beats by dre cheap

Sunnet Božijeg Poslanika a.s.,

karadaviOsnovno što svaki musliman treba znati o drugom izvoru islama, sunnetu Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s.


1. Značaj Sunneta u islamu


Sunnet je praktični komentar Kur'ana, i realna a ujedno idealna primjena islama jer je Poslanik, s.a.v.s., bio interpretirani Kur'an i otjelovljeni islam. Ovo je snagom svoga intelekta i razboritošću, te zahvaljujući svom dugogodišnjem življenju uz Poslanika, s.a.v.s., spoznala majka vjernika, Aiša, neka je Bog njome zadovoljan, i to izrazila divnim, stilizovanim riječima kad je bila upitana o moralnom liku Božijeg poslanika, s.a.v.s. Njen odgovor je glasio: "Poslanikov moral je bio Kur'an." (hadis bilježe Muslim, Ahmed, Ebu Davud i En-Nesa'i)

Pa ko hoće da upozna praktični islam s njegovim karakteristikama i temeljima neka ga upozna do u detalje obrazloženog i utjelovljenog u Vjerovjesničkoj  verbalnoj, praktičnoj i odobravajućoj tradiciji.

Sveobuhvatan program

Riječ je o programu koji se odlikuje sveobuhvatnošću, programu koji obuhvata ukupni čovjekov život, uzduž, poprijeko i dubinski, tj. po vertikali i horizontali. Kad kažemo uzduž, mislimo na vremensko i vertikalno prostiranje koje obuhvata ljudski život od rođenja do smrti, a u stvari i šire, od prenatalne faze do onoga što slijedi nakon smrti.

Pod širinom podrazumijevamo horizontalno protezanje koje obuhvata sve sfere življenja tako da ga Vjerovjesnička uputa prati u kući, trgovini, džamiji, na putu, na poslu; u odnosu s Bogom, u odnosu sa samim sobom, u ophođenju s porodicom i kontaktu s drugima - muslimanima i nemuslimanima - sa svima; sa čovjekom, životinjom, mrtvom prirodom. A pod dubinom podrazumijevamo protezanje kroz nivoe ljudskoga života. Sunnet, naime, obuhvata tijelo, um i duh. On objedinjuje javno i skriveno, uključuje riječi, akte i namjeru.

Uravnotežen program

To je program koji se još odlikuje i uravnoteženošću. On održava ravnotežu između duha i tijela, uma i srca, između ovoga i drugog svijeta, između idealnog i realnog, između teorije i prakse, očekivanog i neočekivanog, slobode i odgovornosti, individualizma i kolektivizma, imitiranja i inovacije. To je srednji put za "Zajednicu sredine".

Zato, kad god bi Poslanik, s.a.v.s., osjetio ili naslutio sklonost svojih ashaba ka pretjerivanju ili nemaru, istog momenta bi ih odlučno vratio u sredinu i upozorio na rezultate fanatizma i nemarnosti. Zato je ukorio onu trojicu što su pitali o njegovu, s.a.v.s., ibadetu pa im se učinilo da je to nedovoljno i nešto čime se njihova žeđ za ibadetom nije mogla zadovoljiti. Jedan od njih je odlučio postiti svaki dan bez prestanka, drugi je odlučio klanjati noću i ne spavati, dok se treći zarekao da neće imati odnosa sa ženom i da se neće ženiti. Kad je čuo za ove njihove odluke, Alejhisselam je rekao: "Ja, zaista, strahujem od Boga više nego svi vi, i najbogobojazniji sam među vama, ali ja i postim i mrsim, klanjam i spavam, i ženim se. Pa ko ne voli moju praksu (sunnet) nije od mene." (hadis je zabilježio El-Bukhari od Enesa)

A kad je vidio pretjerivanje Abdullaha b. Amra u postu, klanjanju i učenju Kur'ana, ukorio ga je rekavši: "Zaista tvoje tijelo ima kod tebe pravo (na odmor), i tvoje oko ima kod tebe pravo (na san), i tvoja porodica ima kod tebe pravo (na uživanje i druženje) i tvoji posjetioci imaju kod tebe pravo (da ih ugostiš i sa njima posjediš). Pa daj svakome njegovo pravo!" (hadis bilježi EI-Bukhari u Sahihu: Kitabus-savm)

Ostvarivi program

Ovaj program je još karakterističan po svojoj jednostavnosti, lahkoći i tolerantnosti. Naš Poslanik, a.s., je u knjigama prethodnih naroda, Tevratu i Indžilu, bio opisan između ostalog i kao onaj "koji će od njih tražiti da čine dobra djela a od odvratnih ih odvraćati; koji će im lijepa jela dozvoliti a ružna im zabraniti; koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi...". (El-A'raf, 157)

U tradiciji ovog Vjerovjesnika nema ništa što bi ljude dovelo u nezgodnu situaciju u njihovoj vjeri ili ih preopteretilo ovosvjetskim obavezama. Naprotiv, on je bio taj koji je komentarišući Božije riječi "Mi smo te samo kao milost svjetovima poslali" (El-Enbija', 107) o sebi rekao: "Zaista sam ja darovana milost."

Još je kazivao: "Allah me nije poslao da prisiljavam i otežavam, već me poslao da poučavam i olakšavam." (Muslim. Sahih: Kitabut-Talak, br. 1478)

A kad je poslao Ebu Musa'a i Muaza u Jemen, dao im je kratku ali veoma sadržajnu preporuku: "Olakšavajte, a ne otežavajte! Obveselite, a ne rastjerujte /odgonite! Jedan drugog slušajte, i ne razilazite se!" (Muttefekun 'alejhi)

Podučavajući svoj Ummet govorio je: "Olakšavajte a ne otežavajte! Obradujte a ne rastjerujte!" A o poruci s kojom je poslan je znao reći: "Poslan sam s pravom vjerom, velikodušnom, obazrivom/tolerantnom (hanifijje semha)." (hadis bilježi Et-Taberani od Ebu Umame sa slabim prenosiocem u senedu, kako stoji u Medžme'uz-zevaidu (4/302))


2. Obaveza muslimana prema Sunnetu


Vjerovjesnikova tradicija je dakle detaljan program za život muslimana kao jedinki i društva. Sunnet je, kako smo naglasili, pojašnjeni Kur'an i praktični islam. Sam Poslanik je bio tumač Kur'ana, utjelovitelj islama riječju, djelom i ponašanjem, dok je bio u društvu, kod kuće i na putu, u snu i na javi, u privatnom i javnom životu, u odnosu prema Bogu i prema ljudima, s rodbinom i daljnjima, s prijateljima i neprijateljima, u miru i ratu, u zdravlju i bolesti.

Obaveza muslimana je da upoznaju ovaj razrađeni poslanički program s njemu imanentnim osobenostima, sveobuhvatnošću, uravnoteženošću i lahkoćom; s uzvišenim Božanskim, divnim ljudskim i orginalnim, moralnim idejama koje se u njemu pojavljuju u punom sjaju i dolaze do potpunog izražaja. To ih obavezuje da nauče kako da ispravno razumiju časnu Tradiciju i kako da se s njom ophode teoretski i praktično, na način kako su to činile najbolje generacije Ummeta, tj. ashabi i oni koji su ih perfektno slijedili.

Kriza muslimana ovoga vremena je prvenstveno kriza misli i ona po meni prethodi krizi savjesti. Kriza misli se najbolje odražava kroz krizu razumijevanja Sunneta i ophođenja s njim, posebno u nekim strujama islamskog preporoda prema kojima su usmjereni pogledi nade, i od kojih Ummet očekuje mnogo i na istoku i na zapadu. Njihova tragedija nerijetko počinje pogrešnom interpretacijom časnoga Sunneta.

Upozorenje na tri opasnosti

Od Poslanika, s.a.v.s., se prenosi predaja u kojoj on, a. s., nagovještava nevolje kojima ce biti izložen Vjerovjesnički nauk i Poslaničko nasljeđe od strane fanatika, lažaca i neznalica.

Ibn Džerir, Temmam u Feva'idu, Ibn 'Adijj i drugi od Poslanika, s.a.v.s., prenose da je rekao: "Ovaj nauk će iz svake generacije (pre)nositi njeni pravednici koji će od njega odstranjivati iskrivljena tumačenja fanatika, imputiranja lažova i pogrešne interpretacije neznalica." (Ibnul-Kajjim navodi ovaj hadis u Miftahu daris-se'ade i smatra ga jakim zbog mnoštva puteva kojim se prenosi)

Ovo su tri destruktivna elementa od kojih svaki ponaosob predstavlja opasnost po Vjerovjesničku baštinu.

a) Krivo tumačenje fanatika

Postoji krivo tumačenje koje se javlja kao posljedica fanatizma, suvišnog dušebrižništva i udaljenosti od umjerenosti kojom se odlikuje ova vjera, od tolerantnosti kojom je opisano ovo pravovjerje, te od lahkoće karakteristične za sve šerijatske obaveze. To je fanatizam zbog koga su još prije nas u propast otišli Baštinici Knjige (ehlul-kitab) koji su pretjerivali u vjerovanju ili su prešli granice u obredima ili bili fanatici u ponašanju.

Kur'an je to registrovao. Evo šta kaže.

"Reci: O sljedbenici Knjige, ne pretjerujte u vjerovanju svom, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima Ijudi koji su još davno zalutali i mnoge u zabludu odveli i sami s pravoga puta skrenuli."
(El-Ma'ide, 77)

A Ibn 'Abbas prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: "Čuvajte se pretjerivanja u vjeri! Zaista su oni prije vas propali zbog pretjerivanja u vjeri." (hadis bilježe Ahmed, En-Nesa'i, Ibn Madže, El-Hakim, Ibn Huzejme i Ibn Hibban od Ibn 'Abbasa)

A Ibn Mes'ud od njega, s.a.v.s., kazuje da je rekao: "Propali su oni što pretjeruju!" Poslanik je ovo ponovio tri puta. (hadis bilježi Muslim u Sahihu: Kitabul-'ilm, br. 2670)

b) Imputiranja lažova

Postoje također i izmišljotine kojima lažljivci nastoje u Vjerovjesnički program unijeti ono što nije od njega, koji mu nastoje imputirati novotarije (bid'ate) koje njegova priroda odbija, koje su suprotne njegovu vjerovanju i Zakonu; sa čim nemaju veze ni njegove osnove, ni pojedinačni propisi. Kada nisu uspjeli u pokušaju da dodaju bilo šta Kur'anu, čuvanom u grudima i na papiru, i učenom jezicima, pomislili su da će im to lahko biti učiniti sa Sunnetom i da će moći reći: "Rekao je Poslanik, a.s.,...", a da za to nemaju dokaza.

Ali velikani Ummeta i čuvari Sunneta su im pripremili zamke i prepreke, i zatvorili im svaki prilaz za izmišljanje i umetanje. Nisu prihvatali hadis bez seneda, a ni sened dok ne ispitaju njegove prenosioce jednog po jednog; dok ne saznaju sve o njemu, njegovu životu, rođenju i smrti; dok ne saznaju gdje je učio, ko su mu bili učitelji, ko drugovi, ko učenici; koliko je bio povjerljiv i koliko bogobojazan; kako jaku memoriju je imao i kako precizan u prenošenju vijesti je bio; koliko su njegova predanja identična predanjima poznatih i povjerljivih prenosilaca; i koliko je predaja koje samo on prenosi. Zato su i kazali: "Sened je dio vjere. Da nije seneda govorio bi ko šta hoće! Tragalac za naukom bez seneda je obično čavrljalo."

Oni nisu prihvatali hadis dok prenosioc ne ispuni sljedeće uvjete:

- da mu je sened spojen od početka do kraja (to jest, da je svaki prenosilac direktno preuzeo hadis od svog prethodnika, i tako od Poslanika do onog ko je zabilježio hadis)

- da svi prenosioci u senedu budu povjerljivi (thikat), tj. pobožni, bogobojazni i precizni ('adl i dabt) u onome što prenose,

- da nema nikakva prekida u senedu, skrivena ili očevidna,

- i konačno da ne protuslovi predajama povjerljivih i poznatijih prenosilaca (šudhudh), te da se u njemu ne nalazi nikakva mahana ('ille) koja značajnije utječe na njegovu vjerodostojnost.

Ova preciznost i rigoroznost u provjeri seneda, njihovih uslova i okolnosti jeste osobenost islamskog Ummeta, čime je on pretekao savremenu civilizaciju u definisanju principa naučno-historijske metodologije istraživanja.

c) Pogrešno interpretiranje neznalica

Također postoji i pogrešno interpretiranje koje kalja istinu islama, koje riječi stavlja tamo gdje im mjesto nije i od islama otkida njegove dijelove da bi kasnije zanijekalo i učenja i norme koje predstavljaju kičmeni stub islama. Ovi su kao i lažovi koji islamu pripisuju ono što nije od njega; marginaliziraju ono što je prioritetno ili daju prioritet onome što je marginalno.

Ovo nerazumijevanje ili loša interpretacija dolazi od strane onih koji ne poznaju ovu vjeru; koji nisu zadojeni njenim duhom i koji svojim umovima nisu dokučili njene velike istine. Oni zato niti su u nauku dobro upućeni, niti su predani istini. Njih nema šta zaštititi od proizvoljnog i subjektivnog razumijevanja, zanemarivanja jasnih ajeta (el-muhkemat) i slijeđenja onih manje jasnih (el-mutešabihat). Oni žele smutnju izazvati i proizvoljna tumačenja dati. Oni slijede strast koja odvodi s Allahova puta. To je interpretacija neznalica, makar se oni zaogrnuli u ulemanska odijela i nosili titule mudraca.

Ovo su pojave na koje se mora paziti i na njih upozoravati. Zbog njih se moraju pronaći neophodna pravila (tumačenja) koja će predstavljati odbrambeni mehanizam da i sami ne budemo uvučeni u njih. Većina heretičkih sekti i grupa koje su se odmetnule od Ummeta, njegovog vjerovanja, Zakona, te većina grupacija koje su zalutale sa pravoga puta otišle su u propast zbog lošeg tumačenja i interpretacije.

Imam Ibnul-Kajjim je u svome djelu Ruh (Duša) napisao prosvijetljene riječi o nužnosti pravilnog razumijevanja poslaničke poruke, koje mi ovdje prenosimo. On je pisao:

... Ono što je Poslanik, s.a.v.s., htio, treba razumjeti bez pretjerivanja, ali i bez nemarnosti. U njegove riječi ne treba učitavati ono što one ne podrazumijevaju, niti treba zapostavljati bilo šta od upute i objašnjenja koja je tim riječima namjeravao dati. Zbog nepridržavanja ovog principa i njegova napuštanja izrodile su se mnoge zablude čiji broj zna samo Allah. Ustvari, nerazumijevanje onoga što su Allah i Njegov poslanik htjeli je osnova i izvor svake novotarije i zablude koja se pojavila u islamu. To je generator svake greške bilo u osnovama vjere ili njenim detaljima. Situacija postaje krajnje ozbiljna kad se nerazumijevanju pridruži loša namjera. Veliko li je iskušenje za vjeru i vjernike kad se podudare nerazumijevanje predvodnika, makar on imao lijepe namjere, i loša namjera onih koji ga slijede! A mi samo od Allaha pomoći tražimo. Šta je s pravoga puta odvelo kaderije, murdžije, haridžije, mu'tezile, džehmije, rafidije (ekstremne ši'ije) i sve ostale novotarske sekte nego li nerazumijevanje Božanske i Poslanikove poruke? Rezultat tog nerazumijevanja je bio da je vjera u većine ljudi postala onakvom kakvu su zahtijevala njihova nerazumijevanja! A ono što su od Allaha i Njegova poslanika, a.s., razumjeli ashabi i oni što su ih slijedili, to se prezire i na to se pažnja ne obraća niti za to ko mari ... Ne čudi se ako prođeš čitav Kur'an od početka do kraja i otkriješ da neki nisu kako valja shvatili poruku Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.s., ni na jednom mjestu.

No, to može shvatiti samo onaj ko vjerovanja koja susreće kod mase stavi pod lupu onoga sa čim je došao Poslanik, s.a.v.s. Onaj, pak, koji obrne čitav proces, pa ono što je donio Poslanik, s.a.v.s., posmatra u svjetlu svojih ubjeđenja i novotarija, slijedeći nekoga u koga ima povjerenja, s takvim je beskorisno polemisati. Ostavi njega i ono što je odabrao. Prepusti ga onome što je slijepo prihvatio, i zahvaljuj Allahu koji te poštedio iskušenja na koje ga je stavio! ...

Studio-Din
http://studiodin.blogger.ba
01/09/2009 08:39