Musau, alejhisselam, Indžil – poslan Isau, alejhisselam, I Zebur – poslan Davudu, alejhisselam, a one čija imena ne znamo vjerujemo uopćeno.

Treće: Smatranje istinitim onoga što je došlo u njima, kao vijesti iz Kur`ana i vijesti koje nisu iskrivljene i izmijenjene iz prethodnih knjiga.

Četvrto: Raditi po onim propisima koji nisu derogirani i biti zadovoljan i prema njima, svejedno shvatili njihovu mudrost ili ne. Sve predašnje knjige su derogirane Uzvišenim Kur`anom kako se to u Kur`anu kaže: ”A tebi objavljujemo Knjigu, samo istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi…” (El-Maide: 48)

Prema tome, nije dozvoljeno raditi po bilo kojem propisu iz prijašnjih knjiga, osim po onome što je tačno u njima i što je Kur`an potvrdio.

I vjerovanje u knjige rađa plodovima. Neki od njih su:

1. Znanje o Allahovoj pažnji pema ljudima, jer je svakom narodu poslao knjigu preko koje će naći pravi put.

2. Znanje o Allahovoj mudrosti, jer je svakom narodu odredio ono što odgovara njihovim prilikama shodno riječima Uzvišenog Allaha: ”…svima vama smo zakon i pravac propisali…” (El-Maide: 48)

3. Zahvala na ovoj Allahovoj blagodati.

06.11.2007.

Četiri Principa

Molim Allâha, Najdarežljivijeg, Gospodara Prijestola, da vas zaštiti na ovom svijetu i na Ahiretu,

da vas blagoslovi gdje god se nalazili i da vas učini od onih koji su zahvalni kada im se daje, strpljivi kada su na iskušenjima, od onih koji traže oprosta kada učine grijeh. Jer uistinu su ovo tri znaka sreće.

Znajte, Allâh vas uputio da Mu budete poslušni, da je Hanefiyyah Ibrahimova religija: To je obožavanje Allâha čineći religiju u potpunosti za Njega, kako je On rekao,

”Džine i ljude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu.” [Prijevod značenja adh-Dhaariyaat (51):56]

Kada potvrdite da vas je Allâh stvorio radi ibadeta Njemu, znajte da ibadet nije ibadet bez tevhida, kao što namaz nije namaz bez čišćenja (taharah). Pa kada se u ibadetu pojavi širk on ga pokvari kao što nečistoća učini čišćenje nevažećim.

Pa kada spoznate da pojava širka kvari ibadet, poništava sva djela a onaj ko ga čini (širk) je vječno u Džehenemu, shvatićete da je najvažnija stvar koja vam je obavezna: spoznaja ove činjenice, da bi vas Allâh sačuvao od ponora činjenja širka Njemu, o kojem je On, Najuzvišeniji rekao,

”Allâh, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim smatra, a kome hoće oprostit će sve osim toga.” [Prijevod značenja an-Nisaa (4):116]

 A ovo znanje se sastoji od četiri principa koja je Allâh, Najuzvišeniji, pomenuo u Svojoj Knjizi.

Prvi princip je da znate da su kuffaar, protiv kojih se Poslanik sal-Allâhu alayhe wa sallam borio, afirmirali (potvrđivali) da je Allâh, Najuzvišeniji, Kreator (Stvoritelj) svega i Onaj koji svim upravlja, sve održava i uređuje, ali ih to nije uvelo u Islaam a dokaz je Njegov govor, govor Najuzvišenijeg,

”Upitaj: ’Ko vas brani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo i ko upravlja svim?’ ’Allâh’, reći će oni. A ti reci: ’Pa zašto Ga se onda ne bojite?’” [Prijevod značenja Yunus (10):31]

Drugi princip: Da oni (mušrici) kažu: ”Mi njih ne prizivamo i ne obraćamo im se osim da tražimo blizinu i zagovaranje kod Allâha.” Dokaz protiv traženja blizine (preko awliyaa) je Njegov govor

”A onima koji pored njega uzimaju zaštitnike: ’Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allâhu približili’ – Allâh će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allâh nikako neće uputiti na Pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik.” [Prijevod značenja az-Zumar (39):3]

 A dokaz protiv zagovaranja (preko awliyaa) je Njegov govor, govor Najuzvišenijeg,

”Oni pored Allâha, obožavaju one koji im ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: ’Ovo su naši zagovornici kod Allâha’. [Prijevod značenja Yunus (10):18 ]

Postoje dvije vrste zagovaranja: zabranjeno zagovaranje i potvrđeno zagovaranje. Zabranjeno zagovaranje je traženje pomoći od drugih mimo Allâha u onome gdje samo All âh može pomoći. A dokaz je Njegov govor, govor Najuzvišenijeg,

”O vjernici, podijelite dio onoga čime vas Mi opskrbljujemo, prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! A nevjernici su doista nepravedni! ”

[ Prijevod zna č enja al - Baqarah (2):254]

Potvrđeno zagovaranje je ono koje je traženo od Allâha dok je zagovarač počašćen zagovaranjem a onaj za koga se zagovara je neko čijim je djelima i govorom All âh zadovoljan, nakon što On da dozvolu, jer je On, Najuzvišeniji, rekao,

”Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! ”

[ Prijevod zna č enja al-Baqarah (2):255]

Treći princip je da se Poslanik, sall-Allâhu ‘alejhi we sellem, susretao sa ljudima koji su se razlikovali u njihovom ibadetu. Među njima je bilo ljudi koji su obožavali meleke, nekih koji su obožavali poslanike i dobre ljude i drugih koji su obožavali kamenje, drveće, sunce i mjesec. Allâ hov Poslanik , sal - All â hu ‘alejhi we sellem, se borio protiv njih i nije pravio razliku među njima.

Dokaz je govor All â ha Najuzvišenijeg,

”I borite se protiv njih dok smutnje ne nestane i dok vjera ne bude Allâhova. ”

[ Prijevod zna č enja al - Baqarah (2):193]

 A dokaz da se sunce i mjesec (obožavaju) je govor Najuzvišenijeg,

”Među znakovima su Njegovim noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne činite sedždu ni Suncu ni Mjesecu. ” [ Prijevod zna č enja Fussilat (41):37]

  A dokaz da se meleki (obožavaju) je govor Najuzvišenijeg,

”I ne bi vam naredio da uzimate meleke i vjerovjesnike gospodarima. ”

[ Prijevod zna č enja ali -’ Imr â n (3):80]

A dokaz da se poslanici (obožavaju) je govor Najuzvišenijeg

”- A kada All â h rekne: O ‘Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ‘Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allâha!’ – on će reći: ’Čist si Ti od toga! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta je u meni, a ja ne znam šta je u tebi; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš. ”

[ Prijevod zna č enja al - M â’ idah (5):116]

A dokaz da se dobri ljudi (obožavaju) je govor Najuzvišenijeg

”Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. ” [ Prijevod zna č enja al - Isr â’ (17):57]

A dokaz da se kamenje i drveće (obožavaju) je govor Najuzvišenijeg

”Šta kažete o Latu i Uzzau? I Menatu trećoj, najmanje cijenjenoj? ”

[Prijevod značenja an-Najm (53):19-20]

I hadis Abu Wâ qid al-Laythee (radiAll âhu anhu ) koji je rekao: «Izašli smo sa Allahovim Poslanikom , sall-Allâhu ‘alejhi we sellem, na Hunejn, a bili smo tek skoro napustili nevjerovanje (kufr). Mušrici su imali lotosovo drvo kod kojeg su klečali i na njega vješali svoje oružje. Zvalo se Zatu-envat. Prošli smo pored lotosovog drveta. Rekli smo: ‘Allahov Poslaniče, daj da i mi imamo Zatu-envat kao što oni imaju Zatu-envat.’ Allahov Poslanik, sall - All â hu ‘alejhi we sellem, rekao je: ‘Allah je najveći. To su, uistinu, suneni. Rekli ste, tako mi Onoga u Čijim je rukama moja duša, onako kako su rekli Benu-Israil Musau:

”napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove! ” - ”Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti! ” [ Prijevod zna č enja al - A ’ r â f (7):138]

’Vi ćete, uistinu, slijediti primjere onih koji su bili prije vas.’”

(Zabilježio ga je Tirmizi i okarakterisao ga kao sahih)

Četvrti princip je da su mušrici našeg vremena gori u njihovom širku od mušrika prošlog vremena. Ovo je zato što su oni (mušrici prošlog vremena) činili širk u vremenima bez teškoća dok su činili ibadet čisto Allâ hu kad bi ih zadesila nevolja . Međutim, mušrici našeg vremena čine širk neprestano, i u vremenima teškoća i dobrim vremenima. Dokaz za ovo je Njegov govor, govor Najuzvišenijeg,

”Kad se u lađe ukrcaju, Allâ ha mole , iskreno Mu se predaju ć i , a kada ih On do kopna dovede , odjednom druge Njemu ravnim smatraju . ” [Prijevod značenja al-Ankaboot (29):65],

pa je na osnovu ovoga prizivač (onaj koji moli) u stvari obožavatelj (ovim moljenjem), a dokaz je Njegov govor, govor Najuzvišenijeg,

”Ko je u većoj zabludi od onih, koji umjesto Allâ ha , mole one koji im se do Sudnjeg dana ne ć e odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodu š ni . ” [Prijevod značenja al-Ahqaf (46):5]

A Allâh, Uzvišeni, najbolje zna. Neka je salavat i selam na Muhammeda, njegovu familiju i drugove.

05.11.2007.

Obracun sa samim sobom

Neophodno je da svako od nas na kraju dana malo zastane i razmisli o tome kako je proveo taj dan; šta je sve učinio tog dana, a šta je sve propustio i je li išta pripremio za svog Gospodara. Odista bi bilo dobro da svako od nas to i učini pre nego što pođe na počinak.

Vrijeme koje bismo utrošili na samoobračun i samopreispitivanje bi bilo jako korisno, jer bi to bili trenuci napretka i dobiti. Bio bi to trenutak u kome čovjek biva sam sebi sudija i mjeri i odmjerava svoje težnje, motive. Bio bi to trenutak u kome vjernik sam sebi određuje čuvara, onoga koji će ga podrobno ispitati o svemu i sudiju koji će ga ili kazniti ili osloboditi. Svoju dušu koja je inače sklona zlu probrazuje u savjest koja će svoje tijelo čuvati od grijeha. U jednom hadisu stoji da je nužno da svaki zdrav insan prođe kroz četiri vrijemenska perioda-a jedan od tih bi morao biti vrijeme samoobračuna.

Vođa Pravovjernih, Umer ibn Hattab r.a. je jedne prilike rekao: “Preispitajte se i obračunajte se sami sa sobom prije nego što se bude sa vama obračunavalo na Sudnjem danu, i izvagajte svoja djela prije nego sto vam ih izvagaju na Danu obračuna.”
A u Časnom Kur`anu: “Toga dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova: onaj ko bude uradio koliko trun dobra- vidjeće ga, onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjeće ga.” (Sura Az- Zilzal, ajeti 6-8).
Spomenuti Halifa bi isto tako navečer udarao svoje stopalo i sam sebi govorio: “Pa reci, sine Hattabov, šta si to uradio danas?!”
Jedan od poznatih ashaba, neka je Allahovo zadovoljstvo sa njima, Mejmun Bin Mahran r.a. bi imao naviku reći: “ Bogobojazan čovjek češće prispituje i kritikuje sam sebe nego što bi to činio nepravednom vladaru-tiraninu ili škrtici.”

El-Hasan bi rekao: “Vjernik sam sebe čuva i preispituje iz straha od Silnog Allaha. Onima koji su to činili obračun na Sudnjem danu može biti olakšan. A onima koji su olahko uzeli vjeru i život na dunjaluku, obračun na Dan proživljenja će biti otežan.” A onda bi nastavio da opisuje kako bi samoobračun trebao da izgleda: “Dogodi se da čovjek pomisli učiniti nešto pa mu se sama pomisao dopadne i bude preokupiran njome i kaže sebi- Želim to da uradim. Moram.- ali onda se sjeti Allaha pa kaže- Ne, nikada. Odlazi od mene jer meni je to zabranjeno!” Ovako izgleda samoobračun prije nego što se vjernik odluči da učini nešto.
“Opet se dogodi da vjernik nešto i učini i to bude nepovratno. Ali tada treba da se zamisli nad učinjenim i da se zapita- Zašto si to uradio? Tako mi Allaha, ti ne možeš naći opravdanja za to što si učinio i ti to nikada nećes više učiniti, inšallah.” Ovako izgleda preispitivanje savjesti nakon djela.
Svakako da bi se svako od nas trebao truditi da se preispita svakoga dana, ali ako se ipak zaboravimo onda bar svaka dva do tri dana ili svake nedjelje. Tako bar imamo predstavu o svom stanju, djelima i svojim mahanama.


Na kraju svakog mjeseca bi trebali posvetiti više vrijemena preispitivanju, a naročito na kraju godine- jer bi to morao biti period kada ocjenjujemo onu koja je na izmaku, a nadamo se onoj koja tek počinje.
To je i vrijeme kada se kritički osvrćemo na prošlost i razmišljamo o budućnosti poput računovođe kada radi godišnji obračun i prebrojava svoj profit ili gubitak. Šta onda reći za one Muslimane koji su prihvatili zapadnjačku praksu proslavljanja Nove Godine pa umjesto podrobnog razmišljanja i postavljanja pitanja posjećuju zabave, uživaju u hrani i piću. Umjesto samoobračuna, na dan svog rođenja Muslimani opet imitiraju nevjernike u njihovim besmislenim ritualima pa praktikuju ono što nam Allah nije dozvolio. Slavljeniku se zapali onoliko svijeća koliko je godina ostavio za sobom. Nakon toga se svijeće moraju ugasiti duvanjem kako bi se ostvarila želja. Još se i pokloni razmjenjuju!? Namjesto takvog slijepog i besmislenog ponašanja, razborit čovjek bi taj dan koji je svjedok prolaska jos jedne godine kratkog dunjaluckog života trebao iskoristiti da preispita svoj dotadašnji život. Revnosan i marljiv trgovac podvlači crtu na kraju svake godine teškog rada da bi ocjenio svoje cjeloukupno finansijsko stanje. On želi da ima uvid u svoju dobit ili gubitak. Slično bi trebao učiniti svaki razuman insan i izračunati životni dobitak ili manjak, i više od toga, trebao bi da moli svog Gospodara da mu blagoslovi život i da mu danas učini boljim nego jučer, a sutra boljim nego danas.
Zato što mu’min zna da će ga njegov Gospodar podrobno o svemu ispitati i obračunati se sa njim, on žuri da se sam sa sobom obračuna i da preispita svoju savjest. Svaka godina ima dvanaest mjeseci, svaki mjesec trideset dana, a u svakom danu dvadeset i četiri sata, svaki sat šezdeset minuta a svaki minut šezdeset sekundi. Svaka sekunda je Allahova milost i blagoslov pa i nada da se nešto može popraviti.Mu’min zna da će mu biti data knjiga, pa zato žuri da sam prelista onu koju sam sebi piše. Svaki dan koji prođe je poput sasušenog lista koji sa stabla života pada na tle. Neka se Allah smiluje učenjaku Hasanu al- Basriju kada je rekao: “ O sinovi Ademovi! Svi ste vi samo broj dana. Kada jedan prođe, nestane i dio vas!”

Ebu ‘Ali Ed- Dakak je to divno izrekao kroz poeziju:
“Sa svakim danom odlazi I dio mene,
u srcu gorcinu ostavi, i za tren nestane.”

Jos jedan pjesnik je umio reci:
“Covjek se raduje sve dok jos ima noci da ih protraci,
ali i on nestaje lagano zajedno sa njima.”

I na kraju opet rijeci pjesnika:
“Dijelimo radost svakog novog dana,
pa ipak svaki koji nam prodje je jedan manje u zivotu.”

Nazalost malo je onih koji razuma imaju pa pouku o ovome primaju

05.11.2007.

Majcino ismijavanje s vjerom

Pitanje:

EsSelamu alejkum,

moja majka nije u vjeri sta vise ni mene ne podrzava u tome,sve joj je smijesno i uvijek mi daje primjedbe na moju proslost. Govori mi do juci si slusala muziku a sad vise ne,ili do juce je to moglo a sad ne. Mozete li mi dat savijet kako da se odnosim prema njoj u ovakoj situaciji,jer ja se cesto naljutim i posvadjam jer imam osjecaj da me ismijava i mene i vjeru.

Isto tako kad me pozove da je povezem u prodavnicu da kupi namirnice uvijek me naljuti zato sto kupuje stvari koje nisu halal,ja joj kazem to ti nije halal ali dzaba. Da li imam pravo da odbijem njen poziv da jevozim u prodavnicu??

Allah vas nagradio svakim dobrom,amin!

Odgovor:

Ve alejkumusSelam,

Prema roditeljima treba biti blag i ponizan cesto za njih treba ciniti dovu Allahu subhaneh. Najbolji misionar ces biti ako se okitis saburom, posebno kada si u njihovom drustvu. Poslanik a.s. je rekao: "Nema pokornosti stvorenju ako se grijesi prema Stvoritelju"

U osnovi znaj da si ti u pravu i da imas pravo da odbijes tu voznju ili obilazak, ali nastoj da budes prijazna i blaga i da im pojasnis razloge zbog kojih to cinis i podsjeti ih na Onaj svijet da ce svaki covjek stati pred Allaha i polagat racun za svoja
djela. Da je ovaj dunjaluk prolazan i da insan treba da se pripremi za odlazak s njega. Navedi joj primjere velikih poplava i kataklizmi koje se desavaju po svijetu i kako Allah ostavi hiljade domacinstava bez krova nad glavom radi toga sto su bili obijesni,u grijehu ustrajni i prkosili su Bozijoj moci.

Prepusti svojim djelima da govore o tebi. Pri tome znaj da ce sejtan imati jos jace napade,jer kada insan ucini sedzdu Allahu on tada biva ponizen i obescascen. Dovi Allahu za svoje roditelje,budi im na pomoci ali ne posustaj od Pravoga Puta,jer Ti si na Istini.

A Allah najbolje zna!

05.11.2007.

Oralni seks i kupanje

Pitanje:

Selam alejkum!

Interesuje me da li su covjek ili zena dzunub nakon oralnog sexa ukoliko nisu ejakulirali i nisu im se dotakla stidna mjesta? Cuo sam od 2-3 ucena covjeka da nakon dzunubluka treba uzeti abdest i gusul, a ovdje kod vas sam procito kako je gusul vece ciscenje od abdesta i da samim gusulom uzet je i abdest. ja u svakom slucaju koristim oboje, ali me cisto interesuje koje je ispravno i imali neki hadis uvezi toga da bih kontriro osobama koje su mi kazale za oboje da vas ALLAH nagradi !!!

Odgovor:

We alejkumusSelam,

Ako nisu ejakulirali I ako im se nisu dotakla stidna mjesta, onda se ne smatraju dzunupima. Ako si cuo od ucenih ljudi odgovor po bilo kom pitanju, onda ti je duznost da postupis po onome sto si cuo. Za obicnoga covjeka koji nema serijatskoga znanja je pravno rjesenje takve skupine validno. S druge strane nije ti dozvoljeno da nakon ponudjenoga rjesenja tragas dalje u zelji da cujes neko oprecno misljenje ili shvatanje.

Mi kada smo spominjali govor o vrijednosti gusula u odnosu na abdest spomenuli smo I potanko pojasnili kada I zbog cega je to tako.Sukladno tome ne slazem se s tvojom zeljom da saznas znanje ne radi primjene nego radi kontriranja drugima. Ako i postoji u odredjenim pitanjima razilazenje medju islamskim pravnicima,svaka skupina ima validne dokaze za svoje misljenje I moze se desiti da odredjeni alim nije spoznao za odredjeni dokaz pa je uzeo blazi ili ostriji stav po odredjenom pitanju.

Najbitnije je da se u osnovima vjere nisu razisli a njihovo razilazenje u nekim sporednim pitanjima ne steti onima koji se kvalitetno poduce propisima vjere.

Mi kada smo uporedjivali vrijednost gusula nad abdestom tada smo izdvojili da pravnici kazu slijedece:AKO JE GUSUL SA NIJJETOM RADI DZUME NAMAZA ILI HADZDZA,ONDA NIJE OBAVEZAN UZIMATI NAKNADNO ABDEST,ALI KO GA UZME NIJE POGRIJESIO. ISTO TAKO ONAJ KO SE KUPA RADI DZUNUPLUKA,BILO BI BOLJE DA NAKON GUSULA UZME ABDEST. Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da mu je tetka rekla:"Primakla sam Poslaniku a.s.vodu za kupanje, pa je oprao sake dva ili tri puta. Onda je poceo zahvacati sakom iz posude,polijevajuci desnom rukom stidno mjesto,a peruci ga lijevom.Zatim je lijevu saku dobro istrljao o zemlju, a iza toga se abdestio, kao sto se abdesti za namaz. Potom je sa tri sake vode polio glavu,a onda oprao sotatak tijela. Po zavrsetku se pomjerio u stranu I oprao noge."

05.11.2007.

Pocinila sam blud ...

Pitanje:


Poštovana braćo i sestre , obraćam vam se u nadi da ćete mi odgovoriti na moje pitanje.
Vjernica sam od malih nogu.Bila sam udata u prvom braku ali sam se razvela.

Duže vrijeme sam bila sama pa sam upoznala jednog krščanina sa kojim sam
živjela bludnim životom. On mi je dosta pomogao dok smo bili zajedno i
bio mi je obečao da će primiti islam , ali od toga nije bilo ništa. Ja sam u
međuvremenu obavila hadž , ali sam i dalje ostala u kontaktu sa tim čovjekom.
Nakon toga sam upoznala jednog brata muslimana i udala sam se.
Međutim ja i dalje osjećam ljubav prema onom krščaninu i većina
mojih prijatelja su krščani. Da li je grijeh koji sam sa njim počinila
veliki ili mali i da li me može izvesti iz vjere islama?U nadi da ćete
 mi odgovoriti bit ću vam zahvalna , i neka vas Allah nagradi za vaša djela.
Odgovor

Draga sestro!Pomenuta stvar koju ste vi počinili  je od velikih grijeha po koncenzusu islamskih učenjaka,ili pak da kažemo,od največih grijeha koje je zabranio naš Uzvišeni Stvoritelj.Od dokaza koji upučuju na veličinu vašeg grijeha jesu riječi Uzvišenog Allaha kada kaže «I ne približavajte se bludu-zinaluku,to je uistinu razvrat i ružan put!»(El Isra 32)Zatim riječi Allahovog Poslanika savs, gdje opisuje način kažnjavanja na Ahiretu onih koji su činili zinaluk,kada kaže «...zatim smo nastavili dok nismo došli do građevine koja je poput lonca,vrh joj je uzak,dno široko,a ispod nje razbuktala vatra.U građevini se nalaze ljudi i žene,goli,svaki put kada se vatra upali oni dođu do vrha i samo što ne izađu,a zatim se vatra ugasi»Allahov Poslanik je upitao «A ko su oni?»,a odgovor je bio «Oni koji čine zinaluk»(Buhari 1386,7047) Draga sestro,na ovaj način če se na ahiretu kažnjavati oni koji su činili ovaj grijeh na dunjaluku.Od stvari koji upučuju na večinu tvog grijeha jeste i to što si nastavila sa tim činom i nakon što te Allah počastio sa hađđom.Veliki broj uleme je spomenuo da je od znakova neprimljenog hađđa,da čovjek nastavi sa činjenjem geijeha koje je čini prije hađđa. Također treba da znate, da kada bi živili u Islamskoj državi,nad vama bi bila izvršena kazna bićovanja,radi onoga što ste učinili.
Vezano za to, da li te pomenuti grijeh može izvesti iz vjere, kažemo da je stav Ehli Sunneta vel Džemata: da počinioc velikog grijeha nije nevjernik osim ako taj «veliki grijeh smatra dozvoljenim».Tako ukoliko ti, pomenute velike grijehe, smatraš dozvoljenim onda te to izvodi iz vjere i sa tim postaješ otpadnica od ove uzvišene vjere-Islama.Ali ako si svjesna da je to «veliki grijeh»,ali i pored toga ga činiš, onda si ti «velika griješnica» i obaveza ti je da se pokaješ Uzvišenom Allahu đš.Ali i pored toga treba da znaš da ishod ustrajavanja na takvim grijesima može biti i samo nevjerstvo,kao što je spomenuo veliki broj učenjaka.
Uzvišeni Allah đš te počastio i pored tvog ustrajavanja u grijehu,pa si se udala za brata muslimana.Ni sama nisi svjesna te prevelike Allahove milosti prema tebi.Vezano za tvoju ljubav koju osječaš prema tom krščaninu,ona je također veliki grijeh i obaveza ti je da se pokaješ i od toga grijeha.Što se tiče tvog društva pa neka te za to posavjetuje najbolje Allahovo stvorenje,naš Poslanik Muhammed savs kada kaže «Ne prijateljuj osim sa pravim muminom(vjernikom), i neka tvoju hranu jede samo bogobojazan»(Tirmizi 2395,hadis je hasen kao što kaže šejh Albani,Sahihul Đami 7341)
Iz  svega što smo spomenuli možeš zaključiti da si sada obevezna učini pokajanje-tevbu od svih pomenutih grijeha.Prije svega tu dolazi, blud sa tim krščaninom,zatim i sama ljubav prema njemu,kao i tvoje društvo koje si spomenula.Da bi tvoje pokajanje bilo promljeno kod Allaha đš, onda treba da znaš da moraš da učiniš sledeče stvari;
Prvo, da se odmah okaniš pomenutih grijeha, a to je u ovom slučaju tvoje društvo kao i osječaji koji se nalaze u tvom srcu prema tom krščaninu.Istina je da se osječaju teže otklanjaju,ali ukoliko se otklone uzroci koji vode ka tim osječajima otklonoče se i sami osječaji.Tako je na tebi sada da se sječaš Allahovih blagodati prema tebi i kako ti je nakon svih tvojih grijeha podari tog lijepog brata muslimana.Zar češ Allahu uzvratiti na tim blagodatima tako što češ sada svoje srce vezati za nekoga ko ne vjeruje u Tvog Gospodara i ko Njemu ne pada na seđdu,i ako umre na onome na čemu je sada,biti če zauvijek stanovnik Džehannema.Allahu đš češ uzvratiti na toj blagodati tako što češ svoje srce ispuniti ljubavlju prema Allahu,Poslaniku savs , a zatim prema svom mužu,kojeg moraš doživiti kao jednu od največih Allahovih blagodati prema tebi.
Drugo,da se iskreno kaješ u svom srcu za sve ovo što si učinila.Znak ispravnosti ovog kajanja jeste da čovjek u svojoj duži osjeti tegobu radi ovih pomenutih stvari.Ova stvar jeste i srž samog pokajanje,jer ukoliko  ovaj uslov nebude ispravan, ni drugi neče biti ispravni.
Treče, da čvrsto odlučiš da se nijednom od spomenutih grijeha nečeš povratiti.
Ukoliko se ove tri stvari nađu prilokom tvog pokajanja onda se možeš nadati da češ Allaha đš sresti, a da ti je oprostio pomenute grijehe.Draga sestro,ja na kraju molim Allaha Uzvišenog da ti pomognem,kao što bih i tražio od svakoga ko pročita ovaj odgovor da zamoli Allaha da primi tvoje pokajanje i da ti pognem u tvom daljnjem životu,Amin!

05.11.2007.

Pismo supruge šejha Ebu Mus'aba ez-Zarkawija

Bismilahi Rrahmani Rrahim
 
Sva hvala i zahvala pripada Allahu, Onome koji daje život i smrt, i koji je propisao borbu vjernicima. Međutim, ima onih koji su odbili sprovesti ovaj propis i koji su skrenuli sa pravoga puta. Malo je onih koji su postojani u svojoj vjeri. Neka je salavat i selam na onoga koji je podstakao našu želju za iskušenjem, koji nam je pojasnio da su to visoke deredže koje ne može dostići baš svaki Allahov rob, osim iskrenih vjernika...
       Zatim, ovo pismo upućujem prvenstveno našem šejhu i vođi Usami bin Ladenu, da ga Allah čuva i učini postojanim, da bude tvrd kao kost u grlu nevjernicima...Da vas Allah nagradi i da vam olakša patnje i muke koje preživljavate pokoravajući se našem hrabrom vođi i šejhu ebu-Musabu el Zarqawiju, da ga Allah nagradi i primi kao šehida u najvišim deredžama dženneta...
 

Budite strpljivi i trudite se da postignete smiraj duše, jer su majke mudžahida,kad bi primile vijest o pogibiji svojih sinova govorile: « Dok je šejh ebu-Musab dobro, naš bol i žaljenje za palim sinovima brzo prolazi...»
A mi njima poručujemo:   « Dok je naš šejh Usama-nepokolebljiv i strog prema nevjernicima- živ i zdrav, žalost za našim poginulim šejhom će brzo proći u ime Allaha, iako je to težak i nemjerljiv gubitak za nas...»
 
      Tako mi Allaha, ovo je ono za čim je vaš vođa u zemlji između Dvije rijeke uvijek žudio, a to je da žrtvuje i sebe i sve što ima na tom putu...  I on vas je u ime Allaha uvijek iskreno volio, slijedio je vaša naređenja, žrtvujući sebe kako bi se sastao s vama. Mi željno iščekujemo žestoke bitke koje slijede, o kojima su nam stigle dobre vijesti. Šejh ebu-Musab je samo jedan od vojnika iz redova naših vojski, a ima još mnogo takvih...
Zahvala pripada Allahu... Iako je šejh ebu-Musab poginuo, to ne znači da majke ovog Ummeta neće rađati još takvih sinova, koji će biti žestoki prema nevjernicima, pa i još žešći od ebu-Musaba, koji će stupiti u stroj i ratovati protiv Dedžala, svi do poslednjeg...
Za hatar Allaha, mi napredujemo kako smo i obećali, svježiji smo i jači, pokoravajući se vašim naređenjima... Zaista je čast biti ebu-Musabov saborac u žestokim bitkama, uz šejha koji nam je osvjetljavao put i koji je otvorio vrata propasti jevrejima, krstašima, rafidijama-šiijama i ostalim nevjernicima...Zaista je šejtan bježao od njega i njegovih saboraca, da se Allah smiluje svima zajedno.
 
Sledeću poruku upućujem herojima ovog ummeta i mudžahidima na ostalim položajima: onima koji su u prvim redovima-čvrsti i postojani pod jurišem neprijatelja,  kao i onim saborcima iz pozadine koji podupiru svoju braću u prvim redovima...
Pozdrav i mudžahidima u pozadini koji tajno rade, iako ih Omer rta. ne poznaje, ali ih zato poznaje Omerov Gospodar,  i oni ne očekuju nagradu od ikoga drugog ,osim od Njega...  Svima njima poručujem: da vas Allah nagradi i da pomogne vama i vašim vođama i vašim voljenima, a posebno onima koji ubijaju bizantince i rafidije-šije...
Trudite se i budite jaki, radite za pravednu Allahovu stvar, jer je On otvorio jedna vrata koja se neće zatvoriti drukčije osim kad postignete pobjedu...
Zato, Allahovi robovi, budite čvrsti, nemojte da vas zastraši pogibije jednog vođe ili zarobljavanje jednog od generala, pa zato vaš iman će biti jak ako budete željeli onaj svijet, a bićete poniženi ako budete žudjeli za ovim dunjalukom...
Dakle, osveta,osveta...prvo u ime vaše vjere, zatim osveta za vašu krv, zatim za vašu čast i za vaš imetak...ovo su vrata šehadeta na koji nas podstiče Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem...
Džihad se i dalje nastavlja naši zapovjednici i dalje napreduju kao i dosad, postigli su taj stepen imana da ih vaši i njihovi neprijatelji svakim danom sve više mrze... A vi ste svjedoci toga.
 
Ako ste se pokoravali svojim komandantima dok su bili živi, nemojte sad da ih brukate zato što nisu s vama...Dosljedno ispunjavajte ono što ste obećali.
     Dok su ga koalicione snage tražile i angažovale preko 30 hiljada vojnika u toj potrazi, ja sam mu predložila da privremeno napusti zemlju i da izvana nadgleda svoje generale i operacije koje se izvode...
 A on me ljutito pogledao i rekao je: « Zar ja da bježim? Zar da izdam svoju vjeru i da odem iz Iraka?  Tako mi Allaha, neću napustiti Irak bez pobjede ili pogibije...»
 
Ovo je vaš šejh, on je odužio svoj dug prema Allahu, i nije nikoga smatrao ravnim Allahu...   Kao što je rekao šejh bin-Laden :
«Nemojte da sramotite ovaj ummet, pobjeda je blizu, nade cijelog ummeta su usmjerene ka vama, šta to radite? «
      Još jednu poruku upućujem familiji i poznanicima našeg šejha ebu-Musaba, da mu Allah ukabuli šehadet i da mu se smiluje:  « Šaljem vam radosnu vijest o pogibiji vašeg sina, koji se brinuo o vama, koji je bio iskren i nepokolebljiv, jak i pouzdan.  Nikad vas nije zaboravljao i uvijek bi vas se sjetio dovom... uvijek bi klanjao istiharu kad bi odlučivao da li da pusti u javnost neki snimak ...»
 
Bojali smo se da nas ne otkriju, ali mi je on rekao:   « Cijela moja porodica, moja braća i sestre će biti jako ponosni kad me budu dobro vidjeli...»
Bio je jako tužan kad je vidio kako se jordanska vlast preko medija ograđuje od njega i onoga što on radi, iako je on radio za dobrobit djece i omladine...
Draga omladino, tako mi Allaha, budite strpljivi i hrabri radi vaše vjere, da vas Allah nagradi svakim dobrom, da vas ojača i neka vam olakša vaše patnje i stradanja.
 
Sledeću poruku šaljem izdajnicima koji se nisu pokorili Poslaniku asws, onima koji su zadovoljni što ostaju kod kuće, koji samo jedu i piju:  - Vi se samo naslađujete ovim prolaznim svijetom, ali je to naslađivanje zaista malo u odnosu na ahiretsko uživanje...
Ovo je karavan heroja koji su krenuli na put ka Gospodaru svome, natopljeni krvlju i mirisom miska, koji se širi svuda oko njih.
A vi umirete u saobraćajnim nesrećama, ili u svojim posteljama, na samrti smrdite toliko da ni stoka to ne bi podnijela...  Kukavice jedne, ostavili ste po strani sve blagodati na koje nam je Allah ukazao, a poveli ste se za mišljenjem zlih i pokvarenih učenjaka...
Tako mi Allaha, nećete se moći opravdati time što ste slijedili učenjake koji kobajagi znaju više od vas,  jer vam nije dozvoljeno da ih slijepo slijedite.
 
Iako su neki učenjaci dozvolili prijateljstvo s nevjernicima, pa su to iskoristili vođe arapskih zemalja, pa ste i vi upali u tu klopku, ali znajte da se časna i iskrena ulema složila da je to čin nevjerstva...
Nema opravdanja za vas,  Kur'an i Sunnet su sačuvani i sigurno će vas stići njihovi propisi, jer ste slijedili korumpirane učenjake za koje je Poslanik sallallahu alejki we sellem rekao da su  za naš narod i našu vjeru opasniji i od samog Dedždžala:
  A kad neki od njih rekoše: "Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?" - oni odgovoriše: "Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i da bi se oni grijeha klonili."    ( A'raf – 164)
 
Poruka svim onim psima koji služe jevrejima i bizantincima:  Nemojte se radovati zbog pogibije našeg šejha, nemojte da lažete narod, jer mi znamo da ste se mnogo namučili dok ga niste ubili. Vi kažete da ste ga pratili više od mjesec dana prije ubistva, kako ga to niste uspjeli zarobiti, ako uopšte istinu govorite?
Ali vi lažete kao i uvjek do sada, a mi kažemo da sva hvala i zahvala pripada Allahu s.w.t. koji nije dozvolio da ga zarobite...  Allah s.w.t. vas je mnogo naljutio njegovom smrću, a isto tako i njegovim životom.
       On je uvijek u namazu i u dovi molio Allaha da mu podari šehadet-pogibiju,  iako je često molio Allaha da mu dopusti da doživi pobjedu i uspjeh ovog ummeta...
Poslednjih dana je često govorio: « Pobjeda dolazi, u to nema sumnje, ali mi nedostaje šehidska pogibija...»    I on je to osjećao, svakog dana je očekivao da mu se ukaže prilika.
Da mu se Allah smiluje i ukabuli njegov šehadet, inša'Allah...
 
Još jednu stvar mi je rekao:  « Pojaviću se na video-snimku, kako bih obradovao vjernike i rastužio nevjernike, i osjećam da ću poginuti ubrzo poslije toga...»
Zaista je bio iskren prema Allahu, pa mu je zato Allah i primio dovu. Smatram to veoma pohvalnim, mada nikad nisam priželjkivala to...   Pogledajte kako ga je pratilo više vrsta smrti i pogibije, sve dok ga nisu ubili dva mjeseca poslije pojavljivanja u javnosti, tako da je ostvario dva šehadeta, a ne samo jedan kao i ostali...
Sva hvala pripada Allahu koji mu je omogućio da postigne šehadet koji je toliko žarko želio,  da pogine od vaše ruke... i zaklinjem se Allahom da je ovom ratniku data velika blagodat, iako možda to vi ne razumijete. Otvaranje vrata borbi je sunnet Poslanika sallallahu aleji we sellem,  i ebu-Musab je upravo to i učinio,  i uz Allahovu pomoć ova vrata se nikad neće zatvoriti, čime se ovaj hrabri ratnik može ponositi.
Na poslednjem okupljanju povodom bajrama, pitali smo ga:   « Hoćeš li se proveseliti? «
A on mi je odgovorio: « Nemam novca da kupim neko bravče, ali ću zaklati nekog američkog vojnika i zamoliti Allaha da mi to ukabuli... Ovo je po našoj vjeri i sunnetu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem...»
Ebu-Musab će vas mučiti i proganjati sve do vaše konačne propasti!
 
      A što se tiče vas rafidija, vi ste nevjernici i izdajnici muslimanskog ummeta. Zbog vas se nevjernici podsmijavaju muslimanima širom svijeta, vi ste ljubitelji plesa i igre,  sinovi rođeni u privremenim brakovima (Mut'a) , vi ste braća prokletih jevreja i sledbenici Dedždžala - nekakvog antikrista...
Novinari lista  ''Muwafak el Rabijj'' su obične neznalice koje ne razlikuju slova azbuke, niti prepoznaju razliku između muškog i ženskog čeljadeta, pa zato očekuju rezultate nekakvih analiza, da bi saznali da li je taj ubijeni čovjek muško ili žensko...Oni su napustili Allahovu vjeru, a Allah je njihova srca učinio tvrdim kao kamen. Sva hvala i  zahvala pripada Allahu... Tako mi Allaha, naš dragi ebu-Musab je razotkrio maske ispod kojih se kriju šiiti- prijatelji jevreja i sljedbenici Dedždžala.
Šejh ebu-Musab, da mu se Allah smiluje, nije napustio ovaj svijet prije nego što je otvorio vrata džihada protiv poganih rafidija, a pripremio je i mnoge dersove u kojima je podsjetio islamski ummet na vaše zločine i izdaju, kako bi nam pojasnio koja je presuda za one koji ovako rade... Zato neka bude jasno svima da on nije bio haridžija zato što se borio protiv vas i što vas je bez milosti ubijao. Zato crknite od zlobe, šejh je zaslužio titulu šehida, a vas će pratiti prokletstvo i progon zbog vaših djela, sve do vašeg nestanka i propasti, uz Allahovu dozvolu...
 
A što se tiče ovog drugog čovječuljka, Nuri el Malikija - koji sebe smatra nekakvim premijerom, tako mi Allaha - ovaj čovjek je predsjednik batil-vlade, koji se oglasio tek nakon što su ga njegove gazde podučile šta da kaže povodom pogibije našeg voljenog šejha...  On je ovaj događaj označio kao početak mirnije i bolje budućnosti Iraka,  ali se on grdno vara!  O nevjernici, vaše vođe nisu mogle reći ništa luđe! U vrijeme kad Lažov iz Bijele kuće i Lopov iz Britanije kažu da šejhova pogibija ne označava i kraj šehidskih operacija, ovaj glupak el-Maliki je rekao nešto sasvim drugo u odnosu na ono što su ga učile njegove gazde, zamislite kakvog ludaka!

Reći ću vam nešto sasvim ozbiljno: nemojte da se veselite šejhovoj pogibiji, jer najžešće bitke tek predstoje, a želim da vas obradujem da će tek svaki stoti vojnik iz vaših redova ostati živ!  Ako hoćete, možete se u to uvjeriti na osnovu Poslanikovih hadisa, a ako nećete, onda i ne morate...
 
Na kraju kažem: Čestitam ti na postignutom šehadetu, moj voljeni i poštovani šejhu, želio si da padneš kao šehid u ime Allaha, i ja se nadam da je i zaista bilo tako, inša'Allah...
Stekao si dvije nagrade:  prva je ta što si poginuo na Allahovom putu, a druga nagrada je to što si ubijen u građevini koja se srušila na tebe...
 
Prenosi ebu-Hurejre r.a. da je Poslanik sallallahu aljhi we sellem rekao:  « Ima pet vrsta šehadeta. Prva je od zadobijenih rana u borbi, druga je od stomačne bolesti, treća je ako se utopi u vodi, četvrta je ako se na čovjeka obruši zgrada ili kuća, a peta je radi Allaha...»
                                                                                                                         Bilježi Buhari

Molimo Allaha da nagradi ubijenog šejha dvostrukom nagradom...

05.11.2007.

Tebi muzu muslimanu

"Ženidbom ti ne dobijaš samo suprugu, nego čitav svijet. Od tog trenutka pa do kraja svog života tvoja supruga će biti tvoj životni saputnik, partner i tvoj najbolji prijatelj. Zajedno s tobom ona će dijeliti tvoje trenutke, dane i godine. Dijelit će tvoju radost i tugu, tvoje uspijehe i padove, tvoje snove i strahove.

Kada si bolestan ona će ti pružti najbolju njegu, a kada trebaš pomoć uradit će sve što je u njenoj moći kako bi ti pomogla. Kada imaš tajnu ona će je čuvati, kada trebaš savjet ona će ti ga dati.

Ona će uvijek biti uz tebe. Kada se ujutro probudiš prvo što će ti oči ugledati bit će ona. Čak i u toku dana kada nije fizički prisutna bit će s tobom, jer ćeš ti biti u njenim mislima, u njenoj dovi, u njenom srcu… Kada odeš naveče spavati posljednje što ćeš vidjeti bit će ona. Ukratko, ona će biti tvoj cijeli svijet i ti ćeš biti njen cijeli svijet.

Najbolji opis bliskosti među supružnicima koji sam ikada pročitao jeste ajet u Kur'anu u kojem Allaha s.w.t. kaže:" One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća… (2:187)

Zaista, supružnici su kao odjeća jedno drugome zato što jedno drugom pružaju zaštitu, ugođaj, podršku, i ukras, baš kao što odjeća krasi čovjeka.

Zamisli putovanje u Aljasku u toku zime ali bez adekvatne odjeće. Naši supružnici nam daju jednaku zaštitu, ugodnost i podršku, na putovanju života na planeti Zemlji, baš kao što to odjeća čini na putovanju u Aljasku. Od svih ljudski veza, veza između muža i žene je posebna i jedinstvena; ljubav i marljivost, intimnost i bliskost, milosrdnost i sažaljenje, te mir i spokojstvo koji ispunjavaju srca supružnika su jednostavno neobjašnjivi.

Jedino racionalno objašnjenje koje može razjasniti ova nevjerovatna ljudska osjećanja jeste da je to Allahova s.w.t. odredba. Allah s.w.t. je u Kur'anu rekao:
"Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču."(16:72)

Jedino Allah Svemogući, Koji posjeduje neizmijernu moć, milost te mudrost može stvoriti i ugravirati ovakva nevjerovatna i blagoslovljena osjećanja u srca supružnika. Čak štaviše, Allah s.w.t. podsjeća one koji traže Allahove znakove u univerzumu, da osjećanja koja je usadio u srca supružnika jesu ustvari jedan od Njegovih znakova, koji bi trebao da navede ljude da povjeruju u Njegovu egzistenciju. Baš kao što i Allah u Kur'anu kaže: "I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju." (30:21)

Allah s.w.t. zna da je ljudsko srce dinamičan organ, nekada je slabo a nekada snažno. Činjenica je da se osjećanja mogu promijeniti, pogotovo nakon izvjesnog vremena. Isto tako ljubav se može osušiti i izblijediti s vremenom. To znači da bi bračna veza mogla oslabiti ukoliko nije njegovana ispravno. Bračna sreća se ne može uzeti zdravo za gotovo, kontinuirana ljubav zahtijeva neprekidno davanje s obje strane. Da bi drvo bračne ljubavi ostalo živo i da bi i dalje nastavilo da raste, potrebno ga je održavati, zalijevati, te hraniti njegovu zemlju.

Sjeti se da je čak i naš voljeni Poslanik s.a.w.s. nalazio vremena da izađe u pustinju i da se utrkuje sa svojom suprugom Aišom r.a. Ona ga je običavala prestizati u početku, da bi kasnije on nju prestizao. Također, sjeti se da je Poslanik s.a.w.s. odveo svoju suprugu da gleda mlade etiopljane kako izvode njihove narodne plesove. Iskaz emocija je neophodan kako se bračna veza ne bi raspala i zahrđala.

Sjeti se da će te Allah s.w.t. inšaallah nagraditi za svaku emociju i svako osjećanje koje pokažeš svojoj supruzi baš kao što je i Poslanik s.a.w.s. rekao:
Čovjek će biti nagrađen za svako djelo ukoliko ga radi kako bi postigao Allahovo zadovljstvo, pa čak i za stavljanje hrane u u usta svoje supruge.

Nikada ne podcjenjuj vrijednost, naizgled, malih stvari kao sto je npr. hranjenje žene, otvaranje vrata od auta za nju itd. Allahov poslanik s.a.w.s. je običavao da podmetne svoje koljeno kako bi pomogao svojoj supruzi da se popne na kamilu.

Uvijek pokušaj naći vrijeme da klanjate zajedno. Jačanje veze sa Allahom s.w.t. znači jačanje veze između vas dvoje. To je jedna od najboljih garancija da će vaša bračna veza ostati snažna.

Važno je također napomenuti da je Poslanik s.a.w.s. prenio radosnu vijest (obećao nagradu) onim parovima koji se probude i ustanu u noći i klanjaju zajedno. Poslanik s.a.w.s. je čak podsticao supružnika koji ustane prvi da probudi onog drugog, pa čak i polijevajući ga hladnom vodom po licu.

Potrudi se da uvijek daš sve od sebe kako bi bio dobar svojoj supruzi ne samo na riječima nego i u djelima. Razgovaraj s njom, nasmiješi joj se, traži njeno mišljenje, pitaj je za savjet, opusti se s njom skupa, i svaki put se sjeti da je Poslanik s.a.w.s. rekao:
"NAJBOLJI MEĐU VAMA SU ONI KOJI SU NAJBOLJI SVOJIM ŽENAMA." (Sahih At-Tirmidhi, Ibn Majah and Al-Jami Al-Saker)

I na kraju, uobičajno je da se supružnici zavjetuju da će voliti i poštovati jedno drugo do smrti. Ja ne mislim da ova zakletva nije dobra, ali ne mislim da je i dovoljna. Nije samo dovoljno da voliš svoju suprugu. Treba da voliš i ono što ona voli kao npr. njenu porodicu. Ne budi kao moj kolega kome je bilo krivo što roditelji njegove supruge dolaze na nekoliko sedmica. Iako joj je on mirno rekao: "Ja ne volim tvoje roditelje" normalno je da mu je ljutito odgovorila:" Pa ne volim ni ja tvoje."

Također, nije dovoljno da je voliš samo do smrti. Ljubav ne bi nikada trebala da dođe do svog kraja, zato što mi muslimani vjerujemo u život nakon smrti, ahiret, gdje će oni koji su činili dobra djela i činili dobročinstvo biti sastvaljeni sa svojim supružnicima i svojim potomstvom. Allah s.w.t. je u Kur'anu rekao:
"...uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!" (43:70)

Najbolji primjer u ovom slučaju jeste Poslanik s.a.w.s., čija se ljubav prema Hatidži, koja je bila njegova supruga punih 25 godina, proširila na sve one koje je ona voljela, i ostala takva čak i nakon njene smrti. Pa čak i mnogo godina nakon njene smrti, svaki put kad bi zaklao jarca u svojoj kući, Poslanik s.a.w.s. bi poslao dio jarca Hatidžinoj familiji i prijateljima. Također, svaki put kada bi mislio da bi posjetilac ispred vrata mogla biti Hatidžina sestra Hala, on bi molio Allaha: "O Allahu učini da to bude Hala.”

05.11.2007.

Kur`an

Zar oni ne znaju da onoga koji se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu ceka vatra džehennemska, u kojoj ce vjecno ostati? To je ruglo veliko! (At-Tawba)

05.11.2007.

Jedina žena čije je ime spomenuto u Kur'anu

Zaista je čudno da se u našem vremenu veličaju i uzdižu ličnosti sumnjivog morala i nameću se kao najveći uzori, dok se potpuno zapostavlja jedna od prvakinja dunjaluka i Ahireta. -

 

Zanimljivo je primijetiti da niko od samozvanih boraca za ženska prava nikada ni na jednom skupu i prazniku nije istaknuo jednu od najvećih žena cjelokupne povijesti čovječanstva - čestitu i čednu Merjemu, kćerku Imranovu, majku Isaa, a.s.. Zaista je čudno da se u našem vremenu veličaju i uzdižu ličnosti sumnjivog morala i nameću se kao najveći uzori, dok se potpuno zapostavlja jedna od prvakinja dunjaluka i Ahireta. Razlog je jednostavan- Merjemin put im se ne sviđa jer je to put časti, čednosti, visokih moralnih vrijednosti i davanja prednosti uzvišenim idejama nad svojom ličnom strašću. I upravo u kazivanju o Merjemi, njenim roditeljima i pogotovo njenom djetetu, jednom od najznačajnijih poslanika, Isau, a.s., u ovim vremenima potpunog razvrata treba posebno puno govoriti, jer u njima je izvanredan primjer Allahove svemoći, ali i zadivljujuće snage i uzvišenih moralnih kvaliteta ličnosti, što ćemo već vidjeti u nastavku kazivanja. Veliki broj žena je obilježio povijest čovječanstva i za to, u manjoj ili većoj mjeri, prije ili kasnije dobio neka priznanja, ali jedna žena je bila toliko značajna i toliko je obilježila ljudsku historiju da je Uzvišeni Allah vječno hvali svim svjetovima: A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo. (El-Enbija', 91.) Lahko je iz ovog ajeta shvatiti da se govori o djevici Merjemi.

Dijete časnih roditelja

Ovo kazivanje je nemoguće početi bez spomena Merjeminih roditelja, jer priča o njoj izravno je vezana za karakter i moral njenih roditelja. Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom - sve porod jedan do drugog - a Allah sve čuje i sve zna. Njen otac je bio Imran, potomak Allahovog poslanika Davuda, a.s., čovjek koji je bio toliko ugledan kod Uzvišenog Allaha da se po njemu i njegovoj porodici naziva jedna od najvećih sura u Kur'anu (Ali Imran - Imranova porodica). Taj ugled i položaj postigao je prvenstveno svojim znanjem, radom, ustrajnošću, skromnošću i potpunom usmjerenošću na dobro i promoviranje dobra. Imran je bio jedan od najvećih jevrejskih učenjaka, vođa i ujedno jedan od najskromnijih ljudi svog naroda, kome je predan odnos prema Uzvišenom Allahu bio na prvom mjestu. Njegova žena je bila Hanna (skraćeno Ana) kćerka Fakuda b. Kubejla, koja je bila kao i njen muž izrazito bogobojazna i pobožna žena, čija je ljubav prema Uzvišenom Allahu bila tolika da kada je zanijela dijete odmah ga je zavjetovala Uzvišenom Gospodaru svjetova. To su toliko veliki i dirljivi momenti da nam Uzvišeni daje prikaz tih momenata, a ljubav o kojoj smo govorili naprosto preplavljuje svaku riječ i rečenicu. Osmotrimo govor Uzvišenog: Kada Imranova žena reče: 'Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome je zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš! (Ali Imran, 33.-35.) Njena ljubav prema Uzvišenom Allahu je toliko ispunjavala njenu dušu da ona još nerođeno dijete već posvećuje (zavjetuje - tj. čini nezr, a što je u njihovom zakonu bilo dozvoljeno) Uzvišenom Allahu. Međutim, Hanna je dala ovaj zavjet u navali ljubavi, potpuno zaboravljajući da dijete još nije ni rođeno i još više od toga, misleći da nosi muško, jer u njihovom vremenu samo su muška djeca posvećivana i zavjetovana Uzvišenom Allahu na službu u njihovom hramu u Bejtu-l-Makdisu. Razlog je jednostavan- po općem uvjerenju, muška djeca su snažnija, revnosnija i mogu više doprinijeti u svemu, ali da li je to tako... Zato, na navedene ajete odmah se veže druga scena, neposredno po Hanninom porodu: Poslije ona, kada je rodila, reče: 'Gospodaru moj, rodila sam žensko' - a Allah dobro zna šta je rodila - 'a žensko nije kao muško.' (Ali Imran, 36.) Ona je ovim riječima prokomentirala svoj porod sa pomiješanim osjećanjima sreće i radosti zbog novorođenčeta, ali i tuge i razočarenja zato što joj nezr - zavjet, neće biti primljen (kako je ona mislila), jer samo muška djeca su primana kao zavjet na službu u hramu. Istog dana joj je dala ime: Nadjela sam joj ime Merjema. (Ali Imran, 36.) Misleći da dijete neće moći posvetiti na službu hramu, Hanna joj daje ime Merjema, a što je na njihovom jeziku značilo "sluškinja Gospodara", jer iako nije mogla da je preda u hram, to je nije sprječavalo da bude pobožna i predana svome Gospodaru. Zatim, Hanna nam dokazuje svoju veličinu i predanost Uzvišenom Allahu, tako što odmah prihvata realnost, zahvaljuje Uzvišenom na tome i obraća se svome Gospodaru dovom: I ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana. (Ali Imran, 36.) Uzvišeni Allah sve vidi i nikada ne zaboravlja robove Svoje, pogotove ne one koji Mu se obraćaju iskrenom dovom. Njena dova je odmah primljena, tako da u tih nekoliko trenutaka o kojima bi se mogli ispisati tomovi knjiga novorođeno dijete nije stiglo ni zaplakati. Pečat vjerovjesnika, Muhammed, s.a.v.s., će nam pojasniti razlog. On kaže: "Nema ni jednog novorođenčeta koje se rodi, a da ga šejtan ne dodirne prilikom rođenja, pa ono zaplače, osim Merjeme i njenog sina!" (Buharija i Muslim). Njena dova je odmah primljena. Zato Uzvišeni kaže: I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo. (Ali Imran, 37.) Imran bijaše umro prije nego što je njegovo dijete bilo rođeno. Zato se Hanna brinula o svom djetetu u periodu dojenja, a kada je upotpunila period dojenja uzela je svoje dijete i odnijela ga u Bejtu-l-Makdis, svećenicima da se brinu o djetetu, jer takav im bijaše običaj, da dijete mora imati muškog skrbnika. S obzirom da joj je babo umro prije njenog rođenja, neko od muškaraca je morao preuzeti brigu o Merjemi, ali ko, jer svi su željeli da im pripadne čast da se brinu o Imranovom djetetu.

Nadmetanje velikana zbog skrbništva nad Merjemom

Čim je Hanna došla sa Imranovom kćerkom oko nje su nagrnuli svi sveštenici želeći da im pripadne ta nagrada kod Allaha kao i čast skrbništva nad Merjemom. Svako od njih je govorio: "Ja sam najpreči da se brinem o njoj, jer je ona kćerka našeg vođe i moja rodica!" Među njima se nalazio i Zekerijja, koji je bio već oženjen njenom sestrom Išom i on je rekao: "Prepustite meni da se brinem o njoj jer je njena sestra kod mene!" Međutim, sveštenici su to energično odbili govoreći: "Nema šanse, mi smo preči da se brinemo o njoj!" Prirodno, u toj situaciji je došlo do prepirke, ali kako je prekinuti i okončati na pravedan način i opće zadovoljstvo svih?! Tu su bili i njeni rođaci i istaknuti učenjaci, vođe i pobožnjaci. Da bi prekinuli prepirku o skrbništvu nad Merjemom predložili su da to riješe nadmetanjem. Bilo je to nadmetanje u imanu, da svako pokaže svoj stepen čvrstine vjerovanja i svoj položaj kod Uzvišenog. Ali, kako to izmjeriti i čime se može na to ukazati?! Kaže se da su predložili da svi uzmu svoje pisaljke od istog materijala, a bile su od trske, kojima su pisali Tevrat i da ih bace u rijeku Jordan, pa čije pero ostane stabilno na površini vode, uprkos vodotoku rijeke, njemu pripada pravo da se brine o Merjemi. Tako je i bilo. Uzeli su svoje trske i kada su ih bacili u vodu, jedna po jedna, sve su potonule, a na površini je ostala samo Zekerijjaova, a.s., pisaljka. Kako neki nisu bili zadovoljni tim ishodom tražili su da se ponovi bacanje i ponovo je samo Zekerijjaova pisaljka ostala na površini. Još jednom su ponovili i svaki put je Zekerijjaova pisaljka, Allahovom dozvolom, stabilna ostajala na površini. Nakon toga shvatili su da Uzvišeni želi da se Zekerijja, a.s., brine o Merjemi: ... i da se o njoj brine Zekerijja. (Ali Imran, 37.) Uopće nije bilo potrebe da se protive Zekerijjaovom zahtjevu, jer je on bio njihov vjerovjesnik, ali ovo je još jedan primjer koji pokazuje da se radilo o narodu koji voli raspravljanja i prepirku. Ovo je ujedno i priprema za reakciju tih istih sveštenika kada Merjema odraste i dođe im sa svojim djetetom. Zekerijja, a.s., je bio oženjen Merjeminom sestrom Išom sa kojom će kasnije dobiti sina Jahjaa, a.s., a u Sahihu stoji: "Jahja i Isa su tetići." To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio među njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji će se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio među njima kad su se prepirali. ( Ali Imran, 44.)

Zekerijjaova briga o Merjemi

Zekerijja je krajnje revnosno prihvatio brigu o Merjemi i zdušno se stavio na uslugu tom djetetu čineći sve da je usreći i učeći je svemu što je znao. Zekerijja je za nju posebno sagradio mihrab, a mihrab je najbolji i najplemenitiji dio prostorije. Zekerijja je za nju obezbijedio uzdignutu prostoriju do koje se moglo doći samo uz pomoć posebnih ljestava, tj. stepenica, koje je koristio sve dok nije odrasla. Uzvišeni Allah nam tu iznosi novi, izuzetno zanimljivi detalj: Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. 'Odakle ti ovo, o Merjema?' - on bi upitao, a ona bi odgovorila: 'Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke.' (Ali Imran, 38.) Kada god bi Zekerijja ušao kod nje u mihrab našao bi zimsko voće kada je bilo ljeto (a oni nisu imali hladnjače, zamrzivače i frižidere), a ljetno voće u toku zime. Ibn Ebi Hatim navodi, da su bili u pitanju spisi sa znanjem, međutim većina preferira prvo mišljenje, jer je bio u pitanju keramet Allahovih odabranika i ujedno i priprema Merjeme za najteži zadatak što ga je ikada ponijela ijedna žena na dunjaluku. Sve to je Zekerijjaa silno iznenadilo, jer samo on je imao pristup do Merjeme i samo on joj je donosio hranu, ali je shvatio da je u pitanju nešto veliko.

Istočna strana

I tako je Merjema odrasla u prelijepu djevojku, zavjet njene majke je bio ispunjen, jer iako je žensko, Allahovom voljom, ipak je odrasla u hramu, potpuno predana najčišćem imanu, ljubavi prema Uzvišenom Allahu, skrušenosti i obavljanju ibadeta. Postala je vrlo cijenjena ličnost kod Izraelćana, najčuvenija pobožna osoba, posvećena Bogu, dž.š., čedna i vrhunski odgojena. Uzvišeni govori o tome: I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo. (Ali Imran, 37.). Tako jednom prilikom, kada se povukla na istočnu stranu prema Kudsi-š-Šerifu (ulema kaže da su oni visoko cijenili istočnu stranu, zato što je na istoku izvor svjetlosti) i zaklonila zastorom od ostalih da bi se posvetila ibadetu, desilo joj se nešto krupno i veličanstveno. Kur'an nam to u detalje opisuje: I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca. 'Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!' - uziknu ona. 'A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga' - reče on - 'da ti poklonim dječaka čista!' 'Kako ću imati dječaka' - reče ona - 'kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!' 'To je tako!' - reče on. 'Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko'- i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno! (Merjem, 16. -21.) Navodi se da se Merjema, shvativši da je pred njom melek u obliku muškarca, pokorila Allahovoj odredbi. Džibril je samo puhnuo u razrez njene košulje i taj dah se spuštao sve dok se nije smjestio u stidnicu, pa je od tog daha, Božijom odredbom, zatrudnjela: I ona zanese! Kada je osjetila da je trudna počela je izbjegavati svijet, jer nije htjela da im išta kazuje, jer joj ne bi povjerovali bilo šta da im kaže. Jedino se povjerila svojoj sestri Iši, Zekerijjaovoj ženi, koja je u istom periodu bila zanijela Jahja, a.s.. Kada je Merjema ušla i stala pred nju, ova ju je zagrlila govoreći: "Možeš li shvatiti, Merjema, da sam ja trudna!?" Merjema joj reče: "A znaš li ti da sam i ja, također, trudna?" Zatim joj je ispričala kako se to zbilo. Muhammed b. Ishak kaže: "Pošto je zanijela i prošlo izvjesno vrijeme, prestalo joj je krvarenje i nastupile su trudničke promjene: mučnina, promjena boje lica, pa čak i zadebljanje jezika."

Iskušenje sa njenim narodom

Neki u ovome uzimaju povod za razmišljanje da je Merjema, jedina žena koja je bila poslanik, što je po saglasnosti uleme pogrešno, jer sav kontakt sa melekima imala je dok je melek bio u ljudskom obliku. Sjetite se samo da je Džibril u ljudskom liku dolazio Poslaniku, s.a.v.s., pred ashabima, i oni su ga jasno vidjeli kao čovjeka pa nikom od njih nije bilo ni na kraj pameti da sebe smatra poslanikom i vjerovjesnikom. Ni jednu porodicu nije zadesilo ono što je zadesilo Zekerijjaovu porodicu. Nastavak kazivanja ćemo okončati Allahovim savršenim riječima koje to najbolje opisuju: I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe da stabla jedne palme. 'Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!'- uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: 'Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: 'Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.' I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. 'O Merjemo' - rekoše oni - 'učinila si nešto nečuveno! Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.' A ona im na njega pokaza. 'Kako da govorimo djetetu u bešici?' - rekoše. 'Ja sam Allahov rob' - ono reče - 'meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!' To je Isa, sin Merjemin, - to je prava istina o njemu, - onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to rekne samo: 'Budi!' - i ono bude. Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je Pravi put. I sljedbenici Knjige su se o njemu u mišljenju podvojili, pa teško onima koji ne vjeruju kada budu na Danu velikom prisutni! (Merjem, 22.- 37.)

Pohvale Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o Merjemi

Muslim bilježi: "Najbolja žena je Merjema, kćerka Imranova, odnosno najbolja žena je Hatidža." Tirmizi bilježi sahih-hadis: "Među ženama svjetova ističu se četiri: Merjema, kćerka Imranova, Hatidža, Fatima i Asija, žena faraonova!" Ibn Džerir navodi hadis: "Mnogo je ljudi koji su upotpunili svoju ličnost, a među ženama to su samo Merjema, kćerka Imranova, i Asija, žena faraonova."

05.11.2007.

99 Allahovih lijepih imena

Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima.
( Kur'an, 7 : 180 )

On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena.
( Kur'an, 59 : 24 )

Allahov Poslanik Muhammed a.s. je rekao: "Zaista Allah ima 99 imena, ko god ih nauči napamet ući će u Džennet."
(bilježi Buharija)


1. Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2. Er-Rahman - Blagi
3. Er-Rahim - Milostivi
4. EI-Meliku - Vladar
5. EI-Kuddusu - Sveti
6. Es-Selamu - Čist od mana
7. EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
8. EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9. EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10. EI-Džebbaru - Snažni
11. EI-Mutekebbiru - Silni
12. EI-Haliku - Stvaralac
13. EI-Bari'u - Koji divno stvara
14. EI-Musavviru - Koji likove daje
15. EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16. EI-Kahharu - Koji nadvladava
17. EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18. Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19. EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20. EI-Alimu - Koji sve zna
21. EI-Kabidu - Koji steže
22. EI-Basitu - Koji pruža
23. EI-Hafidu - Koji spušta
24. Er-Rafiu - Koji diže
25. EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26. EI-Muzillu - Koji ponizuje
27. Es-Semiu - Koji sve čuje
28. EI-Besiru - Koji sve vidi
29. EI-Hakemu - Sudac
30. EI-Adlu - Pravedni
31. EI-Latifu - Dobri
32. EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33. EI-Halimu - Blagi
34. EI-Azimu - Veliki
35. EI-Gaffuru - Koji prašta
36. Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37. EI-Alijju - Visoki
38. EI-Kebiru - Veliki
39. EI-Hafizu - Koji čuva
40. EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41. EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42. EI-Dželilu - Veličanstveni
43. EI-Kerimu - Plemeniti
44. Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45. EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46. EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47. EI-Hakimu - Mudri
48. EI-Vedudu - Koji voli
49. EI-Medžidu - Slavljeni
50. EI-Baisu - Koji proživljuje
51. Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52. EI-Hakku - Vrhovna Istina
53. EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54. EI-Kavijju - Moćni
55. EI-Metinu - Čvrsti
56. EI-Velijju - Zaštitnik
57. EI-Hamidu - Hvaljeni
58. EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59. EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60. EI-Muidu - Konačni proživitelj
61. EI-Muhji - Koji život daje
62. EI-Mumitu - Koji smrt daje
63. EI-Hajju - Živi
64. EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65. EI-Vadžidu - Imućni
66. EI-Madžidu - Slavni
67. EI-Vahidu - Jedini
68. Es-Samedu - Kome se svako obraća
69. EI-Kadiru - Svemoćni
70. EI-Muktediru - Koji sve može
71. EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72. EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73. EI-Evvelu - Prvi
74. EI-Ahiru - Posljednji
75. Ez-Zahiru - Jasni
76. EI-Batinu - Skriveni
77. EI-Valiju - Koji upravlja
78. EI-Mutealiju - Svevišnji
79. EI-Berru - Dobročinitelj
80. Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81. EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82. EI-Afuvvu - Koji oprašta
83. Er-Reufu - Samilosni
84. Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85. Zul-Dželali ve-I-Ikrami -Najveličanstveniji i Najčasniji
86. EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87. EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88. EI-Ganijju - Koji je bogat
89. EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90. EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91. Ed-Darru - Koji stvara štetu
92. En-Nafi'u - Koji stvara korist
93. En-Nuru - Sveopće svjetlo
94. EI-Hadi - Koji upućuje
95. EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega.
96. El-Baki - Vječiti
97. EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98. Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99. Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom

05.11.2007.

HIDŽAB. ISLAMSKO ODIJEVANJE ŽENE

HIDŽAB.  ISLAMSKO ODIJEVANJE ŽENE

1. Zašto je Uzvišeni Allah dželle šanuhu (dž. š.) ženama propisao hidžab, propisno oblačenje koje podrazumijeva pokrivanje cijelog tijela žene osim lica i šaka?

Uzvišeni Allah dž. š. je vjernicama propisao hidžab iz sljedećih razloga:
a) Allah dž. š. kaže:"O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je" (al-Ahzab, 59). Zato je odjeća muslimanke njeno odličje i simbol, po čemu se raspoznaje među svim drugim ženama, jer ako se ona izjednači u razgolićavanju, ne bi se prepoznala niti razlikovala. Dakle, hidžab nju odlikuje i štiti od svakog koji je navodi na zlo i nemoral.
b) iz bojazni od fitneta (smutnje) jer žena svojim kinđurenjem, šminkanjem i uljepšavanjem sama sebe dovodi a kušnju da skrene s puta krijeposti i čestitosti, što spada u najveće uzročnike zla i fesada na zemlji;
c) kako bi žena bila zaštićena i kako ne bi iščezao stid, jedan od sastavnih dijelova imana, vjerovanja. Žena se oduvijek navodila kao uzor stida ("stidnija od mlade u đerdeku"), a iščezavanje stida upućuje na manjkavost ženinog vjerovanja i izlazak iz okvira prirode, fitreta, a kojoj je stvorena;
d) kako Ijude ne bi dovodila u iskušenje da skrenu sa staze morala i poštenja, osobito ako je žena lijepa;
e) kako bi se razlikovala od muškaraca, jer kada se ne bi razlikovala od njih u ponašanju i oblačenju, ne bi se nimalo stidjela u susretu s njima, što vodi velikoj smutnji, fitnetu. Jednom prilikom je vjerovjesnik Muhammed alejhisselam izišao iz džamije pa je, primijetivši da su se žene pomiješale s ljudima, rekao:"Ostanite iza ljudi, nemate pravo da idete sredinom puta, držite se njegovih krajeva". Otada su se žene držale krajeva puta do te mjere da je njihova odjeća zapinjala za ogradu.

2. Šta je ženi dozvoljeno da otkrije od svoga tijela?

Znaj, draga sestro, da ženi nije dozvoljeno da otkrije išta više osim lica i šaka. Ostale dijelove tijela ona je obavezna pokriti, jer Uzvšieni Allah dž. š. veli: ". . . i neka pokazuju od svojih ukrasa sumo ono što je očevidno (vanjsko)!" Ibn Abbas, jedan od Resulullahovih a.s. ashaba (drugova) protumačio je ovaj ajet rekavši da u ono što je vanjsko i očevidno spadaju samo lice, šake i prstenje.

3. Koji su uvjeti islamskog hidžaba, propisnog oblačenja?
 
a) Da pokriva cijelo tijelo žene osim lica i šaka. Allahov Poslanik a.s. je rekao: "Žena je avret" tj. treba sva da bude pokrivena uz spomenute izuzetke. Ovaj hadis prenosi Tirmizi.
b) da sam hidžab, odjeća žene, ne bude ukrašena, nakinđurena, izazovnih boja koje privlače poglede muškaraca. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: "... i neka pokazuju od svojih ukrasa samo ono što je očevidno (vanjsko) ".
"I nemojte se razgolićavati (otkrivati) kao u prvo džahilijjetsko (predislamsko) doba."
c) da hidžab ne bude proziran, kako se ispod njega ne bi nazirali dijelovi tijela;
d) da hidžab bude širok i prostran kako ne bi ocrtavao dijelove tijela;
e) da hidžab ne bude namirisan ili naparfemisan, jer Allahov Poslanik a. s. kaže: "Koja god se žena namiriše, pa prođe pokraj ljudi i ovi osjete njezin miris postaje za njih kao ona koja je nemoral počinila".
f) da hidžab ne sliči odjeći muškarca, jer Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik a.s. prokleo čovjeka koji oblači žensku odjeću i ženu koja oblači mušku odjeću. Ovaj hadis prenosi Ebu Davud i drugi. Allahov Poslanik a.s. je takoder rekao: "Tri osobe neće ući a Džennet niti će Allah dž.š. na Sudnjem danu u njih gledati: dijete neposlušno prema roditeljima, razgolićena žena koja se poistovjećuje s ljudima (tj. oblači mušku odjeću) i čovjek koji ne vodi računa o moralu svoje porodice."
g) da hidžab ne sliči odjeći nemuslimanki, jer Allahov Poslanik a.s. veli: "Ko se poistovijeti s jednim narodom on je od njih (tj. pripada njima)." Ovaj hadis prenosi Ahmed.
h) da hidžab ne bude od odjeće kojom se želi isticanje među ljudima, svejedno bila to odjeća skupocjena pa se oblači iz ponosa ili pak bezvrijedna, loša i pokrpana, pa se oblači radi isticanja zuhda, pokornosti odn. poniznosti, ili dvoličnjaštva.

4. Kome žena može pokazati svoje ukrase, odnosno pred kim se može otkriti?

Žena se može otkriti samo pred osobama koje su navedene u sljedećem kur'anskom ajetu:"To mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima!"

5. Kada je žena dužna da obuče hidžab?

Žena je dužna da nosi hidžab, tj. da se propisno obuče kada postane punoljetna tj. nakon prve menstruacije. Međutim, dužnost je roditelja da svoju kćerku navikavaju na hidžab od malih nogu kako bi ga, kada joj postane obavezan, lakše prihvatila.

6. Da li su žene vjerovjesnika Muhammeda a. s. nosile hidžab?

Da, žene poslanika Muhammeda a.s. bile su pokrivene tj. nosile su hidžab. U dvjema vjerodostojnim hadiskim zbirkama, Buharijevoj i Muslimovoj, prenosi se da je Aiša - radijallahu anha - rekla: "Allahov Poslanik Muhammed a.s. bi klanjao sabah (u džamiji u džematu) gdje bi bile prisutne i neke žene, vjernice, prekrivene i zamotane u svoje ogrtače. Potom bi se one vraćale svojim kućama prije nego li se potpuno razdani tako da ih niko ne bi prepoznao". Dakle, hidžab, pokrivanje, je bio običaj Poslanikovih žena, kao i žena njegovih ashaba, koji predstavljaju najodabraniji dio njegova ummeta, najplemenitijeg naroda kod Uzvšienog Allaha dž.š., koji su bili najuzvišenijeg morala i odgoja, najpotpunijeg imana i djelovanja. Oni za nas predstavljaju najljepši uzor, jer Allah dž.š. je njima bio zadovoljan kao što je zadovoljan onima koji ih na najljepši način slijede i oponašaju.

7. Da li je nošenje hidžaba ibadet, pokornost Allahu?

Da, nošenje hidžaba je ibadet. jer se time odaziva naredbi Uzvišenog Allaha dž.š. koji u Kur'anu azimu šanu kaže: "O, vjerovjesniče! Reci ženama i kćerkama svojim i ženama vjernika neka spuste niza se ogrtače (haljine) svoje".

8. Da li je razgolićavanje i nepropisno oblačenje muslimanke grijeh prema Allahu dž. š. i Njegovom Poslaniku?

Da, nepropisno oblačenje i razgolićavanje muslimanke je grijeh! Uzvišeni Allah dž. š. kaže: "I reci vjernicama neka obaraju svoje poglede i neka čuvaju svoja stidna mjesta i neka pokazuju od svojih ukrasa samo ono što je očevidno (vanjsko). I neka spuste svoje ogrtače niza se..." (Nur, 31).
Žena koja se nepropisno odijeva, koja dakle otkriva svoj avret i razgolićuje se neće Allahu dž.š. ništa naškoditi. Ona će nauditi samo sebi, jer Allahov Poslanik a.s. veli: "Svi sljedbenici moga ummeta će ući u Džennet osim onoga koji odbije". - Ko je taj koji odbija? - upitaše ashabi. "To je onaj ko mi se bude pokoravao (tj. moje upute slijedio); ući će u Džennet, a onaj ko me ne bude slijedio (tj. bude se o moje upute ogriješio) on je odbio (tj. odbio je poslušnost meni i neće ući a Džennet)" odgovori Allahov Poslanik.

9. Koje su štete i ružne posljedice razgolićavanja i nepropisnog odijevanja žene?

Štetne posljedice nepropisnog odijevanja muslimanke su velike i mnogohrojne! Spomenimo neke:
a) Širenje moralne anarhije u društvu; b) omogućavanje spuštanja Allahove dž.š. srdžbe općom kaznom; c) iskvarivanje morala ljudi, a osobito omladine i pubertetlija kao i njihovo navođenje na put nemorala i zabranjenih djela; d) rušenje porodičnih veza, gubljenje povjerenja i širenje razvoda braka; e) trgovanje ženom kao sredstvom za propagandu, uživanje i razonodu.

10. Ovo je pitanje upućeno tebi osobno, sestro muslimanko, nakon što si pročitala ovih devet pitanja i odgovora i nakon što si spoznala važnost hidžaba. Da li se slažeš da treba da nosiš hidžab?

Sama odgovori na ovo pitanje.

05.11.2007.

Savez sa sejtanom

“Ko ode vračaru i povjeruje u ono što mu je rekao, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, s.a.v.s.”
Svakodnevno smo u prilici čuti ove turobne rečenice: “Na kraju sam živaca…”, “Zapustio(la) sam porodicu, bračne obaveze”, “Ni u čemu više ne vidim smisao i ljepotu”, “Ne mogu kontrolirati svoje tijelo, “Kuća me ubija”, “Brak nam se raspada, “Dođe mi da se ubijem”, “Stalno se svađamo” itd. Ove riječi samo djelomično otkrivaju prazninu, jad i očaj u dušama onih koji sebi traže lijeka.

Biznismeni opasne rabote

Ovo je jedna od onih tema o kojima se kod nas rijetko piše, pogotovo s naučnog i medicinskog aspekta, a koja je veoma prisutna među našim svijetom. Prisutnija od mnogih drugih o kojima naša štampa piše. Čini sihra prisutni su u našem svakodnevnom životu, a njegovi učinci, puni zla i nesreće, nerijetko su sudbina naših prijatelja, komšija, pa i nas samih.

Mnogi će primijetiti kako kod nas, ali i u svijetu, nikad nije bilo više sihra nego danas. Cijela naselja zagađena su sihirskim činima, kako to kaže jedan naš hafiz. Posljedice su očevidne i manifestiraju se enormno velikim brojem zločina, samoubistava, razvoda, duševnih rastrojstava, psiho-oboljenja, pribjegavanja drogi i alkoholizmu, svakodenvnim svađama, sudskim sporovima. Ljudi traže spasa, dok zvanična medicina još uvijek ne može ponuditi izlaz iz svih tragičnih situacija kroz koje mnogi prolaze. Zato se ljudi, tražeći izlaz, obraćaju i kome treba i kome ne treba.

Mnogo ih je koji se obraćate spravljačima hamajlija i zapisa kako bi se oslobodili sihra i drugih čina i vratili zdravlje, mir, ljubav i harmoniju u svoj dom. Mali broj ih se obraća na pravo mjesto, originalnim i iskrenim liječnicima Allahovom Knjigom.

Narod i nije toliko kriv, jer i ne zna napraviti razliku između ispravnog i neispravnog. Njih trebaju uputiti oni koji znaju ispravni vid liječenja, a to ne praktikuju iz njima poznatih razloga. Sve se pretvorilo u biznis… Hajde, ni to nije toliki problem koliki je problem to što su ovi biznismeni za svoje najbliže saradnike unajmili bića koja niko ne vidi, a koja su prisutna svuda oko nas. Saradnja je na nivou, a jedini motiv njihovog posla jest interes.

Onome koji “liječi” uz pomoć “prijatelja” džina interes je novac, odnosno materijalna dobit. Džinu je interes nanositi bol čovjeku, ali on to ne može sam i bez pomoći čovjeka sa ovog svijeta. Svijet džina i šejtana paralelan je našem svijetu, egzistira i ima moć razumijevanja i slobodnu volju kao i ljudi. Obavezni su izvršavati dužnosti isto kao i ljudi. Izvan su ljudskih čula. Ne mogu se vidjeti u svom stvarnom liku. Ali, zato imaju moć pretvaranja u likove životinja i ljudi. Za svoja djela će na Sudnjem danu polagati račune.

Razmirice među supružnicima, razne bolesti, teškoće i nemiri, teška psihička stanja, pa čak i ludilo, to su posljedice njihova djelovanja na ljude.

O čemu se, zapravo, radi?

Sihr je sporazum između sihirbaza i šejtana koji se sastoji u tome da sihirbaz počini neke harame ili djela koja vode u širk (nevjerstvo), a da mu šejtan zauzvrat pomaže i bude poslušan u onome što traži od njega.

Da bi se približili šejtanu sihirbazi koriste razna sredstva. Postoje sihirbazi koji zavežu Mushaf za tabane i tako ulaze u klozet. Neki od njih pišu kur’anske ajete nečistoćom, drugi ih pišu krvlju od menstruacije. Jedni, opet, pišu kur’anske ajete na svojim tabanima, drugi pišu Fatihu naopako. Neki od njih klanjaju bez abdesta, neki su stalno u stanju džunupluka (nečisti), neki kolju u ime šejtana i ne spominju Allahovo ime, noseći kurban tamo gdje mu odredi šejtan. Neki od njih opće sa svojom majkom ili kćerkom, neki pišu talismane nearapskim riječima koje u sebi sadrže značenje nevjerstva.

Šejtan i sihirbaz isti su u neposlušnosti prema Allahu

Jasno je da džin neće pomoći sihirbazu niti mu služiti osim uz protuuslugu. [to je sihirbaz veći kafir, to je šejtan poslušniji i brži u izvršavanju njegovih naređenja. A ako sihirbaz uskrati poslušnost šejtanu, ovaj mu neće više služiti i ignorirat će njegova naređenja. Zbog toga su šejtan i sihirbaz potpuno isti u neposlušnosti prema Allahu.

Sam pogled u njegovo lice dovoljna je konstatacija rečenom. Na njegovu licu vidjet ćeš tamu kufra poput crnog oblaka. A ako ga bolje upoznaš, primijetit ćeš da je u stalnom sukobu sa samim sobom, a tako isto i sa svojom ženom i djecom, nije u stanju mirno spavati, stalno se budi iz sna.

Sejtani uznemiravaju i porodicu toga čovjeka, njegovu djecu i ženu, tako da među njima učestaju svađe i nesuglasice.

Istinu je rekao Allah, dž.š., u Kur’anu: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti” (Ta Ha, 124.).

Šest najpoznatijih vrsta sihra

Postoji šest najpoznatijih vrsta sihra:

Sihr lažaca i gulikoža, onih koji obožavaju sedam planeta, pokretnih nebeskih tijela, za koje vjeruju da upravljaju svijetom i da im donose dobro i zlo. To su oni kojima je Allah, dž. š., poslao Ibrahima El-Halila, s.a.v.s., da im opovrgne njihove tvrdnje.

Sihr onih koji se služe opsjenama, varkama, prividima i jakom voljom. Er-Razi navodi da uobrazilja može uticati na to da čovjek može hodati po drvetu položenom na površini vode, ali da ne može hodati po njemu ako je položeno na površinu zemlje ili slično tome.

Traženje pomoći od zemaljskih duhova, a to su džini i dijele se na dvije skupine: vjernike i kafire, a šejtani su kafiri među džinima.

Sihr obmane čula i slabljenja vida, čarolije i varke. Temelji se na tome da se vid može ponekad zavarati tako da se zabavi jednom radnjom, a pri tome ispusti iz vida drugu, kao što vješt mađioničar pokazuje i izvodi određenu radnju i njome privuče pažnju gledalaca, a zatim njihov pogled prikuje za tu radnju i, dok nju obavlja, velikom brzinom uradi nešto drugo i onda im tek pokaže to drugo, što niko nije očekivao, a prisutni se zadive njegovoj vještini.

Ovladavanje srcem, a to je da čarobnjak tvrdi kako on poznaje najveće Allahovo ime, te mu se džini zbog toga pokoravaju i naklonjeni su mu. Ako se uoči da je slušalac slabijeg razuma, povjerovat će da je to stvarno istina i srcem će se vezati. U duši tada počne osjećati jednu vrstu straha i uplašenosti, a čim je pojačan strah, slabi moć i sposobnost osjetila, te sihirbaz može raditi šta hoće.

Sihr kleveta kroz koji se ugodnim i lijepim riječima približava nekoj osobi, zavodeći je, što je vrlo rasprostranjeno među običnim svijetom.

Kako se priziva džin

Kako sihirbaz priziva džina? Sporazum se u većini slučajeva uspostavlja između sihirbaza i vođa džinskih plemena. Dotični vođa izdaje naređenje svome potčinjenom da služi sihirbazu i da mu bude poslušan u provedbi njegovih naređenja. Sihirbaz poduzima radnje da bi potčinio džina koji će mu vršiti usluge zla. Ako džin odbije poslušnost, sihirbaz pozove vođu plemena jednom vrstom čaranja kojom se veliča ovaj vođa i kojom od njega traži pomoć, a ne od Allaha. Tada ovaj vođa džin poduzima disciplinske mjere protiv neposlušnog džina i naređuje poslušnost sihirbazu idolopokloniku.

Naći ćemo da je veza između potčinjenog džina i sihirbaza vrlo često obavijena mržnjom i nepodnošljivošću. Također, često ćemo vidjeti kako džin uznemirava porodicu sihirbaza, njegovu djecu, imetak i drugo. Veoma često sihirbaz i sam bude uznemiravan, a da ne zna uzrok tome. To se događa u vidu glavobolje, nesanice, straha u toku noći i drugih sličnih pojava.

U većini slučajeva sihirbazi ne mogu imati djece zato što se u oplodnju umiješa džin i ubije plod prije njegove zrelosti. Ovo je veoma poznato među sihirbazima, tako da su neki od njih ostavili svoj sihr da bi se brinuli o svom porodu.

Prepoznavanje sihirbaza

Na osnovu slijedećih znakova prepoznat ćemo sihirbaza:

1. Uglavnom pita bolesnika o njegovom imenu i imenu njegove majke.

2. Uzima neke privatne bolesnikove stvari, poput odjeće, maramice, kape itd.

3. Ponekad zahtijeva da mu se dovede životinja određenih osobina i da se zakolje bez spominjanja Allahovog imena. Njenom krvlju namaže bolesna mjesta ili baci žrtvu na pusto mjesto.

4. Piše talismane (vradžbine, zapise).

5. Dok liječi uči čarolije i izgovara nerazumljive talismane.

6. Daje bolesniku zapise koji se sastoje od četverouglova na kojima su slova i brojevi.

7. Naređuje bolesniku da se izdvoji od ljudi, određeni period boraveći u sobi u koju ne ulazi sunčeva svjetlost.

8. Ponekad traži od bolesnika da se ne pere vodom određeni period, uglavnom 40 dana, a ovaj znak upućuje na to da se radi o džinu kršćaninu koji služi sahira.

9. Daje bolesniku stvari koje će pokopati u zemlju.

10. Daje bolesniku papire koje će spaliti i nakaditi se njima.

11. Priča nerazumljivim govorom.

12. Vrlo često sahir obavještava bolesnika o njegovom imenu, imenu grada iz kojeg je i o problemu radi kojeg je došao, a da to on prethodno nije znao.

13. Piše bolesniku isprekidana slova na papir (zapis) ili na posudu od grnčarije, a onda mu naređuje da to rastapa i pije.

Ako saznamo da je čovjek sihirbaz, dužnost nam je da mu ne idemo, a ako mu, pak, odemo, onda za nas važe ove Poslanikove, s.a.v.s., riječi: “Ko ode vračaru i povjeruje u ono što mu je rekao, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, s.a.v.s.”

Islamski stav o sihru

Islamski pravnici zastupaju mišljenje da se kazna onog koji pravi sihre sastoji od ubistva zato što on svojim sihrom ubija druge. U tom slučaju, ubistvo je kaznena mjera odmazde. Isti pravnici kažu da se on treba ubiti bez pozivanja na pokajanje, svejedno bio musliman ili pripadnik neke druge vjere.

Sihirbaz musliman treba se ubiti, a nemusliman ne treba zato što je musliman time postao kafir, a nemusliman je u osnovi kafir, te se ne ubija osim u slučaju da je on svojim sihrom nekoga ubio, tj. da je sihr doveo do ubistva.

Jedan broj učenjaka kaže da se sihirbaz poziva na pokajanje ako je musliman i ne ubija se osim u slučaju da je njegov sihr prouzrokovao smrt druge osobe i tada se ubije iz odmazde.

Ibnu-Munzir, Allah mu se smilovao, kaže: “Kad čovjek potvrdi da je nekog opsihrio riječima kufra, dužnost je da se ta osoba ubije ako se ne pokaje, a tako isto ako postoji dokaz protiv njega, a taj dokaz je očigledan kufr. A ako se ispostavi da govor kojim je on nekog opsihrio ne sadrži u sebi kufr, onda ga nije dozvoljeno ubiti. A ako opsihrenog zadesi ludost i gubitak pameti zbog sihra, treba izvršiti odmazdu ako je to bilo namjerno, a ako nije bilo namjerno, onda treba dati krvarinu njegovoj porodici”.

Prenosi se od [afije i Ahmeda da su rekli: “Obavijestio nas je Sufjan ibnu-Ujejne od Amr ibnu-Dinara da je čuo Bedžleta ibnu-Abdeta da je rekao: “Omer ibnul-Hattab, r.a., pisao je pismo u kome naređuje da se ubiju svaki sahir i sahirka, pa smo ubili tri sahira”.

Poznato je da je Hafsu opsihrila jedna ropkinja te je naredila da se ubije i bila je ubijena. Imam Ahmed je rekao: “Zabilježeno je od trojice Poslanikovih, s.a.v.s., drugova da treba ubijati sahire”.

Praktično, većina uleme je na stanovištu da sahira treba ubiti. Jedino [afija kaže da ga ne treba ubiti osim ako je on ubio sihrom i u tom slučaju njegovo ubistvo bit će odmazda.

Je li dozvoljeno uklanjanje sihra sihrom

Ako se sihr otklanja putem Kur’ana ili dova ili govora koji nema u sebi štete, onda ne smeta, a ako je to putem nečega što u sebi ima naznake sihra, to je zabranjeno.

Postoje dvije vrste liječenja. Prva, dozvoljeno liječenje, a to je uklanjanje sihra putem Kur’ana, dovama i propisanim zikrom. Druga, zabranjeno liječenje, a to je uklanjanje sihra sihrom, traženjem pomoći od šejtana, potpomaganje njemu nastojeći mu se približiti i zadovoljiti ga. Postoji mogućnost da je na ovu vrstu sihra mislio Poslanik, s.a.v.s, kad je rekao: “Liječenje vradžbinama šejtanski je posao” te hadis u kome se spominje odlazak vračarima i gatarima, pa se kaže da je onaj ko im povjeruje porekao ono sa čim je došao Poslanik, s.a.v.s.

Je li dozvoljeno učenje sihra?

Ibnu-Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je: “Učenje sihra i podučavanje istom je kufr i mi ne poznajemo nikakva razmimoilaženja kod uleme o tom pitanju. Smatra se nevjernikom sahir koji podučava sihru ili ga čini, svejedno smatra li to zabranjenim ili dozvoljenim”.

Ebu-Hajjan u “El-Bahrul-Muhitu” napisao je: “Sud o učenju sihra može se ovako posmatrati: Ako se učenjem sihra veliča nešto ili neko mimo Allaha, kao što su zvijezde i šejtani, imajući na umu ono što je rekao Uzvišeni Allah, može se zaključiti da je to bez sumnje kufr. Nije dozvoljeno učiti ga niti raditi po njemu, jer je cilj njegova učenja prolijevanje krvi i rastavljanje supružnika i prijatelja.

Ako ništa od spomenutog nije cilj, ali ipak postoji mogućnost da bude, i u tom slučaju nije dozvoljeno učenje sihra niti rad po njemu. Ono što se zasniva na zabludama, obmanama i vračanju, nije dozvoljeno učiti jer je sve to krivi put. Ako, pak, to ima za cilj zabavu i igru, te da sihirbaz pokaže svijetu svoju okretnost i brzinu, u tom slučaju je učenje sihra samo pokuđeno”.

Liječenje od sihra

Liječenje od sihra, uroka, zavisti i džinskog ezijećenja propisano je šerijatom, a izvor su mu Kur’an i vjerodostojne predaje sunneta. Izlječenje biva samo Allahovom voljom i Njegovim šerijatom propisanim putem. Pod lijekom se podrazumijeva i duševni (lijek protiv sumnje, mnogoboštva, griješenja, pokvarenosti...) i tjelesni lijek istovremeno, iako hadisima nije tačno precizirano na što se odnosi. Od Aiše, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., ušao kod nje i zatekao ženu koju je liječila od sihra te joj rekao: “Liječi je Allahovom Knjigom”. Poslanik, s.a.v.s., ovo je rekao uopćeno i nije precizirao ajete niti sure, iz čega se vidi da je čitav Kur’an lijek.

Ono što se dugim iskustvom primijetilo jest da Kur’an, pored sihra, uroka, zavisti..., liječi i tjelesne bolesti. Ebu-Se’id el-Hudrijj, r.a., prenosi hadis koji je zabilježen u Buharijinom “Sahihu”. U njemu se kaže da je on bio na putu sa grupom ashaba. Spustili su se u jednu dolinu i zatražili od njenog stanovništva da ih ugoste, što su ovi odbili. Ubrzo zatim je njihovog poglavara ujeo akrep te su oni došli ashabima i upitali ih: “Ima li među vama neko ko zna liječiti?” Ebu Se’id je rekao: “Ja liječim, ali neću to učiniti dok mi ne platite”.

Liječio je bolesnog dok se ovaj nije oporavio. Kao nagradu su im dali stado ovaca. Kad su se vratili, rekli su Poslaniku, s.a.v.s., za ovaj slučaj, na što je on upitao Ebu-Se’ida: “Čime si ga liječio?” “Fatihom”, odgovorio je Ebu-Se’id. “Ona je zaista lijek?”, Poslanik, s.a.v.s., odobrio je njegov čin.

Poslanik, s.a.v.s., dao je uopćenu definiciju u vezi s određenim ajetima, surama i dovama. U “Sahihu-Muslim” zabilježeno je da je neko rekao: “O Allahov Poslaniče, u džahilijjetu smo imali rukju kojom smo liječili”. Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: “Dajte da čujem vaše rukje, jer ne smeta koristiti rukju ako ona u sebi ne sadrži širk”. Iz ovog hadisa uzimamo potvrdu da je dozvoljeno liječenje rukjom iz Kur’ana i sunneta, zatim dovama i rukjom iz džahilijjeta koja ne sadrži u sebi širk.

Poštovani čitaoci, ako vas Allah iskuša jednom od spomenutih bolesti, obratite se prvo Njemu, jer On je kadar izliječiti svakoga preko Svojih iskrenih robova, samo Njemu odanih. “Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima” (El-Isra, 82.).

05.11.2007.

Ucinio sam blud - Napravila sam sihr bivsem momku - Hocu da se pokajem

a) Imam jedno otvoreno pitanje i ne stidim se pitati ili nesto vise pitanja!? Naime ja sam dakle mladic pred zenidbu koji je hvala Uzvisenom Alahu dz.s zarucen.No jedno prije 2 godine nisam bas se drzao islama i bio neki izriciti vjernik pa sam ucinio Blud! Vremenom kroz mjesece, ja sam sve visao primao islam naravno ostavio sam alkohol ali uvjek jos nisam rijesio to bludno pitanje.

Znam da je svaki kontakt sa djevojkom ili zenom prije braka blud koji cini nemoral.Ona je takodjer muslimanka koja se trudi drzati se sto vise muslimanskih propisa. Prije mene je bila jedna od onih koji nisu vjerovali u Boga. Naravno vremenom sa mnom, primala je kao i ja sve vise i vise islam. Pa sam u dogovoru sa roditeljima se zarucio, ali njene potrebe poslije onog prijasnjeg bluda koji smo cinili, koji i dalje cinimo i islam
nemogu uklopiti a ponekad se i iskreno pokajem zbog tog sto sam to prije ucinio.

Sad volio bih da cujem jedno vase misljenje ili odgovor,a vjecanje je planirano ako ALAH dz.s uzviseni mi dozvoli na ljeto iduce godine. A
namjeravam i to mi je cilj da napravim jednu stabilnu muslimansku porodicu.Hvala unaprijed. Sellam.

b) e.a. imam jedno pitanje, ako mozete da mi odgovorite da vas ALLAH s.w.t nagradi. U dzahilijetu dok nisam znala za vjeru imala sam momka , nismo bili dugo zajedno ali ja sam ga mnogo zavoljela, potom se on vratio svojoj bivsoj djevojki koju je i ozenio. ja sam bila tako razocarana i ljuta , u toj srdzbi mi je jedna kolegica predlozila da odemo kod nekog hodze, mi smo to i uradile sa namjerom da nam hodza kaze zasto je to uradio, tako smo i uradile , hodza je trazio od mene od doticnog momka ime majke i oca potom mi je dao zapis da stavim u vodu da se ja umivam i pijem tu vodu.

Medzutim ja sam poslije dva dana ili sledeci dan prosula tu vodu i zapalila zapis, nezeleci nikom zlo , jer subhanallah u srdzbi insan haman nezna ni sta radi. Taj momak sto je ozenio tu djevojku kako sam vidjela i saznala da su lijepo zivjeli i imali lijep brak.

I ja sam se nakon nekoliko god.udala i ima god. dana kako smo se ja i moj muz elhamd.posvetili vjeri klanamo redovno, ucimo kuran, ja sam se pokrila i trudimo se da sto vise i bolje zivimo po islamu. mene sada muci ovo sto sam uradila u dzahilijetu, bojim se da mi ALLAH s.w.t. nece oprostiti, sta trebam da uradim da bi mi tevba bila primljena, da vas ALLAH s.w.a. nagradi. AMIN.

c)

Selam alejkum!

Kako da se rijesim sihra, ne zelim ici nikome nego sam ako moze savjet zelim da se ponovo vratim vjeri i iskreno pokajem.

ODGOVOR:

We alejkumusSelam,

u ovim pitanjima se da primjetiti slicnost tj. potreba za pokajanjem i ostavljanjem grijeha, pa cemo ovdje postirati jedan tekst kao odgovor na sva tri pitanja, s tim da bratu iz prvog pitanja preporucujemo da odmah prestane sa bludom i ubrza vjencanje jer niko ne zna kada ce mu Melek smrti doci, a ako bi mu dosao sada, onda bi se preselio kao teski grijesnik.

Slijedi tekst na temu pokajanja:

TEOBA // POKAJANJE

Grijeh koji je poèinio Adem, a.s, upuæuje na prirodnu sklonost èovjeka ka griješenju. Stoga, ma koliko se ustezao od kršenja normi islamskog ponašanja, èovjek æe upadati u pogreške.
'Svi su ljudi grešnici' kako reèe Resulullah, s.a.v.s, ali 'meðu njima su najbolji oni koji se najèešæe kaju'. U drugom hadisu Allahov poslanik, s.a.v.s, je kazao i 'kad vi ne biste griješili, Allah bi stvorio druga biæa koja bi griješila i koja bi se Allahu kajala'. Stoga nas Uzvišeni, subhaneh, poziva tevbu rekavši: 'I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite'.

Imajuæi na umu da je ajet objavljen u Medini, da se zakljuèiti da se Allah, dž.š, obraæa svojim odabranim vjernicima, muhadžirima i ensarijama koji su zbog svog dina veæ toliko trpjeli èineæi hidžru, žrtvujuæi se i boreæi se na Njegovom putu. Iz ajeta razumijemo da je put do uspjeha pokajanje za uèinjene grijehe, dok je sustezanje od tevbe, odnosno ignorisanja pokajanja, nepravda koju èovjek sam sebi èini, kako to Svemoguæi kaže: 'A oni koji se ne pokaju sami sebi èine nepravdu' .

Na taj naèin Allah Uzvišeni je podijelio ljude na one koji se kaju za svoje grijehe, a to su oni koji žele postiæi sreæu i one koji se ne kaju, a to su oni koji sebi nepravdu èine. «Pokajanje od grijeha, obraæanjem Onome koji zna sve tajne i oprašta grijehe, poèetak je puta pobožnih, kapital pobjednika, prvi korak onih koji istinu traže, kljuè za izvoðenje na pravi put zalutalih, polazište odabranih i pribježište Allahu bliskih» .

Pokajanje od grijeha je, èovjekovo priznanje svojih slabosti i zabluda i ponizno obraæanje Allahu, dž.š, sa molbom i jakom željom da ih oprosti uz èvrsto obeæanje da više nikada neæe iæi putevima kojim njihov Gospodar nije zadovoljan.

KOLIKO ÈESTO SE KAJATI?

Odlika razumnih i pravovjernih je da su oprezni, da èesto preispituju i koriguju svoje postupke i da se èesto kaju. O njima se u Kur'anu èasnom kaže: 'i oni koji se, kada grijeh poèine ili kada se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole, a ko æe oprostiti grijehe ako ne Allah? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju'.

Podstièuæi vjernike na što èešæu tevbu Vjerovjesnik, a.s, je rekao: 'O ljudi, pokajte se Allahu, jer, tako mi Allaha, i ja Mu se svaki dan kajem preko sedamdeset puta' Zato je dužnost svakom muslimanu da se kaje Allahu Uzvišenom kad god osvane i omrkne. Mudžahid je u vezi s èestim kajanjem rekao: 'Ko se ne pokaje kad osvane i omrkne, on je od onih koji sebi nasilje èini'
Uz èesto kajanje u svim prilikama jako je bitno da èovjek obavlja propisane namaze, jer grijesi poèinjeni u intervalu izmeðu dva vakta brišu se, shodno hadisu: 'Pet namaza i džuma do džume su otkup za ono što je izmeðu njih, ako se ne upadne u veliki grijeh'.

Abdullah bin Mesud, r.a, navodi kako je èovjek došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i rekao: 'O Allahov poslanièe, ja sam susreo jednu ženu u vrtu, prigrlio je i izljubio. Svašta sam sa njom radio, osim bluda'. Vjerovjesnik je zašutio za trenutak da bi mu bio objavljen ajet: - I obavljaj namaz poèetkom i krajem dana, i u prvim èasovima noæi! Dobra djela zaista poništavaju rðava. To je pouka za one koji pouku žele.

Poslije je tog èovjeka pozvao Vjerovjesnik, s.a.v.s, i prouèio mu ovaj ajet, a hazreti Omer, r.a, je upitao: - Allahov poslanièe, je li se ovo odnosi samo na njega ili na sve ljude? Dakako, na sve ljude, odgovorio je Vjerovjesnik a.s.

ALLAH SE RADUJE NAŠOJ TEVBI

Kao Sveopæi Dobroèinitelj Milostivi, Allah više voli da nas nagraðuje nego da nas kažnjava. Zato se on raduje našem pokajanju i poniznosti pred Njegovom velièinom. Od Ebu Musa el-Eš'arije, r.a, prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Uzvišeni Allah preko noæi pruža ruku ne bi li se pokajao onaj ko je griješio preko dana, a preko dana pruža ruku ne bi li se pokajao onaj ko je griješio preko noæi.

Tako æe èiniti sve dok Sunce ne izaðe sa Zapada (tj. dok ne nastupi Smak svijeta). Njegovu svemilost, blagost i dobrotu posebno razumijemo iz hadisa koji prenosi Enes bin Malik u kome Allahov poslanik (savs) kaže:

'Allah se više obraduje kada se neko od njegovih robova Njemu pokaje, nego neko od vas ko na jahalici putuje kroz pustinju, pa mu ona pobjegne odnijevši na sebi svu njegovu hranu i piæe, pa se, izgubivši svaku nadu da æe je naæi, uputi prema drvetu i skrhan, oèajan da æe naæi svoju jahalicu, legne u njegov hlad, i dok je u takvom položaju, odjednom ugleda da ona stoji pored njega, pa je uhvati za ular i od prevelike radosti kaže: Bože, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj Gospodar' tj. zbuni se od silne radosti pa pogriješi'

U Svojoj Knjizi Uzvišeni nas podstièe na tevbu rekavši: 'O vi koji vjerujete, uèinite pokajanje Allahu iskreno da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u dženetske bašèe, kroz koje æe rijeke teæi, uveo'
Ebu Bekr, r.a, kaže da je Resulullah, s.a.v.s, jednom rekao: 'Ko god lijepo abdesti pa klanja dva rekata i zamoli Allaha za oprost, Allah æe mu oprostiti, a zatim je prouèio ovaj ajet: 'Onaj ko kakvo zlo uèini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti - naæi æe da Allah prašta i da je milostiv'.

Ako èovjek pokaže iskrenu želju za oprostom èesto moleæi svoga Gospodara, kajuæi se za grijehe koje je poèinio i meleki Allaha mole da se tom robu smiluje. 'Meleki koji drže prijesto, i oni koji su oko njega, velièaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: - Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošæu i znanjem, zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i saèuvaj ih patnje u vatri' Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove koje si im obeæao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, - one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar.'

ISKRENO POKAJANJE

Uzvišeni nas poziva na 'pokajanje iskreno', a to znaèi da se pokajnik distancira od grijeha iskreno, bježeæi Allahu, kao što Allah, subhaneh, stremi prema njemu oslobaðajuæi ga od nevaljaština i obveseljavajuæi ga Džennetom i užicima u njemu .
Definišuæi iskreno pokajanje (tevbetun-nesuha) Hasan el Basrijj kaže: 'Iskreno pokajanje od grijeha je èovjekovo kajanje za ono što je prošlo i èvrsta odluka da više nikada neæe èiniti grijehe koje je èinio'.

El-Kelbi kaže: 'Iskreno pokajanje od grijeha je èovjekovo traženje oprosta jezikom, kajanje srcem i odustajanje da ih ubuduæe èini bilo kojim svojim organom.' Vraæanje na prvobitni grijeh obezvreðuje pokajanje i tevbi oduzima elemente iskrenosti.
Meðu islamskim uèenjacima voðena je rasprava o tome da li je ponavljanje grijeha dokaz valjane tevbe ili nije?

Veæina islamskih uèenjaka smatra da ponavljanje grijeha nije preduvjet za valjanost pokajanja navodeæi kao primjer izreku: - Koliko je samo onih koji, iako vole svoje zdravlje, jedu ono što im šteti.' Od Poslanika, a.s, navodi se da je rekao: 'Onaj ko se jezikom pokajao a zatim se ponovo na grijeh vratio je kao onaj koji se izigrava sa svojim Gospodarem.'

Ebul-Lejs es-Semerkandi, rahimehullah, kaže: 'Istinski mu'min nikada ne ide svjesno i namjerno u grijeh, zbog toga što je Uzvišeni govoreæi o vjernicima i njihovoj naravi kazao: «a nevjerovanje, raskalašenost i neposlušnost vam omrazio'

PLODOVI ISKRENE TEVBE

Jednom su pitali Aliju bin Ebi Taliba, r.a, hoæe li se Allah smilovati onom ko uèini iskrenu tevbu. Odgovorio je: 'Pa Allah mu se veæ smilovao, èim ga je nadahnuo i naputio na èinjenje tevbe.'
Doista ljudski um ne može pojmiti tu beskrajnu Allahovu, dž.š, milost, dobrotu i blagodarnost prema ljudima koji mu se iskreno pokaju.

On Uzvišeni, je u stanju naše grijehe i nevaljale postupke u dobra djela pretvoriti kao što kaže: 'Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela èine, Allah æe njihova rðava djela u dobra promjeniti, a Allah prašta i samilostan je.'
Od Ebu Hurejre, r.a, prenosi se da je rekao: 'Nakon što sam klanjao jaciju s Resulullahom, s.a.v.s, izašao sam jedne noæi kad sretoh na putu ženu sa nikabom.

Reèe mi: - O Ebu Hurejre, uèinila sam ogroman grijeh, šta misliš važi li za mene tevba? Upitao sam je: - A šta si uèinila - Rekla je: - Uèinila sam zinaluk i poslije rodila dijete koje sam ubila. Rekao sam joj: - Propala si, tako mi Allaha, za tebe ne važi tevba! Plakala je tužno ridajuæi a ja sam produžio i pomislio, dadoh joj odgovor, a Allahov poslanik, s.a.v.s, bio je blizu, iza nas.

Sutradan ujutro zaputio sam se Resulullahu i rekao mu: - Allahov poslanièe, jedna je žena juèer od mene tražila odgovor na pitanje i ja sam joj odgovorio tako i tako. Poslanik, a.s, je rekao: - Svi smo Allahovi i Njemu se vraæamo. - Ti si, tako mi Allaha, o Ebu Hurejre, propao! A gdje ti je bio ovaj kur'anski ajet: 'i oni koji su mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji one koje je Allah zabranio ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludnièe, - a ko to radi iskusiæe kaznu, ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela èine, Allah æe njihova rðava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je'.

Ebu Hurejre dalje prièa: - Otišao sam od Allahovog poslanika, s.a.v.s, hodajuæi po medinskim sokacima i toliko se raspitujuæi ko bi me mogao uputiti do one kojoj sam juèe dao takvu i takvu fetvu, da su djeca poèela uzvikivati: 'Ebu Hurejre poludio.' Tako sam sve do noæi hodao dok je nisam pronašao i dok joj nisam saopæio da je Resulullah rekao da za nju itekako važi tevba. Ponovo je ridala iz sveg glasa ali ovaj put od sreæe rekavši: - Ja imam jednu bašèu koju poklanjam za potrebe siromaha kao iskupljenje za moj grijeh.'

GUBLJENJE NADE U ALLAHOVU MILOST

Stoga, znaj da, bez obzira koliko naša leða bila natovarena grijesima, ne smijemo gubiti nadu u Allahovu milost koja je neizmjerna i koja obuhvata sve. Uzvišeni, subhanehu ve teala, kaže: 'Reci: O robovi Moji, koji ste u grijesima pretjerivali, ne gubite nadu u Allahovu milost' Allah æe sigurno sve grijehe oprostiti. On doista mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna doðe, poslije vam niko u pomoæ neæe priskoèiti.'

Ovaj ajet je poziv svim gešnicima, nevjernicima i drugima na tevbu i pokajanje. To je obavijest od Allaha Uzvišenog da æe on oprostiti sve grijehe onome ko se pokaje od njih pa makar ih bilo kao morske pjene.

Od Amra bin Anbese se prenosi da je 'došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, oronuli starac koji se oslanjao o svoj štap i upitao ga: - O Allahov poslanièe, kod mene je puno grijeha i prijevara, pa hoæe li meni biti oprošteno? Poslanik, s.a.v.s, reèe: - zar ne svjedoèiš da nema boga osim Allaha? Da, odgovorio je. I svjedoèim da si ti Allahov poslanik. 'Veæ su ti oprošteni grijesi i prijevare, odgovori Poslanik, s.a.v.s.

Iz navedenog se da razumjeti da æe Allah, dž.š, oprostiti sve grijehe nakon tevbe i zbog toga vjernik ne smije gubiti nadu u Allahovu milost, jer samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.
U najveæe grijehe ubraja se kufr - nevjerovanje a Uzvišeni kaže da æe poslije tevbe i za njega biti oprošteno. 'Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane biæe im oprošteno ono što je prije bilo'
Ako je ovako za kufr, kako æe tek biti praštanja za manje od toga.

Od Abdullah bin Mes'uda se navodi da je rekao: Kapija pokajanja je otvorena i tevba se prima od svih osim trojice: Iblisa poglavara nevjerovanja, Kabila sina Ademova, poglavara grešnika i od ubice jednog od vjerovjesnika.

Od Alije bin Ebi Taliba, r.a, se prenosi da je Poslanik, a.s, rekao: ' Oko Arša je bilo ispisano prije na èetiri hiljade godina negoli je Allah stvorio stvorenja: 'Ja æu sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela èini, i koji zatim na pravom putu ustraje.

ODGAÐANJE TEVBE

I pored toga što Svevišnji daje beskrajne moguænosti za oprost, mnogo je ljudi koje zavara lažna nada u dug život i užici na ovom svijetu pa propuste priliku za iskreno pokajanje. To je oèita propast za svakog ko tako postupa shodno rijeèima Alejhisselama: HELEKEL-MUSEVVIFUN -Propali su oni što odgaðaju.'

Ako je Allahov poslanik molio za oprost svakodnevno 70 do 100 puta iako mu je Allah dž.š. oprostio i u prošlosti i u buduænosti, koliko se mi tek treba da kajemo svome Stvoritelju.??
Cak i kada se kajemo ne možemo biti potpuno sigurni je li nam kajanje Uzvišeni uvažio ili nije. Zašto onda da ne zabavimo svoje jezike izgovaranjem istigfara, kajuæi se i moleæi za oprost, umjesto beskorisnih poslova i prièa.

Spominje se da je Ebu Bekr el-Vasiti rekao: U svemu je dobro malo prièekati, osim u tri sluèaja: „kad nastupi namaz, prilikom sahranjivanja umrlog i u èinjenju tevbe nakon neposluha Allahu dž.š. „

DO KADA VAŽI POKAJANJE

Uzvišeni, subhaneh, kaže: 'Allah prima pokajanje samo od onih koji uèine kakvo hrðavo djelo iz neznanja, a potom se brzo pokaju. Njima æe Allah oprostiti, a Allah sve dobro zna i mudar je. Nema (prihvaæanja) pokajanja od onih koji èine hrðava djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: 'Sad se doista kajem!' niti za one koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu kaznu pripremili.'

Iz navedenih ajeta da se razumjeti da Allah, dž.š, prima pokajanje onih koji se pokaju za svoja nevaljala djela koja su nesvjesno poèinili, pa makar to pokajanje došlo pred samu smrt.
Imami Mudžahid kao i drugi komentatori Kur'ana, zastupaju stav da je svako griješenje prema Allahu, bilo namjerno ili nenamjerno, stvar neznanja.

Kada bi èovjek bio svjestan posljedica koje proizilaze iz njegovog griješenja, nikad se namjerno ne bi upuštao u grijeh.
Ebu Salih navodi od Ibn Abbasa da je rekao: 'Zbog neznanja, ljudi èine hrðava djela.' Sintagmu 'onda se uskoro pokaju' Ibn Abbas razumijeva da to znaèi: 'prije nego ugleda meleka smrti.' Ed-Dahhak kaže: 'Sve što je prije smrti; uskoro je.' Hasan el-Basri navodi da je to 'prije nego se zagrcne pri ispuštanju duše' a Ikrime je na stanovištu: 'Cio život na ovom svijetu je uskoro.'

Ebu Said prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je rekao: 'Iblis je rekao: 'Gospodaru moj, tako mi Tvoje velièine i Uzvišenosti, ja ih zavodim sve dok su im duše u tijelima!' pa je Allah Uzvišeni rekao: 'Tako mi moje Velièine i Uzvišenosti, ja im praštam dokle god oni od Mene oproste traže.
Ovaj hadis, kao i neki drugi, pokazuje da æe onome koji Allahu Uzvišenom izrazi pokajanje, dok se nada životu, pokajanje biti primljeno.

NAÈIN KAJANJA

Kroz pokajanje èovjek mora osjeæati postiðenost, poniznost i skrhanost srca. U trenutku obraæanja mora biti svjestan da je opkoljen sa svih strana i savladan i da ne preostaje ništa drugo, nego da skrušeno i ponizno padne pred svoga Gospodara, zavapi i postiðen zamoli za oprost.

«Njegov položaj je poput položaja odbjeglog roba, kada ga uhvate i ponovo dovedu pred njegovog gospodara od èije ga ljutnje nema ko zaštiti niti ponovo od njega može pobjeæi, pa mu nema drugog izlaza nego da se pomiri sa tim da su njegov život, sreæa, uspjeh i spas u gospodarovim rukama i zadovoljstvu, jer je svjestan da njegov gospodar zna težinu greške koju je prema njemu napravio.

Najljepše što bi rob svome Gospodaru u momentu kajanja mogao reæi jeste: 'Preklinjem te Tvojim velièanstvom i mojom poniznošæu da mi oprostiš! Tako ti Tvoje moæi i moje nemoæi! Tako ti Tvoga bogatstva i moga siromaštva! Eto, moj lažni i grješni uvojak kose je u Tvojim rukama! Ti mimo mene imaš još mnogo robova, a ja mimo Tebe nemam drugog gospodara.

Od Tebe se drugaèije ne mogu spasiti, nego da se od Tebe sklonim kod Tebe.
Molim Te molbom prosjaka i preklinjem skrušenošæu sluge poniznog i poslušnog! Molim Te dovom uplašenog i nemoænog, koji je pred Tobom svoj vrat povio i nos oborio, èije se oèi pred Tobom u suzama kupaju, a srce strepi.»

ZNACI PRIMLJENE TEVBE

Tako æe postupiti onaj ko je svjestan težine svoga položaja naspram njegova Gospodara. Oèi su uplakane, duša nemirna, srce ispunjeno tugom, a tijelo skrhano. Takvoga Allah Svemilosni neæe odbiti, jer on se iskreno vratio svome Gospodaru.
Upitan je islamski mudrac kako se može znati da li je tevba primljena ili nije, a on je odgovorio da se pouzdano ne može znati je li tevba primljena ili odbijena, ali za to postoje ipak znaci a neki od njih su: da èovjek èuva svoj jezik od pretjeranog zapitkivanja, laži i ogovaranja,
da ni prema kome u srcu ne osjeæa zavist i neprijateljstvo,

da se kloni nevaljalih a da se druži sa dobrim i iskrenim Allahovim robovima,
da bude spreman za smrt, živeæi s osjeæajem kajanja za prošle grijehe, trudeæi se da ostatak života provede u pokornosti Allahu,
da mu srce, umjesto ovosvjetskim radostima bude ispunjeno zabrinutošæu za ahiret, i
da mu srce bude bezbrižno i neoptereæeno opskbom a zauzeto izvršenjem onoga s èim ga je Allah zadužio.

Hasan el-Basri, rahimehullah, je u vezi s iskrenom tevbom kazao : 'Prava tevba je da mrziš grijeh kao što si ga nekad volio i da uvijek moliš Allaha za oprost, kad god ti taj grijeh naumpadne.

Gospodaru naš, smiluj nam se i oprosti nam. Mi smo, doista, sebi mnogo nasilja nanijeli, pa ako nam ne oprostiš i ne smiluješ nam se, mi smo od onih koji su nastradali.

05.11.2007.

Nikab pred zetom

Pitanje:

Esselamu alejkum we rahmetulahi we berekatuhu,

zanima me da li mi je dozvoljeno da pred zetom ne nosim niqab s obzirom da mi je zet polu mahrem.Da vas Allah nagradi svakim dobrim insaAllah AMIN
Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu .

Odgovor:

We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu,

Nije dozvoljeno nositi skinuti pred zetom niqab.On je od skupine onih kojima si zabranjena za udaju. On se uposte ne moze smatrati nikakvim polu/mahremom, nego je on jedan od skupine NAJVECIH mahrema koje je Poslanik opisao u hadisu da je kao HAMW. A ova rijec podrazumijeva svakog bliskog rodjaka ili fameliju s tvoje ili muzeve strane.

Razlog tome jeste I to sto su oni upravo radi te bliskosti I srodnosti slobodniji u dolascima I komunikaciji I kada ti je muz kuci I kada nije. Radi toga je I dosla zabrana posjete I osamljivanja sa tom skupinom rodbine I oznacena hadisom kao SMRT. Jer svaki put kada se muskarac I zena osame, s njima je sejtan treci.
A Allah najbolje zna!

05.11.2007.

VELIKANI ISLAMA

Bismillahirrahmanirrahim

Hazreti Fatima
Fatima je bila najmlađa Poslanikova kćerka, najdraža i najbliža mu. Ona je najviše ličila na Poslanika od sve njegove djece. Nadživjela je svoju braću i sestre.
Stoga je Poslanik govorio:
 „Fatima je dio mene, ko nju mrzi, taj mrzi i mene.“

Fatima je rođena prije poslanstva, kada je Allahova odredba obećavala njenom ocu najveće poslanstvo od postanka svijeta. Zvali su se Fatima Ez-Zehra – žena svijetlog lica. Nasljedila je lijepe osobine svoga roda, gospodstvo Abdu-l-Muttaliba, čistoću Adbullahovu, plemanitost Muhammedovu, krepost Hatidžinu i Amininu.

Allah dž.š. je htio da se Fatima odgaja u teškim poslaničkim trenucima, da raste u krilu poslanstva. Rasla je sa poslaničkom misijim i razvijala se njenim širenjem.

Doživjela se tajno pozivanje u Allahovu vjeru, zatim opominjanje i pozivanje najbližih, a nakon toga i javno pozivanje na brežuljku Safa. Fatima je sa Poslanikom, majkom i ostalom porodicom bila bojkotovana i osjetila je gorčinu gladovanja kao i bol izgnanstva. Tako je vjerovjesnik sa svojim pravovjernim pristalicama i svojom porodicom živio gorke čase života. Sve je to Fatima vidjela, osjetila i preživjela. Svi su ovi događaji prostrujali kroz njeno srce i ostavili dubokog traga.

Šta je mogla iskusiti mala djevojčica čijeg su oca zlostavljali i ponižavali pred njenim očima osim bolne pouke popraćene suzama. Jednog dana neki pokvarenjak je Poslaniku a.s. bacio prašinu na glavu. Poslanik se mirno vratio kući a Fatima mu je plaćeći čistila kosu:

„Ne plači, mila, Allah zaista štiti tvoga oca“, govorio joj je Poslanik a.s.

 Kad je izrasla za udaju isprosio ju je hazreti Alija. Fatima je sa Alijom rodila dva sina, Hasana i Husejna. Zajedno su djelili sve životne tegobe. Bila mu je najbolji pomagač u izvršavanju vjerskih obaveza i ispunjavanju dunjalučkih potreba. Prije svih obaveza pred njom su bili kućni poslovi, koje u ta vremena nije bilo lahko obavljati. Nikada joj nije zasmetalo što je Alija bio siromašan. Alija je također upoznao njene vrline, snagu i zalaganje u bračnom životu i nije je prestao spominjati cijelog života.

Allah dž.š. je htio da se Fatimino srce kali iskušenjima i sazrijeva na žaru bolesti i tuge. Prvo što je, još kao djevojčicu, pogodilo je gubitak majke. Zatim je pružila tugu nakon što je smrt uzela njenu braću i sestre. Bol na bol se dodavala. Najteži gubitak je bio kada je izgubila oca, Allahu najdraže stvorenje, Muhammeda Allahova Poslanika. 

Bila je prisutna u najtežim trenucima njegove bolesti. Svaki dan bi išla u njegovu sobu, poljubila ga po običaju kao i kada je bio zdrav. Pošto ga je bolest pritiskala sve jače, bojao se da ne bi bila prisutna u času njegovog rastanka sa dušom, pa bi je nasmijavao i veselio da ne bi patila i osjecala njegovu bol. 

Ostavljajući za sobom kćer ophravnu tugom, Poslanik preseli na Ahiret kad je Fatimi bilo trideset godina. Nije prošlo ni šest mjeseci, a obistinio se ono što je Poslanik a.s. govorio u trenucima najjace boli

 „Ti si prva iz moje porodice koje će za mnom na ahiret doći...“

U utorak naveče, u zadnjoj trećini ramazana preselila je na ahiret. Ostavila je iza sebe lijep spomen drugima i pravi primjer muslimankama, te lijepo potomstvo koje se preko nje vezalo za Vjerovjesnika.

05.11.2007.

Čovjek najvećeg strpljenja

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je rođen kao siroče – jetim, bez oca.
Potom mu umire majka, pa djed, pa amidža.
Umrlo mu je sedmero djece. Kada roditelju umre jedno dijete, on plače za njim cijelog života, a Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem su djeca umirala u raznim godinama života.
Zadnje njegovo dijete koje je umrlo, za vrijeme njegovog života bio je sin Ibrahim.
Umrle su mu kćerke Rukajja, Umm Kulsum i Zejneba, neka je na sve njih Allahovo zadovoljstvo. Umrla mu je voljena supruga Hatidža, r.a. i umrije mu amidža koji ga je pomagao.
Sva ova iskušenja!?
Nakon što je bio istiniti, povjerljivi – sadiku-l-emin, govore mu: lažov, ludak, ismijavaju ga, zbijaju šale, do te mjere da su mu i ime promijenili, pa su zvali: muzemmim – poniženi. Ashabe je ovo puno boljelo, pa im je
Alejhisselam kazao: „Oni psuju i proklinju muzemmima, a ja sam Muhammed.“
(Hadis bilježi Buharija)

Biva optužen za svoju čast cijeli mjesec, a i za Aišu r.a. govore neosnovane optužbe.

Bori se na Allahovom dž.š. putu i veći dio poslanstva živi ne nalazeći hrane. Čak je na svoj stomak stavljao dva kamena zbog žestine gladi.

Najgore čemu je bio izložen na putu vjere i pozivanja u nju jeste odlazak stanovnicima Taifa, kako bi ih pozivao u islam, na šta mu oni uzvraćaju kamenjem, a neki su mu govorili: „Zar Allah dž.š. nije našao boljeg da nam pošalje?“ Drugi su mu govorili: „Kada bih te vidio da se držiš za prekrivač Kabe, i da se kuneš da si Poslanik, ne bih ti povjerovao“.

Njegove dvije kćeri, Rukajja i Umm Kulsum, razvele su se zbog vjere; razvode ih Utbe i Utejbe, sinovi Ebu Leheba.

U Bici na Uhudu pada u jamu i biva povrijeđen, njegovo lice preliva krv, ali on govori:
Allahu moj, uputi moj narod, jer oni ne znaju.“

Sve ovo čemu je bio izložen Muhammed allallahu alejhi ve sellem , podstiče bilo kojeg čovjek da kaže: „Ako je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. ovo dešavalo, a on je Allahov dž.š. miljenik, što da onda brinem za sebe? Ovo ne znači da me Allah dž.š. ne voli.“

Aiša r.a. kaže:
Nisam vidjela da je neko bio na većim iskušenjima od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. ali nisam ni vidjela nekog da je bio zahvalniji Allahu dž.š. od Njegovog Poslanika, s.a.v.s.

Muhammed sallallahu alejhi ve sellem o strpljenju kaže:
„Strpljenje je svjetlost.“
(Muslim)

Čudan li je primjer s vjernikom? Sve što mu se desi za njega je dobro. A tako nije nikom, osim vjerniku. Jer, ako ga zadesi sreća – zahvali se pa dobije nagradu za to. A ako ga zadesi nesreća – strpi se, pa ponovo dobije nagradu za to.
(Muslim)

05.11.2007.

DŽIBRAILOVA OPORUKA

Bismillahirrahmanirrahim

Melek Džibrail a.s. je jedne prilike porucio i obznanio Muhammedu a.s. pet stvari.

Ko ih bude ispavno shvatio on je shvatio suštinu postojanja i suštinu vjere islama po kojoj bi svaki čovjek trebao da uredi svoj život.

Prva oporuka je glasila:

„Živi kako hoćeš , ali znaj da ćeš umrijeti.“ 

Ovo je podsjećanje na izvjesnost smrti koja je sudbinski određena i koju niko ne može izbjeći. Smrt je odsutni, koji se čeka, a koji će sigurno doći na vrijeme i neće ni sekunde zakasniti. Međutim ono što je važno naglasiti jeste da će doći iznenada, bez najave, bez kucanja i bez traženja dozvole.

Allah dž.š. je čovjeku dao mogućnost izbora u životu na ovom svijetu osim kod smrti. Od čovjeka ni najmanje ne zavisi hoće li i kada smrt doći. Smrt je jednostavno kapija kroz koju će svi ljudi proći i to je odredba Svemoćnog Allaha dž.š. Ali, ono što se tiče ljudskog izbora važnije je od same činjenice da će svako biće smrt okusiti, a to je mogućnost izbora kako će okončati svoj život i u kakvom stanje će dočekati trenutak smrti. Hoće li umrijeti kao vjernik ili kao nevjernik, kao pokoran Allahov rob ili kao griješnik i razvratnik!

To je suština ove poruke, jer kako god ničiji život nije isti, tako ni smrt neće biti ista, a također ni vječnost koja dolazi poslije smrti, a koja će biti u znaku vjecne sreće i užitka ili u znaku vječne tuge i nesnosne patnje.

Upozoravajući na ovu nepobitnu istinu Allah dž.š. kaže:

Misle li oni koji čine zla djela da ćemo sa njima postupati jednako , kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine i da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju.
(El-Gašije, 21.)

Druga oporuka bila je: „Voli koga hoćeš, ali znaj da ćeš se od njega rastati.“

O čovječe, koji si volio svoj imatak, svoju ženu i djecu, svoj položaj i ugled u društvu i svoje prijatelje, znaj da će doći dan kad ćeš se s njima neminovno rastati.

I znaj da će se na Sudnjem danu mnoge ljubavi pretvoriti u mržnju, a mnoga prijateljstva u neprijateljstva.
Allah dž.š. je objavio:
Toga dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, osim onih koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.

 Jedan pobožan čovjek je na smrti upitao svoju ženu koja je sjedila pored njega i plakala:

„Šta te je rasplakalo?“

„To što ću uskoro postati udovica“, odgovorila je.

Zatim je isto pitao svoju djecu, a oni su dgovorili da plaču što će uskoro postati siročad. Tad im je ovaj mudri čovjek rekao:
„Teško vama, svi plačete zbog mog dunjaluka, a niko se od vas ne brine kakav će biti moj ahiret i jesam li se pripremio za polaganje računa.“

 A poznati ashab Muhammeda a.s. Muaz ibn Džebel je na smrti govorio:

„Gospodaru moj, Ti znaš da sam Ti bio pokoran zbog toga se nadam Tvojoj milosti i oprostu. I Ti znaš da nisam volio opstanak na dunjaluku zbog njegovih ukrasa i prolaznih užitaka, već zbog dobrovoljnog posta, noćnog namaza i druženja sa učenim ljudima.“

 Jesmo li se mi ikada zapitali zašto volimo dunjaluk, da li je zbog njegovih užitaka koji nas odvračaju od pokornosti Allahu ili zbog iskorištavanja vremena u ibadetu i dobrim djelima koja će biti naš kapital na Ahiretu?!

 

 Treća oporuka je glasila:

„Radi šta god hoćeš, ali znaj da će ti se po tome suditi.“

Kako budeš radio tako će ti se i platiti. Nagrada na Sudnjem danu je u skladu sa djelima. Znaj da ništa ni malo ni veliko, neće biti izostavnjeno i da se nikome ni koliki je trn nepravda neće učiniti. I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete griješnike prestavljene zbog onoga što je u njoj.

Teško nama! - govorit će – „kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!“ – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikom nepravdu učiniti.
(El-Kehf, 49.)

 Knjiga naših djela na osnovu koje će nam se suditi je naš autorski rad, naših ruku djelo i ona će nam biti uručena na Sudnjem danu.

I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati:
„Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati.“
(El-Isra, 13 - 14)

 

Džibrailova četvrta oporuka bila je:

„Znaj da je ugled i slava vjernika u noćnom namazu.“

Nema ništa ljepše ni veličanstvanije od sedžde u osami. U tmini noći kad se duša potpuno preda užitku munadžata sa svojim Gospodarem Allahom dž.š.

Kad se njemu dovom obraća i jada na svoje slabosti i grijehe, potpuno svjesna da je samo Allah, njen Stvoritelj u potpunosti razumije i da samo On može oprostiti grijehe i tugu otkloniti. Da samo On može podariti smirenost, sigurnost i pomoći da ostaneš ustrajan i priseban u svim situacijama. To su trenuci najboljeg odgoja duše koja čezne za čistotom i uzvišenošću.

Od Džabira r.a. se prenosi da je rekao:
„Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. kako kaže:
U noći ima jedan period u kojem, ako čovjek musliman potrefi, moleći Allaha Uzvišenog neko dunjalučko ili ahiretsko dobro, molba mu biva uslišena; taj period ima u svakoj noći.“
(Muslim)

I peta oporuka glasila je:
„Ponos muslimana je u neovisnosti od drugih ljudi.“

Ova oporuka je svojevrsni poziv muslimanima da se trgnu iz nemara, da otvore oći, da iskoriste svoje potencijale i blagodati koje im je Allah dz.s. dao u izobilju i da ulože trud kako bi kao pojedinci i kao ummet postali neovisni i ponosni.

Samo istinskim osloncem na Allaha dž.š. i maksimalnim zalaganjem i iskorištavanjem vlastitih potencijala možemo sačuvati svoju vjeru, čast i ponos, a u suprotnom  bit ćemo u situaciji i iskušenju da često puta pogazimo i uzvišene vjerske principe i temelje našeg identiteta zbog neznatne pomoći i koristi koju moramo tražiti od drugih zahvaljujući našem namaru, i samozaboravu.



Noviji postovi | Stariji postovi

Studio-Din

Primi pouku dok nije kasno...

Poruka dana
Od Asme'ija rhm., se bilježi slijedeće: "Za čudit se je čovjeku o kojem se govori dobro – a nije takav kao što se govori, pa bude zadovoljan tim govorom!? Još više je za čudit se čovjeku o kojem se govori loše – a takav je kao što se govori, pa mu bude krivo, i naljuti se!? A ono što je najviše za čuditi se jeste čovjek koji potvara ljude uz pretpostavke i sumnje, a sebe voli uz maksimalni jekin i ubjeđenje!?"Najuzvisenija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji nacina ispovjedanja vjere Njemu. Sto se više siri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se spominje:Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida (pobožnjaka) jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.

(2)Ibn Mes'ud r.a. je govorio:

''Kreni na put da učiš ili da podučavaš. Radi nečeg drugog nemoj putovati, jer ćeš naći ili neznanje ili neznalicu. Uistinu, meleki prostiru svoja krila onome ko je krenuo da uči, iz zadovoljstva time što čini.''

Hadis Dana
Ostavljam vam dvije stvari kojih ako se budete drzali necete zalutati, Allahovu Knjigu i moj sunnet. (Tirmizi, Hakim, Malik)

Kur`an
O vjernici, ako vam nekakav nepošten covjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne ucinite, pa da se zbog onoga što ste ucinili pokajete. ( Al-Hudžurat)

Mudrost
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
293789

Powered by Blogger.ba