Studio-Din

Hvala Allahu, Koji poducava peru, Koji covjeka poucava onome sto ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svijetlo izveo i na pravi put ih uputio. Neka je Allahov blagoslov na Ucitelja koji upucuje najboljoj uputi, naseg Poslanika a.s.


30.10.2007.

POŽURITE S DŽENAZOM

ImageEbu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Požurite s dženazom; ako je u pitanju dobra osoba - brže ćete je ponijeti dobru koje je čeka, a ako ne bude takva -  brže ćete se otarasiti tog' zla s vaših ramena!“ (Muttefekun 'alejh)

Ebu Hurejb rhm., prenosi da je Abdullah b. Omer r.a., rekao sljedeće: „Moj otac mi je ostavio u oporuku sljedeće: Kada me ponesete na tabutu – hodajte hodom između dva hoda (tj. ni sporo ni brzo), i idi za mnom, jer je čelo dženaze određeno za meleke, dok je pozadina ostavljena za ademovu djecu!“ (Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.11275., 2/480.)


Imam Ševkani rhm., kaže: „Džumhur – većina islamskih učenjaka, smatra da je nošenje dženaze bržim hodom mustehabb/lijepo i pohvaljeno djelo, za razliku od imama Ibnu Hazma rhm., koji smatra da je ono vadžib/obavezno. Jedan dio učenjaka smatra da je mustehabb - sredina između dvoje (tj. sredina između sporog i brzog hoda), na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.w.s.: „Budite umjereni u hodu - u toku nošenja dženaze!“ (Musned Ahmed b. Hanbel, br.19657.)“ (Pogledaj: el-Derari el-Mudijjeh, 1/190.)


Imam el-Taberi rhm., kaže: „Peto: Treba brže hoditi u toku nošenja dženaze (k mezaru), shodno riječima Allahova Poslanika s.a.w.s.: „Požurite s dženazom; ako je u pitanju dobra osoba - brže će te je ponijeti dobru koje je čeka, a ako ne bude takva -  brže će te se otarasiti tog' zla s vaših ramena!“ – a ne kako to rade neznalice nosajući dženazu sporo i polako, zastajući s njome s vremena na vrijeme, uz pratnju učenja Kur'ana uz ostale radnje koje nisu dozvoljene – kako to znaju činiti egipćani sa svojim umrlim!


Imam Nesa'i rhm., bilježi: Obavijestio nas je Muhammed b. 'Abdul-E'ala koji kaže: Pričao nam je Halid koji kaže: Obavijestio nas je 'Ujejneh b. 'Abdurrahman b. Junus koji kaže: Pričao mi je moj otac da je prisustvovao dženazi Abdurrahmana b. Semure, kada je pošao Zijad hodijati ispred tabuta, dok su porodica Abdurrahmanova i njegovi robovi bili nasuprot tabuta, idući na svojim petama, govoreći: Polako te, polako te, Allah vam dao svako dobro. Povorka uspori s hodom, ali kada pređosmo jedan dio puta naiđosmo na Ebu Bekreta koji bijaše na svojoj mazgi, koji, kada vidje šta ovi čine, krenu na njih sa svojom mazgom i udari po njima svojim bičem, pa reče: „Nemojte to činiti! Tako mi Onoga koji je počastio lice Ebu Kasima s.a.w.s., znam da smo s Poslanikom s.a.w.s., blago žurili s dženazom – pa ga narod posluša!“ (Sunen Nesa'i, br.1912.. Šejh Albani rhm., kaže da je ovaj hadis sahih.) (Kod Ibnu Hibbana rhm., stoji dodatak: „Narod požuri s dženazom, a s njima i Zijad požuri!“ (Pogledaj: Sahih Ibnu Hibban, br.3043.; op.prev.))


Ebu Madžide prenosi od Ibnu Mes'uda r.a.: „Upitali smo Poslanika s.a.w.s., o brzini hoda u toku nošenja dženaze, pa je rekao: Blaže od trčanja; ako bude dobra osoba – brže će doći do dobra koje je čeka, a ako nije takva – neka su daleko od nas džehenemlije!“ (Ebu Davud, br.3184.; Sunen Tirmizi, br.1011.)


Ebu Omer rhm., kaže: „Ono na čemu je džema'at uleme jeste da će se žuriti u hodu u toku nošenja dženaze, i to malo brže od normalnog hoda, i brži hod im je draži od sporog hoda, dok je mekruh/pokuđeno ići toliko brzo da slabiji i stariji ljudi koji prate dženazu - da je ne mogu stići!“ Ibrahim el-Neha'i rhm., kaže: „Usporite malo s dženazom, ali ne onoliko kako to čine Jevreji i kršćani!“ Neki su shvatili da se navedeni hadis odnosi na žurenje sa ukopom mejta a ne na žurenje u hodu – što nije tačno, a Allah tevfik daje!“ (Pogledaj: Tefsirul-Taberi, 4/288.)


Imam Muslim rhm., bilježi: 'Ata rhm., kaže: „Prisustvovali smo zajedno s Ibnu Abbasom r.a., Mejmuninoj r.a., dženazi – žena Muhammeda s.a.w.s., u Serfu nadomak Mekke, kada Ibnu Abbas r.a., reče: Ovo je Poslanikova s.a.w.s., žena, pa kada podignete njen tabut nemojte ga drmati i nemojte tresti, budite blagi...“ (Sahihu Muslim, br.1465., 2/1086.)


Imam Nevevi rhm., u komentaru ovog hadisa, u djelu „el-Hulasa“, kaže: „Nemojte ga drmati i nemojte tresti – zbog žurbe i brzog hoda u toku nošenja; budite blagi – zbog toga što se plašio naduvavanja i pucanja mejta.“ (Pogledaj: Nasbul-Rajeh, 2/210.)


Imam Malik rhm., prenosi od Nafi'a a on od Ebu Hurejre r.a.: „Požurite s dženazama; ili je u pitanju dobro kojem ih nosite, ili zlo kojeg će te se brzo otarasiti sa svojih ramena!“ (Muvetta' od imama Malika, rivajet Muhammeda b. el-Hasena, br.305.)


Muhammed el-Šejbani rhm., kaže: „Na ovoj predaji se temelji propis žurenja u toku nošenja dženaze, što nam je draže od sporog hodanja s njom, i na ovome je imam Ebu Hanife rhm.“


Šejh Tekijjuddin el-Nedevi, muhakkik ovog djela kaže: „U pitanju je umjerena brzina, koja ne vodi trčanju, shodno predaji koju bilježi imam Ebu Davud i imam Tirmizi rhm., od Ibnu Mes'uda r.a., u kojoj stoji: „Upitali smo Poslanika s.a.w.s., o brzini hoda u toku nošenja dženaze, pa je rekao: Blaže od trčanja; ako bude dobra osoba – brže će doći do dobra koje je čeka, a ako nije takva – neka su daleko od nas džehenemlije!“, kao i drugoj predaji koju bilježi imam Ebu Davud i imam Hakim rhm., od Ebu Bekreta r.a., koji kaže: „Nemojte to činiti! Tako mi Onoga koji je počastio lice Ebu Kasima s.a.w.s., znam da smo s Poslanikom s.a.w.s., blago žurili s dženazom – pa ga narod posluša!“ Imam Ibnu Madždže i Kasim b. Asbeg bilježe od Ebu Musa'a r.a., sljedeću predaju: „Budite umjereni u hodu u toku nošenja dženaze!“ Imam Bejheki rhm., bilježi ovu predaju, za kojom stoji dodatak: „Kada krenete s mojom dženazom – požurite u hodu!“ – pa kaže: „Ovo nam ukazuje na to da je mekruh mnogo žuriti – trčati.“ (Pogledaj: el-Muvetta' od imama Malika, rivajet Muhammeda b. el-Hasena, 2/90.)


Imam el-'Ajni el-hanefi rhm., kaže: „Ovaj hadis nam ukazuje i na to da je lijepo požuriti s ukopom mejta ali nakon tačnog ustanovljenja nastupa smrti jer ima bolesnika čija smrt nije baš jasna, i primjetna je tek nakon prolaska izvjesnog vremena. Od Ibnu Bezize rhm., se bilježi da ne treba žuriti s ukopom mejta sve dok ne prođe jedan dan i noć, kako bi se sigurno ustanovila smrt mejta. Ovaj hadis nas tkđ. upozorava i na to da se ne treba družiti s pokvarenjacima i lošim osobama (pa makar i mrtve bile!).“ (Pogledaj: 'Umdetul-Kari, 8/114.)


Imam 'Ala'uddin Ebul-Hasen 'Ali b. Sulejman el-Merdavi el-hanbeli rhm., kaže: „Mekruh/pokuđeno je ostaviti mejta samog, već ako umre u akšamsko-jacijskom vaktu prenoćiće s njime njegova familija: Faide: 1. Imam el-Adžurri rhm., u vezi osobe koja preseli u akšamsko-jacijskom vaktu, kaže: „Mekruh je ostaviti mejta sama u kući; sa njime će prenoćiti njegova familija.“ Nema smetnje da se poljubi mejt ili da se gleda u njega pa makar i nakon zamotavanja u ćefine. Ovog je stava imam Ahmed rhm..“ (Pogledaj: el-Insaf, 2/468.)


Imam Taberani rhm., bilježi od Ibnu Omera r.a., da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko umre izjutra – neka prespava kajlulu u svome grobu (poslije podne), a ko umre u akšamsko-jacijskom vaktu – neka zanoći u svome grobu.“ (el-Mu'udžem el-Kebir, br.13551., 12/421.. Šejh Albani rhm., ovaj hadis ocjenjuje da'ifom - slabim. Pogledaj: el-Džami' el-Sagir ve Zijadetuh, br.12619., 1/1262.)


Imam Ibnu Kudame el-Makdisi el-hanbeli rhm., kaže: „Poglavlje: Mustehbb je požuriti s ukopom mejta onda kada se sigurno ustanovi njegova smrt, jer je to bolje za njega i sigurnije od propadanja i mjenjanja. Imam Ahmed rhm., kaže: „Požuriti s ukopom mejta je vid poštovanja prema njemu.“Imam Ebu Davud rhm., bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Nema potrebe da se tijelo umrlog muslimana zadržava međ' njegovom familijom!“ (Sunen Ebu Davud, br.3159.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.6412.. Šejh Albani rhm., ovaj hadis ocjenjuje da'ifom-slabim. Pogledaj: el-Džami' el-Sagir ve Zijadetuh, br.4908., 1/491.) Nema smetnje da se sačeka s ukopom mejta dok se ne sakupi džemat nadajući se nečijoj „makbul-dovi“ za njega, ako nema bojazni po samog mejta i ako se time ne otežava svijetu. Ovog je stava imam Ahmed rhm..“ (Pogledaj: el-Mugni, 2/312.)


Imam Ibnu 'Abdul-Berr el-maliki rhm., kaže: „Ovo je i po meni mustehabb (tj. žurba s mejtom), ali sve ima i svoje kako, i ovo pitanje je lahko, inša'allah. Neki su hadis: „Požurite s dženazom“ – protumačili sa brzinom i žurbom pri ukopavanju mejta, nakon što se utvrdi nastup njegove smrti, shodno hadisu Poslanika s.a.w.s., u kojem stoji: „...požurite s njime, jer nema potrebe da se tijelo umrlog muslimana zadržava međ' njegovom familijom!“ (Sunen Ebu Davud, br.3159.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.6412.. Šejh Albani rhm., ovaj hadis ocjenjuje da'ifom-slabim. Pogledaj: el-Džami' el-Sagir ve Zijadetuh, br.4908., 1/491.)


Od Alije r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „O Alija, tri se stvari ne ostavljaju za kasnije: namaz - kada nastupi, dženaza - kada bude prisutna i udovica - kada se nađe odgovarajuća osoba za nju.“ (Sunen Tirmizi, br.1075.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.828.. Šejh Albani i šejh Šu'ajb Arnaut ovaj hadis ocjenjuju da'ifom-slabim.)


Ebu Omer rhm., kaže: „Poslanikove s.a.w.s., riječi: „Požurite s dženazom; ako je u pitanju dobra osoba - brže ćete je ponijeti dobru koje je čeka, a ako ne bude takva -  brže ćete se otarasiti tog' zla s vaših ramena!“ (Muttefekun 'alejh) – ukazuju samo na način hodanja prilikom nošenja mejta a ne i na brzinu njegova ukopa! Na ovo nas upućuje vanjsko značenje hadisa, mada sve što sadrži i izvjesna nutarnja značenja može se uzeti u obzir prilikom tumačenja.“ (Pogledaj: el-Istizkar, 3/123.)


Imam el-Kari rhm., u svom djelu „el-Mevdu'at“, kaže: „Odgađanje ukopa mejta se može opravdati i iščekivanjem okupljanja muslimana radi namaza i sevaba praćenja dženaze pogotovo kada su vreli dani u pitanju. Od Abdullaha b. Mes'uda r.a., se bilježi da je rekao: „Ono što muslimani vide i smatraju lijepim i dobrim – ono je i kod Allaha lijepo i dobro, a ono što oni vide i smatraju lošim – ono je i kod Allaha loše!“ (Musned Ahmed, br.3600., 1/379.; Mustedrek, br.4465.; Musned Tajalisi, br.246.; el-Mu'udžem el-Kebir, br.8583.; el-Mu'udžem el-Evsat, br.3602.; Musned el-Bezzar, br.1816.. Šejh Albani rhm., za ovaj hadis kaže da je: hasen mevkuf. Pogledaj njegov tahridž na „Šerhul-'Akideh el-Tahavijjeh“, br.530.).“ (Pogledaj: Kešful-Hafa', br.504., 1/190.)


Šejh Albani rhm., kaže: „Požurite s dženazom; ako je u pitanju dobra osoba - brže ćete je ponijeti dobru koje je čeka, a ako ne bude takva -  brže ćete se otarasiti tog' zla s vaših ramena!“ (Muttefekun 'alejh) – vanjsko značenje ovog hadisa nam ukazuje na to da je u pitanju obaveza/vadžib žurenja prilikom nošenja mejta, na čemu je bio i imam Ibnu Hazm rhm., jer ne nailazimo na dokaz koji bi nam sugerirao da se radi samo o pohvaljenom djelu, tako da smo stali kod vanjskog teksta hadisa „Požurite s dženazom!“.“ (Pogledaj: Telhisu Ahkamil-Džena'iz, 1/39.)


Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: „Poslanik s.a.w.s., je naređivao da se bržim korakom nosi dženaza, tako da bi ashabi blago i potrkivali s njom, a što se tiče današnjeg mravljeg hoda od strane ljudi – stopu po stopu – to je mekruh bid'at/pokuđena novotarija, koja je u suprotnosti sa sunnetom, i koja u sebi sadrži jedan vid poistovjećivanja sa ehlu-kitabijama i jevrejima.“ (Pogledaj: Zadul-Me'ad, 1/498.)


Imam Nevevi rhm., kaže: „Riječi Poslanika s.a.w.s.: „Požurite s dženazom!“ – nam naređuju žurbu u hodu prilikom nošenja dženaze zbog mudrosti koju je Poslanik s.a.w.s., u istom hadisu pojasnio, ali pobornici šafijskog mezheba kao i ostali smatraju da je žurba u hodu prilikom nošenja dženaze samo mustehabb/pohvaljena stvar, ako ne vodi tresanju i pucanju mejta tj. uslov bržeg nošenja mejta je ako neće dovesti do napuhivanja i pucanja mejta i sl.. Nošenje dženaze je farzi-kifaje... Neki su mišljenja da se „Požurite s dženazom!“ – odnosi na opremanje i ukop mejta odmah nakon utvrđivanja njegove smrti – što je netačno i neispravno, što nam potvrđuje krajnji dio hadisa: „...a ako ne bude takva -  brže ćete se otarasiti tog' zla s vaših ramena!““ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi 'alel-Muslim, 7/13.)


„Stalna komisija za fetve“, u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, kaže: „...nije dozvoljeno okašnjavati s ukopom mejta izuzev koliko je potrebno radi njegova opremanja i gasuljenja ili radi iščekivanja okupljanja njegovih bližnjih ili pak komšija – ako se to adetski ne smatra mnogo dugim, shodno hadisu Poslanika s.a.w.s.: „Požurite s dženazom!“...“ (Br. fetve: 9024.; fetvu potpisali: šejh Abdullah b. Ku'ud, šejh Abdurrezzak 'Afifi, šejh Abdul-Aziz b. Baz.)


30.10.2007.

Sta su dokazi onih koji proslavljaju Mevlud?

NovotariOni koji smatraju da treba nastaviti sa ovom novotarijom daju prividne argumente koji su slabi kao što je slaba paukova mreža. Sa ovim prividnim argumentima može se uraditi sljedeće:

1. Njihova tvrdnja da je to poštivanje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Odgovor: Način na koji se on poštuje jeste slušati ga, raditi kako nam on komanduje i izbjegavati ono šta nam on zabranjuje, i voljeti ga. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem se ne poštuje kroz novotarije, mitove i grijehe. Proslavljati njegov rođendan je pokuđen način iskazivanja poštivanja, jer je to grijeh - haram.

Oni koji su najviše poštivali Poslanika sallallahu alejhi ve sellem bili su ashabi radijallahu anhum, kao što je ‘Urve ibn Mes’ud rekao Kurejšima: “O ljudi, tako mi Allaha, posjećivao sam kraljeve. Bio sam kod Cezara, Kisre i Negusa, ali tako mi Allaha nisam vidio ni jednog kralja koga su njegovi drugovi – ashabi poštivali koliko su ashabi Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem poštivali Muhameda sallallahu alejhi ve sellem. Tako mi Allaha, kad god bi on pljunuo nikad to ne bi palo na zemlju, nego bi palo u ruku nekog od njegovih ashaba, zatim su oni s tim trali svoja lica i kože. Kad bi im on naredio da urade nešto, požurili bi da to urade onako kako im je rečeno. Kad bi on uzimao abdest, skoro bi se svađali ko bi mu pružio vodu. Kad bi on govorio, oni bi stišali svoje glasove u njegovom prisustvu i nisu buljili u njega iz poštovanja prema njemu.” (Buhari, 3/178, 2731, 2732; El-Feth, 5/388). Uprkos ovolikom poštivanju, oni nisu nikad uzeli njegov dan rođenja kao proslavu – mevlud. Da je to bilo naređeno u Islamu oni to ne bi nikad zapostavili...

2. Koristiti kao dokaz da mnogi ljudi u mnogim zemljama to čine

Odgovor na to je, da se dokaz sastoji od onoga što je potvrđeno od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, a ono što je potvrđeno od Poslanika jeste zabrana novotarija u općem smislu, a to i jeste novotarija. Ono šta rade ljudi ako je u suprotnosti sa dokazom – delilom-, ništa ne koristi čak i ako to mnogi rade. “Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili…" [El-En’am 116]

I pored toga, u svakom vremenu, hvala Allahu, ima onih koji odbijaju ovu novotariju i jasno tvrde da je ona neistinita. Oni koji nastavljaju u slijeđenju novotarije nakon što im je istina objašnjena nemaju dokaza za to.

Među onima koji opovrgavaju Mevlud bio je i Šejhul-Islam Ibn Tejmije, u djelu Iqtidaa’ al-Siraat al-Mustaqeem; Imam El-Šatibi u djelu al-‘I’tisaam; Ibn al-Haadž u djelu al-Madkhil; Šejh Taadž al-Deen ‘Ali ibn ‘Umar al-Lakhami koji je napisao čitavu knjigu kojom opovrguje mevlud, Šejh Muhammad Basheer al-Sahsawaani al-Hindi u svojoj knjizi Siyaanah al-Insaan; al-Sayyid Muhammad Rasheed Ridaa napisao poseban esej na ovu temu; Šejh Muhammad ibn Ibraaheem Aal al-Šejh napisao poseban esej na tu temu; Šejh ‘Abd al-‘Azeez ibn Baaz; i drugi koji još uvijek pišu protiv novotarija kroz novine i magazine baš u vrijeme kad se ova novotarija i održava.

3. Oni kažu da proslavom Mevluda oživljuju sjećanje na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem

Odgovor: Sjećanje na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem muslimani održavaju konstantno, kao kad se spomene njegovo ime u ezanu, ikametu, hutbama, i svaki put kad muslimani izgovaraju šehadet nakon uzimanja abdesta i u namazima, i svaki put oni šalju blagoslove na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, u svim namazima i svaki put kad jedan musliman izvršava Vadžib (ono što je obavezujuće) ili mustehab (ono što je preporučeno) djelo koje je propisao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. Na sve ove načine muslimani se sjećaju Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Prema tome, musliman konstantno održava sjećanja na Poslanika i ima vezu s njim i dan i noć na način kojeg je Allah subhanehu ve te'ala propisao, ne samo na dan Mevluda i stvarima koje su novotarije i koje se kose sa Sunnetom, jer to udaljava osobu od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i Poslanik će ga se odreći zbog toga. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nema potrebe za ovim izmišljenim slavljem, jer je Allah subhanehu ve te'ala već darovao njemu poštivanje i respekt, kao što On kaže: ''i spomen na tebe visoko uzdigli” [El-Inširah 4]

Ne spominje se nigdje Allah subhanehu ve te'ala u ezanu, ikametu, hutbi, a da nije i Poslanik sallallahu alejhi ve sellem spomenut. Ovo je pravo poštivanje, ljubav i obnova sjećanja na njega i značajan podstrijek da ga pratimo.

Allah subhanehu ve te'ala nije spomenuo rođenje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u Kur'anu, On je radije skrenuo pažnju na svoju misiju, i kaže: “Zaista, Allah je darovao veliku naklonost vjernicima kad je poslao među njih Poslanika (Muhammeda) od njih samih. [Ali ‘Imran 164] “On je neukima poslao Poslanika jednog između njih... ” [El-Džuma'a 2]

4. Oni mogu reći da je proslavljanje Poslanikovog sallallahu alejhi ve sellem rođendana predstavljeno od učenog i pravednog kralja koji je htio da se na taj način približi Allahu subhanehu ve te'ala.

Naš odgovor je da se novotarija ne prihvata bez obzira ko je radi. Dobra namjera ne opravdava loše djelo, čak i ako je jedna osoba umrla kao učena i pravedna osoba, to ne znači da je ona bila nepogrešiva.

5. Oni kažu da je proslava mevluda bid'a hasena – lijepa novotarija, jer zasniva se na zahvali Allahu subhanehu ve te'ala za Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Naš odgovor je da nema ništa dobrog u novotarijama. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ko god donese nešto novo u ovoj našoj stvari (Islamu), a da nije dio toga odbija se.” (Bilježi Buhari,2697; El-Feth, 5/355). A rekao je i: “Svaka novotarija vodi u zabludu” (Bilježi Ahmed, 4/126; Tirmizi, 2676). Propis za novotarije je da su one pogrešne upute, ali ovaj prividni argument želi da sugeriura da nije svaka novotarija zabluda, nego su to dobre – lijepe novotarije.

Hafiz ibn Redžeb je rekao u djelu Šerhul Erbein za riječi Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ‘svaka novotarija je zabluda": "Ovaj hadis je sažet, ali i obiman komentar koji uključuje sve. To je jedan od najvažniji zakona vjere. To je slično njegovim riječima: "Ko god donese nešto novo u ovoj našoj stvari (Islamu), a da nije dio toga odbija se.” (Bilježi Buhari, 2697; El-Feth, 5/355). Ko god izmisli nešto novo i doda to Islamu bez ikakve osnove, to je put zablude i nema ništa sa Islamom, makar se radilo o stvarima vjerovanja – akida.' Ovi ljudi nemaju nikakvih dokaza da postoji nešto kao što je dobra novotarija, osim riječi Omera radijallahu anhu u vezi Teravih namaza: ''Kako je lijepa ovo novotarija…" (Sahihul-Buhari, 2/252, 2010 mu’allek; El-Feth 4/294).

Oni takođe kažu da su stvari izmišljene koje nisu opovrgnute od strane selefa, kao što je prikupljanje Kur'ana u jednu knjigu i pisanje i sakupljanje hadisa.

Odgovor je da ove stvari imaju osnovu u Islamu, tako da se ne radi o novim izmišljenim stvarima.

Omer je rekao: “Kako je dobra ova bid'a-novotarija” misleći, inovacija u lingvističkom smislu, a ne u šerijatskom, jer inovacija u šerijatskom smislu je nešto što nema osnove u Islamu.

Sakupljanje Kur'ana u jednu knjigu ima osnovu u Islamu, jer je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem naređivao da se zapisuje Kur'an, ali je bio razasut, tako da su ga ashabi sakupili u jednu zbirku da bi se sačuvao.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je predvodio svoje ashabe na Teravih namazima jedno vrijeme, zatim je to prestao raditi, da im ne bi bilo naređeno. Ashabi su nastavili da klanjaju pojedinačno za vrijeme života Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i nakon njegove smrti, sve dok ih Omer ibn el-Hattab nije sakupio iza jednog imama kao kad su klanjali za Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem. Ovo nije bila novotarija uvedena u vjeru.

Pisanje hadisa takođe ima osnovu u Islamu. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je naredio da se neki hadisi zapišu za neke ashabe koji su ga pitali za to. Općenito govoreći za vrijeme njegova života to nije bilo dozvoljeno, iz bojazni da se hadis ne bi pomiješao sa tekstom Kur'ana. Kad je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem umro, ovaj strah više nije bio prepreka, zbog toga što je Kur'an bio kompletiran i uređen još za njegova života. Muslimani su sakupili Sunnet nakon toga, da bi sačuvali i da ga ne bi izgubili. Molimo Allaha da ih nagradi u ime Islama i muslimana, jer su sačuvali Knjigu od svoga Gospodara i Sunnet svoga Poslanika sallallahu alejhi ve sellem od zagubljenja i falsifikata.

Možemo im još reći: zašto ovaj akt zahvale, kako oni to zovu, nije praktikovan od strane najboljih generacija, ashaba, tabiina i tabi-tabiina, koji su voljeli Poslanika sallallahu alejhi ve sellem najviše i koji su bili najviše spremni da čine dobra djela i zahvale? Da li su oni koji su izmislili Mevlud bolje upućeni od njih? Da li su oni više zahvaljivali Allahu subhanehu ve te'ala? Zasigurno da nisu!

6. Oni mogu reći da proslavljanje Poslanikovog rođendana je pokazivanje njihove ljubavi prema Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, a ljubav prema Poslaniku je propisana u Islamu.

Odgovor na to je, da nema sumnje da je obaveza svakog muslimana da voli Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Treba da ga voli više od sebe samog, svog djeteta, svoga oca, i svih ljudi, ali to ne znači da mi možemo unositi novotarije koje nam nisu propisane. Voljeti ga znači, da ga treba slušati i slijediti, jer to je najveći izraz ljubavi, kao što je rečeno: ''Ako je tvoja ljubav iskrena onda ga slušaj, jer onaj ko nekoga voli on ga i sluša.”

Voljeti Poslanika sallallahu alejhi ve sellem zahtjeva održavanje njegovog sunneta živim, čvrsto ga se držati, i izbjegavati riječi i djela koja su u suprotnosti s tim. Nema sumnje da sve što nije u skladu sa njegovim sunnetom je pokuđena bid'a – novotarija i izraz je neposlušnosti. Tu se uključuje proslava njegovog rođendana i drugih bid'ata. Dobra namjera ne znači da je dozvoljeno izmisliti novotariju u vjeri.

Islam se zasniva na dvije stvari, čistoći namjere i slijeđenju Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Allah subhanehu ve te'ala kaže: “Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.” [Bekare 112]

Pokoravati se Allahu subhanehu ve te'ala znači biti iskren prema Njemu, a raditi dobra djela znači pratiti Poslanika i implementirati Sunnet.

7. Još jedan od njihovih prividnih argumenata jeste kad kažu da proslavljaju Mevlud i čitaju Poslanikovu sallallahu alejhi ve sellem biografiju i na taj način daju motiv narodu da ga prate kao svoj primjer.

Mi im kažemo da čitanje biografije Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i slijeđenje njegovog primjera je obaveza muslimana svo vrijeme, čitavu godinu i čitav životni vijek. Naći jedan poseban dan za to bez dokaza da je to dozvoljeno je novotarija, a svaka novotarija vodi u zabludu.” (Bilježi Ahmed, 4/164; Tirmizi, 2676). Bid’a ne daje nikakvu korist nego daje samo štetu i vodi osobu daleko od puta Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Da zaključimo!!!
Slaviti rođendan Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, na bilo koji način je pokuđena novotarija. Muslimani trebaju prestati sa ovim i drugim novotarijama, i trebaju se okupirati sa izučavanjem i pridržavanjem Sunneta. Oni ne bi trebali biti prevareni od strane onih koji zagovaraju bid'ate, jer ti su ljudi više zainteresirani da održe novotarije u životu nego da ožive Sunnet; a možda i ne vode brigu o sunnetu uopće. Ko god da je takav, nije dozvoljeno oponašati ga čak i kad je većina ljudi takva. Radije slijedimo primjer onih koji prate stazu Sunneta, od pravednih selefa i njihovih sljedbenika, čak i ako su malobrojni. Istina se ne mjeri brojem ljudi koji je kažu, nego se ljudi mjere pomoću istine. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ko od vas bude dugo živio, vidjeće mnoga razmimoilaženja. Držite se moga sunneta i puta pravednih halifa koji će doći poslije mene. Držite se toga čvrsto. Čuvajte se novih stvari, jer svaka novotarija zabluda.'' (Bilježi Ahmed, 4/126; Tirmizi 2676). Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nam je objasnio u svome hadisu šta da radimo kad se pojave razlike u mišljenjima, kao što je objasnio da sve što je u suprotnosti sa njegovim Sunnetom, bilo da su riječi ili djela, je bida't – novotarija, a svaka novotarija vodi u zabludu.

Kad vidimo da nema osnove za proslavljanje Poslanikovog rođendana bilo u Sunnetu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ili praksi pravednih halifa, onda se radi o novoj stvari, o novotariji koja vodi ljude u zabludu. Ovaj propis je ono što implicira ovaj hadis i ono što pokazuje sljedeći ajet: “O vjernici! Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. Ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše. [En-Nisa’ 59]

Obratite se Allahu, znači obratite se Njegovoj Knjigi, i obratite se Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, znači obratite se njegovom sunnetu nakon što je on preselio. Kur'an i Sunnet su mjesto obraćanja u slučaju nesporazuma. Gdje u Kur'anu ili Sunnetu stoji da treba slaviti Poslanikov sallallahu alejhi ve sellem rođendan? Ko to radi i misli da to treba raditi, mora se pokajati Allahu subhanehu ve te'ala. Takav je postupak muslimana koji traga za istinom. Međutim, ko je tvrdoglav i arogantan nakon što je dokaz izložen, onda će njegov račun biti sa njegovim Gospodarom.

Molimo Allaha da nam pomogne da se držimo Njegove Knjige i Sunneta Njegova Poslanika do dana susreta s Njim. Neka je mir i spas na našeg Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i ashabe radijallahu anhum.

30.10.2007.

Razvoj covjeka

EmbrionRazvoj čovjeka se odvija u dvije oštro ograničene faze: u prvoj je vezan za majčino tijelo, a u drugoj se odvija izvan majčina tijela, dakle nakon poroda. Nauka koja se bavi proučavanjem ove prve faze od začeća do poroda naziva se embriologija. Počeci embriologije vezani su za Aristotela i proučavanja razvoja pilećeg zametka. Ipak, moderna embriologija datira tek od 1827. god. kada je K.E. von Baer našao jajnu stanicu sisara.
Embrionalni razvoj čovjeka počinje neposredno nakon oplodnje i traje 10 lunarnih mjeseci ili 280 dana. Prema von Baeru embrionalni razvoj se odvija u 4 faze:

 
- Brazdanje
- formiranje zametnih listića
- osnivanje organa
- histološka diferencijacija organa.
 
U razvoju zametka razlikujemo dva razdoblja: embrionalno i fetalno.  

Embrionalno razdoblje obuhvata prva 2 lunarna mjeseca i zametak se tada naziva embrij. To je razdoblje organogeneze u kome se odvijaju najvažniji procesi razvoja-od oplođene jajne stanice (zigot) nastaje tzv. zametni štit (endoderm+ektoderm), a od njega zametak sa osnovama vitalnih unutrašnjih organa i sa osnovnim vanjskim karakteristikama tijela čovjeka. To su još uvijek tek primitivni prethodnici konačnih organa. Ovo je kritično razdoblje u kome je zametak najosjetljiviji na djelovanje faktora koji mogu dovesti do poremećaja razvoja, tzv. teratogeni faktori.


Fetalno razdoblje traje od 3 mjeseca razvoja do poroda, a zametak se naziva fetus. Tada se zasnovani organi histološki diferenciraju i funkcionalno sazrijevaju, a cijeli zametak raste i poprima ljudsko obličje. Pošto je u fetalnom razdoblju već završeno zasnivanje većine vitalnih organa i dijelova tijela, fetus je mnogo manje od embrija osjetljiv na djelovanje teratogenih faktora.
Ključne pojave koje označavaju prijelaz iz embrionalnog u fetalno razdoblje su početak okoštavanja (osifikacije) i pojavljivanje vidljivih razlika među polovima. 

"I da On par, muško i žensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci" Nedžm 45-46. Danas je nauka potvrdila da spermatozoid određuje spol djeteta, a ne jajašce. Spajanjem spermija i ocite nastane oplođena jajna stanica (zigot). Sve jajne stanice sadrže jednaki heterohromosom (X) dok spermiji sadrže ili heterohromosom Y (androspermiji) ili hetrohromosom X (ginekospermiji). Spajanje jajne stanice (X hromosom) s androspermijem (Y hromosom) određuje muški pol ( kombinacija heterohromosoma XY), a njeno spajanje se ginekospermijem (X hromosom) određuje ženski pol (kombinacija XX). Iako tokom spermatogeneze ginekospermiji i androspermiji nastaju u omjeru 1:1, statistike govore da se na 100 ženske djece rodi 106 muške.


Oplođena jajna stanica se 30 sati nakon prodiranja spermija počinje dijeliti (brazdanje). Brazdanje se odvija na putu jajašca od mjesta oplodnje u jajovodu do mjesta implantacije u sluznici materice. Diobom stanica nastane najprije skupina stanica koja liči na plod duda - morula, a četvrtog dana razvoja se između stanica morule pojave šupljine. Kada se one spoje nastane blastocista koja se sastoji od šupljine i stanica koje je okružuju. Blastocista lebdi u sekretu materice oko 2 dana, a potom dolazi do implantacije.


Implantacija je složen i ne u potpunosti razjašnjen proces. Traje 6-7 dana i za to vrijeme se zametak i dalje razvija. Blastocista se priljubi uz epitel sluznice materice svojim embrionalnim polom, a stanice toga pola svojim enzimima počinju razgrađivati tkivo, (sluznicu materice) i na taj način krčiti put blastocisti koja polahko tone u površni sloj sluznice materice, tako da će nakon 10- tak dana blastocista biti ispod visine sluznice, a potom će je epitel potpuno pokriti. Stanice se redaju u slojeve, endoderm i ektoderm (zametni štit), a zatim i mezodem iz kojih će nastati svi organi.


Do ovih naučnih saznanja je čovjek dakle došao u zadnjih stotinjak godina, a Allah s.v.t. je o ovome rekao još prije 14 stoljeća. Nepismeni Božiji Poslanik s.a.v.s. sigurno nije mogao znati u to vrijeme ništa o saznanjima embriologije do kojih su ljudi došli stotinama godina poslije njegove smrti. Treba napomenuti da sa naučnog stanovišta Korkutov prijevod ne odgovara u potpunosti.
Prvi objavljeni ajeti su bili prvih pet ajeta sure Aleq. Allah s.v.t. kaže: "Čitaj u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od nečega što se zakvači". Aleq 1-2.


Korkut je riječ 'aleq svuda prevodio kao ugrušak. Prvobitni smisao ove riječi je "nešto što se zakvači. " Čovjek nikada u svome razvoju nije prošao kroz fazu "ugruška krvi". Zato bi nam bio prihvatljiviji prijevod Karića – zametak.. Allah s.v.t. u suri Mu'minun 14 govori o uzastopnim transformacijama embrija u materici. Za embrio, "ono što se zakvači", Kur'an kaže da prolazi kroz fazu mesa, a zatim se javlja koštano tkivo omotano mesom. Za meso nije upotrijebljena ista riječ u prvom i drugom slučaju.


"Mi ono što se zakvači u masu mesa (kao sažvakanog) pretvorimo, zatim od mesa (kao sažvakanog) kosti načinimo, a onda kosti mesom (kao svježe meso) zaodijenemo".
U prvom slučaju riječ mudgat znači meso (kao sažvakano), dok je lahm meso (kao svježe). A iz embriologije znamo da se kostur formira prije mišića. Embrij je najprije mala masa koja prostom oku, na jednom stepenu svoga razvoja, izgleda kao sažvakano meso. Unutar te mase se razvija koštani sistem, a potom lahm, muskulatura, zaodijene kosti.


Navedeno bi mogli potkrijepiti i sahih hadisom: "Svako od vas se formira u utrobi svoje majke četrdeset dana kao kaplja sperme (kao kaplja sperme–ovaj dio ne postoji u arapskome orginalu, jer doslovno piše "inne ehadekum judžmeu fi batni ummihi erbeine jevmen summe jekunu alekaten misle"- svako od vas se formira u utrobi majke 40 dana, zatim toliko dana bude áleq (ono što se zakvači). U knjizi RIJADUS-SALIHIN str. 68 stoji: Ibn Mes'ud r.a. veli: "Pričao nam je Allahov Poslanik s.a.v.s., a on je istinoljubiv i istinu govori: - Čovjek se stvara u utrobi majke četrdeset dana kao sjeme (nutfe). Zatim bude isto toliko vremena zakvačak (´aleka), pa bude isto toliko kao komad mesa (mudga). Zatim Allah pošalje meleka da mu udahne dušu, i naredi da zapiše četiri stvari: nafaku, dužinu života, njegova djela i da li će na ahiretu biti sretan ili nesretan…), zatim toliko dana bude ugrušak, a potom bude toliko dana komad mesa. Zatim mu Allah pošalje meleka s četiri riječi te on zapiše njegovo djelo, rok života, opskrbu i da li će biti nesretan ili sretan. Potom se u njega udahne duša…"


U drugom hadisu stoji: "Allah je svaku maternicu povjerio jednom meleku, koji izvještava: Gospodaru moj, ovo je sperma ljudskog sjemena, sada je, Gospodaru, ugrušak, a sada, Gospodaru, već komad mesa (kao sažvakano, mudgat). Kad htjedne da mu da njegov konačni oblik, (opunomoćeni melek) pita: Gospodaru moj, da li je muško, Gospodaru moj, da li je žensko, Gospodaru moj, da li je nesretnik ili sretnik, kakve opskrbe i kolikog roka života" i to mu se sve zapiše dok je u trbuhu svoje majke. Podsjetimo da je nauučno dokazano da se fenotipska razlika među polovima uočava na prijelazu iz embrionalnog u fetalno razdoblje, dakle skupa sa procesom osifikacije koji, kako znamo iz navedenog ajeta, nastupa nakon faze mudgat.


Danas smo u mogućnosti, zahvaljujući modernoj nauci, objasniti neke ajete. Allah s.v.t. jednostavnim jezikom objašnjava ljudima naučne istine, a ovo je samo mali segment Kur'anske mudrosti. Mogu završiti samo sa Kur'anskom porukom: "U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je." Kaf 37. 

 
29.10.2007.

Odlike Alije r.a. 2

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

 

29.10.2007.

Odlike Alije r.a. 1

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

29.10.2007.

Prava žene na naslijeđe u Islamu

Kako će musliman odgovoriti na primjedbu onih što tvrde da je islam nepravedan prema ženi po pitanju nasljedstva? ODGOVOR:Često se ponavlja tvrdnja pojedinih da “islam čini ženi nepravdu tako što čini da ona nasljeđuje polovinu onog što nasljeđuje muškarac”. Mi muslimani vjernici čvrsto i temeljito vjerujemo u Allahova lijepa svojstva. To dovodi da ova tvrdnja ne pogađa srce bilo kog muslimana ili muslimanke.

Takva temeljitost se oslikava u ubjeđenju da je Allah Uzvišeni Sudac Pravedni, i njegova pravednost je apsolutna. U njegovom šerijatu ne postoji nasilje prema čovjeku, niti prema bilo čemu od Njegovih stvorenja

(Kehf 19) (isra 72) (Nisa 124) (Tewba 70)

Razlika u količini je osnov u pitanju zaostavštine u islamskom pravu. Količine nasljedstva se ne razlikuju u skladu sa rodom, već u skladu sa tri mjerila:


Prvo: Stepen rodbinske bliskosti između naslijeđenog i nasljednika, bez obzira bio on muško ili žensko. Što je veza bliža količina nasljedstva će se povećavati a što je rodbinska veza dalja isnos nasljedstva će se smanjivati, bez osvrta na pol nasljednika! Tako vidiš da jedna kćer nasljeđuje polovinu majčine zaostavštine (iako je žensko) dok njen otac od tog iznosa nasljeđuje četvrtinu (iako je muško). Zato jer je kćerka bliža od muža, pa se iz tog razloga iznos i povećava.


Drugo: Status generacije koja nasljeđuje:

Generacije koje se tek susreću sa životom i spremaju se da njegove izazove ponesu na svojim plećima, njihov udio u nasljedstvu obično biva veći od udjela generacija koje okončavaju život i ne nose se više sa njegovim teškoćama. Obično takav biva propis, bez obzira na rod nasljednika, hoće li to biti nasljednici ili nasljednice. Tako kćerka umrlog nasljeđuje više od njegove majke, a obje su žensko, kao što kćerka umrlog više nasljeđuje od njegovog oca, čak i u slučaju postojanja brata.


Treće: Materijalno pokroviteljstvo

Ovo je jedini slučaj u kom se dešava prednost muškarca nad ženom. Ali, rase o prednosti koja ne čini ženu uskraćenom niti je pravičnost prema njoj zanemarena. Čak, može biti da je obrnuto ispravno.

Za razliku od jednakog statusa u prethodna dva slučaja (rodbinska bliskost i status generacije koja nasljeđuje) bez obzira jesu li muški ili ženski nasljednici, materijalna odgovornost (obaveza izdržavanja o.p) je razlog što su količine nasljedstva različite. Zato Kur`an nije učinio ovu prednost muškarca nad ženom opštom, u svim slučajevima nasljedstva. Zapravo, samo u ovom slučaju daje prednost muškarcu. Mudrost prednosti je u činjenici da je muškarac dužan materijalno izdržavati ženu-suprugu, njeno potomstvo, dok žena-sestra nasljednika opet u pogledu izdržavanja nje i potomstva potpada pod dužnost njoj bliskog muškarca.

Ona je, uprkos tome što nasljeđuje upola manje od svog brata u boljem položaju. Jer, njen dio nasljedstva-kada se isključi njena obaveza da materijalno situira porodicu- je čist kapital položen njoj na štednju, zbog slabosti ženskog roda, kao i osiguranja njenog života od opasnosti i promjena. To je Božanska mudrost koje možda većina ljudi nije svjesna.

 


Spomenućemo neke od materijalnih obaveza koje muškarac mora ispunjavati:


1- Na početku bračnog života, ulaskom u zajednicu sa svojom ženom muškarac ima materijalne obaveze:

Da plati mehr (bračni dar). Kaze Uzvišeni (Nisa 4) Mehr je materijalna obaveza koju čovjek ima darivati svojoj supruzi kao temelj početka bračnog života. Žena je u povoljnijem položaju od muškarca jer on nema pravo tražiti mehr od žene koju namjerava oženiti.

2- Muž je nakon ulaska u brak dužan da se materijalno stara o ženi, čak i ako ona ima više imetka od njega. On nema pravo zahtijevati da se ona sama izdržava, a kamo li da zahtijeva da ona njega izdržava. Ženu islam štiti štiteći njen imetak, ne naređujući joj da ga troši.

3- Čovjek takođe ima dužnosti (materijalne) prema bližnjima, jer mora snositi “porodične troškove” i sudjelovati u društvenim projektima koje on kao nasljednik mora nastaviti jer se smatra dijelom i nastavkom toga.

 


Ovi i drugi razlozi nas gone da na imetak i bogatstvo pogledamo podrobnije. Vidjet ćemo da je novac, bogatstvo, posjed, opštiji pojam od pukog prihoda. Jer prihod ne znači kapital, jer se pod kapitalom podrazumijeva ono što preostane nakon rashoda i udjeljivanja.

U ovom smislu, nalazimo da islam daje ženi u određenim slučajevima (nasljedstva) prihod koji je upola manji od prihoda muškarca, ali je ne obavezuje da udjeljuje ništa od tog njenog imetka osim onog što je Allahovo pravo – zekat. Dok, muškarcu se daje veći kapital uz obavezu da se materijalno stara o ženi, djeci, roditeljima kada ostare, kao i rodbini prema kojoj ima materijalne obaveze. Zatim posluga i sve inovacije današnjeg doba kroz plaćanje svakovrsnih faktura.

Ovo nas navodi da sa sigurnošću ustvrdimo da je Allah, s.w.t., počastio ženu nad muškarcem u nasljeđivanju, jer joj je garantovao očuvanje njenog dijela imetka ne obavezavši je ni u kakvom slučaju nikakvim materijalnim izdacima.

U slučajevima kada je obaveza materijalnog starateljstva isključena, kao što je slučaj sa nasljedstvom braće i sestara od majke, nalazimo da Mudri Zakonodavac izjednačuje udio muškarca i žene u nasljedstvu. Kaže Uzvišeni (Nisa 12)

Muškarac i žena u ovom slučaju su u nasljedstvu jednaki, jer je osnov nasljedstva ovdje rodbinska bliskost i nemaju prednost jedno nad drugim kod onog kog nasljeđuju, da bi po tome muškarac dobio više od žene. Jer, ovdje nema odgovornosti niti materijalnih potraživanja koje bi u ovom smislu pale muškarcu na pleća.

Analizirajući stanja i slučajeve nasljedstva, neki učenjaci su otkrili činjenice koje će mnoge zapanjiti :


Prvo: Postoje svega četiri slučaja kada žena nasljeđuje upola manje od muškarca.


Drugo: U puno više slučajeva žena nasljeđuje koliko i muškarac.


Treće: Brojni su slučajevi u kojima žena nasljeđuje više od muškarca.


Četvrto: Postoje slučajevi kada žena nasljeđuje a njen suparnik – muškarac ne nasljeđuje ništa.


Opširnije o ovim slučajevima slijedi:


Prvo: Slučajevi kada žena nasljeđuje upola manje od muškarca


1- Kćerka sa braćom, kao i sinova kćerka sa sinovim sinom

2- Otac i majka, kada nema djece niti muža ili žene (onog ko se nasljeđuje)

3- Rođena sestra sa rođenom braćom

4- Očeva sestra sa svojom braćom


Drugo: Slučajevi kada čovjek i žena nasljeđuju isto

1. Otac i majka u slučaju postojanja sinovog sina(unuka)

2. Brat i sestra po majci

3. Sestre sa braćom i sestrama od majke

4. Kćerka sa amidžom ili nekim bližim rođakom po ocu (U slučaju nepostojanja nikog ko bi “prekrio” nasljedstvo)

5. Otac sa majčinom majkom i sinovim sinom

6. Muž majka i sestre po majci i rođeni brat, prema prosuđivanju Omera r.a. Jer 2 sestre po majci i rođeni brat podjednako sudjeluju u trećini nasljedstva.

7. Kada samo čovjeka ili žene u “et-terikeh” tako on/ona biva jedini nasljednik, tada sin nasljeđuje ako je sam čitav “terikeh” (zaostavštinu) “ta`siben” , dok ćerka nasljeduje pola “ta`siben” a pola “redden”. Tako biva ako otac bude sam, onda će naslijediti čitavu “terikeh” “ta`siben” a ako ostavi majku ona će naslijediti trećinu “fardan” a ostalo “redden”

8. Muž sa rođenom sestrom, ona će naslijediti kao da je muškarac. Znači, ako iza žene ostane muž I rođeni joj brat, muž će uzeti polovinu a rođeni brat ostatak ta`siben. A ako ostavi muža i sestru muž će uzeti pola a sestra također pola.

9. Majčina sestra sa rođenim bratom. Ovdje, ako iza žene ostane muž, majka, majčina sestra i rođeni brat muž će uzeti pola, majka sedminu, majčina sestra sedminu a ostatak bratu, a to je sedmina ta`siben.

10. Rodbina, prema mišljenju koje i njih uključuje, a po ovom stavu se postupa u egipatskom zakonu stavka 31 zakona pod brojem 77 od 1943. godine. . Ako ne bude nikog iz najbližeg kruga srodnika, rodbina ulazi u nasljedstvo i zaostavštinu (terikeh), koja se podjednako dijeli među njima. Tako npr. Kada umrli ostavi kćerkinu kćerku ili sina, tetka (po majci ili ocu), svi će naslijediti isti iznos.

11. Postoji šest osoba koje nikada ne prekrivaju u nasljedstvu . Tri su muškog i tri ženskog roda. Muški su: Muž, sin, otac). Ženski (žena, kćerka, majka).

 


Treće: Slučajevi kada žena nasljeđuje više od muškarca


1. Muž sa svojom jedinom kćerkom.

 

2. Muž sa dvije kćerke.

3. Kćerka sa amidžama.

4. Ako žena umre ostavivši 60 fidana (mjera za površinu) zemlje a nasljednici su : muž, otac, majka i dvije kćerke, dio koji dvije ćerke nasljeđuju biti će 32 fidana. Znači da je udio svake od njih 16 fedana. U slučaju da je nasljeđuju 2 sina umjesto 2 kćerke naslijedili bi 12,5 fedana po jedan. Jer, dio koji pripada kćerkama je trećina zaostavštine, a dio koji pripada sinovima je ostatak ta`siben nakon što se podmire nasljednici iz fardan kategorije.

5. Ako žena umre ostavivši 48 fedana a nasljednici su : muž, dvije rođene sestre i majka, dvije sestre će naslijediti dvije trećine zaostavštine što znači da je dio jedne sestre 12 fedana. U slučaju da je nasljeđuju dva brata umjesto dvije sestre njih dvojica bi naslijedili po 8 fedana jer oni nasljeđuju ostatak zaostavštine ta`siben nakon muža i majke.

6. U istom slučaju ako iza nje ostanu 2 sestre po ocu, one će naslijediti više od dva brata po ocu.

7. Ako žena umre i ostavi iza sebe muža, oca, majku i kćerku, a njeno nasljedstvo bude 156 fedana, ćerka će naslijediti polovinu zaostavštine, dakle nekih 72 fedana. Ako bi ženu u ovom slučaju nasljeđivao sin umjesto kćerke, naslijedio bi 65 fedana, jer on nasljeđuje ostatak ta`siben nakon onih što nasljeđuju fardan (muž, otac I majka).

8. Ako žena umre i ostavi: muža, majku i rođenu sestru, a iza nje ostane 48 fedana, sestra će naslijediti 18 fedana. U slučaju da je nasljeđuje rođeni brat umjesto sestre, on bi naslijedio samo 8 fedana. Jer, on ta`siben nasljeđuje ostatak nakon muža I majke. U ovom slučaju sestra nasljeđuje više nego duplo od brata.

9. Ako čovjek iza sebe ostavi: ženu, majku, dvije sestre po majci I dva rođena brata, a zaostavština mu iznosi 48 fedana, dvije sestre po majci – a one su najdalje po srodstvu u slučaju- nasljeđuju 16 fedana. Znači jedna će naslijediti 8 fedana, dok će 2 rođena brata naslijediti 12 fedana, znači svaki po 6.

10. Ako žena ostavi: muža, sestru po majci i dva rođena brata, a zaostavština joj bude iznosila 120 fedana, sestra po majci će naslijediti trećinu zaostavštine, dakle 40 fedana. Dva rođena brata će naslijediti 20 fedana, što znači da će sestra po majci-najdalja u srodstvu naslijediti četiri puta više od rođenog brata.

11. Majka, u slučaju gubitka nasljednog dijela uz postojanje muža, prema mišljenju ibn Abbasa r.a. Ako žena ostavi za sobom oca, majku i muža, mužu pripada polovina, majci trećina, a ostatak (šestina) ocu, tj. on će naslijediti koliko polovinu nasljedstva svoje žene.

12 Ako žena ostavi: muza, majku, sestru po majci i dva rođena brata a zaostavština bude 60 fedana , sestra po majci će naslijediti 10 fedana, dok će obojica braće naslijediti po 5 fedana. Znači da sestri po majci pripada dupli iznos u odnosu na rođenog brata, iako je ona od njih dalja po srodstvu.

13 Ako čovjek ostavi: ženu, oca, majku, kćerku i sinovljevu kćerku, a zaostavština bude 576 fedana udio sinovljeve kćerke će iznositi 96 fedana, dok da je nasleđivao sinov sin, naslijedio bi svega 27 fedana.

14. Ako iza umrlog ostane: majka, majčina majka i očeva majka a zaostavština bude iznosila 60 fedana, majka će naslijediti šestinu fardan a ostalo redden. Ako bi iza umrlog ostao otac umjesto majke, tj.da je iza njega ostao otac, majčina majka i očeva majka, majčina majka bi naslijedila ne prekrivši šestina ,tj.10 fedana, a ostalo bi pripalo ocu 50 fedana. Što znači da majka nasljeđuje čitavu zaostavštinu a ako bi otac bio na njenom mjestu, njegov dio bi iznosio svega 50 fedana.



Četvrto: Slučajevi kada žena nasljeđuje, a njen muški “suparnik” ne nasljeđuje



1. Ako žena umre ostavivši muža, oca, majku i kćerku I sinovicu ostavština bude iznosila 195 fedana sinovica će naslijediti šestinu , tj 26 fedana.U slučaju da je žena ostavila sinovca umjesto sinovice njegov dio u nasljedstvu bi iznosio 0. Jer, on je trebao uzeti ostatak ta`siben, a ostatka nema. Ovakva podjela je suprotna zakonu o obaveznoj oporuci kojeg je uzeo Egipatski zakon broj 71 iz 1946 godine, istovremeno je suprotan i mezhebima. Ipak, mi govorimo o stavovima koji daju ženi ne dajući istovremeno i muškarcu.

2. Ako žena ostavi muža, rođenu sestru i sestru po ocu, a ostavi npr. 84 fedana, sestra po ocu će naslijediti šestinu tj. 12 fedana. Da je u istom slučaju na njenom mjestu bio brat po ocu ne bi ništa naslijedio, jer pola pripada mužu, pola rođenoj sestri, ostatak bratu po ocu, ali ovdje ostatka nema.(Tako da on ne nasljeđuje nista).

3. Nasljedstvo nane: Često puta dok ona nasljeđuje, djed ne nasljeđuje. Analizirajući pitanje nasljedstva djeda I nane, nailazimo na sljedeće: Djed je stvarni nasljednik u čiji odio u nasljedstvu umrlog nema sumnje, kao što je očev otac, ili očeva oca otac, šta više, i sa druge strane, majčin otac ili otac majčne majke je fasid (nama punopravnu važnost u nasljedstvu) uz razilazenje u terminu kojim ga fakihi nazivaju. Što se punopravne nane tiče, to je ona u čijem nasljedstvu od umrlog djed (koji nije punopravan) nema udio. Ili, svaka nana u čiji iznos (nasljedstva) od umrlog otac između dvije majke nema udjela. Tako majka majčinog oca nije punopravni nasljednik, dok majčina majka I majka očeve majke su nane koje mogu nasljeđivati.

4. Ako osoba umre a ostavi iza sebe majčinog oca i majčinu majku u ovom slučaju majčina majka nasljeđuje kompletnu zaostavštinu, jer uzima šestinu fardana, a ostalo redden. Dok, majčinom ocu ništa ne pripada jer je djed koji se isključuje iz nasljedstva.

5. Takođe ako umre osoba ostavivši oca majčine majke i majku majčine majke, majka majčine majke uzima kompletnu zaostavštinu jer uzima šestinu fardan a ostalo redden dok ništa ne pripada ocu majčine majke jer je on djed koji se isključuje iz nasljedstva.


Postoji više od 30 slučajeva u kojima žena nasljeđuje koliko mučkarac, više od njega ili kada ona nasljeđuje sve a muškarac ništa, u odnosu na svega 4 precizirana slučaja kada žena nasljeđuje upola manje od muškarca.

To su plodovi isčitavanja slučajeva u fardovima nasljednog prava. Smatram da je sumnje nestalo za svakog ko je nepristrasan I prema sebi iskren, nakon ovih pojašnjenja.

 

Od Allaha pomoć i zaštitu molimo, i neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.

29.10.2007.

SAHABIJKE KAO UZOR VJERNICAMA

Postoje vjerske i historijske relacije koje doprinose mišljenju o isključivanju muslimanske žene iz javnog života.

Kur'an se ženama obraća kao osobama od Boga stvorenim, propisima zaduženim i onima koje su odgovorne za svoje moralne i društvene aktivnosti.


Kur'an nas poučava da nijedna osoba neće nositi teret nijednog drugogo pojedinca ili grupe ili pak svoje pripadnosti određenom spolu. (El-Bekare, 233 i 286)

Svaka osoba je odgovorna za svoju vlastitu djelatnost (6:164, 40:17, 20.15); i svako dobro djelo će biti dato onome ko ga bude činio. (2:272)



Kur'anski primjeri


Kur'an poziva žene da uzmu aktivnog učešća u društvenom životu u ajetu 33:53. Ovaj ajet poziva ljudska bića da izraze svoje lične i društvene kvalitete za zajedničko dobro. On također obavezuje i muškarce i žene da daju svoj doprinos u izgradnji etičkih kvaliteta poput čestitosti, istinoljubivosti i strpljenja u ličnom i društvenom pogledu.


Zbog kur'anskih principa koji generalno vrednuju ženu u društvenom životu, konkretni primjeri kako žena može participirati u društvu veoma lahko se mogu naći u ranoj islamskoj civilizaciji kod naših dobrih prethodnika – es-selefu-s-saliha.


U ranim godinama islama, žena je imala veoma značajnu javnu ulogu u raznim poljima društvenog života, poput: ekonomije, prosvjete i odgoja, vjerskih nauka i učenja, vojske i td.


Tako je naprimjer, Hadidža b. Huvejlid r.a. prva Poslanikova a.s. supruga, bila poznata kao jedna od najboljih i najstručnijih osoba u trgovini tog vremena! Štaviše, Poslanik a.s. nikada joj tu njenu djelatnost, savremenim rječnikom rečeno – biznis, nije podcijenio niti omalovažio, nego je prihvatio da bude dio tog posla i bio joj je podrška u svemu tome.

U ratnim vremenima muslimanke su aktivno učestovale u vojsci. Sam Muhammed a.s. je svoje supruge vodio u bitke i na bojna polja. Tako je h. Aiša r.a. veoma često bila prisutna u bitkama i tu je naučila mnogo vojnih vještina, poput pregovaranja prije i u toku rata, vođstva, završavanja rata i bitke. Historija islama je puna priča o mnogim muslimankama ratnicama poput Husejbe r.a. (bitka na Uhudu 625 god.), Ummu Umere (bitka Ukraba 634 god.), El-Hansa (Bitka na Kadisijji, 636 god.), Hind b. Utba i Huvejra r.a. (bitka na Jermuku, 637 god.).


Sasvim se slobodno može zaključiti da u prvim stoljećima islama nije bilo bitke bez nekih istaknutih žena-boraca!

Žene su imale još veću ulogu u vjerskom poučavanju i edukaciji. Hazreti Aiša r.a. je jedan od najvećih autoriteta rane islamske nauke! Jedna je od najvećih prenosilaca hadisa Poslanika a.s., jedna je od najvećih pravnica među prvim muslinkama. Njeno poznavanje raznih problema i pitanja joj je donijelo naziv „muftija žena“. Da se razumijemo, ovo ne znači samo da je davala fetve i rješenja samo muslimankama, neprotiv često su je muškarci pitali za mišljenje i fetve.


Druga Poslanikova a.s. supruga h. Hafsa r.a. bila je prvi čuvar originalnog Mushafa tj. Prve cjelovite zbirke Kur'ana! Ovo joj je povjereno što iz počasti to iz njene stručnosti i sigurnosti u pogledu Kur'ana i njegovih sura i ajeta!


Poslanikova a.s. kćerka h. Fatima r.a. je također bila veliki učenjak i učitelj muslimanki i muslimana. Pouzdano se zna da su se prve muslimanke bavile i medicinom, posebno akušerstvom, poljoprivredom, pjesništvom, i svim drugim oblastima života.


Nije bilo ni jednog aspekta života – u prvim generacijama musliman, gdje se je osjećala potreba za tim a da žene muslimanke to pitanje i aspekt nisu popunile svojim društvenim angažmanom!



Kasnije generacije


Vjerske znanosti, društvena potreba i lični kvaliteti su dozvoljavali prethodno spomenutim i drugim ranim muslimanskim ženama da se aktivno uključe u društveni život islamske zajednice. Također ćemo spomenuti i predstavnice drugih generacija muslimanki: Rabija el-Adevija (umrla 801 god.) je bila veoma poznata kao pobožnjak i učenjak, Sejjida Nefisa (u. 824 god.) – Poslanikov a.s. ženski potomak, je bila veoma ugledna zbog svog znanja i pobožnosti, kćerka Ebu Alija ed-Dekkaka je bila šejh u hadisu i veoma pobožna muslimanka.


Ipak, u kasnijim stoljećima – u 13., 14. i 15 stoljeću, muslimanka sve manje uzima učešća u društvenom životu. U tim stoljećima se bilježi pad ženskih prenosilaca i šejhova u hadisu. Ipak je vrijedno spomenuti Hadidžu b. Muhammed (u.1389 god.) B. Hatun (u. 1391 god.), Hadidžu bint Ali (u. 1468 god.) koje su bile istaknuti učenjaci hadisa.


Slabije učešće žena se posebno moglo i može vidjeti i osjetiti u pitanjima islamskog fikha. Tako je veoma malo ili nimalo istaknutih žena fekiha – pravnika u doba kodifikacije šerijatskog prava. Ta činjenica je doprinijela pogrešnom shvatanju brojnih fikhskih pitanja i propisa vezanih za žene a to je samo po sebi doprinijelo bezbrojnim razilaženjima među muslimanima, tih i sljedećih generacija. Nije pretrjerano kazati da i današnja muslimanka ispašta zbog malog učešća muslimanki u nauci fikha, kako u ranija doba tako i danas!


Tako se je veoma lahko dogodilo da se fekihi složiše da je najčasnije i najvrednije mjesto za ženu ono u kući a to je funkcija majke i supruge kao i kućepaziteljke. Manje vrijedno, ali prihvatljivo je bilo društveno angažovanje muslimanke kao učiteljice u vjerskim znanostima. Naravno i među muškarcima fekihima je bilo mišljenja i glasova koji su pozivali da žena treba da zauzme značajniju ulogu u društvenom životu. Tako se naprimjer, Ebu Hanife i Ibn Džerir et-Taberi slažu da žena može (i nerijetko treba) biti sudac.


Ipak, prevladala je strana i mišljenje koje je ženu muslimanku apsolutno isključilo iz javne sfere a u potpunosti potčinilo u privatnoj sferi. Nerijetko su se ovakva stajališta pravdala raznim pretpostavkama i predrasudama o tome kako bi veće učešće žene u društvu izazvalo zlo i donijelo socijalnu destrukciju cjelokupnog društva.


Moderni pokreti


Savremeno doba je donijelo brojna pitanja i dileme u muslimanski svijet i svijest muslimana i muslimanki. Jedno od glavnih pitanja je pitanje žene i njihovog položaja u društvu. Ovo pitanje traži odgovore u pogledu obrazovanja muslimanki, rada u privatnoj i društvenoj sferi, prava i odgovornosti žena i mnogo drugih pitanja.


Možemo konstatovati da od 1900 god. dolazi do poboljšanja statusa žena muslimanki (kao i statusa žene općenito u svijetu!). One sve više bivaju obuhvaćene edukacijom i obrazovanim sistemom. Poziv na obrazovanje žene se čuo u svim muslimanskim zemljama. Otvorene su brojne škole za edukaciju i odgoj žena i ženske djece, osnovane su brojne institucije i pokreti koji su sve više zahtijevali aktivnije učešće muslimanke u društvu.


Globalni trend globalizacije daje još veće prilike za ženu muslimanku da se aktivnije uključi i društveno angažuje. Tako je danas veliki broj muslimanki koje su učiteljice, nastavnice, profesorice, advokati, doktori, radnice, službenice i td.


Kako muslimanke zauzimaju sve veću ulogu u društvu tako se sve više osvrću na prvu generaciju muslimanki, čiji svijetao primjer nikada neće umrijeti i koji one same pokušavaju sve više oživjeti i po njemu živjeti.

28.10.2007.

Kako postici strpljivost ?

Posto je sabur jedna od naredjenih stvari, Uzviseni Allah je stvorio puteve koji vode do njega. Svaka naredjena stvar ima uzroke koji pomazu da se ona izvrsi. Allah, dz.s., je stvorio za svaku bolest i lijek i sigurno izljecenje ako se taj lijek koristi. Iako je strpljivost teska i neugodna, ipak ju je moguce postici. Ona se sastoji od dva elementa: znanja i rada. Od ovih elemenata sastoje se svi lijekovi za srce i tijelo. Postoji, dakle, teoretski i prakticni dio, i onda se dobija najuspjesniji lijek.

Teoretski dio sastoji se u dokucivanju koristi, slasti i savrsenosti koje se kriju u naredjenom i u dokucivanju zla, stete i nedostatka koji se kriju u zabranjenom. Nakon ovih saznanja, dodaje se iskrena odlucnost, visoka ambicija, covjecnost i entuzijazam. Kada se ovo dvoje sjedini, onda se radja sabur i teskoce prestaju. Prestaju i tegobe i bolovi koje je sabur dotada nosio. Vec je receno da je strpljivost borba razumskih i vjerskih poriva s porivima nahodjenja i duse. Svaka strana zeli nadvladati drugu. Covjek treba ojacati onu stranu koja treba da pobijedi, a da oslabi drugu. Kada ojaca poriv strasti za zabranjenim spolnim odnosom, covjek moze biti nemocan da se odupre porivu spolnih organa, ili je nemocan da se odupre pogledu, ili ne moze da kontrolise osjecanja u srcu, vec stalno osjeca pozive i nagovore na blud, zatim da ga to odvraca od spominjanja Allaha i razmisljanja o onome sto mu koristi na ovome i buducem svijetu... Kada taj covjek odluci da se lijeci i odupre ovoj bolesti, prvo je mora oslabiti slijedecim stvarima:

Prvo: uocavanje materija koja ojacava zabranjenu strast. To je materija koja inicira strast svojom kakvocom ili kolicinom. Nakon uocavanja treba nastojati umanjiti tu materiju. Ukoliko je to nemoguce, onda se treba prepustiti postu, jer on slabi puteve strasti i otupljuje njeno djelovanje, a narocito kada covjek jede umjereno u vrijeme noci;

Drugo: treba izbjegavati inicjatora zudnje, a to je pogled. Njega mora sto jace zauzdati, zato ste se poticaj na strast i zelju javlja upravo pogledom. On stvara strast u srcu. U Musnedu se prenosi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, . „Pogled je otrovna Iblisova strijelica“ (Medmeuz – zeva'd, 8/63, Et-Tergibu vet-terhibu, 3/34) Ovu strjelicu Iblis salje prema nezasticenom srcu. Jedina zastita moze biti obaranje pogleda ili izmicanje izvan njihovog domasaja. Te strjelice izbacene su iz luka slika, pa kada covjek bude izbjegavao te slike, bit ce postedjen i strjelica. Ako od tvoga srca napravis metu, lahko se moze desiti da bude pogodjeno jednom od tih otrovnih strijela;

Trece: zadovoljavanje dozvoljenim u zamjenu za zabranjeno. Sve za cim priroda zudi moze biti zadovoljeno dozvoljenim stvarima. Ovaj lijek djeluje kod vecine ljudi. To je preporucio Boziji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Prvi je lijek poput umanjivanja hrane obijenoj jahalici ili agresivnom psu kako bi oslabili. Drugi je lijek poput nedavanja mesa psu i psenice jahalici kako ne bi napadali vlasnika. Treci je lijek poput hranjenja onim sto ce im ublaziti narav, ali i ocuvati snagu. Oni ce tako biti pokorni vlasniku, ali im se ne smije davati vise od toga;

Cetvrto: Razmisljanje o losim stranama prizora koji ga privlace. Kada spozna realnost toga, covjeku je mizerno da pije iz iste posude sa psima i vucima kao sto je receno:


Kada se nagomilaju muhe na hrani,
Dignem ruke od nje i izgubim apetit.

Lavovi izbjegavaju pojila na kojima
Psi locu svojim jezicima.

Neka se sjeti da mijesanjem njegove pljuvacke s pljuvackom bijednika postoji opasnost od bolesti, jer je pljuvacka gresnika zarazna, kao sto je receno u stigovima:

Ne zudi, srce, za onim ko se podaje svakome
Svako ko ga vidi, druzi se s njime.

Kao voda koju pije svaka zivotinja
I grana koju svaki povjetarac miluje.

Ako su mu usta slatka, sjeti se
Kako su grozna usta onoga prije tebe.

Ko ima imalo covjecnosti i samopostovanja nece se druziti s takvim ljudima. Ako u dusi ne osjeti odbojnost prema njemu i pozeli da nastavi s druzenjem, neka pogleda u grozote koje se kriju iza tog prividnog sjaja i ljepote. Onaj ko dozvoli sebi ruzne stvari gori je od zivotinja,  jer je on za uzor odabrao vrstu zivotinja koja jedina radi takve stvari, a to je svinja. Ni medju jednom vrstom ne postoji istospolni odnos. Taj covjek koji se podaje svakome dozvoljava da bude jednak svinji, i to je grozota koja nadvladava svaku ljepotu i simpaticnost u tijelu ili licu, ali ljubav je slijepa.
Ako je ta slika (prizor) zena, onda je ona izdala Allaha, Njegovog Poslanika, svoju porodicu, muza, samu sebe i potomstvo i snosit ce dio odgovornosti za njihovu sramotu i grijehe. Nikakva ljepota ne moze pokriti ovu ruznocu. Ako zelis ocit primjer, onda pogledaj kako izgledaju te zene u starosti! Uzviseni Allah njihove vrline je pretvorio u grozote, tako da iz njihovih lica izbija divljastvo i ruznoca.

O ovom pitanju postoji mnogo detalja, ali dovoljno je da se ogranicimo samo na osnovno. Dalje cemo navesti kako se moze postici ojacavanje vjerskih poriva:

Prvi: velicanje i postovanje Uzvisenog Allaha, tako da se covjek stidi pociniti grijeh dok ga On vidi i cuje. Ko ovo osjecanje usadi u sebe, nece se usuditi na grijeh nikada;

Drugi: usadjivanje ljubavi prema Uzvisenom Allahu. Covjek nece uciniti grijeh onome koga voli:

Onaj ko voli pokoran je voljenome.

Najvrednije odricanje jeste odricanje onih koji vole, a najvrednija je pokornost pokornost onih koji vole.

 

Velika je razlika izmedju ostavljanja i pokoravanja voljenome i ostavljanja i pokoravanja onome cije se kazne pribojavamo;

Treci: dozivljavanje blagodati i dobrocinstva. Plemeniti covjek nece dozvoliti da se ruzno ponese prema onome ko mu je ucinio dobro. To rade samo podli ljudi. Neka ga svijest o Allahovom dobrocinstvu i blagodatima kojima ga je obasuo sprijeci od cinjenja grijeha Njemu. Neka ne dozvoli da se Allahova dobra i nimeti spustaju njemu, a da on na to uzvraca svojim grijesima, prekrsajima i mizerijama. Melek spusta ta dobra, ali i biljezi te grijehe. Ima li ruznijeg uzvracanja?

Cetvrti: dozivljavanje srdzbe i osvete. Allah se srdi kada Mu je rob nepokoran. A kada se rasrdi, Njegovu srdzbu ne moze nista zaustaviti, a kamo li ovako slab covjek;

Peti: dozivljavanje gubitka ovosvjetskog i onosvjetskog kroz cinjenje grijeha; ruznih osobina s aspekta logike, Serijata i tradicije koje ce steci i gubitka pozitivnih osobina s aspekta Serijata, logike i tradicije. Dovoljna je od svega ovoga svijest o gubitku imana, cija je najmanja mrvica mnogo puta bolja od ovoga svijeta i svega sto je na njemu. Kako sve to moze prodati za strast cije ce slasti nestati, a tragovi ostati? U vjerodostojnom hadisu kaze se: „Covjek nije vjernik u trenutku dok cini blud“. Jedan je a

ashab rekao da ce iz njega biti odstranjen iman, i na kraju ce ostati jedan mali krug. Ako ucini tevbu, iman ce se ponovo vratiti u njega. Jedan tabiin kaze da ce s bludnika biti skinut iman kao sto se skida odjeca. Ako se pokaje, bice mu ponovo vracen. U tom smislu Buhari biljezi hadis u kojem Boziji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze „Bludnici ce biti goli u kotlu“ zato sto su skinuli odjecu imana, a kotao strasti koji je kljucao u njihovim srcima pretvorit ce se u istinski kotao u kojem ce se prziti;

Sesti: dozivljavanje pobjede i nadmoci. Pobjeda nad sejtanom nosi vecu slast, radost i srecu kod onih koji su to oprobali nego pobjeda nad ljudima. Posljedice su te pobjede velicanstvene. To je slicno stanju nakon uzimanja pravog lijeka koji je odstranio bolest i vratio tijelu zivost i snagu.

Sedmi: svijest o nadoknadi. Allah ce nadoknaditi sve ono cega se covjek odrekao i sustegnuo radi Njega. Onda treba usporediti propusteno i ono sto ce biti nadoknadjeno i izabrati ono sto je vrijednije.

Osmi: svijest o udruzenosti. Ona se dijeli na dvije vrste: opcu i posebnu udruzenost. Opca je ta sto Uzviseni uvijek bdije nad covjekom i ne propusta nijedan njgov postupak. Ovdje je rijec o posebnoj udruzenosti, kao sto je receno u ajetima: ... doista je Allah sa strpljivima“ (El-Bekara, 153), „Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela cine“ (En-Nahl,128).
Allah je zaista na strani onih koji dobra djela cine“ (En-Ankebut, 69). Ova posebna udruzenost vise vrijedi na ovom i na buducem svijetu nego udovoljavanje potreba i ispunjavanje strasti tokom cijelog zivota. Kako se to moze upropastiti kratkotrajnim, jadnim zadovoljstvom u jednom momentu zivota? To je samo kao san ili sjenka prolazna;

Deveti: svijest o iznenadjenju. To znaci da se covjek boji iznenadne smrti i uzimanja duse i gubljenja ahiretskih uzivanja. Kako je to nesretan, tezak i gorak osjecaj! To moze opisati samo onaj ko ga je iskusio. U starim knjigama stoji: „O ti kome svakog trenutka moze biti uzeta dusa i prekinuta sreca! Pazi se, pazi!“;


Deseti: Svijest o nesreci i izbavljenju. Nesrece su ustvari samo olicenje grijeha i njihove posljedice. A opca sigurnost krije se u Allahu dragim djelima i njihovim posljedicama. Nesretni su ljudi gresnici, pa makari im tijela bila zdrava. Zdravi su ljudi oni koji cine dobra djela, pa makar im tijela bila bolesna. Jedan ucenjak je hadis: „Kada vidite teskog bolesnika, molite Allaha za zdravje“, protumacio ovako: kada vidite one koji boluju od grijeha, neposlusnosti i nemara prema Allahu... Iako je ovo opasnija vrsta bolesti, hadis se ipak odnosi na bolesti tijela i bolesti srca, a Allah najbolje zna;

Jedanaesti: da postepeno trenira vjerske nagone i porive na borbu protiv nagona strasti sve dok ne osjeti slast pobjede. Tada ce njegova volja ojacati, jer kada se osjeti slast necega, onda je volja za time snaznija. Zato vidimo da snaga nosaca i teskih fizickih radnika raste, za razliku od snage prodavaca odjece, krojaca i drugih. Ko se potpuno odrekne borbe, nagon vjere ce mu oslabiti, a strasti ojacati. A ko se navikne da se bori s prohtjevima savladat ce ih kad god pozeli.

Dvanaesti: odbacivanje losih misli. Kada se jave, treba ih odmah otjerati i ne sakupljati ih, jer se one brzo pretvaraju u nadanja, a to je kapital bankrotiranih. Kada se prazne misli ustale, pretvaraju se u nadanja. Zatim jacaju i postaju zamisli, pa jacaju i dalje i postaju namjere, a zatim i odluke. Odbacivanje prve misli lakse je i jednostavnije od suzbijanja moguceg ishoda nakon njihovog razvijanja.

Trinaesti:
obracanje paznje na velicanstvene znakove Allahove koje ljudi treba da promatraju i razmisljaju o njima. To su citani Allahovi znakovi (ajeti) i vidljivi znakovi. Kada to ovlada covjekovim srcem, onda je nemoguc pristup sejtanovim spletkarenjima, dosaptavanjima i nagovorima. Ima li veceg gubitnika od onoga ko zamijeni zastitu Milostivoga, Njegove knjige, Poslanika i ashaba za zastitu sejtana iz redova ljudi i dzina?

Cetrnaesti: predanost Onome Ko barata njegovim srcem i u Cijim su rukama svi konci i Cija ce rijec biti posljednja. Mozda ce taj covjek pogoditi vrijeme darivanja, kao sto se kaze u poznatom predanju: „Doista Allah u jednom periodu dana obilato daje. Koristite to vrijeme darivanja i molite Allaha da sakrije vase sramote i umiri vasa strahovanja“ (Medmeuz-zeva'd)

Petnaesti: Covjek treba znati da u njemu postoje dvije suprotne sile privlacenja i da je razapet izmedju sile koja ga vuce ka najvisim stepenima Dzenneta i sile koja ga vuce u najdublje ponore. Sto se vise prepusta prvoj sili, to se njegov stepen povecava sve dok ne zauzme najvisi stepen koji moze dostici. A kada se prepusti sili zla, onda se spusta sve dok ne zauzme svoje mjesto u ponoru. Kada zazeli znati da li pripada najvisim stepenima ili najdubljim ponorima, neka vidi gdje je njegova dusa na ovom svijetu. Kada napusti tijelo, ona ce krenuti ka visim stepenima koji su je privlacili na dunjaluku. Covjek je s onime koga voli po svojoj prirodi, razumu i nagradi koju ce dobiti. On stremi onome sto zeli i sto odgovara njegovoj prirodi. Covjeka privlaci ono sto mu odgovara.
Uzviseni kaze:

Reci : 'Svako postupa po svom nahodjenju'“ (El – Isra, 84)

Sesnaesti:Covjek treba znati da prostor mora biti prazan da bi se spustila kisa milosti. Rastinje mora biti uklonjeno da bi njiva radjala. Ako prostor nije prazan, kisa milosti nema gdje da se spusti. Ako je ispraznjen, ali nije ociscen od rastinja, prinos nece biti potpuno uspjesan. Stavise, to rastinje moze nadvladati sjetvu i prekriti je. Potrebno je dakle, ocistiti njivu, pripremiti je za sjetvu, a zatim posijati sjeme i ocekivati kisu. Isto tako, covjek treba ocistiti svoje srce od losih zelja i ruznih pomisli, da posije u njemu sjeme zikra, razmisljanja, ljubavi i ihlasa, da ga izlozi puganju vjetra milosti, da ocekuje pad kise milosti u pravo vrijeme... Tek nakon toga covjek zasluzuje da ugleda rod.

Kao sto se nadamo da padne kisa u odredjeno vrijeme, tako se nadamo da cemo se zateci u zikru i dovi u momentu kada Allah ne odbija niciju dovu i kada obilno dariva. Tim vise ukoliko su nade udruzene u vrijednim povodima i mubarek vremenima, kao na dan Arefata, u kisnoj molitvi ili na skupu prilikom dzuma namaza. Udruzene namjere i mnostvo dova jesu stvari koje je Allah ucinio uvjetom stjecanja dobra i spustanja milosti, kao sto i druge stvari u prirodi imaju svoje uvjete. Stavise, izvjesnije je da ce se spustiti milost nego da ce se desiti vidljive stvari nakon njihovih predznaka. Ali covjek usljed svojeg neznanja pada pod utjecaj vidljivoga, i zaboravlja kakve se ljepote kriju iza toga. Usljed svoje nepravednosti preferira ovo prvo nad drugim. A kada bi covjek ispraznio njivu svoga srca i pripremio je, vidio bi nevjerovatne stvari. Allahovu milost moze odbiti samo prepreka koja se nalazi u samom covjeku. Ako bi te prepreke nestalo, milost bi pohrlila sa svake strane. Pogledaj kako velika rijeka napaja svu zemlju pored koje prodje, a s druge strane nekada je uzaludno podizati brane i nasipe... Svjedoci smo da nekada neplodna i nezasitna zemlja i pored tolike vode koja se nalazi pored nje ne donosi nikakve plodove;

Sedamnaesti: Covjek treba znati da ga je Allah stvorio za beskraj i vjecnost, za moc bez nemoci, za sigurnost bez straha, za bogatstvo bez siromastva, za slasti bez bola, za savrsenstva bez mahana... Na ovom prolaznom i kratkotrjanom svijetu iskusava ga, svijetu gdje se neprestano smjenjuju snaga i nemoc, sigurnost i strahovi.
Isto tako su i bogatstvo, slasti, radost, sreca i uzivanje na ovom svijetu izmijesani sa svojim suprotnostima. Sve je ovo kratkotrajno i nestalno. Vecina stvorenja ovdje pravi veliku gresku. Oni traze uzivanje, vjecnost, moc, vlast i polozaj na pogresnome mjestu, tako da im je to promaklo na pravom mjestu. Vecina njih nije ni stekla to sto trazi, a i to sto su stekli sitno je, kratkog vijeka. A poslanici, neka je Allahova milost i mir s njima, dosli su s pozivom u vjecna uzivanja i velika bogatstva. Onaj ko im se odazovena dunjaluku osjetit ce najvece i najbolje slasti. Zivjet ce na ovome svijetu kao kralj ili vladar. Zuhd na ovom svijetu predstavlja istinsko bogatstvo. Sejtan covjeku najvise zavidi na tome i na sve nacine nastoji da ga sprijeci da dospije na taj stepen, jer kada covjek ovlada svojim strastima i srdzbom i podredi ih vjerskim nagonima, on je istinski kralj posto je vlasnik ovog bogatstva slobodan. A onaj kime upravljaju strasti i srdzba i ko im robuje nije nista drugo nego podredjeni rob koga strasti i srdzba vode kao zovotinju.
Lahkovjerni i obmanuti svoj pogled zadrzavaju na vanjskom bogatstvu koje spolja izgleda lijepo, ali se unutra krije ropstvo, i povode se za strastima koje su na pocetku slast, a na kraju kajanje. A dalekovidan covjek sagledava stvari od pocetka do kraja, od starta do osljedica, a :

To je Allahova miolost koju On daje onome kome hoce“ (El-Dzumua, 4)

Osamnaesti, a mozda i najvazniji : Covjek ne smije da se vara da je samo poznavanje ovoga sto smo spomenuli dovoljno da se cilj postigne. Mora se uloziti veliki napor i snaga da se ovo znanje primjeni. To se moze postici mijenjanjem navika, jer su one neprijatelj vrlina i uspjeha.
Ne moze uspjeti onaj ko stalno slijedi navike. One se mogu izmijeniti tako sto ce covjek izbjegavati iskusenja sto vise moze. Boziji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze:

Ko cuje za Dedzala neka mu se ne priblizava“ (Ahmed, Ebu Davud, Mustedrek)

Nema bolje zastite od zla nego udaljiti se od njega i njegovih uzroka.

Sejtan ovdje ima odlican nacin da covjeka navede na zlo. On mu u tome prikaze nesto dobro kako bi ga privukao da to cini, a kada se priblizi, sejtan ga hvata u mrezu, a Allah najbolje zna.

28.10.2007.

Kisa

Kisa“…za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. "Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!” (Ali Imran 191)
Kiša je jedan od najvažnijih faktora za život na Zemlji. Ona je preduslov za stalnost života. Kiša, koja igra veliku važnost za sva živa bića, uključujući i ljude, je pomenuta u više Kur'anskih ajeta gdje je data suštinska informacija o formiranju kiše, njenim razmjerama i efektima. Činjenica da u vrijeme objave Kur'ana nije bilo moguće otkriti bilo koju od ovih informacija pokazuje nam da je Kur’an Allahova riječ. Ispitajmo sada informaciju o kisi datu u Kur’anu. U suri Zuhruf 11, kiša je definisana kao voda spuštena s pravom mjerom. Ovaj ajet glasi: “Onaj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele-tako ćete i vi biti oživljeni;…” “Mjera” koja se spominje u ovom ajetu ima veze sa nekoliko karakteristika kiše. Prije svega, količina kiše koja pada na Zemlju je uvijek ista.

Procijenjeno je da oko 16 miliona tona vode isparava sa Zemlje. Ovaj broj jednak je količini koja pada na Zemlju. Ovo znači da voda kontinuirano cirkulira u ciklusu uravnoteženom prema “mjeri”.

Druga mjera koja se dovodi u vezu sa kišom je njena brzina padanja. Minimalna visina kišnih oblaka je 1200 m. Objekat koji ima istu težinu i veličinu kao kišna kap, padajući sa ove visine, kontinuirano ubrzava i pada na tlo brzinom od 558 km/h. Naravno, svaki objekat koji bi udario tolikom brzinom u nešto prouzrokovao bi veliku štetu. Ako bi to bio slučaj i sa kišom sve zasađene površine bi bile uništene, stambene zone, kuće i vozila bi bili oštećeni, a ljudi ne bi mogli ići po kiši, ako ne bi prethodno preduzeli mjere predostrožnosti. Čak šta više, ova računanja su urađena samo za slučaj da se oblaci nalaze na visini od 1200 m, iako postoje oblaci i na visini od 10000 m.
Kišna kap koja pada sa ove visine lahko dostiže vrlo destruktivnu brzinu. No u stvarnosti to nije tako; bez obzira sa koje visine padaju, prosječna brzina kišne kapi kada dospije do zemlje je samo 8-10 km/h. Razlog ovome je poseban oblik koji ona uzima. Ovaj poseban oblik povećava trenje kroz atmosferu i sprječava ubrzavanje kapi kada ona dostigne određeni brzinski ''limit” (današnji padobrani su dizajnirani korišćenjem ove tehnike).
Kur’an u tom smislu uvijek govori samo o spuštanju kiše, nikada o padanju: “Koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu…”
“I na njih smo kišu spustili…”
“Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah spušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji imaju pameti.”
“…kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio…”, itd, itd.

Formiranje kiše

Za ljude je formiranje kiše dugo bila misterija. Tek sa otkrićem vazdušnih radara je bilo moguće saznati kroz koje faze prolazi njeno stvaranje. Postoje tri faze: prvo, ''sirovina'' kiše se uspinje u vazduh; kasnije se formiraju oblaci, i najzad, pojavljivanje kišnih kapi. Ove faze su jasno definisane u Kur’anu u kojem su, vjekovima unaprijed, date precizne informacije o formiranju kiše:
“Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune,...” Rum 48
Pogledajmo sada tri faze pomenute u ovom ajetu.
Prva faza: “Allah je taj koji vjetrove šalje,…”
Bezbrojni mjehurići formirani pjenušanjem okeana kontinuirano prskaju i uzrokuju da se vodene čestice “katapultiraju” prema nebu. Ove čestice, zvane aerosoli i koje su bogate solju, su potom nošene od strane vjetrova u atmosferu. Aerosoli formiraju oblake sakupljajući vodenu paru (koja se takođe iz mora penje u nebo) mehanizmom poznatim kao "water trap" (“vodena zamka”).
Druga faza: “…pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli…”
Oblaci iz vodene pare koja se kondenzuje formiraju kristale soli ili čestice prašine u vazduhu. Iz razloga što su ovdje vodene kapi vrlo male (sa diametrom između 0,01 i 0,02 mm), oblaci lebde i šire se u vazduhu. Tako nebo biva prekriveno oblacima.
Treća faza: “…pa ti vidiš kišu kako iz njih pada,…”
Vodene čestice koje okružuju kristale soli i čestice prašine se zgušćuju i formiraju kišne kapi. Tako, kapi postaju teže od vazduha, odvajaju se od oblaka i počinju da padaju na zemlju kao kiša.
Odavde možemo izvući sljedeći zaključak: svaka faza formiranja kiše je spomenuta u ovom Kur’anskom ajetu. Štaviše, ove faze su poredane po redu po kojem se i izvršavaju... Upravo kao što je slučaj i sa mnogim drugim prirodnim fenomenima, Kur’an ponovo i ponovo obezbjeđuje najtačnije objašnjenje o njima, i više, On je ljudima najavljivao ove činjenice vijekovima prije nego su one otkrivene od strane nauke.


Život dat mrtvoj zemlji u Kur’anu


Mnogi Kur’anski ajeti nas pozivaju da obratimo pažnju na naročitu funkciju kiše kao što je oživljavanje mrtve zemlje:
“I On šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba èistu vodu spuštamo da njome već mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo.” Furkan 48-49
“Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; takvo će biti i oživljenje.” Kaf 9-11
Pored uloge snabdijevanja zemlje vodom (koja je jasna), treba obratiti pažnju i na ulogu kiše kada je riječ o fertilizaciji (đubrenju) zemljišta. Vodena para koja se iz mora popela u nebo sadrži, kao što smo rekli, (pored vode) određene supstance “koje daju život zemlji”. Ove “ž‍ivotvorne” kapi se nazivaju “surface tension drops" (“kapi površinskog napona”). One se formiraju na gornjem nivou morske površine koju biolozi nazivaju mikro slojem. U ovom sloju, koji je tanji od desetog dijela milimetra, se nalaze mnogi organski ostaci koji potiču od mikroskopskih algi i zooplanktona. Neki od ovih ostataka selektiraju i sakupljaju hemijske elemente koji su vrlo rijetki u morskoj vodi (fosfor, magnezijum, potasijum i neki teški metali poput kopera, cinka, kobalta i olova). Ova “đubriva” natovarena u kapi podignuta su vjetrovima u nebo i poslije kratkog vremena padaju na zemlju zajedno sa kišnim kapima. Brojni hemijski elementi i soli metala neophodni za razvoj sjemenja i rast biljaka na nalaze se u kapima kiše.Soli koji padaju zajedno sa kišom su mali primjeri nekih đubriva (kalcijum, magnezijum, potasijum, itd.) korišćenih za povećanje plodnosti tla. Šume se takođe razvijaju i hrane uz pomoć ovih aerosola koji potiču iz mora. Na ovaj način, 150 miliona tona đubriva padne na ukupnu površinu Zemlje svake godine. Kada ne bi bilo prirodnog đubrenja poput ovog, vegetacije na Zemlji bi bilo vrlo malo, a ekološki balans bi bio ugrožen. Što je još “interesantnije”, ova istina, koja je mogla biti otkrivena samo uz pomoć moderne nauke, već je objavljena od Allaha vijekovima unazad.


*Ovaj tekst se ne odnosi na snježne padavine.

26.10.2007.

Paznja...

Esselamu Alejkum braco i cijenjene sestre...

Sva pitanja u vezi islama,serijata,islamskog zivota,fikha,hadisa,tefsira mozete postavljati na sljedeci e-mail adresu studia-din koja glasi...

Dzelaluddin@hotmail.com

26.10.2007.

Pronađite mjesta i za žene!

Muslimanka

Zašto bi vaš mesdžid trebao biti otvoren i za žene

"Ne zabranjujte Allahovim robinjama da idu u Allahove džamije." (Muwatta, Imam Malik)

"Kad jedna od vaših žena upita za odlazak u džamiju, ne zaustavljajte je." (Bukhari)

Nedavno sam, zajedno sa mojom porodicom, putovala u Colorado i radovala se što ću posjetiti neku drugu zajednicu muslimana. Kada smo u jednom gradu u Coloradu, kojeg neću imenovati, otišli na džuma namaz, na moje veliko razočarenje rečeno nam je da u toj džamiji nema mjesta za žene, te da ja ne mogu tu klanjati.

Zajedno sa djecom i mojom majkom, nemuslimankom, otišla sam u obližnji park dok je moj muž klanjao. Kao muslimanka osjećala sam se poniženom i ljutom, stid me je bilo ovog ummeta, stid pred mojom majkom zato što je vidjela da su me muslimani izbacili iz Božije kuće samo zbog mog spola. Nema ništa bez potvrdjivanja negativinih sterotipa, zar ne? Kasnije su braća rekla mom mužu da nemaju ništa lično protiv mene, već jednostavno "nema mjesta" za žene u džamiji.

Prije nekoliko godina, nakon što sam u društvu sa mojom kćerkom i jednom prijateljicom obavila kupovinu potrepština za moj novi dom, svratile smo u jedan mesdžid u New Yorku-u, s namjerom da klanjamo ikindiju. Na vratima mesdžida nas je dočekao jedan veoma ljut tinejdžer koji se izderao na nas da se vratimo kući, govoreći da ženama nema mjesta u džamiji, te da smo mi fitna za braću koja su bila u mesdžidu (ukupno njih trojica). Da vas podsjetim, nasa grupa sastojala se od jednog malog djeteta, sestre u hidžabu i džilbabu, te sestre sa nikabom. Subhan´Allah, ako su malo dijete i dvije sestre sa hidžabom fitna za ove muskarce, šta rade tek onda kada hodajući New Yorkom susretnu žene koje ne pokrivaju ništa više od onoga što zakon zahtijeva od njih (znači genitalije)? Kad smo krenule iz mesdžida, jedan od braće nas je zaustavio i izvinio se za incident. A zatim je rekao: "Nije da ženama nije dozvoljeno da uđu, jednostavno nema mjesta za vas u mesdžidu." Ne mogu da shvatim da u dvosobnom stanu sa dnevnom sobom koji je pretvoren u mesdžid, i u kojem su samo trojica braće, nema "dovoljno mjesta".

Ne znam. Može biti da je do mene, ali isprika "nema mjesta za vas" postaje izlizana. Jedanput sam imala priliku da posjetim mesdžid u Monterey, California, koji je bio iste veličine koliko i moja dnevna soba. Ako je ijedan mesdžid imao valjan razlog da koristi ovu ispriku, onda je to bio ovaj mesdžid. Međutim, braća ovdje su se dosjetila da postave zavjesu u donjem uglu prostorije kako bi napravili mjesta za žene. Ako ni jedna žena ne bi došla na namaz pomakli bi zavjesu u stranu, tako da bi bilo više prostora za muškarce. Ako bi se jedna ili dvije sestre pojavile, navukli bi ponovo zavjesu, a muškarci su se morali snaći na prostoru koji bi im ostao na raspolaganju.

Da, neki mesdžidi imaju vrlo malo prostora, ali nije prihvatljivo to koristiti kao izgovor za sprječavanje žena da tu obavljaju svoju molitvu. Dokaz sam vam ponudila u primjeru mesdžida iz Monterey. Pošto je Poslanik, alejhi salatu ve selam, specifično rekao da se ženama ne brani odlazak u mesdžid, niko neće istupiti i reći da sprječavaju žene da uđu. „Nemamo mjesta“ je postalo šifra za „Ne želimo vaše prisustvo. Idite kući.“ Ako bi ljudi istinski htjeli da se pridržavaju Poslanikovog, savs, sunneta, onda bi trebali pripaziti da im njihov mesdžid ne posluži u kršenju Poslanikovih, savs, riječi.

Ljudi koji u takvim zajednicama ustanu protiv nepravde budu često etiketirani kao oni koji prave nered. Kada sam napisala pismo spomenutom njujorškom mesdžidu navodeći razloge iz Kur’ana, sunneta i djela naših uvaženih učenjaka zašto je zabranjeno isključiti žene iz mesdžida, bila sam nazvana „radikalnom feministkinjom“. Subhan’Allah. Zar je anti-feminizam u našoj zajednici dobio takav oblik da svaki govor o pravima žena mora biti odbačen, pa makar dolazio direktno od Allaha, svt, i Njegovog Poslanika?

Pored neugodnosti koje takvi mesdžidi priređuju svim onim ženama koje putuju ili rade ili su iz nekog drugog razloga sprječene molitvu obaviti kod kuće, ti džemati također štete cjelokupnoj zajednici, jer na taj način u njoj nastaje rupa. Velika količina mišljenja, ideja i energije bude eliminisana. Pa više od 50% lokalne zajednice je nevidljivo i isključeno iz dešavanja. Kažem više od 50%, jer najčešće je tako da kada iz mesdžida isključimo žene, automatski isključujemo i djecu koja ostaju sa svojim majkama. Je li tako treba da izgleda naša da’wa? Da ima isključivo muško lice? Kako možemo reći nemuslimankama da je islam mjesto na kojem mogu naći utočište ako im pokažemo zajednicu u kojoj su žene nevidljive?

Tako nije izgledala da’wa sahaba, radiAllahu anhum, i nije od sunneta Poslanika, alejhi salatu ve selam, da isključuju žene. Niti iz mesdžida niti iz cjelokupne zajednice. Mnogo je interpretacija proizišlo iz hadisa u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao ženi da je njena molitva obavljena kod kuće bolja nego njena molitva u mesdžidu. Ono što ja želim ovdje istaći jeste da, dok je Poslanik, savs, rekao da je ženina molitva kod kuće bolja za nju, on joj nije svakako zabranio odlazak u džamiju. Zapravo mi znamo da je istina suprotne prirode, naime Poslanik, savs, je rekao muškarcima da ne sprječavaju žene da idu u mesdžid kao što možemo vidjeti u gore citiranim hadisima. Pa ako ste u mesdžidima koji nemaju prostora i za žene, onda vi njih sprječavate da dođu u njega. Ako stojite i gledate dok drugi brat govori ženama da se vrate kući, vi onda sprječavate ulazak žena u mesdžid. Da li zaista želite da zauzmete takav stav?

Ako je prostor vašeg mesdžida uistinu mali, postoje ipak veoma lahki načini da u njemu napravite malo mjesta i za žene koje bi u nekom trenutku trebale da klanjaju u njemu, dok bi cijeli prostor bio prepušten muškarcima onda kada nema žena u mesdžidu. Mnoge prodavnice za kućne potrepštine i kućnu dekoraciju prodaju deokrativne zastore ili zidove od papira po relativno niskim cijenama. Lahko ih je složiti i pohraniti do slijedeće upotrebe. Prodavnice snabdjevene kancelarijskom opremom nude pokretne zidove na točkovima koje je također lahko ukloniti. Ako vaš mesdžid u svome budžetu nema novca za takve nabavke, novac možete skupiti među džematlijama. U međuvremenu prostor za žene možete provizorno pregraditi stolicama ili zavjesama. Ili pak možete uraditi ono što su mesdžidi radili stotinama godina, a to je samo odrediti mjesto za žene iza mjesta za muškarce bez pregrada ili zidova. No, budite svjesni da se neke žene (i muškarci) ne bi osjećali sasvim ugodno sa takvim rješenjem, jer možda moraju dojenjem nahraniti dijete ili u toku hutbe popraviti svoje mahrame.

Ako vas je Allah, svt, blagoslovio time da imate veći prostor za vaš mesdžid, onda učinite nešto dobro za vaše sestre. Osigurajte im odgovarajući prostor rezervisan samo za njih. Neka pod bude čist. Neka bude ugrijano zimi i neka ima dovoljno svježeg zraka ljeti. Neka krov ne prokišnjava. Provjerite da li postoje vješalice za odjeću i ormarići za cipele.

Neka su im kopije Kur'ana pri ruci za čitanje. Neka u ženskim kupatilima budu vješalice za hidžabe (kad uzimaju abdest), papirne maramice za sušenje i sapun za pranje. Neka kupatila budu čista. Ako ima dovoljno mjesta, ubaciti stolić za previjanje beba. Činjenica je da gdje ima muslimanki, tu najčešće ima i muslimanske djece i najmanjima od njih se moraju mijenjati pelene. Zar to muslimanske majke treba da obavljaju na mjestu gdje se klanja ili na mokrom, prljavom podu kupatila?

Kada osigurate pristup ženama u mesdžid, istovremeno im osiguravate pristup čitavoj zajednici i učenjima islama. Pokazujete ljudima koji nisu muslimani da islam ne znači isključivanje žena i djece i da islam nije muška religija. Pokazujete nemuslimanima da žena može biti skromna, može biti religiozna i da u isto vrijeme može sudjelovati u društvenom životu. Pokazujete slijedećim generacijama muslimana da ideje o isključivanju žena i njihovo zatvaranje u kućama, koje imaju utemeljenje u nekim kulturama, nikako nisu od islama. I time pratite učenje i primjer našeg voljenog Poslanika, savs.

Vrijeme je da počnemo ispravljati štetu počinjenu našoj zajednici od strane predislamskih ideja o “ženinom mjestu”. Vrijeme je da uklonimo nesporazume i nerazumijevanja dina kojih se neki još čvrsto drže. Jedini način na koji možemo postići da slijedeća generacija razumije islam onako kako nas je učio Poslanik, savs, je da se pobrinemo da i žene i djeca budu u punoj mjeri uključeni u mesdžid.

Napisala: Umm Zaid

26.10.2007.

Mala i velika laž o 11. septembru 2001

Kolumna27. Septembra ove godine „New York Times“ objavljuje reportažu o ženi koja je tvrdila da je preživjela napade 11. septembra. Tania Head je već godinama pristutna u medijima. Posjetiteljima „Ground Zero“ je pričala svoju priču, sretala se sa studentima opisujući šta je doživjela, osnovala je udruženje za pomoć preživjelima, postala je predsjednicom organizacije "World Trade Center Survivors' Network", fotografisala se sa gradonačelnikom New York-a Michael Bloomberg-om i njegovim prethodnikom Rudolph Giuliani-em itd. Svako u USA je već znao njenu srceparajuću priču.

Tania Head je bila tip žrtve s kojom se 11. septembar mogao medijski emocionalizirati, tako da sve donedavno nikom nije ni palo napamet da provjeri njene nevjerovatne tvrdnje. Navodno je radila na 96. spratu južnog tornja, dok je njen vjerenik Dave, koji je tom prilikom izgubio život, radio na 100. spratu sjevernog tornja. Bježeći nakon napada, njena odjeća se zapalila, pa joj je u pomoć priskočio vatrogasac, koji na žalost nije imao tu sreću da se izvuće živ.

No to nije sve. Pokušavajući da napusti plamenu stihiju južnog tornja, sreće čovjeka koji Tanji, prije nego što je podlegao, daje vjenčani prsten sa molbom da ga proslijedi njegovoj ženi, što je Tanja nakon određenog vremena i uradila. Tako Tania Head nije ništa izostavila što neće dirnuti ljudska srca: Izgubila je voljenu osobu u napadima 11. septembra, i sama je bila žrtva tih napada, srela je jednog spasioca i ispunila zadnju želju čovjeku koji umire.

U međuvremenu se ispostavilo da je čitava priča čista izmišljotina. Nikad nije radila za financijski Institut Merrill-Lynch u WTC, a familija njenog „vjerenika“ Dave-a, koji je zaista poginuo u WTC, nikad o njoj ništa nije čula, odnosno o njihovoj navodnoj vezi nije imala pojma. Svi akteri njene priče bili su mrtvi, tako da nije bilo nikog ko bi opovrgao Tanjine navode i razotkrio njenu laž. A ime udovice kojoj je navodno predala vjenčani prsten nije iz obzira prema istoj htjela da objelodani.

Američka javnost je užasnuta njenim lažima o 11. septembru. Ono što je užasavajuće, međutim, nije laž sama po sebi, već činjenica da je Tania Head godinama pričala ovu bajku, a da niko nije došao na ideju da istu provjeri. Tania Head se u principu samo okoristila lahkovjernošću američkog naroda, i još jednom vjerno dočarala kako je lako izmanipulisati masu pogotovo kada se radi o 11. septembru, jer se ovom događaju ne prilazi racionalno nego emocionalno.

Njena priča bila je toliko emocionalno nabijena, da se perfektno uklapala u američku sliku o 11. septembru, te niko nije ni našao za shodno da njene navode provjeri. Ovaj slučaj jasno pokazuje da američko stanovništvo događaje od 11. septembra, koji su ih lansirali u stanje kolektivne nacionalne žalosti, uopšte kritički ne preispituje. U takvoj situaciji, Tania Head je samo iskoristila emocionalni talas, kojeg je 11. septembar prouzrokovao.

No, ne istražiti njenu srceparajuću bajku i proglasiti je predstavnikom preživjelih 11. septembra je jedna stvar. Ali, općenito ne istražiti napade od 11. septembra i pri tome još podržavati tzv. “rat protiv terora” je potpuno druga stvar. Jer, šta je tek mala Tanjina laž, kojom se samo medijski željela promovirati i pri tome nije nikom naudila, naspram ogromne laži George W. Bush-a, koja je dovela do patnji i smrti nebrojeno mnogo ljudi?

Američka javnost osuđuje malu Tanjinu laž, a previđa istovremeno, da su US-ratovi koji su uslijedili nakon 11. septembra, ništa drugo nego jedna obična ogromna laž. Naspram nje djeluju Tanjine izmišljotine kao mali lapsuz. I mnoge druge stvari, koje američka vlada u vezi 11.septembra tvrdi, možemo mirne duše svrstati u kategoriju bajki.

Tanjini navodi da je preuzela prsten od umiruće žrtve nije ništa naspram nevjerovatne tvrdnje američke vlade, da je u ruševinama Trgovačkog centra pronašla pasoš jednog od atentatora, dok u istom mahu tvrde da je vatra koja je izbila nakon napada omekšala čeličnu konstrukciju i tako prouzrokovala rušenje, iako su na video snimcima jasno vidljive ekspozije kojima je WTC propisno poravnjan sa zemljom.

Takođe je Tanjina izjava, da je u sjevernom tornju izgubio život njen vjerenik, prihvatljivija nego tvrdnja US-vlade, da su dva ne-pilota, koji su prije toga pohađali par časova letenja, bila u stanju da u manevru, na kojem bi im pozavidjeli i iskusni piloti, putničkim avionima pogode WTC. Tanjine laži su, dakle, daleko prihvatljivije nego laži američke vlade.

U međuvremenu je Tania Head “provaljena” i javnost se od nje distancirala. Da je trebalo čitavih 6 godina da se ispostavi da je lažac, iako je bilo vrlo jednostavno sve njene navode odmah provjeriti, jasno govori o tromosti američkog naroda po pitanju traženja istine. Narod očigledno pati od potpune nezainteresovanosti glede istine.

A to je opet iskoristila američka vlada pripremajući i izvodeći jednu od najvećih laži u američkoj istoriji. A s obziorm na činjenicu da im je trebalo 6 godina da “nadođu” na malu Tanjinu laž, proći će sigurno decenije prije nego američki narod shvati, da su ga u mnogo čemu u vezi 11. septembra jednostavno slagali.

26.10.2007.

OPRAVDAVANJE DOBRIH I VRIJEDNIH LJUDI PO PITANJU NOVOTARIJA

ImageOpravdavanje dobrih i vrijednih ljudi po pitanju bid'ata/novotarija, koje su plod njihova idžtihada, tumačeći i razumjevajući njihove riječi/stavove, na najljepši mogući način.

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm..

Nema nikakve sumnje u to da će se oprostiti eventualna greška mudžtehidu u pitanjima koja su podložna idžtihadu, i da će zbog toga imati čak i nagradu, shodno riječima Allahova Poslanika s.a.w.s.: „Kada hakim/pretpostavljeni, izvrši određeni idžtihad pa pogodi - imaće dvije nagrade, a ako izvrši idžtihad pa pogriješi - onda će imati samo jednu nagradu!“ (Muttefekun 'alejh)

Stoga veliki broj 'alima/učenih i 'abida/pobožnih ljudi će imati opravdanja, pa čak i emiri/vođe, u onome što su izmislili-inovirali, zbog svog idžtihada, jer je:

„Veliki broj mudžtehida kako selefa/prvih, tako i halefa/potonjih, rekao ili uradio nešto što je bid'at/novotarija, a nisu znali da je bio u pitanju bid'at/novotarija, ili zbog da'if hadisa koje su posjedovali a koje su smatrali sahihom, ili zbog određenih ajeta iz kojih su razumjevali ono što se njima nije htjelo, ili zbog određenog mišljenja kojeg su smatrali ispravnim – a samo je pitanje već imalo rješenja koje do njih nije doprlo – a ako se čovjek bude bojao Allaha dž.š., onoliko koliko bude mogao, spadaće u okvir ajeta: „Gospodaru naš, nemoj nas kazniti zbog nečega što zaboravimo ili ako u nečemu pogriješimo!“ (el-Bekara, 286.) U muslimovom sahihu, br.126., se bilježi da je Allah dž.š., kao odgovor na ovaj ajet, rekao: „Već sam vam oprostio!“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 19/192.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., opravdava neke dobre i pobožne ljude koji su zbog te'evila/pogrešnog rezona, prisustvovali sufijskom slušanju i plesu, pa kaže:

„Oni koji su prisustvovali ovoj zabludi zbog te'evila/pogrešnog rezona, a jedni su od istinoljubivih, iskrenih i dobrih – njihova dobra djela će nadjačati loša djela ili greške počinjene u pitanjima podložnim idžtihadu. Ovo je put svakog dobrog pripadnika ovog ummeta kada su u pitanju njihove greške i klizavice! Allah dž.š., kaže: „A onaj koji donosi istinu i u nju vjeruje - oni su bogobojazni & sve što zažele u Gospodara svoga će naći; to će biti nagrada onima koji su dobra djela činili & da bi Allah preko ružnih postupaka njihovih prešao, i da bi ih za lijepa djela koja su radili nagradio. (el-Zumer, 33-35.)“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 1/298.)

Na isti način on opravdava i neke šejhove koji su se pročuli po dobru i koji su bili čvrsti na imanu, pa kaže:

„Šejhovi-'alimi koji su pobornici sidka/istine - ako se u riječima nekog od njih nađe nešto što je greška i neispravno – osnova imana u Allaha dž.š., i Njegova Poslanika s.a.w.s., ako bude čvrsta - biće im oproštena greška koju su zgriješili zbog svog idžtihada!“ (Pogledaj: el-Safedijja, 1/265.)

Ako je idžtihad povod oprostu izvjesnoj novotarskoj greški – ta greška ne umanjuje od stepena i značaja tog mudžtehida, sve dok je on jedan od dobrih muttekijja:

„Cilj je da se zna ispravan i tačan dokaz i ako će osoba koja po njemu ne postupi imati izvjesnog opravdanja zbog svog idžtihada. Nekada će ta osoba biti i veliki siddik/istinoljubitelj – mada nije šart/uslov, da bi neko bio veliki istinoljubitelj/siddik, da mu sve riječi i djela budu po sunnetu!“ (Pogledaj: Iktida'ul-Siratil-Mustekim, 1/282.)

Ako određene dobre osobe urade neku novotariju/bid'at, to nije dokaz da je taj bid'at/novotarija, ispravan. Ispravnost nečijeg postupanja se spoznaje putem Allahove Knjige i Sunneta Alahova Poslanika s.a.w.s.:

„Ako neki koji su dobri i vrijedni to rade – isto to nisu radili ljudi u njihovom vaktu i zemanu zbog toga što im je to bilo mrsko, a neki su to i zabranjivali. Dakle, ovi koji to nisu radili i oni koji su zabranjivali – ako nisu bolji i vrijedniji od onih koji su to radili nisu ni slabiji u odnosu na njih, a ako i pretpostavimo da su slabiji od njih onda su se pretpostavljeni/ulul-emr, razišli u nečemu što će morati vratiti Allahu dž.š., i Njegovom Poslaniku s.a.w.s..“ (Pogledaj: Iktida'ul-Siratil-Mustekim, 1/291.)

Ovako će se postupati onda ako se zgriješi u pitanju koje je podložno idžtihadu, a što se tiče greške koja je u kontri sa:

„Jasnom Knjigom i proširenim sunnetom ili sa idžma'om selefa ovoga ummeta – po pitanju čega se nema nikakva opravdanja – prema ovakvome ćemo se ophoditi onako kako se ophodi sa novotarima!“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 24/172.)

Riječi dobrih i pobožnih ljudi će se razumjevati na najbolji i najljepši mogući način. Od toga je i pristup šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm., riječima Džunejda rhm:

„Tevhid je smatrati el-kidem/praiskon čistim od el-hadesa/nastajanja!?“ Kažem: Ovo su općenite riječi; prava osoba će ih na najljepši račun razumjeti, dok će ih kriva osoba na pogrešan način razumjeti!... Što se Džunejda tiče, ovim riječima je imao za cilj tevhid na kojeg ukazuju i ostali šejhovi – tevhid kasda/cilja i iradeta/volje, sa svim stavkama koje sadrži u sebi od ihlasa/iskrenosti i tevekkula/oslanjanja i mehabbeta/ljubavi; Allah dž.š., je jedinstven u svim Svojim svojstvima još od praiskona, i u tome mu se niko ne mješa. Odvajanje između Stvoritelja i stvorenja u ubjeđenju i 'ibadetu – je prava istina, i ono spada u tevhid s kojim je Allah slao Svoje poslanike, i s čime je slao Svoje knjige. U Džunejdove riječi će spadati i nužnost odvajanja kidema/praiskonskog od hadesa/novonastalog, i da su oni međusobno odvojeni, znajući i svjedočeći tome da je Stvoritelj potpuno odvojen od stvorenja za razliku od onoga u šta vjeruju ittihadijje/panteisti, kojih ima među nekim sufijama i ostalim, koji vjeruju u opšti ili djelomični panteizam!“ (Pogledaj: el-Istikamet, 1/93.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., opravdava i neke sufijje u onome što kažu: „Ne robujem Ti iz želje za Tvojim džennetom, niti iz straha od Tvoje vatre, već Ti robujem kako bih gledao u Tebe, ili zbog Tvoje veličine“ – zbog lijepe namjere i želje i pored toga što ove riječi sadrže u sebi izvjesne greške, pa kaže:

„Ovakav je hal velikog broja pobožnjaka i istinoljubivih ljudi i vlasnika halova i mekama/sufija – neki od njih će imati ispravan vudžd i zevk/osjećaj, ali nisu imali drugih riječi kojima bi opisali svoje stanje pa bi se u njihovom izrazu potkrala greška i loš edeb uz ispravnost cilja i namjere, mada ima i onih od kojih se te riječi dese s ciljem i ubjeđenjem!“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 10/699.)


25.10.2007.

No coment

Order By : ID | File Title | Downloads | Submit Date
 
 
file_icons/video.png FTV "Pecnica" 07.12.2006 - "Vehabizam"
 
 
Download download_trans.gif
 
  thumbnail
Submitted On:    14 Sep 2007
File Size:    82.0 MB
Downloads:    109
 
file_icons/video.png FTV "Posteno" - 18.10.2007 - "Sandzak"
 
 
Download download_trans.gif
 
  thumbnail
Submitted On:    25 Oct 2007
File Size:    270 MB
Downloads:    20
 
file_icons/video.png Jusuf Barcic vs. Efendija Salkic
 
 
Download download_trans.gif
 
  thumbnail
Short Description:    Face to face na BHT1
Submitted On:    01 Oct 2007
File Size:    104 MB
Downloads:    85
25.10.2007.

Tradicionalizam je danas bastion iza koga se kriju neupucenost i neznanje

TespihAko bolje sagledamo našu stvarnost, na lokalnom i globalnom nivou, uočit ćemo raznolike trudbenike koji superiorno nastoje propagirati svoje ideologije i obezbijediti nadmoć svojim svjetonazorima. Pojmovi tradicionalizma i modernizma uveliko obuhvataju sve savremene pravce i sekte, sa mnoštvom različitih imena, koje su zastranile u mnogim primarnim i sekundarnim pitanjima islama. O modernistima je bilo više riječi u jednom od prethodnih brojeva ovog časopisa. Tradicionalizam i modernizam su naizgled oprečni, ali pod tradicionalizmom prije svega mislimo na pravac unutar islamskog ummeta koji u osnovi nosi obrise islama, ali se pod dugim vanjskim neislamskim utjecajem ukorijenio u devijantnim idejama i praksi mnogih muslimana.

Najčešći povodi nastanka ovog pravca su različite društvene, materijalne i političke okolnosti koje su imale direktan utjecaj na izmjenu i korigiranje originalnih islamskih postavki. Imam Ibn el-Mubarek je spjevao poznate stihove: „A ko je drugi pokvario vjeru osim vladara i loših učenjaka.“ Islam je, primjerice, tokom Osmanskog hilafeta zadobio formu koja je velikim dijelom odgovarala originalnim postavkama islama, ali su se u drugorazredna pitanja islama posebno uvukle novotarije koje se, i pored nestanka hilafeta, danas uzimaju kao dio originalne vjere.

Veza tradicionalizma i modernizma

Tradicionalizam je veoma lahko razlikovati od originalnih postavki Kur'ana i Sunneta, a posebnu pažnju privlači interaktivna veza tradicionalizma i modernizma. Iako su ova dva pravca naizgled oprečna, objedinjuje ih činjenica da na putu do zacrtanih ciljeva kategorički odbijaju revidirati svoje stavove radi dosljednijeg slijeđenja Kur'ana i Sunneta. Tradicionalizam i modernizam, i pored različitih pogleda na vjeru i život, imaju nekoliko dodirnih tačaka, od kojih su:

1. Oba pravca nisu zasnovana na postavkama Kur'ana i Sunneta, već se samo pozivaju na ove izvore bez zadovoljavajućeg utemeljenja.

2. Oba pravca gaje ideološko utemeljenje o nedostatnosti Šerijata. Tradicionalisti mu dodaju nova obredoslovlja, a modernisti ga nastoje prilagoditi zahtjevima vremena.

3. Oba pravca zadovoljavaju se postojećim stanjem, bez obzira bilo ono odgovarajuće uslovima islamskog života ili ne. Tradicionalisti slijeđenjem i izmišljanjem novih vrsta obredoslovlja odvraćaju poglede ljudi od stvarnih potreba i ciljeva islama, dok modernisti izmjenom originalnih postavki prilagođavaju islam vladajućim trendovima i sistemima.

4. Ova dva svjetonazora su često u pragmatskoj svezi, jer materijalni i politički ciljevi nadjačavaju njihovu uslovnu različitost. Često ćemo npr. vidjeti tradicionalne svečanosti (dovišta i mevludi) koje su se ukorijenile u formi ibadeta (obredoslovlja) i prisustvo onih koji nose modernističke poglede na islam na istim tim ''vjerskim'' obredima. Naši ispravni prethodnici su davno ukazivali na vezu neutemeljene tradicije i modernizma, samo su se termini razlikovali, a postupci su vijekovima ostajali isti. Sufjan b. Ujejne je govorio: „Čuvajte se pobožnog neznalice i iskvarenog učenjaka, jer su oni izvor svake smutnje.“ Pobožni neznalica - tradicionalist crpi svoja uvjerenja i postupke iz „zevqa“ - užitka, emocija, snova itd., dok iskvareni učenjak - modernist na uštrb originalnih propisa vjere daje prednost ovosvjetskim porivima i ambicijama da bi stekao ugled i funkciju među ljudima.

Ispravna islamska tradicija

Tradicija označava naslijeđe od drugih, u vidu imetka, znanja, ugleda i slave. U ovom kontekstu se ova riječ navodi i u Kur'ani-kerimu. Pod ispravnom islamskom tradicijom mislimo na ogromno naučno bogatstvo, temeljeno na Kur'anu, Sunnetu i izrekama prvih pohvaljenih generacija, koje su nam ostavili naši prethodnici u vidu mnogobrojnih vjerskih naučnih disciplina; i to u svojim knjigama koje su tretirale šerijatska pitanja kao što su: akaid, tefsir, hadis, fikh, usuli-fikh, Poslanikova, s.a.v.s,  sira i dr. Vikont Filip de Tarazi u svojoj knjizi o islamskom naslijeđu (tradiciji) spominje 1.500 islamskih biblioteka na arapskom jeziku, a procjenjuje se da sadrže 262 miliona različitih naslova u rukopisima i štampanoj formi.

Replika onima koji brane tradicionalizam i modernizam

Mnogi tvrde da su tradicionalizam i modernizam u okvirima dozvoljenog razilaženja kojeg je čak bilo i među pohvaljenim generacijama islama. Međutim, reći će se: Musliman koji želi zadovoljstvo svoga Gospodara mora znati da je islam onakav kakvog ga je Allah, azze ve dželle,  objavio Muhammedu, s.a.v.s.,  bez iskrivljenja i izmjena. Jedino je islam vjera koju Allah, azze ve dželle, želi za sve ljude, u svakom vremenu i prostoru, od poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., sve do Sudnjega dana. Islam je za naše vrijeme, kao što je bio i za prethodna vremena. Pošto tekstovi Šerijata ne trpe izmjene, a okolnosti ljudi su promjenjive, onda i modernisti i tradicionalisti kažu: „Ostavite tekstove Šerijata kakvi i jesu, ali njihovo tumačenje revidirajte i dajte im nova značenja koja su u saglasnosti sa trendom vašeg vremena i vašim strastima, kao što su vaši prethodnici davali značenja koja su odgovarala njihovom vremenu. Tekstovi su Božanska objava, a njihovo shvatanje je ljudski trud. Tekstovi su apsolutni, a njihovo shvatanje je relativno.“ Kažemo: Moramo znati da su tekstovi Kur'ana objavljeni na čistom arapskom jeziku koji ima precizna značenja koja shvataju oni koji poznaju ovaj jezik: Mi smo ga objavili kao Kur'an na arapskom, ne bi li ste ga shvatali. (Jusuf, 2.) Potom je došao Sunnet da bi još više pojasnio jezička značenja. Ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s, ove tekstove su tumačili shodno shvatanju jezika Kur'ana i Sunneta koji je bio njihov jezik, te prema onome što su čuli od Allahovog Poslanika, s.a.v.s,  i prema onome što su vidjeli prilikom objave ajeta i stanja u kojima su hadisi izrečeni. Zatim su se, jedne za drugima, smjenjivale generacije iz reda imama i učenjaka koje su kur'anske i hadiske tekstove shvatali na identičan način, što je vidljivo iz njihovih pisanih djela. Tvrdnja da su oni tumačili tekstove shodno trendu njihovog vremena je čista iluzija koju opovrgavaju historijski argumenti. Neko će upitati: Je li to znači da se nisu razilazili? Odgovorit će se: Nisu se razilazili oko temeljnih značenja tekstova, a bilo je sporednih neznatnih razilaženja. Razišli su se u shvatanjima koja je dotični tekst trpio, ili u pitanjima koja podliježu idžtihadu, a o njima nema tekstova. Međutim, najvažnije je da razilaženje među njima nije nastupilo zbog različitosti njihovih savremenih trendova, kao što modernisti zagovaraju, već su to bila pojedinačna razilaženja u okviru jednog vremena. Prava razilaženja su bila između onih koji su se pridržavali ispravnog puta i između onih koji se nisu pridržavali naučnih pravila islama, već su počeli pogrešno tumačiti tekstove i, u skladu sa svojim strastima i ambicijama, uvoditi nove stvari ostavljajući ih u naslijeđe budućim pokoljenjima.

25.10.2007.

Istina o Jevrejima i Krscanima 1 dio...

Esselamu Alejkum braco i cijenjene sestre!

Neke je salvat i selam na posljednjeg Bozijeg poslanika muhammeda s.a.w.s,na njegovu cestitu porodicu,i na njegove cestite i istinske ashabe...

Zivimo u vremenu zabluda,podmicivanja,ubijanja,lazi,prevare,i najjace smutnje koja se odigrava i koja se ubacuje medju ummet,medju (muslimane) od strane zapadnih tzv sila i njihovih pristalica zemalja europe.

Zapadne sile podmicuju ljude pod zastavom (demokratije),ostvaruju ciljeve preko krvi,ubijanja,omalozavanja i neistina,rijec,ili plagijat koji sada uvijek koriste je terorizam,a zar pljacka i sva zla koja cine su demokratija,mir,sloga,razumjevanje,postivanje ljudskih prava kako oni to promoviraju je samo plast pod kojim se krije njihovo zlocinacko lice...

Ko god misli da se vodi borba protiv terorizma u svijetu,taj je u ocitoj zabludi,ovdje se vodi borba protiv islama, i sve sto ima amblem islama i vjere taj mora ili da se ubije ili da se zatvori,ili da se podcini njihovim interesima i ciljevima,a njihov cilj,koji vec vijekovno zele da ostvare je, da sto veci broj silom prevedu na njihovu dogmatiku vijerovanja.

Al rezultati pokazuju sljedece nakod 11 septembra koji je bio najveca holivudska predstava i laz,a oni imaju tehniku i starih aviona sad na bacanje,pa mogu da serviraju svijetu sta zele i kako zele,uspostavilo se nakon 11 septembra,da je veliki broj amerikanaca prihvatilo islam,mudrost Allahova je veca nego njihova smutnja koju kroje i koju su nacinili nakog posljednjih godina,i nakon vijekovnog ustrajanja da krscanstvo prevlada svijet,al,opet sve him se to samo obija od glavu...

Jevreji i krscani su se podjelili,nekad su sacinjavali zajednicki skup,bili su tzv cijelina,al,jevreji i dan danas sanjaju o tome i cekaju taj dan,kada se budu mogli osvetiti krscanima,jer mi znamo zbog cega...

Jevreji za sebe govore,da su oni jedini prihvaceni narod kod Boga dz.s.,jer oni u svojem nevjerstvu kojeg him sejtan servira i servirao,misle da Allah je samo njih kao namjesnike na zemlji postavio,i da su oni kod Allaha odabran narod.

Vidimo koliko su odabrani,da u Kur`an-u na puno mijesta Allah i proklinje!

pa cak sta vise Allah ih naziva (nedzaset) to znaci izmet...

Jevreji su u potajnosti svojoj i za vrjeme poslanika koji su him dolazili krili svoju zajedljivost,krili njihovo ne vjerovanje,postoje milioni dokaza za to,jer islam se brani dokazima,i argumentima na svako postavljeno pitanje,da nisu krili njohovo zlo koje nose u srcima i prsima,ne bi poslanike koji su him slati,ni krive ni duzne ubijali,kao sto Allah to u Kur`an-u spominje na nekoliko mjesta...

Kad je jedan jevrej za vrijeme poslanika s.a.w.s,koji je bio ucevan jevrej,kod njegova naroda veoma uvazena i ucena licnost,dosao poslaniku s.a.w.s raspitivao se o vijeri islamu,sta islam nalaze,koja se njegova nacela,znaci zelio je argumentaciju od poslanika s.a.w.s,i kad je dobio na sva pitanja sve odgovore,koje su poklopile sve one njegove prijasnje ucene rijeci,na kraju il koncu svega toga,pitao je poslanika s.a.w.s kako da rihvati vjeru Islam.

Prihvatio je islam,i Poslanik s.a.w.s je pozvao skup jevreja,koji su tada u socijalizaciji s njima zivjeli,i rekao him je,znate li tog i tog vasheg prijatelja,reci te mi kakv je on medju vama?

Oni su ga poceli hvaliti,kako je medju njima najugledniji,najucevniji,da ga vole,cijene i postvaju,al,kad him je Poslanik s.a.w.s rekao;

A kako bi vi reagovali kad bi taj koga hvalite,rekao da je prihvatio islam,i da je vashu tzv vijeru odbacio?

Oni su rekli;Kakvi,nemoze to biti,to se nikada ne moze desiti,jer mi znamo njegovo porijeklo,znamo iz koje jevrejska familije potice,i znamo kolki je protivnik drugih vjera,znamo da je dosljedan svoje jevrejske krvi.

Poslanik s.a.w.s ga je pozvao,on je bio skriven iza paravana,kad se pojavio pred njima,oni su zabazeknuto stajali,kao da vide smrt pred ocima,cim je pristupio njima,na glas je izgovorio 3x sehadet svjedocanstvo u jednoga Boga i svjedocanstvo da je muhammed Boziji poslanik...

Kada su to jevreji culi,podigli su buku,govorili su;On nikada nije bio dobar,nikada nije bio ucevan,nikada nije bio ugledne familije medju nama,i njegova familija je bila losha kao sto je i sad losh i on.

Zar ne rekoste da je bio ucevan,dobar,ugledan medju vama rece Poslanik s.a.w.s?!

Nije! mi to nismo rekli,nikad on nije bio dobar!

Pa pogledajte ovaj primjer lazi jevreja,koji se ne stide iznositi laz pred poslanika s.a.w.s

koji se Boga ne boje da u prisustvu,Bozijeg poslanika s.a.w.s lazu,pa sta onda ocekivati od njih u ovom tzv modernom dobu,ni jedan jevrej nikad istinu govorio nije,jer ima jedna zakletva koju u tajnosti jevreji koriste,a ta tajna je,da oni kako kazu za sebe da smiju da lazu,njima je laz dozvoljena,i njima njihova laz ne podpada pod grijeh,jer kazu,da svaki jevrej koji laze,stiti samog sebe,a to je kako kazu,zbog toga jer su u opasnosti na ovom svjetu od drugih ljudi...

Pa kad kazu da je njima dozvoljeno da lazu,kako nece slagati sve ovo sto dan-danas lazu ljudima,kao npr navedimo 11 septembar.

Jevreji su u tajnom savezu s (Slobodnim graditeljima) a to su mosoni,mosoni sacinjavaju jedan grupacijski sistem jevreja,blagih,ortodoksnih,i umjerenih kako sebe nazivaju,tajni savez,pakt sejtana,jer kako nece biti,kad na tajnom skupu mosona,zrtva him je dijete koje bacaju u vatru,s tim hoce da kazu,i aludiraju,da je nevino dijete spas njihovog grijeha od vatre,zar je ovo normalan skup?

Isa a.s. sin hazreti merjeme nek je Alah zadovoljan s njima,je dosao pred skup jevreja,koji su tada sacinjavali malo vecu grupaciju,u to vrjeme oni su se vec podvojili od ostatka drugih ljudi koji su s njima zivjeli,ocekivali su Isa a.s. da samo kako i misle njima dodje kao poslanica od Boga,jer oni kako kazu u njihovim knjigama imaju obecanje dato od Musaa a.s. da ce samo njima doci Isa a.s. i da ga docekaju na najljepsi nacin,i da slusaju rijeci njegove koje ce him govoriti,pamte,i da mu se ne suprostavljaju kako su se suprostavljali njemu,i da mu ne nalazu dosta molbi,ko sto su njemu nalagali,znaci da ne budu jednom rijecju dosadni,jer su u vrjeme Musa a.s. jevreji bili izuzetno dosadni,i naporni u pitanjima i molbama,cak sta vishe su bili i previshe ljeni u obecanjima,i u ispunjavanju obaveza datih Allahu s.w.t.

Bili su jako strasljivi,da su cak sta vishe trazili da ne bude nikako noc,vec da bude kao pri svitanju,da se vidi svijetlo,i oni su spavali u zajednici,znaci,nisu spavali odvojeno,kao sto i dan danas cine,da brat koji ima 17 godina spava sa sestrom koja ima 20,sto je u islamu zabranjeno od 10-te godine...

Njihova plemena su bila uvijek nakako na oprezima,i uvijek su imali sumnju u sebi u poslanike a.s. i njihovu poslanicu,jer su kako Kur`an kaze (Njihova srca bila jos uvijek zadojena teletom)

Da bi jedan jevrej u vrjeme Musa a.s. rekao,ja vidim njega,al ne vidim Boga,a tamo sam ga video (misli se na tele),i taj covjek od semirije prokletog pristalica,je poveo vec jednu skupinu  plemena,koji su se poveli za njim,znaci ovo je prvi skup,koji se poceo odvajati kod jevreja,i dan danas ima razlicitih sekti kod jevreja koji ne propagiraju isto,a to dolazi od doba Musa a.s. i iskrivljenoga njihovog vjerovanja koje je dolazilo od tog doba,pa sve do sada...

Jedna skupina jevreja kasnije dok poslanika nije bilo,je poceo da formira svoje klase,te klase su propagirale 3 razlicite njihove vijere i tri razlicita njihova ubjedjenja,neke grupe il tzv sekte su vec uveliko govorile da je Sulejman a.s. nevjernik,pa cak sta vishe da nije musliman,da je plemenske njiihove krvi,znaci oni su vec tada ustima svojim ocitavali da ne vjeruju u Boga,cim negira Sulejmana a.s. i njegovu poslanicu,on onda negira i Boga nauzubillahi teala...

A Allah u Kur`an-u potvrdjuje poslanstvo sulejmana a.s. i potvrdjuje da on nije bio nevjernik,vec pravi vjernik,pobozni musliman neka je mir Allahova nad sulejmanom a.s.

To je druga grupacija jevreja s takvim ubjedjenjem...

Treca grupacija jevreja,je ta,koja je bila u dobi poslanstva Isa a.s.

Kada je objelodanio poslanstvo svoje Isa a.s. i kad je bio potpomognut mudzizama od Allaha s.w.t. vec nekolicina jevreja se podvojila u vijerovanju,govorili su da je to isto radio i Sulejman a.s. sto je ocita laz,sulejman a.s. nikad nije ozivljavao mrtve,ljecio gubavca,sljepca,itd,vec je sulejman imao drugu vazifu u njegovom poslanstvu,i imao je druge mudzize date od Allaha s.w.t. -Iz ovog se moze vidjeti prisustvo,i prihvatanje obmane od strane jevreja,i prihvatanje lazi kao da je ona jedan dio njihovoga vijerovanja,jer kaze jedan u plemenu jevreja koji je vazio za tzv njihovog ucenjaka;

Vidite,mi smo u nekoliko navrata i u nekoliko slucajeva iznjeli neke lazi na poslanike i na njihovu poslanicu,i Bog nas nije kaznio,znaci da smo mi odabrana klasa kod Boga koji iz milosti svoje ne zeli da nas kazni,i koji nam je iz mislosti Njegove odobrio laz...

Zamislite ovog apsurda,a Allah salje poslanike Njegove samo s istinom,u Kur`anu stoji jedan ajet koji kaze (Dosla je istina,nestalo je lazi)

To znaci (Dosao je Kur`an,koji ce ispraviti sve ono sto su jevreji svojom rukom izmjenili,i dosao je poslanik muhammed a.s. s istinom da vam potvrdi rijec Boziju, i da vam kaze rijeci istine kao potvrdu njegovog poslanstva)

("Ni jevreji ni krscani nece biti tobom zadovoljni dok njihovu vijeru ne prihvatis`" kaze Allah s.w.t u casnom Kur`an-u)

Podjela je krenula po dolaski i boravku Isa a.s. medju jevrejskim plemenima ili ograncima,tako da su jevreji dosta ispitivali zajedljivo Isa a.s.,cak sta vishe neki su iz mase poceli kao i prijasnje poslanike utjerivati u laz,cak sta vishe lagali su da je Musa a.s. rekao da nece doci poslje njega ni jedan poslanik vishe,nasta je Isa a.s. im rekao (Imate li dokaze za to sto iznosite),oni bi nasli sebe u nedoumici i sah mat poziciji bez argumenata,samo se okrenuli,neki bi cak i pljunuli na zemlju i tako arogantno odlazili od njega...

O skupe naroda,okupite se oko mene da vam kazem sta vam se preporucuje,a sta vam se zabranjuje,jer znam da ce od ovog naroda poteci dosta smutnje,i nametnute nepravde,govorio bi im Isa a.s.

Jevreji su mu vec nasli nadimak a to je (carobnjak),covjek kojeg je rodila kako oni jevreji kazu nezakonita majka,pa ako je ne zakonita,kako ga je rodila,ko ga je rodio ako nije majka koja je zakonita,apsurd jos jedan...

Poslje mene ce vam doci o skupe covjek,koji je daleko od nas,siromah kao ja,s bogastvom velikim,covjek koji nece znati niti citati niti pisati,a vi ste ga sakrili u vasim knjigama koje ste dobili od poslanika vasheg...

Oni bi gordo odgovorili,nismo mi nista dobili,niti mi njega imamo u nashim knjigama!

Imate imate,al lazete,vjesto istinu s lazima prekrivate,ime mu je Ahmed,miljenik Allahov koji ce doci poslje mene,pa blago se onome ko bude u dobi s ovim poslanikom...

Koji ce istinu od lazi rastavljati,bas kao sto vi jednu polovinu hljeba rastavljate od drugog,koji ce donjeti blagostanje i oprost od Boga narodu koji ga bude sljedio...

Tada su jevrejska plemena napravila skup,na kojem je receno,vidite,da je ovo ne istina,vidite da nas vjesto zavarava,a kako nece,vidjeli sta sta sve moze da ucini,i kakvim se carolijama samo sluzi,ne uzimajte naredjenja od njega,pocnite da ga izbjegavate,vidite da nam je govorio da ce doci neki Ahmed iz drugoga naroda,a koje Bogu vrjedniji od nas da bi ga postavio u drugom narodu,zar ne znate da smo mi odabrani narod kod Boga,i tako jevreji prihvatise novi zakon jednoglasno prihvacen od njih samih...

Pustajte kose u znak protesta rekose njihovi poglavari,kako da pustamo kose neki su uzviknuli,skracujte polovinu glave,a ostavljajte kosu iza uha...

(I vi vidite jevreje i dan danas sa skracenom kosom naprijed a pustenom kosom iza uha,to je bio kao protest koji znaci "Nek nam kosa bude zastita od njegovih rijeci" jer ako bi doprle rijeci poslanika a.s. do njihovih usiu,onda bi ih zbunili,i odvratili od njihovog vjerovanja i njihove knjige Tevrat ili tore kako je oni nazivaju)

Nastavicu s pricom insaAllah uz Allahovu pomoc...

24.10.2007.

Proslavljanje kafirskih praznika je haram



U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Proslavljanje kafirskih praznika je haram

 kršćani proslavljaju ono za šta vjeruju da je rođenje Isa'a sina Merjeminog (neka je mir na oboje), te Novu godinu. Žalosno je gledati kako i neki sinovi ummeta učestvuju u proslavama kršćana, imitirajući ih i pridavajući važnost njihovoj tradiciji. Međutim, takvi niti razumiju vezu ovih praznika i tradicije sa fabrikovanim i iskrivljenim vjerovanjem kršćana, niti im je jasan stav Šerijata po pitanju njihovog učešća.

Šerijat je utvrdio blagdane muslimana, koji su specifićni samo njima, i to su 'Eid ul-Fitr i 'Eid ul-Adha (dva Bajrama). Prenosi An-Nasaa'i od Anasa da je rekao:

"Kada je Božiji poslanik saws. učinio hidžru u Medinu, stanovnici Medine su imali dva praznika. U ta dva dana održavali su karnevale i proslave. Poslanik saws. je rekao: 'Umjesto ova dva dana Allah vam je odredio druga dva koja su bolja, dani 'Eid ul-Fitra i 'Eid ul-Adha (Ramazanski i Kurbanski bajram)'".

Iz ovog hadisa Božijeg poslanika saws. vidimo da muslimani imaju samo dva blagdana: 'Eid ul-Fitr i 'Eid ul-Adha. Ta dva blagdana su zamjenila sve druge praznike iz doba džahilijjeta. Dva Bajrama su povezana sa islamskom akidom, po aspektu tewhida, te poslušnosti i slijeđenja Allahovih propisa.

Što se tiče općenito kršćanskog slavljenja Božića, pogotovo kada su u pitanju Zapadnjaci, radi se o proslavi koja se temelji na njihovom iskrivljenom vjerovanju u 'Isaa sina Merjemina as., pomješano sa antičkom helenističkom i rimskom tradicijom. Nema muslimana koji sumnja u njihova odstupanja ili kufr onih koji u to vjeruju.
Allah swt. kaže:

"Nevjernici su oni koji govore: 'Allah je jedan od trojice!'" (5:73)
i
"Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je – Mesih, sin Merjemin!'" (5:17)

U svojim proslavama kršćani kite svoje domove, radnje, škole i ulice. Održavaju javne i privatne proslave u crkvama i na drugim mjestima, razmjenjuju poklone i pjevaju pjesme tom prilikom.

Šerijat je zabranio muslimanima da imitiraju kafire – jevreje, kršćane i druge, u stvarima religije i njihovim simbolima. Buhari bilježi u svome Sahihu da je Ebu Said Al-Khudri ra. prenio da je Allahov poslanik saws. rekao:

"Zaista ćete slijediti puteve onih prije vas, pedalj po pedalj, i stopu za stopom, pa i ako bi ušli u gušterovu rupu vi bi ste ih slijedili!" Upitali smo: "Jesu li to jevreji i kršćani?" A on saws. odgovori: "A ko bi drugi!?"

Dakle, Poslanik saws. je zabranio slijeđenje jevreja i kršćana, ukoravajući one koji ih prate u njihovom načinu života i imitiraju njihove običaje, tradicije i simbole. Ovo je eksplicitni dokaz koji zabranjuje muslimanima da ih imitiraju. Šerijat dodatno naglašava ovu zabranu time što one koji ih slijede izjednačava sa njima samima. Poslanik saws. kaže:

"Onaj ko imitira neke ljude, pripada njima!" (Ahmed i Ebu Davud)

Zbog toga nije dozvoljeno muslimanima da proslavljaju praznike kafira, kao što su Božić i Nova godina, koji su specifični za kršćane. Nije dozvoljeno učešće ni na koji način, svejedno da li je proslava javna ili privatna, da li se održava u crkvi, školi ili negdje drugo. Zabrana uključuje sve što je u vezi proslave u smislu izraza i simbola, a čime bi se pokazalo da musliman učestvuje u tome, kao što je razmjena poklona, čestitki, te uređenje domova i izloga.

Osnovni razlog zašto neki muslimani kopiraju Zapad je kompleks manje vrijednosti. On potiče iz njihove intelektualne i emocionalne malodušnosti, zbog manjka svijesti o veličini islamske akide, islamskih ideja i zakona, te svijesti da samo oni mogu osigurati pravdu, sreću i ispunjenje čitavog čovječanstva. Istovremeno oni ne uviđaju iskvarenost kulture Zapada, njegovih vrijednosti, tradicije, te motiva i načina života na kojem se zasniva. Allah swt. kaže:

"Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje (tj. niti vjeruje u Kur'an niti postupa po njegovim uputstvima), taj će teškim životom živjeti..." (20:123-124)

O muslimani!
U vašim Bajramima se manifestiraju visoke vrijednosti i uzvišene ideje. Tako sa Ramazanskim bajramom ('Eid ul-Fitra) obilježavate kraj blagoslovljenog mjeseca ramazana, mjeseca pokoravanja i obožavanja Allaha swt. To je mjesec davanja milostinje i jačanja veza između muslimana, mjesec takve i vrlina u kojem se muslimani takmiče u dobrim i pobožnim djelima, isto kao što se takmiče da ostave ono što je Allah zabranio u smislu loših i pokuđenih djela. U tom Bajramu manifestuje se vrijednost milosrđa i suosječanja prema siroćadi i onima u nevolji, kao što to islam potencira.

A što se tiče blagoslovljenog Kurbanskog bajrama ('Eid ul-Adha), u njemu se obavljaju hadžski obredi (manasik), kada muslimani žure Allahovoj kući da Njega swt. hvale, da se očiste od grijeha i oslobode širka. U ovom Bajramu vide se uzvišene ideje pokornosti i žrtvovanja na Allahovom putu, kada muslimani slijede staze svog oca Ibrahima as. Oba Bajrama su izraz jedinstva muslimana sa jednog na drugi kraj svijeta, uprkos granicama i barijerama koje su postavili kafirski kolonijalisti da bi pocijepali islamski ummet.

A što se tiče neislamskog proslavljanja Božića i Nove godine, ono je izraz truhle kulture Zapada. To je vrijeme zinaluka, opijanja, igranki, kada se podiže krst širka prema Allahu i kada se ljudi takmiče u lošim i sramnim djelima. Krijepost, nevinost i ostale vrline pogažene su nogama, a seksualnoj požudi otvorena sva vrata. Uz to su duhovne, ljudske i ostale visoke moralne vrijednosti izbrisane iz glava ljudi (ovdje se prije svega misli na proslavu Nove godine, koju muslimani kopiraju, op.p.). Pa zar ima išta u svemu tome što bi ponukalo ljudsko biće – bilo koje ljudsko biće – da ga kopira i imitira? A da ne govorimo o čovjeku koji vjeruje da je samo Allah swt. njegov Gospodar, Kur'an Allahova knjiga i islam sistem i poruka cijelom čovječanstvu!

O muslimani, vi koji ste dobili odgovornost da nosite poruku islama kao uputu ljudima:
Allah vas je blagoslovio islamom da bi ga primjenjivali u svim stvarima vašeg života. I propisao vam je da prenesete poruku islama, da bi spasili ljude od bijede zapadne kulture i nepravde kapitalističkog i demokratskog sistema. Težite uspjehu i na dunjaluku i na ahiretu. Nemojte nemuslimane odbiti od svoje vjere tako što ćete slijediti njihov način života, usvajati njihove vrijednosti, te imitirati njihovu tradiciju i simbole pokazujući veću naklonost prema njihovom nego prema svome. Naprotiv, trebali bi biti ambasadori islama i islamske države, Hilafeta, koji će uz Allahovu pomoć uskoro doći. Tada ćete vi i svi ostali ljudi biti sretni pod svjetlom i pravdom islama.

Allah swt. kaže:

"I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude svjedok protiv vas." (2:143)

24.10.2007.

Islam i transplantacija organa

ŠerijatAbdulqadim Zallum: Islam i transplantacija organa

Pod transplantacijom organa podrazumijeva se prenošenje organa iz jednog čovjeka u drugog, kao npr. presađivanje ruke, bubrega ili srca. Islamsko pravo po pitanju transplantacije razlikuje prenošenje jednog (ili više) organa iz živog donatora ili već umrlog čovjeka.

Prenošenje organa iz živog donatora

U islamskom pravu je dozvoljeno živoj osobi da dobrovoljno i bez prisile donira jedan ili više svojih organa, npr. ruku ili bubreg, nekoj drugoj osobi kojoj su ti organi potrebni.

Temelj za ovo mišljenje je da osoba kojoj krivicom neke druge osobe bude odsječena ruka ili izbijeno oko ima pravo uzeti odštetu (arap. dija - nadoknada za gubitak i pretrpljenu bol) ili da povredu oprosti. Opraštanje povrede odgovara odustajanju, odnosno poklanjanju odštete, iz čega opet slijedi da je odšteta vlasništvo (milkija) i da je i odgovarajući organ, u čije ime je dija poklonjena, također vlasništvo. Vlasništvo nad vlastitim organima omogućava čovjeku da njima raspolaže i, kao posljedica toga, daje mu pravo da ih donira nekoj drugoj osobi kojoj su ti organi potrebni. Allah, dž.š., je dozvolio odustajanje od odmazde (qisas) i odštete (dija): "Treba čovječno postupati sa onim kome njegov brat oprosti krivnju, a on sa svoje strane treba da se plemenito oduži onome, koji mu oprašta odmazdu. To je olakšanje od Gospodara vašeg, i milost." (El-Bekare: 178).

Uvjeti pod kojima živa osoba može donirati organ:

Organ koji se poklanja ne smije spadati u one od kojih zavisi život donatora, kao npr. srce, jetra ili pluća. Donacijom ovih organa došlo bi do smrti donatora, čime bi on praktički izvršio samoubistvo. Samoubistvo, odnosno naručivanje vlastitog ubistva u islamu nije dozvoljeno. Allah, dž.š, kaže: " I ne ubijajte se." (En-Nisa: 29)

a također kaže: "... ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva." (El-En´am:151)

Ovi ajeti uključuju kako zabranu ubistva tako i samoubistva. Muslim prenosi od Tabita bin Dahhaka da je Božiji poslanik, s.a.v.s., rekao: "... i ko se nečim sam ubije, toga će Allah u džehennemskoj vatri kazniti." Osim toga, Muslim i Buharija prenose od Ebu Hurejre da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko se baci s litice i sam sebe ubije, pripada džehennemskoj vatri..."

Nadalje, muškarcu je zabranjeno da donira svoje testise, čak i kad takva donacija ne vodi smrti, jer je Poslanik, s.a.v.s., zabranio kastraciju koja vodi neplodnosti. Buharija prenosi od Abdullaha ibn Mesuda: "Bili smo u pohodu s Poslanikom, s.a.v.s., bez naših žena. Pitali smo: 'O Božiji poslaniče, treba li da se kastriramo?' I on nam je to zabranio."

Ovo islamsko pravilo je važeće i kad se radi o donaciji samo jednog testisa, što ne bi vodilo do steriliteta. Razlog tome je što su sjemene ćelije, koje kod muškaraca proizvode testisi, a kod žena jajnici, odgovornie za začeće djece. Razmnožavanje ljudi je, dakle, uvjetovano sjemenim ćelijama. Spermiji se proizvode i čuvaju u testisima. Ćelije testisa su odgovorne za produkciju spermija, svejedno da li se to dešava u tijelu prvobitnog vlasnika ili onoga kome su testisi donirani. Kao posljedica toga, hromozomi, odnosno "nasljedni materijal" djece koja se začnu s primaocem organa potiču od donatora, jer su spermiji proizvedeni od njegovih testisa. Zbog toga djeca posjeduju njegove osobine, a ne osobine primaoca organa. Biološki gledano, donator je otac djece. Zbog toga je transplantacija bilo jednog ili oba testisa zabranjena, jer, s jedne strane, transplantacija oba testisa uzrokuje neplodnost donatora, a s druge strane, transplantacija bilo jednog ili oba testisa vodi do miješanja i zbrke u rodbinskim vezama. Islam je to zabranio i naredio da se čuva porodično porijeklo. Tako islam zabranjuje da se vlastito porijeklo pripiše nekom drugom osim svom ocu. Ibn Madže prenosi od Ibn Abbasa da je Božiji poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko svoje porijeklo pripiše nekom drugom osim svome ocu, i preuzme porodičnu odgovornost nad drugim osobama osim onih koje su pod njegovom skrbi, taj je navukao na sebe prokletstvo Allahovo, prokletstvo meleka i svih ljudi."

Isto tako prenosi od Osmana an-Nahrija da je rekao: Čuo sam od Sa'da i Ebu Bekra, da su obojica rekli: "Svojim ušima sam čuo i srcem prihvatio da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ko bude tvrdio da mu je neko drugi otac umjesto njegovog vlastitog oca, iako je svjestan da to nije tako, tome je zabranjen ulazak u džennet.'"

Osim toga, islam zabranjuje ženi da u svoju porodicu dovede potomka koji joj ne pripada, kao i muškarcu da zaniječe svoje rođeno dijete. Darimi prenosi od Ebu Hurejre da je čuo kako Allahov poslanik, s.a.v.s., povodom objave "Ajeta o proklinjanju" (vidi Kur'an, sura En-Nur, ajeti 6-9) kaže: "Svaka žena koja u svoj rod uvede potomka koji mu ne pripada ne spada u Allahovu zajednicu i Allah je neće uvesti u džennet. Svakom muškarcu koji zaniječe svoje dijete dok ga gleda, ostat će Allah skriven. Takvog će Allah pred očima prvog i posljednjeg čovjeka razotkriti."

Transplantacija organa nakon smrti

Islamski propis u vezi s transplantacijom organa iz umrle osobe razlikuje se od islamskog stava o donaciji organa žive osobe.

Da bi se došlo do islamskog stava o transplantaciji organa nakon smrti, potrebno je poznavati islamski stav u vezi s vlasništvom (milkija) nad lešom, zatim, u vezi s nepovredivošću mrtvaca kao i stav o stanju nužde (idtirar).

U vezi sa stavom o tome kome pripada tijelo umrle osobe, možemo kazati da tijelo nakon smrti nema vlasnika. Čovjekova smrt ima za posljedicu da njegov imetak, tijelo i bračni drug napuštaju sferu njegovog utjecaja i posjeda. Shodno tome, čovjek nema pravo raspolagati svojim tijelom i donirati neki od svojih organa, niti to testamentom odrediti. Na osnovu toga, nije dopušteno uopćeno odobriti donaciju organa niti ih oporukom pokloniti.

Što se tiče dopuštenja da se jedan dio imetka smije oporučiti, iako on poslije smrti više ne pripada toj osobi, do oporučivanja dolazi na osnovu odobrenja Zakonodavca (Allaha, dž.š.) da čovjek smije oporučiti do trećine imetka bez saglasnosti nasljednika ili i više ukoliko se nesljednici s tim slože. Ovo odobrenje Zakonodavca odnosi se samo na imetak i ne može se prenijeti na nešto drugo, pa samim tim ni na čovjekovo tijelo. Zbog toga čovjeku nije dopušteno da nakon smrti neki od svojih organa donira testamentom.

Što se tiče nasljednika, Allah, dž.š., im je prepustio njegov imetak kao nasljedstvo, ali ne i njegovo tijelo. Zbog toga nemaju pravo donirati neki od njegovih organa, jer ne posjeduju njegovo tijelo, niti imaju pravo s njim slobodno raspolagati. Uvjet za ispravnost donacije je da ono što se donira mora pripadati vlasniku ili onome ko ima pravo upravljanja.

Budući da nasljednici nemaju pravo da raspolažu s tijelom umrlog, to onda pogotovo ne mogu druge osobe, bez obzira na to koji položaj imaju. Tako ni ljekar ni vladar nemaju pravo raspolagati organima umrlog, u smislu da dozvole njihovu transplantaciju.

Što se tiče islamskog stava o nepovredivosti i skrnavljenju mrtvaca, Allah, dž.š., propisao je istu nepovredivost za mrtvaca kao i za živu osobu, a sakaćenje umrle osobe stavio na isti nivo kao i sakaćenje žive. Od Aiše, majke pravovjernih, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Lomljenje kosti mrtvacu je kao i lomljenje kosti živoj osobi." (prenose Ahmed, Ebu Davud i Ibn Habban)

Ahmed prenosi od Amra ibn Hazma al-Ansarija: "Poslanik me je vidio kako sam se oslonio na jedan mezar. Tad mi reče: 'Ne ometaj stanovnika ovog mezara!'"

Muslim i Ahmed prenose od Ebu Hurejre da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Bolje vam je da sjednete na žeravicu nego na nečiji mezar!"

Ovi hadisi ukazuju jasno na to da mrtvacu pripada ista nepovredivost kao i živoj osobi, kao i da se prekršaj te nepovredivosti i njegovo skrnavljenje posmatra kao da je u pitanju živa osoba. Kao što je zabranjeno da se živa osoba povrijedi izbijanjem oka, siječenjem grla ili stomaka ili lomljenjem kostiju, to isto vrijedi i za umrlu osobu. Na isti način kao što je zabranjeno poniziti živu osobu, sramoćenjem, udaranjem ili nanošenjem povrede, to je zabranjeno i kod umrle osobe. Razlika je u tome da u slučaju da mrtvacu polomimo kost ili ga udarimo ili povrijedimo, neće biti tražena odmazda kao što bi važilo za živu osobu. Poslanik, s.a.v.s., nije tražio odmazdu kad je neko u njegovom prisustvu, dok je kopao mezar, slomio kost mrtvacu. Ograničio se samo na to da naredi da se komad kosti vrati u zemlju i da objasni dotičnoj osobi da lomljenje kosti mrtvacu povlači za sobom isti grijeh kao i lomljenje kosti živom insanu.

Uzeti oko ili rasjeći stomak mrtvacu da bi se izvadili srce, bubreg, jetra ili pluća, u svrhu transplantacije drugoj osobi, posmatra se kao skrnavljenje mrtvaca. To je u islamu zabranjeno. Buharija prenosi od Abdullaha ibn Zejda al-Ansarija: "Poslanik, s.a.v.s, zabranio je pljačkanje i sakaćenje."

Ahmed, Ibn Madže i Nessai prenose od Safwana bin Assala: "Poslanik nas je poslao u pohod i rekao: 'Idite u ime Allaha i na Njegovom putu. Borite se protiv onoga ko ne vjeruje u Allaha. Nemojte sakatiti, počiniti izdaju ili ubijati novorođenčad." Nakon što smo precizirali islamski stav po pitanju nepovredivosti mrtvaca i njegovog skrnavljenja, postaje jasno da je zabranjeno rasjeći stomak umrloj osobi da bi se transplantirali organi, jer to bi značilo kršenje nepovredivosti mrtvaca, odnosno njegovo skrnavljenje i sakaćenje što je po islamu zabranjeno.

Stanje nužde (Al-Idtirar)

Onome ko se nađe u stanju nužde, u kojem mu zbog manjka hrane prijeti smrt, Allah, dž.š., dozvoljava da konzumira zabranjene stvari, kao što su strv, krv, svinjsko meso i sl. Odatle bi se moglo postaviti pitanje da li to u sličnoj situaciji uključuje dozvolu uzimanja organa iz tijela mrtvaca, da bi se transplantacijom spasio život drugoj osobi?

Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je prvo poznavati propis o stanju nužde, da bi se moglo doći do islamskog propisa o transplantaciji organa iz mrtve u živu osobu. Što se tiče prvog, Allah, dž.š., je osobi kojoj je nestalo hrane i koja se nalazi u stanju nužde kad joj prijeti smrt dozvolio da konzumira hranu koja je u normalnim okolnostima haram, kao npr. strv, krv, svinjsko meso ili druga šerijatom zabranjena jela. Allah, dž.š., kaže: "On vam jedino zabranjuje: strv, krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije." (El-Bekare:173)

Onome, dakle, ko dospije u stanje nužde dozvoljeno je uzeti od zabranjenih stvari onoliko koliko mu je potrebno da se spasi i ostane u životu. Ukoliko bi odbio da to pojede, pa umro, bio bi griješan i važio bi za samoubicu. Allah, dž.š., kaže: "I ne ubijajte se" (En-Nisa:29)

Da li je moguće na osnovu iznesenog primijeniti analogiju (qijas) i prenijeti ovaj propis i na slučaj transplantacije organa kad se time spašava život osobe kojoj je organ potreban?

Da bi se pronašao odgovor potrebno je precizno posmatranje situacije. Uvjet za primjenu qijasa je da je ista 'illa (namjera Zakonodavca - Allaha, dž.š.,) temelj i za pitanje koje se posmatra (far', u našem slučaju transplantacija organa) i za prvobitno pitanje (asl, odnosno stanje nužde usljed nedostatka hrane). Pri tome mora biti ista ili 'illa sama po sebi ili se mora raditi o 'illi iste vrste. Qijas (analogija) znači da se pravni propis koji važi za asl na isti način prenosi na far', i to putem 'ille koja je temelj za asl. Ukoliko ne postoji sličnost između dvije 'ille, bilo u općenitoj ili specifičnoj formi, onda se propis koji važi za asl ne može prenijeti na far'.

Organi koji se transplantiraju mogu biti ili oni koji, prema većinskom mišljenju, spašavaju život, kao npr. srce, jetra, oba bubrega ili pluća, ili pak oni od kojih ne ovisi život pacijenta, kao npr. oko, bubreg za osobu koja već posjeduje jedan zdrav bubreg, ruka, noga itd. U slučaju organa čija transplantacija ne spašava život, odnosno čiji nedostatak ne dovodi do smrti, nije prisutna 'illa, namjera koja je temelj za asl– u ovom slučaju očuvanje života, te se zbog toga ne može primijeniti propis koji važi za situaciju u nuždi (idtirar). Na osnovu toga, transplantacija oka, bubrega (osobi koja već posjeduje jedan zdrav bubreg), ruke, noge i sličnih organa izvađenih iz tijela mrtve osobe po islamskom pravu nije dozvoljena.

Što se tiče organa koji prema preovladavajućem mišljenju spašavaju život, treba razlikovati dva aspekta. Prvo, da li će se ostvariti 'illakoja im je temelj, tj. spašavanje i očuvanje života, nije zagarantovano kao što je to slučaj u stanju nužde (idtirar). Konzumiranje hrane koju je Allah zabranio u slučaju nužde vodi nedvojbeno do spašavanja života. Drugačije je u slučaju transplantacije srca, jetre, pluća ili oba bubrega, kad očuvanje života primaoca nije 100% garantovano. Istina, postoji vjerovatnoća, ali ne i potpuna sigurnost da će doći do spašavanja života, kao što nam to mnogobrojni primjeri iz prakse pokazuju. Stoga 'illa (spašavanje života) nije u potpunosti ostvarena.

Drugi aspekt se odnosi na još jedan uvjet koji se postavlja za far' ukoliko se želi primijeniti qijas (analogija). Naime, far' mora biti slobodan od svega što bi se suprotstavljalo 'illi, a što ima prioritet. Slučaj koji posmatramo (far') je transplantacija organa. Međutim, postoji tekst iz Objave koji ima prioritet, a proturječi onome što slijedi iz 'ille na osnovu koje je izveden qijas. Radi se o kršenju nedodirljivosti mrtvaca i njegovom sakaćenju i skrnavljenju. Tekst u vezi s tim, koji proturječi dozvoli za transplantaciju organa ima prioritet.

Na temelju ova dva aspekta nije dozvoljeno organe za koje se smatra da spašavaju život, kao npr. srce, jetru, oba bubrega ili pluća, presaditi iz umrle osobe, čije tijelo držimo za nepovredivo, u živu osobu, čiji bi život od toga zavisio, bez obzira na to radilo se o muslimanu, zimmiji (nemusliman građanin islamske države), mu'ahidu (građanin druge države s kojom je sklopljen ugovor o primirju) ili musta'minu (osoba koja se ograničeno vrijeme nalazi pod zaštitom islamske države).

Preuzeto iz djela: "Al Hukm aš-Šar'i fi ...", "Islamski propis u vezi sa..." Abdulqadima Zalluma, autora brojnih djela o političkom, socijalnom i ekonomskom sistemu u islamu.

24.10.2007.

Abortus

ŠerijatPozadina ovog teksta je arapski orginal preuzet iz knjige sa naslovom: "Al Hukm aš-Šar'i fi ...", "Islamski propis u vezi ..." od šejha Abdulqadim Zalluma, priznatog alima i autora brojnih djela o političkom, socijalnom i ekonomskom sistemu u islamu.

Abortus je tipični problem zapadnog svijeta, nastao kao posljedica propadanja društva i velikog broja vanbračno rođene djece. Prema nekim statistikama preuzetim iz zapadne štampe, 45% djece u nekim zapadnim zemljama rođena su vanbračno, u pojedinim zemljama taj broj dostiže i 70%. Ovako visok broj vanbračno rođene djece da se objasniti činjenicom da se seksualni nagoni u zapadnom društvu zadovoljavaju bez ograničenja i u svakoj formi. Jer u fundamente jednog demokratskog sistema kakav se primjenjuje na zapadu spadaju, osim razdvajanja vjere od svakodnevnog života, i opće slobode čovjeka. U njih se ubraja i lična sloboda. Ona dozvoljava čovjeku da se prepusti svim užicima ovog života, tako da su u međuvremenu vanbračne veze i preljube postale svakodnevnica. Veliki broj djece koja potiče iz takvih veza ponukala je na kraju mnoge države da donesu zakone kojima bi se abortus legalizirao, odnosno uz manja ograničenja ostao nekažnjen. U zapadnom društvu ženi pripada skrbništvo nad vanbračno rođenim djetetom, i stoga ima mogućnost da bira hoće li dijete roditi ili ne.

Kao što smo već napomenuli, abortus je tipično zapadni problem, kojeg bi nevjerničke zemlje na čelu sa Amerikom, vrlo rado prenijele i u islamski svijet, kao što su to već uradili i sa mnogim drugim opačinama zapadne kulture. Cilj im je rušenje postojećih porodičnih struktura muslimana, te još uvijek prisutnih islamskih vrijednosti i običaja. U islamskom svijetu, međutim, rijetki su prekidi trudnoće na osnovu zinaluka. Većinom se radi o medicinski opravdanim slučajevima, u kojima je život trudnice doveden u pitanje.

Kako glasi islamski propis po pitanju abortusa?

Islamski pravnici definišu abortus ili pobačaj kao: "Odbacivanje embriona prije završetka trudnoće." Do abortusa može doći svjesno, kao npr. putem uzimanja medikamenata, podizanja teškog tereta, naglog pokreta ili zahvata ljekara. Sa druge strane do pobačaja može doći i potpuno neželjeno djelovanjem spoljne sile.

Nadalje, do prekida trudnoće može doći prije ili nakon što duša bude udahnuta u embrion. Islamski učenjaci su saglasni da je pobačaj nakon što duša bude udahnuta u embrion haram. Pri tome je nebitno da li je pobačaj inicirala majka, otac, ljekar ili ga je prouzrokovao nasilnik. Radi se o zločinu nad ljudskim bićem čiji život je zaštićen, i koji stoga za posljedicu ima plaćanje određene svote novca (diya) od strane počinioca. Diya (novac koji se plaća u slučaju ubistva) u ovom slučaju iznosi desetinu svote koja vrijedi za odraslu osobu.

Allah swt. kaže: "...ne ubijajte onoga koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva." (6:151)

Buhari i Muslim bilježe hadis od Ebu Hureire, u kojem on spominje ženu iz plemena Benu Lahyan koja je dala da joj se izvrši abortus. Poslanik saws. ju je obavezao da plati diyu. Suma je trebala da iznosi desetinu svote za odraslu osobu.

Pobačeni embrion, koji zahtijeva plaćanje diye, mora sadržati makar jednu ljudsku odliku, kao npr. prst, nokat, ruku, stopalo ili oko.

Time je prekid trudnoće nakon udahnuća duše haram kod svih islamskih pravnika. Do razilaženja dolazi kod pobačaja prije nego što se udahne duša. Neki od islamskih pravnika ga smatraju dozvoljenima, dok drugi dozvolu vežu za stepen razvoja embriona.

Najjače mišljenje po tom pitanju je sljedeće: Pobačaj je haram ukoliko se poduzme poslije četrdesetog, odnosno četrdeset drugog dana trudnoće. U tom slučaju važi pravilo kao za pobačaj nakon udisanja duše, te je plaćanje diye obavezno. Embrion je u tom trenutku već toliko razvijen da su neki organi, kao ruka, prst ili stopalo već vidljivi, što upućuje da se nalazi na putu da se razvije u potpuno ljudsko biće.

Muslim prenosi od Ibn Mas'uda: "Čuo sam Božijeg poslanika saws. da je rekao: 'Kada kapi sjemena (koja je oplodila jajnu ćeliju) prođu četrdeset dvije noći, Allah swt. pošalje jednog meleka koji ga oformi i stvori mu sluh, vid, kožu i kosti. Zatim upita: O Gospodaru, da li će biti muško ili žensko? I On to odredi...'"

U jednoj drugoj predaji riječ je o četrdeset noći. Hadis dakle ukazuje da se organi nakon četrdeset, odnosno četrdeset dvije noći počinju oformljavati. Zahvat protiv embriona bio bi dakle zahvat protiv ljudskog života koji se ne smije ugroziti, jednako ubistvu novorođene ženske djece, koju su u doba Džahilijjeta živu zakopavali.

Allah swt. je to u Kur'anu zabranio sljedećim riječima: "... i kad živa sahranjena djevojčica bude upitana, zbog kakve krivice je umorena?" (81:8-9) Odatle je haram kako za majku, tako i za oca ili ljekara da poduzmu prekid trudnoće nakon četrdesetog dana. Ukoliko do toga ipak dođe, onda je onaj ko je taj zahvat poduzeo griješan i dužan da plati diyu propisanu za embrion, shodno spomenutom sahih hadisu.

Ukoliko do zahvata, međutim, dođe prije isteka četrdeset dana, onda je to dozvoljeno, jer se još nije razvio embrion, odnosno još uvijek važi stupanj kapljice sjemena. Stoga se hadis u vezi odbacivanja embriona ne može primijeniti u ovom slučaju. Odbacivanje kapi sjemena prije nego što se razvije u embrion može se uporediti sa coitusom interruptusom (A'zl - prekid snošaja). Radi se o formi sprječavanja začeća, jer se sjeme izlijeva izvan spolnog organa žene, što dovodi do umiranja spermija. Pošto ne dolazi do kontakta između spermija i jajne ćelije nema oplodnje, i time se spriječava trudnoća.

Poslanik saws. je dozvolio upotrebu ove metode. Jedan čovjek mu se obratio sa problemom, da je imao robinju sa kojom je održavao odnos, ali nije želio trudnoću. Poslanik saws. mu je odgovorio: "Primjenjuj a'zl, ako želiš."

Od Džabir bin Abdallaha se prenosi da je jedan čovjek došao Poslaniku sasw. i rekao: "Imam robinju, koja nas služi i navodnjava nam palme. Održavam sa njom odnos, ali ne žlim da zatrudni." Poslanik saws. je odgovorio: "Primjenju a'zl, ako želiš, a ona će začeti ono što joj je propisano." U doba Poslanika saws. bilo je među ashabima uobičajeno da primjenjuju a'zl ukoliko su htjeli da spriječe trudnoću. Džabir bin Abdallah prenosi: "U doba Allahovog poslanika bila je uobičajena primjena a'zla, a objava Kur'ana je još trajala." Muslim prenosi sličan hadis: "U doba Allahovog poslanika smo sasvim uobičajeno primjenjivali a'zl. On je o tome bio obaviješten i nije nas sprječavao u tome."

Kada je prekid trudnoće dozvoljen,neovisno o stepenu razvoja embriona?

Pobačaj je dozvoljen u svako doba, kada ljekari specijalisti budu mišljenja da bi nastavak trudnoće doveo do smrti majke, a time i djeteta. U tom slučaju je abortus dozvoljen da bi se spasio život majke. Spašavanje ugroženog života je islamom propisano, i ovaj vid abortusa predstavlja vid medicinskog zahvata, jer nas je Poslanik saws. pozvao da se koristimo liječenjem i ljekarskim tretmanom.

Gubitak embriona može, međutim, nastupiti i usljed djelovanja nasilja. U tom slučaju radi se o zločinu i grijehu, koji se kažnjava plaćanjem diye u navedenom iznosu. U obje sahih zbirke prenosi se da je Omer ibn al-Khattab pitao ashabe za savjet u vezi žene koja je pobacila nakon udarca u stomak. Rečeno mu je da je Poslanik saws. u tom slučaju naređivao plaćanje diye u određenom iznosu.


24.10.2007.

Studo-Din samo za vas audio predavanja od Adema a.s. pa do Muhammeda s.a.w.s

  01.Adem alejhi selam 
Description: .
Version: Filesize: 0 bytes
Added on: 16-Apr-2007 Downloadi: 548
HomePage | Rate Resource | Details

  02-3 Shit i Idris alejhi selam 
Description: .
Version: Filesize: 0 bytes
Added on: 16-Apr-2007 Downloadi: 361
HomePage | Rate Resource | Details

  04.Nuh alejhi selam 
Description: .
Version: Filesize: 0 bytes
Added on: 16-Apr-2007 Downloadi: 342
HomePage | Rate Resource | Details

  05. Hud alejhi selam 
Description: .
Version: Filesize: 0 bytes
Added on: 16-Apr-2007 Downloadi: 298
HomePage | Rate Resource | Details

  06- Salih a.s. 
Description: 06- Salih a.s.
Version: Filesize: 4.41 MB
Added on: 21-Apr-2007 Downloadi: 338 Rating: 10.0 (1 Glasaj)
HomePage | Rate Resource | Details

  07- Ibrahim a.s. 
Description: 07- Ibrahim a.s.
Version: Filesize: 11.70 MB
Added on: 21-Apr-2007 Downloadi: 385
HomePage | Rate Resource | Details

  08- Ismail a_s i Ishak a_s 
Description: 08-  Ismail a_s i  Ishak a_s
Version: Filesize: 593.00 Kb
Added on: 02-May-2007 Downloadi: 278
HomePage | Rate Resource | Details

  09- Lut a_s 
Description: 09- Lut a_s
Version: Filesize: 4.55 MB
Added on: 02-May-2007 Downloadi: 244
HomePage | Rate Resource | Details

  10- Ja-kub a.s i Jusuf a.s 
Description: 10- Ja-kub a.s i Jusuf a.s
Version: Filesize: 11.70 MB
Added on: 09-May-2007 Downloadi: 369
HomePage | Rate Resource | Details

  11- Ejjub a.s 
Description: 11- Ejjub a.s
Version: Filesize: 3.00 MB
Added on: 09-May-2007 Downloadi: 257
HomePage | Rate Resource | Details  12- Zul-Kifl a_s i Ashabur Ress 
Description: 12- Zul-Kifl a_s i  Ashabur Ress
Version: Filesize: 580.00 Kb
Added on: 14-May-2007 Downloadi: 257
HomePage | Rate Resource | Details

  13- Junus a_s 
Description: 13- Junus a_s
Version: Filesize: 3.00 MB
Added on: 14-May-2007 Downloadi: 214
HomePage | Rate Resource | Details

  14-Suajb a.s 
Description: 14-Suajb a.s
Version: Filesize: 1.55 MB
Added on: 02-Jul-2007 Downloadi: 123
HomePage | Rate Resource | Details

  15- Ashabu Karjeti 
Description: 15- Ashabu Karjeti
Version: Filesize: 2.55 MB
Added on: 02-Jul-2007 Downloadi: 124
HomePage | Rate Resource | Details

24.10.2007.

Kur`an

U ime Allaha, Milostivog,Samilosnog

Ekskluzivno na našem Islamskom Da'wetskom Servisu Online Studio-Din postavljeno video učenje Kur'ana sa prijevodom na Bosanskim jezik. Ovo je drugi dio iz serijala: "Mladi učaći Kur'ana". Urađene su dvije verzije jedna je za .mov (Quick time) a druga je u .rmrv(Real Media Player) formatu.

Mladi učać Kur'ana 2 dio v.1

Mladi učać Kur'ana 2 dio v.2

24.10.2007.

Cije su Allahove kuce?

Order By : ID | File Title | Downloads | Submit Date
 
 
file_icons/video.png Cije su Allahove kuce?
 
 
Download download_trans.gif
 
  thumbnail
Submitted On:    16 Sep 2007
File Size:    26.0 MB
Downloads:    113
24.10.2007.

Namaz Allahovog poslanika

File Title:   Namaz Allahovog poslanika    download_trans.gif Download
 
Submitted On:    16 Oct 2007
Submitted By:    admin (admin)
File Date:    31 Dec 1969
File Size:    50 MB
Downloads:    53
Screenshot:   screenurl
24.10.2007.

Vehabizam...

File Title:   TVCG "Pecat" 17.11.2006 - "Vehabizam"    download_trans.gif Download
 
Submitted On:    15 Oct 2007
Submitted By:    admin (admin)
File Date:    31 Dec 1969
File Size:    32 MB
Downloads:    188
Screenshot:   screenurl
24.10.2007.

U hidzabu imam identitet

Prije nego sto napustim svoj dom svakog jutra kad krenem na posao, uvezem kosu sa parcetom tkanine, pokrivajuci svaki dio od cela do vrata. Taj komad odjece je za mene vise od tkanine – to je moja licnost. Ja sam Britanka muslimanka, odlucila prije dvije godine da nosim hidzab. Kao i hiljadama muslimanki sirom svijeta – hidzab je postao dio mene, nosim ga sa ponosom i ubjedjenjem.


Odlucila sam da se pokrijem hidzabom nakon svog licnog putovanja kroz ucenje o mojoj religiji islamu.

To moje licno putovanje pocelo je godinu dana prije napada na svjetski trgovinski centar u Njujorku, ali moja potraga za znanjem se jos vise zahuktala nakon 11. septembra, kada je islamska zajednica sirom svijeta i Velike Britanije pocela bivati pod pritiskom intenzivnog promatranja od strane politicara i medija.

Solidarnost

To je pocelo kada sam odlucila da se na meni vidi da sam muslimanka. Zeljela sam da ljudi koji prolaze pokraj mene na ulici opaze da sam muslimanka i da sam ponosna na svoje vjerovanje, hrabrost i kulturu.

Na puno nacina u nosenju hidzaba sam pronasla cin solidarnosti sa svim muslimankama sirom planete. Evo, ja sam skolovana muslimanka sa Zapada ali ipak i pored svega ne mogu zamisliti kako je biti Iracanka, Bosnjakinja, Palestinka ili zena iz Somalije. Ipak, mi djelimo isti identitet kroz islam i kroz nosenje hidzaba. Pronasla sam puno spopstvene snage u nosenju hidzaba.

Zena i islam: upitajte eksperte

Nakon 11. septembra, doslo je do porasta broja zena, prakticno mladih zena, koje su se pokrile hidzabom. I kako mi kazu neke do toga je doslo sopstvenim izborom.

Setajuci glavnim ulicama u Velikoj Britaniji nedjeljom ujutru u mogucnosti ste sresti mladu muslimanku koja je pokrivena hidzabom uobicajeno u boji ostale odjece koja je na njoj.

Na putu ka poslu opazim dosta sestara sa njihovim maramama nosenim razlicitim stilovima i u svim bojama duge.

Veliku sam snagu pronasla noseci hidzab (maramu) i sada sto se tice kose, svaki mi je dan dobar, onoliko koliko sam ja zainteresovana.

Kada se susretnem sa nekom muslimankom na ulici mi se nasmijesimo jedna drugoj. Ponekad i klimnemo samo glavom medjusobno, a cesto i razmijenimo pozdrav:
Esselamu Alejkum! - Alejkumusselam!

Reagovanja

Primjetila sam da je najjaca reakcija na moje nosenje hidzaba onda kada sam izvan Velike Britanije.

Nedavno sam bila u Kairu gdje sam imala ugovoren susret sa prijateljicinom prijateljicom u jednoj kafedzinici.

Pozvala sam je na njen mobitel i dogovor je bio sa se nadjemo u predvorju hotela gdje smo odsjeli.

Kada sam prisla da je pozdravim, ona je ostala ukocenih usta od cudjenja.

Nije da ne priznajem; Ipak znam da postoje jako veliki problemi u Muslimanskim drzavama. Kasnije dok smo pile kafu smogla je snage da me pita zasto sam pokrivena hidzabom.

Pomislih kako je to smijesno; jedna egipatska muslimanka, koja zivi u arapskom svijetu pita muslimanku rodjenu na Zapadu zasto nosi hidzab.

Kada sam joj pojasnila svoje razloge pocela je djelovati opusteno i onda je izvadila svoju kutiju cigareta iz torbice i pocela pricati njeno vidjenje hidzaba kao nesto sto je staromodno i njoj kao voditeljici TV Vijesti nedopustivo.

Opazanja

Zaista mislim da je Zapad previse okupiran bojeci se hidzaba burhe i cadora. Priznajem da postoje ogromni problemi u muslimanskim drzavama po pitanju jednakosti i prava zena. Ali zene se suocavaju sa problemima koji se ticu njihovog spola sirom cijelog svijeta, samo je razlika u nivoima tih problema. Unutar islama postoji izobilje prilagodjavanja, nacin na koji se muslimanka oblaci razlikuje se od drzave do drzave, takodje i nacin nosenja hidzaba je jako razlicit.

Islam ide izvan granica drzava, kontinenata, kulture, jezika i ubjedjenja.

Kroz islam osjecam se uzvisenija, usmjerena sam ljepotom, jednostavnoscu nosenja hidzaba i pravca koji je dat mom zivotu.

Shaista Aziz
London
24.10.2007.

O nasladama i ukrasima dunjaluka

DunjalukŠta mislite kada bi Allah dao da noć vječno potraje do Sudnjeg dana, ko bi nam svjetlost dao, ili da dan potraje vječno do Sudnjeg dana, koji bi to bog sem Allaha noć dao da se odmorimo???
Sve što nam je odabrano na ovom svijetu samo su naslade i ukrasi, a ono što je kod Allaha, bolje je i trajno. Život na ovome svijetu je samo zabava i igra. Kud god da krenemo, svi putevi nas vode ka smrti. Smrt će nas zaustaviti i upozoriti na naše mjesto na Ahiretu. Mi ćemo se zaista Allahu subhanehu ve te'ala vratiti i račun ćemo pred Njim polagati. Allah je onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio, Onaj koji iz neba kišu spušta, Onaj koji nam je ovaj svijet na korištenja dao. Allah subhanehu ve te'ala je onaj koji je noć i dan nama potčinio i Njegove blagodati se ne mogu izbrojati. Kad bi se Sunce za malo ka Zemlji približilo sva Zemlja bi izgorjela, a kad bi se za malo od Zemlje udaljilo, sve bi se na Zemlji zaledilo. Allah subhanehu ve te'ala je onaj koji je Suncu i Mjesecu putanju odredio i nama njih na korištenje dao.

Šta mislite kada bi Allah subhanehu ve te'ala dao da noć vječno potraje do Sudnjeg dana, ko bi nam svjetlost dao, ili da dan potraje vječno do Sudnjeg dana, koji bi to bog sem Allaha subhanehu ve te'ala noć dao da se odmorimo. Ko bi nas spasio? Allah je taj koji je dužinu noći i dana odredio. Ko bi nas napojio i nahranio kad bi Allah svoju opskrbu uskratio? On je Silni i Mudri. Allah nas je samo iz jednog razloga stvorio. U našem oku je mudrost, ono nije uzalud stvoreno; u našem uhu je mudrost, ali ni ono nije stvoreno uzalud; u našim rukama je mudrost te i one nisu bez razloga stvorene. Koja je mudrost čitavog organizma? To možemo saznati samo od našeg Stvoritelja, jer samo On zna što nas je stvorio. "O ljudi, bojte se Allaha koji vas je stvorio da biste ga obožavali." Vi ne vladate ljudi vodom koju pijete, niti vazduhom kojeg uzdišete, niti hranom koju jedete. Allah je vlasnik svih ovih blagodati. Ljudi se povode za dunjalukom, a ne posjeduju ništa od njega. Nakon toga ćemo ga napustiti i ništa nećemo sa sobom ponijeti u kabur. "Mrtvaca prate troje: imetak, porodica i djela koja je uradio za života. Dvoje se vraća, a jedno ostaje sa njim. Vraća se imetak i porodica, a njegova djela ostaju s njim." (Hadis)
Doći će melek da uzme naše duše, jer je naš boravak na Zemlji određen. Preselit ćemo s ovoga svijeta, doći će nam ljudi na dženazu i spustit će nas u kabur (dubine oko 1,5 metara). U kabur nećemo ponijeti ni imetak ni svoju porodicu, koju smo voljeli, samo djela koja smo činili. Doći će dva jaka meleka, koji će nas upitati i ako zaslužimo kazniti. Kaže Allah subhanehu ve te'ala: "O ljudi bojte se Allaha, jer su smrtne muke teške, a džehennemska vatra žestoka." Ne žalostite se što nas je malo na istini, jer kaže Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: "Islam je počeo tuđinski i povratit će se tuđinski." Ne žalostite se što smo tuđinci, mi ćemo nagradu inša'Allah dobiti. Bojte se Allaha i ne zaboravite što nas je stvorio. Bojte se Sudnjeg dana koji će 50000 godina trajati i u njemu će ljudi jedni od drugih bježati i hodaće kao da su pijani, a neće pijani biti. Tog dana će trudnica svoj plod pobaciti, a malo bezgriješno dijete od straha osjediti. Tog dana će Uzvišeni Allah svojom milošću nagrađivati i pravednošću kažnjavati i nikom se ni koliko trun nepravde neće učiniti. Toga dana će grješnici i kafiri biti izgubljeni, a vjernici će biti sretni inša'Allah.
Molim Allaha subhanehu ve te'ala da naša srca ispuni ispravnim vjerovanjem i ljubavlju prema islamu. Molim ga da po uzoru na Ibrahima alejhi selam, Ismaila alejhi selam, Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem i ostalih iskrenih Allahovih robova budemo spremni na sve žrtve u ime Allaha subhanehu ve te'ala. Molim Allaha subhanehu ve te'ala da nam se smiluje i podari nam ono što je najbolje za nas u životu na ovom i onom svijetu. Amin!

24.10.2007.

Islam i nasilje nad zenom

Kada se govori o braku i bracnom životu Kur'an preporučuje da se muževi odnose prema svojim ženama ljubazno.
« O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate sa namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite ! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjetite Allah veliko dobro dao.» (4:19)
Ako postoji problem u ženinom ponašanju muž mora najprie da je opomene i obrati joj se sa pravim razlogom. U mnogim slučajevima ova mjera može biti nedostatna. U slučaju da se ovaj problem nastavi, muž može da izrazi svoje nezadovoljstvo na sljeeći miroljubiv način i to spavanjem u odvojenom krevetu tj. napuštanjem žene u krevtu. U nekim slučajevima ni ta mjera nije dovoljna pa žena nastavlja sa svojim nemarnim ponašanjem, preziranjem muža i nepoštivanjem njenih obaveza u braku. Umjesto razvoda u nekim slučajevima muž može da posegne za jednom mjerom koja može da spasi brak, makar u nekim slučajevima. Takva mjera je opisana kao lagani udarac po tijelu, ali nikada po licu. Ova mjera ima više simboličnu ulogu nego svoje puno ispunjenje.
« Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba brigu da vode, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate , vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; kad vam postanu poslušne onda im zulum ne činite! Allah je zaista uzvišen i velik!»(4: 34)
Čak i ova najkritičnija mjera je ograničena tako da se može koristiti samo ako su ispunjeni sljedeći uslovi:

- Mora se vidjeti da je to rijetki izuzetak nakon ponavljenog opominjanja, ljubaznosti i lijepog ophođenja i pokušavanja rješavanja problema na lijep način. Prema Kur'anu i hadisu ovaj rigorozni način za ispravljavljanje ponašanja i očuvanje baka može biti korišten u slučaju da je žena počinila blud ili izražava veliko nezadovoljstvo prema muževljevim razumnim zahtjevima koji imaju čvrstu osnovu.
- Kako se definiše u hadisu, nije dozvoljeno da se bilo ko udara po licu, zatim da izazove bilo kakva tjelesna oštećenja ili čak da bude jako grub. Ono što se u hadisu objašnjava kao blag udarac objašnjeno je ranije od strane pravnika kao simbolična upotreba misvaka(mala prirodna četkica za zube)! Oni kvalificiraju dozvoljeno «udaranje» kao onaj udarac koji ne ostavlja tragove na tijelu. Ovdje je veoma interesantno da se ovakav način objašnjenja iz 14. stoljeća koristi i u sadašnjem Američkom pravu kako bi se mogao okarakterisati laki i teži udarac od nasilja. Ovim pojašnjenjem postaje jasno da ni najrigoroznija mjera u šerijatskom zakonu koja se koristi prema ženi ne spada pod definiciju «fizičkog napada ili zloupotrebe», «porodičnog nasilja» ili «udaranja žene» po liberalnom demokratskom zakonu 20. stoljeća.
- Dozvola za upotrebu ovog simboličnog izražavanja ozbiljnosti vezano za tekući problem ne implicira njegovu poželjnost. U nekoliko hadisa Poslanika a.s.ne ohrabruje se ova mjera. Neki od tih hadisa su sljedeći:
«Nemojte tući ženske robove Allaha dž.š.»
«Neke žene su me posjetile žaleći se a ih muževi tuku. Ovakvi mževi nisu najbolji među vama» i « Neki od vas tuku svoje žene kao što tuku sluge a možda će sa njima spavati na kraju dana» (Rijadu salihin, op.cit, p.p. 137-140) . U drugom hadisu se kaže:
«Kako bilo ko od vas može tući svoju ženu kao što tuče svoju kamilu a zatim može spavati sa njom?... (Sahih Al-Bukhari, op.cit., vol. 8. hadis 68,pp. 42-43)
- Pravo sljeđenje suneta je da slijedimo primjer Poslanika s.a.v.s koji nikada nije pribjegao ovoj metodi , bez obzira na okolnosti.
- Islamski propisi su univerzalne u svojoj prirodi. Oni odgovaraju različitim potrebama i okolnostima u različitim vremenima i kulturama. Neke od mjera odgovaraju u nekim slučajevima, okolnostima ili kod pojedinih osoba, ali nisu efektivne kod nekih drugih. U svakom slučaju bolje je protumačiti granice i opseg dozvoljenosti ovog čina, da se ne bi davali propisi iz neznanja. U odsutnosti dobrih pravnika i tumača ljudi mogu interpretirati stvari na svoj način što može dovesti do pravog nasilja.
- Bilo koja okrutnost, nasilje ili zloupotreba učinjena od strane bilo kojeg muslimana nikada ne može biti bazirana na Kur'anu ili hadisu ili bilo kojem relevantnom tekstu. Takvi istupi trebaju biti na sramotu takve osobe, čime one pokazuju da propise Islama poštuju samo na jeziku.

24.10.2007.

Da'wa- obaveza svih muslimanki !

A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela a od nevaljalih odvraćaju i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar."(Tevba, 71.)

Prva je bila Hatidža. Ona je prva primila islam, a u njenom razumijevanju i saosjećanju Poslanik s.a.v.s. je pronašao podršku, utjehu i sigurnost. Pružala je svu pomoć koja je bila u njenoj moći i trošila svoj imetak za podršku da'wi. Onda je došla Sumejja koja je podnosila mučenje mekanskih pagana, vjerujući u Allaha i ponoseći se Njegovom vjerom, a zbog da'we je odustala od želja na ovom svijetu i nije oklijevala dati svoj život za svoje principe. Slična njima bila je i Aiša, majka vjernika, najučenija žena u islamu, koja je poznata i po velikom broju hadisa koje je prenijela. Treba se sjetiti i Ummu Sulejme bint Malhan, Nusejbe bint Ka'b ili Ummu Šrejke El-Kurejšija.
A lista se nastavlja. Lista koja obuhvata stotine imena žena muslimanki koje su ispunile svoju dawetsku ulogu, i u svom domu i u zajednici, u lahkim ali i u teškim vremenima.
Jedan od glavnih razloga zbog kojeg su žene bile sposobne postići takav uspjeh je činjenica da su muslimani tog vremena, i muškarci i žene ispravno razumijevali i prakticirali islamsko učenje u pogledu njihove uloge i misije u ovozemaljskom životu. Kad bi Allah objavio: " A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela a od nevaljalih odvraćaju..." muslimani prve generacije su razumijevali šta to znači i ajet pretvarali u praksu. Ummet ne može puno postići ako žene ne budu sposobne da ispune svoju da'wetsku ulogu.

Kur'an nam ne govori samo o potrebi da žene ispune svoju ulogu već nam također daje i specifične primjere: "A onima koji vjeruju – Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: 'Gospodaru moj, sagradi mi kod sebe kuću u džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!' Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a mi smo udahli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila."(Tahrim, 11-12)

Ovim primjerima Allah pokazuje da muslimani ne treba samo da ih čitaju, već i da ih slijede i identificiraju se s njima – a to je ono što nam danas toliko nedostaje!

Na kraju, muškarcima koji su zauzeti radom na da'wi preporučujemo: Pomozite ovog mjeseca svojim suprugama, kćerima i majkama da postanu daije kakve bi trebale biti! Pokrenimo muslimanke da iz anonimnosti istupe na polje da'we!

24.10.2007.

Pitanja i odgovori

Pitanja i odgovori

Pitanja i odgovori

Za Studio din na pitanja odgovorio;
Hakija Kanurić, svršenik islamskog pravnog fakulteta u Rijadu
 
TEME: Da li muž može razvesti ženu a ona još u mjesecnom ..., moželi se uciti estagfirullah na sedždi, da li muž može biti sa suprugom ako joj je dao tri puta... i da li zajednicki zikr...

PITANJE: Da li muz ima pravo da zenu razvede prvi dan cim njeno mjesecno pranje je zavrseno mada on nije znao njegovo  je misljenje bilo da je ona jos uvjek na mjesecnom pranju,  pitanje bi bilo da li je razvod braka validan.

ODGOVOR: Razvod je validan, jer se desio u vremenu čistoće, prvi dan nakon završetka hajza, a čak i da se desio za vrijeme hajza bio bi validan po ispravnom mišljenju na kojem je velika većina učenjaka, iako je taj postupak haram. Znači, muž je griješan ako pusti ženu za vrjeme hajza ali je puštanje validno, pa je tako i pomenuti muž griješan zbog svoje namjere da učini haram, tj. da pusti ženu u vremenu hajza.  

================================

PITANJE: Može li se....


izgovarati «estagfirullah» na sedzdi, ili nakon etehijatu, i kad opcenito se moze, ako se  moze, to izgovarati tokom namaza?

ODGOVOR: Estagfirullah znači: Tražim oprosta od Allaha, i to je dova. Nakon predaje selama je propisano tri puta izgovoriti: "Estagfirulla" a zatim reći: "Allahumme entes-selamu ve minkes-selamu tebarekte ja ze-l-dželali ve-l-ikram." (Muslim)

Prenešeno je od poslanika s.a.v.s. da je dovio na ruku'u i na sedždi slijedećom dovom: "Subhaneke - llhumme rabbena vebihamdik, allahumma – gfirli" (Buharija i Muslim) Završetak ove dove "allahumma – gfirli" je u značenju "estagfirullah" jer znači: Allahu oprosti mi.

Zatim na sijedenju između dvije sedžde je obavezno reći: "Rabbigfirli, verhamni, ve 'afini, vehdini, verzukni" ili "vedžburni" umjesto "verzukni" što znači: "Gospodaru oprosti mi, smiluj mi se, podari mi zdravlje (od svake bolesti vjerske ili tijelesne), uputi me i opskrbi me." A "vedžburni" znači: i popravi moje manjkavosti.

Na sedždi je pohvalno nakon obaveznog zikra čim više doviti, pa se tako može doviti i riječima "estagfirullah"

Isto tako na zadnjem sjedenju nakon salavata i propisanih dova može se doviti i drugim dovama, poput "estagfirullah".

================================

PITANJE: Da li muz ima pravo da bude sa svojom zenom jer je upotrijebio vec tri puta razvoda braka ?

ODGOVOR: Ako je pustio ženu tri puta tako da ju je pustio pa zatim vratio pa opet pustio i opet vratio te je nakon toga i treći put pustio, takav više nije muž toj ženi i nije mu dozvoljeno da je smatra svojom ženom a snošaj s njom je zinaluk.

Isto tako nije mu dozvoljeno da je oženi novim bračnim ugovorom osim ako bi se udala za drugog, stvarnom udajom, i s njim imala polni odnos, pa se desi da je nakon toga pusti, onda bi bilo dozvoljeno prvom mužu da je ponovo oženi. (pogledati 229 i 230 ajet sure El-Bekara)

Ukoliko se pak razvod tri puta desio na neki drugi način, onda to precizno opiši kako bi dobio odgovor.

==============================

PITANJE: ES-SELAMU ALEJKUM VE RAHMETULLAH!!! REDOVNO SAM NA VASOJ STRANICI I CESTO CITAM VASE ODGOVORE NA MNOGOBROJNA PITANJA ,TE OVOM PRILIKOM BIH POSTAVIO I JA JEDNO PITANJE. NEDAVNO SAM U KRUGU PRIJATELJA POZVAN DA U JEDNOJ OD NASIH KUCA CINIMO ZIKR U HALKI. VEC DUZE VRIJEME ME INTERESUJE DA LI JE TO ISPRAVNO PO PITANJU ISLAMA. KAZU MI DA RECIMO U TOME NEMA NISTA LOSE STO SE U JEDNIJ HALKI PRVO PROUCI JA-SIN, PA POSLIJE TOGA SE ZAJEDNO IZGOVARA PO VISE PUTA, RECIMO LA-ILAHE ILELLAH, ALLAH JA ALLAH,SUBHANALLAH ,ESTAGFIRULLAH, I SLICNIM TIM TEKBIRIMA. DA LI TO NAGINJE OBREDIMA DERVISA PA AKO I JESTE DA LI JE I TO ISPRAVNO.VOLIO BIH OD SVOJE VJERE UZETI ONO STO JE NAJ ISPRAVNIJE, A NE DA NESTO CINIM PA MAKAR TO BILO I DOBRO A NA POGRESAN NACIN.SVACIJE MISLJENJE JE SAMO MISLJENJE,A MENI TREBA ODGOVOR SA ARGUMENTIMA,UNAPRIJED VELIKO HVALA!!! ES-SELAMU ALEJKUM VE RAHMETULLAH!!

ODGOVOR: Koliko je onih koji se trude misleći da rade dobro a u stvari su u zabludi. Može se desit da čovjek ibadetom zarađuje vatru. Zar nije Poslanik a.s.v.s. rekao: "Teško se petama od džehennemske vatre." (Buharija i Muslim) To je rekao ashabima radijallahu anhum kada su neki od njih požurili sa abdestom te nisu dobro oprali noge. Dakle, žele dobro, rade ibadet a Poslanik s.a.v.s. im prijeti vatrom, jer ne rade po učenju Poslanika s.a.v.s.

Kada su u pitanju ibadeti – vjerski obredi osnova je zabrana. To znači da je svaki vid ibadeta kojem nije pozivao Poslanik s.a.v.s. zabranjen i kod Allaha nije primljen. Mnoštvo je dokaza koji na to upućuju, od njih su riječi Poslanika s.a.v.s. koje prenosi majka vjernika Aiša radijallahu anha: "Ko uradi dijelo koje mi nismo radili biće mu odbijeno." (Muslim) A u drugim brojnim hadisima Poslanik s.a.v.s. upozorava na uvedene stvari u vjeri i pojašnjava da je to zabluda koja vodi u vatru. Naš Uzvišeni Gospodar nas uči da je naša zadaća samo da slijedimo Poslanika s.a.v.s. a ne da uvodimo ono s čim on nije došao. Kaže Uzvišeni: "a milost Moja obuhvaća sve, daću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze naše budu vjerovali, onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše..." (El-A'araf, 156-157)

Ako bi neko rekao da u pitanju nije spomenuta nikakva novotarija, spomenuto je učenje Kur'ana i zikr, a to je od pohvalnih stvari na koje je Poslanik s.a.v.s. podsticao, odgovorit ćemo:

Tačno, učenje Kur'ana i zikr su od pohvalni stvari za koje Uzvišeni Allah obećava velike nagrade, međutim ovdje je sporan način na koji se ibadeti. Da bi ibadet na takav način bio ispravan morao bi imati osnovu u vijerodostojnom sunnetu, međutim, skupljanje na jednom mijestu radi zajedničkog zikra na pomenuti način nije bilo poznato u vrijeme Poslanika s.a.v.s. i njegovih ashaba. Naprotiv, pogledajmo kako takve skupove vide oni koje je Poslanik s.a.v.s. odgoio; Ebu Musa El-Eš'ari dolazi Abdullahu ibnu Mes'udu radijallahu anhuma i govori mu: "Vidio sam u mesdžidu nešto što sam osudio, a nisam, hvala Allahu, vidio ništa osim hajr, vidio sam ljude kako sijede u halkama čekaju namaz, u rukama imaju kamenčiće, a u svakoj halki je čovjek koji im kaže: Recite sto puta Allahu ekber, pa kažu sto puta Allahu ekber, pa im kaže recite sto puta lailaheillallahu, pa to kažu, pa im kaže recite sto puta subhanallahi, pa to kažu. Upita Abdullah ibni Mesud: "A šta si im rekao?" "Ništa im nisam rekao čekajući tvoje mišljenje i tvoju naredbu," odgovori Ebu Musa. "A zašto im nisi naredio da broje svoja loša dijela i garantovao im da im se dobra dijela neće izgubiti?" Zatim se Ibnu Mesud uputi ka mesdžidu i tim halkama pa im reče: "Šta to radite?" "To su samo kamenčići kojima brojimo tekbire i tesbihe," odgovoriše. , a Ibnu Mes'ud im reče: "Brojte vaša loša dijela a ja vam garantujem da vam se od dobrih dijela neće ništa izgubiti. Teško li se vama ummete Muhammedov, kako ste samo brzo propali, ashabi Poslanika s.a.v.s. su još brojno prisutni, a ni njegova odijeća još nije izagnjila, niti su se posude iz kojih je jeo razbile, tako mi Onog u čijoj ruci je moja duša ili ste vi na većoj uputi od upute Muhammeda ili ste otvorili vrata zablude. Rekoše: "Htijeli smo samo da činimo dobro!" Na to reče Ibnu Mes'ud: "Koliko je onih koji su htijeli dobro ali ga nisu potrefili, Poslanik s.a.v.s. nam je govorio da će se pojaviti ljudi koji će učiti Kur'an ali im neće prelaziti ključne kosti, Allaha mi, ne znam, možda je najviše vas upravo od njih." Zatim kaže prenosioc ove predaje: "Vidjeli smo većinu njih kako se bore uz havaridže na Nehrevanu. (Predaju bilježi Darimi, a šejh Albani rahimehumallahu je ocjenjuje vjerodostojnom)

Molim Uzvišenog Allaha da nas učvrsti na putu istine i da nas pouči onom što nam koristi, i neka su salavat i selam nad Allahovim odabranim robom i poslanikom Muhammedom, njegovim ashabima, porodici i svima onima koji njegovu uputu sljede.

 

 

23.10.2007.

HADIS...

Islam se temelji na pet stvari: Svjedocanstvu da nema boga sem Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu Ramazana i hadzdzu.
(Hadis prenose Buharija i Muslim)


Noviji postovi | Stariji postovi

Studio-Din

Primi pouku dok nije kasno...

Poruka dana
Od Asme'ija rhm., se bilježi slijedeće: "Za čudit se je čovjeku o kojem se govori dobro – a nije takav kao što se govori, pa bude zadovoljan tim govorom!? Još više je za čudit se čovjeku o kojem se govori loše – a takav je kao što se govori, pa mu bude krivo, i naljuti se!? A ono što je najviše za čuditi se jeste čovjek koji potvara ljude uz pretpostavke i sumnje, a sebe voli uz maksimalni jekin i ubjeđenje!?"Najuzvisenija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji nacina ispovjedanja vjere Njemu. Sto se više siri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se spominje:Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida (pobožnjaka) jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.

(2)Ibn Mes'ud r.a. je govorio:

''Kreni na put da učiš ili da podučavaš. Radi nečeg drugog nemoj putovati, jer ćeš naći ili neznanje ili neznalicu. Uistinu, meleki prostiru svoja krila onome ko je krenuo da uči, iz zadovoljstva time što čini.''

Hadis Dana
Ostavljam vam dvije stvari kojih ako se budete drzali necete zalutati, Allahovu Knjigu i moj sunnet. (Tirmizi, Hakim, Malik)

Kur`an
O vjernici, ako vam nekakav nepošten covjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne ucinite, pa da se zbog onoga što ste ucinili pokajete. ( Al-Hudžurat)

Mudrost
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
517168

Powered by Blogger.ba